CRNI BLOG KOMUNIZMA https://blog.dnevnik.hr/crniblogkomunizma
srijeda, 25.02.2009.
JUNACI VELJAČE I STOLJEĆA
Koalicijskoj vladi na čelu s Hrvatskom demokratskom zajednicom ne treba se poklanjati povjerenje jer svega što se dotakne, propadne, sve koalicijske stranke, dakle, HSS, HSLS i SDSS na čelu s vladajućom strankom HDZ, pokazale su veliku dozu licemjerja, prekršile su bitna predizborna obećanja, vladaju bahato, izgubile su se na svom Olympu opijeni svojim suludim 'izazovima', umišljenošću vlastitom 'veličinom', i gubitkom bilo kakvog dodira s narodom, osim upućivanja prezira narodu i uzastopno pokazivanje bešćutnosti prema poreznim obveznicima od kojih financiraju svoju nesposobnost.
Uz to postoji osnovana sumnja u visoki stupanj političke korupcije ove koalicije; nedavno je Washington Times posvetio u jednome članku pažnju našim jadnim prilikama i Sanaderovu vladu označio koruptivnom, dakle, da je korumpirana, i da je opljačkala zemlju, a da je predvodnik ove pljačke sam premijer; u našim main-stream medijima taj je članak ostao bez komentara naših preplaćenih kolumnista i urednika.
Uočljiva je vladina koalicijska poniznost prema susjednoj Sloveniji i bilo kojemu međunarodnom čimbeniku, posebno prema haaškom sudu, a položaj članice Vijeća sigurnosti OUN hrvatska vlada ne koristi, kao da naša zemlja nije nestalna članica ove najvažnije svjetske moderatorske ustanove za rješavanje međunarodnih kriza.
Vladina medijska promocija borbe protiv korupcije, koja će trajati do lokalnih izbora i jeste tempirana tako da bi Sanaderova koalicijska vlada nacionalne katastrofe ušićarila kojega gradonačelnika i gradskog vijećnika više, jer spin-doktor Sanader i njegove medicinske spin-med. sestre poput Jadranke, ufaju se da bi narod mogao borbu protiv korupcije ocijeniti kao veliki izazov 'hrabrog' HDZ-a koji se tobože bori protiv mafije i svakog mogućeg zla u Lijepoj poniženoj našoj. Pitanje je samo što je HDZ do danas čekao, i zašto je HDZ za borbu protiv korupcije čekao, teško je to uopće pojmiti, ali ni manje, ni više nego 18 godina je čekao, kao i 18 godina da se građankama i građanima ove zemlje sustavno i s razine vlasti diže svijest o nužnoj borbi protiv mita i korupcije.
Prof. Ivan Šimonović - čovjek veljače 2009
Upravo je danas ministar pravosuđa, izvanstranački profesor Ivan Šimonović, rekao ono što i ja tvrdim, naime, da smo korupciju naslijedili od bivše Titove Jugoslavije, i da je sustav bivše države bio komunistički, a ne samoupravni i antifašistički:
„Prema ministru pravosuđa Ivanu Šimonoviću, građani bi se trebali boriti protiv korupcije zbog svoga dostojanstva i ponosa Hrvatske kao države. Šimonović je istaknuo kako je korupcija pojava koja nagriza sve sustave na ovim prostorima: Titov komunizam, vrijeme borbe za neovisnost, domovinski rat, ali i ovo sadašnje vrijeme, u kojem ćemo se, prema njegovim riječima, jedino učinkovito boriti protiv nje.“ (Jutarnji list, 25.02.2009.)
Iz ministrovih usta u Božje uši, daj Bože da barem u naše vrijeme (dok smo još živi, majke ti, prolaze godine svjetlosnom brzinom) doživimo učinkovitu borbu protiv zla korupcije.
