Već dugo vremena vidim samo jednu Boju:
u šalici kave, ranojutarnjim okom promatrajući proročanski kofeinski mulj kojim ruje Zloduh prerušen u Vodozemca. Vidim samo jednu Boju: na prijelazu iz predvečerja u noć čijom se arterijom hrane pospani vinski gutljaji. Vidim jednu Boju: odsutnost svega, neprimjetnost druge boje, šutnju i druge joj nalik govorne mane, promišljenu laž o kovalentnoj vezi skromnosti i vrline, vidim prijevaru na svakom koraku i korak u saplitanju s prethodnim korakom. Već dugo vremena vidim samo jednu Boju i zato znam da, ništa ne videći, vidim previše. Gledajući u Sunce, u tu Crnu Točku na odveć humaniziranom Nebu, te pomalo vjerujući u iscjeliteljsko svojstvo njegova magnetizma. Vidim samo jednu Boju, Oko što me gleda: Ja, gnostički cinik to jest izdajnik cinizma. Oznake: Daltonizam, Gnosticizam, poezija, zlo, duhovi |
svibanj, 2016 | ||||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 | 31 |