Konkretan je bio Dinko Cvitan, ravnatelj Ureda za borbu protiv korupcije i organiziranog kriminaliteta; rekao je na tiskovnoj da je došlo vrijeme da se zaustave „kojekakvi muljatori koji se skrivaju iza državnih dužnosti, uzimajući građanima prava koja im pripadaju“.
Daj Bože da se i to, što reče barba Dinko, ostvari već jednom, jer dosta je tog lopovluka u državi, od Ureda predsjednika do javnog toaleta!
Hoće li Dinko Cvitan biti uspješan kao Senjski uskok?
Šef Uskoka jamči građanima sigurnost ako prijave korupciju, i pozvao je građane na hrabrost.
To ćemo vrlo brzo provjerit na djelu jer Vaš CBK je prijavio jednu cijelu bandu i mafijašku organizaciju za korupciju, podnio jedno pet, šest kaznenih prijava u posljednja 3 mjeseca, pa ćemo vidjet tko će nadrapat – ja ili zločesti korumpirani i pokvareni gadovi!? Ako me više neće biti na blogu, onda znate da je banda balkanske domaće Cosa Nostre pokucala i na moja vrataJ Od prijavljenih koje sam prijavio ima dripaca iz lokalne vlasti, pa nekih iz jednog ministarstva i vladine agencije, i ima jedan saborski zastupnik. Vidjet ćemo.
Junaci dana i mjeseca veljače su za mene ministar Šimonović i Dinko Cvitan, mislim da im je stalo u borbi protiv korupcije, dok premijeru Sanaderu ne vjerujem ništa, a njegovoj partiji još manje.
Slatkorječivom Sanaderu i njegovoj partiji-stranci želim opću propast, a profesoru Šimonoviću, tom gentlemanu, i g. Cvitanu, želim svu sreću ovoga svijeta da one, koji su s prstićima u medu, pukne čeličnom šipkom po lopovskim šapama, počevši od bahatih manadžera po javnim tvrtkama, koji žive na grbači naroda kao pijani milijuneri, pa do ministara i njihovih pomoćnika, nekadašnjih čelnika Hrvatskog fonda za privatizaciju, raznoraznih jebivjetara iz nadzornih i upravnih odbora javnih tvrtki i holdinga, priglupih i pohlepnih samodopadajućih gradonačelnika, niš-koristi činovnika iz raznoraznih agencija i lokalnih poglavarstava koji se ponašaju kao šoguni, i lokalni manijaci, za razliku od velikih manijaka na razini nacionalne vlasti.
Državna revizija je i ove godine za prošlu godinu otkrila toliko nezakonitih radnji da trenutno nedostaje najmanje pet novih zatvora sa po 1000 drvenih ležajeva, a vjerujem da je broj pripadnika pljačkaške i parazitske korumpirane bande u ovoj zemlji još i veći i brojniji. Treba im svima slomit kičmu i održati povijesnu lekciju jer su osramotili hrvatsku nacionalnu državu, a to je svetinja!
Ti lopovi su izdali hrvatske branitelje i ugrozili nacionalnu siguirnost ove republike! Nijedna kazna za njih nije pre velika!
Da je po meni, bile bi uvedene različite vrste smrtnih kazni, od štrika oko vrata preko strijeljanja do giljotine i električnog stolca; za tu bandu ne treba imati milosti, jer ratni profiteri i korumpirana banda upropastila nam je našu budućnost, pa upropastimo mi njima njihovu sadašnost i budućnost!
Pod zadnje se cijela nacija uvjerila u bahatost saborskih zastupnika koji su lažirali podatke o svojim prihodima, i još zahtijevaju povećanje saborskih plaća i popravljanje svog ionako preprivilegiranog privilegiranog položaja !!! Rekao sam ja da se taj pseudoparlament i ti birokratski činovnici i službenici služe velikim lažima, da lažu 100 na sat, da lažu kad god stignu jer laž je njihov spiritus movens, njihov 'izazov', i nakon svake velike laži kažu: idemo dalje!
MEĐUNARODNI POLOŽAJ DOMAĆE ELITE
Čude se naši mainstream-mediji kako Njemačka slabo pomaže Hrvatsku u vezi slovenske blokade.
Nemaju se naši jadni mediji niti vlada i ovaj naš s Marsa pao predsjednik Republike ništa čuditi što smo se zamjerili njemačkoj vladi. A znate zbog čega? Zato što naš državni vrh štiti jednog notornog udbaškog killera, ubojicu koji se nalazi na Interpolovoj tjeralici, i kojega ne želi izručiti njemačkom pravosuđu koje mu namjerava suditi jer je u vrijeme titoističkoga režima, dok je u vrhu CK SKJ još sjedio Ivica Račan i njegov boljševički drug Stipe Šuvar (sve političari koje su naši mainstram mediji posljednjih godina opjevali u svojim laudacijama kao starogrčke mitske junake), ubijao hrvatske emigrante po Njemačkoj koje je taj isti usrani i zločinački režim klevetao, a istim klevetama i danas ex-komunistički neki novinari i urednici obasipaju nekomunističke antititoističke demokratske političke neistomišljenike. Zato nas je Njemačka, s pravom, ostavila na cjedilu, kao i zbog činjenice što se iz Ureda predsjednika Republike i udbaških doušnika u našoj diplomaciji pokušalo utjecati na njemački sud koji je prošle godine sudio jednom udbašu, 'kolegi' onoga kojega štiti hrvatski državni vrh, i manipulirao s tim procesom u domaćoj javnosti. Nijemci su vidjeli da imaju posla s komunjarama, i digli su ruke od nas. Tako nam i treba!
Oportunist Sanader ne želi ohrabriti Glavnog državnog odvjetnika da konačno podigne jednu optužnicu protiv nekog partizanskog de facto ratnog zločinca, a Mladen Bajić je pak sam u sukobu interesa jer mu je otac bio u partizanskom mosorskom odredu kojega se povezuje s ratnim zločinima na Biokovu gdje su titoisti bacali hrvatske civile u jame, pa i s Kočevskim rogom preko 11. dalmatinske (biokovske) brigade.
Međutim, naši mainstream-mediji se ne žele baviti činjenicom da su posljednji parlamentarni izbori bili protuustavni; tu su naši liberalni mediji i njihovi titoistički ex-komunistički urednici na jednoj liniji s vlastima jer ove vlasti naprosto nesmiju pasti, jer ako padnu onda, zamislite, otvara se prostor za demokraciju i pravnu državu, a to se nikako ne smije dogoditi - pravna država i demokracija ne smiju proći – to je poruka naših korumpiranih ex-komunističkih, u narodne nošnje obučenih, vlastodržava od 1990. do danas!!!
Blokada poglavlja
Dakle, nisu blokirana poglavlja neke knjige nego pregovaračka poglavlja o ulasku RH u EU. Blokirali nas Slovenci, u žargonu zvani 'Kranjci' koji se pokazaše zlobnima i koji nam otvoriše oči da vidimo kako nam je vlast mlohava, kao neki mlakonja, kako naše vlastite vlasti ne štite hrvatske nacionalne interese nego gledaju samo vlastite zadnjice, tako su Kranjci iskoristili svojih pet minuta i poručili našoj osovini zla zvana 'Savez za Europu': no passaran: ili nama ('Kranjcima') ide Savudrijska vala i izlaz na otvoreno more i međunarodne vode, ili ostajete izvan Europske unije, samostalni i nezavisni!
Naš puk blokadu shvaća još uvijek kao tragediju, a ja sretan kao malo dijete. Kako to?
Pa, ja sam euroskepticist, i privrženik hrvatskog suvereniteta. Želja mi je da hrvatska država bude nezavisna i samostalna, i slovenska blokada je mojim željama došla kao as na desetku. Kao da sam na vlasti, a nisam, ali ispunjavaju mi se moji vanjsko-politički ciljevi; čak je ovo s ulaskom u NATO stavljeno na led.
Kakav šamar Sanaderu i cijeloj ekipi, kakva pljuska SDP-u i Zokiju, pa Pusićki, baš onako lijepa pljuskica koja je zvučno odzvonila – i baš mije drago zbog obje blokade jer su nas naši vlastodršci svih ovih godina, od pada Vukovara naovamo, lagali, i izdali su nas, a i inače nas, dakle, narod, ništa nisu pitali nego su samo radili po svome; notornim partizanskm ratnim zločincima nisu htjeli suditi, hvalili su Tita cijelo vrijeme, kao da Republika Hrvatska išta ima s tim satrapom i masovnim zločincem, kao da JNA nikad nije pucala po Republici Hrvatskoj, kao da komunističkih zločina nikada nije bilo, a sada pred cijelim hrvatskom javnošću stoje kao popišani: već su se veselili propasti hrvatskog suvereniteta za koji je krv prolilo 25 tisuća hrvatskih civila i vojnika-branitelja, a kad ono udbaš Jelinčić Zmago (Đapićev prijatelj) kaže: no passaran – tudi tukaj je Slovenija! Forzza Slovenci! Iako, naravno, iz svoje zlobe, ali Slovenci i ne znaju koju nam medvjeđu uslugu čine s tom blokadom, jer sačuvati ćemo naš krvlju stečeni suverenitet, slobodu i nezavisnost, a to se ne može platiti ni tisućama Europskih unija!
Zapamti bando lopovska: krv Ante Paradžika, kojeg ste ubili, i dan danas vas prati kao sjena! Ubili ste ga, ali zato ni vi, srećom, nemate sreće. Družite se s njegovim ubojicama, ali zato ni vama ne cvjetaju ruže. Prouzročili ste preko 1700 samoubojstava hrvatskih branitelja, ali zato nećete vidjeti Europu, bando jedna lopovska i licemjerna koji ste izručili generala Gotovinu a svoje zadnjice dobro zaštitili dok vam je on u ratu štitio leđa! Sad se vidi da su gori od četnika domaći izrodi!
ANTE STARČEVIĆ VS KORUMPIRANA BAGRA
(28. veljača 1896. – 28. veljača 2009.)
I na kraju, da podsjetim na moralnu vertikalu hrvatskog naroda, za kojeg je i Miroslav Krleža rekao da je on jedini feral koji Hrvatima osvjetljava tkmicu, hrvatski političar i filozof, nadasve moralni i pošteni ANTE STARČEVIĆ. Krleža u vezi njega reče da nigdar' s klimavcima nije klimal', ali očito Hrvati nisu sposobni slijediti moralni lik i djelo Oca domovine, pa zato pate i nad sobom imaju korumpirane zločince jer im nije stalo do istine; radije se daju korumpirat za pet lipa; zato i nismo imali državu 800 godina, i zato ćemo je možda brzo i izgubiti jer ne cijenimo svoje velikane nego za velikane proglašavamo notorne zločince, i radije stajemo uz barabu nego uz poštenje; brzo zaboravljamo nepravde koje nam drugi učiniše, kako reče Ante Starčević, i ne držimo se Političkih načela koja je ovaj skromni i pametni političar napisao 4. listopada 1870. godine, nego se i dan danas klanjamo zlatnom teletu i masonskom mafiozu biskupu Josipu Jurju Strossmayeru i njegovoj jugoslavenskoj shit-ideji koja nam je popločala put do Bleiburga i dovela do Miloševićeve velikosrpske agresije. I to sve možemo zahvaliti našim liberalima i ljevičarima koji su u posljednjih 150 godina radije paktirali sa crnim vragom nego služili svome hrvatskom narodu.
Kad bih ocjenjivao današnje vlastodršce u odnosu prema Starčevićevim oponentima na čelu sa Strossmayerom, rekao bih da su predstavnici 'Saveza za Europu' iz Hrvatskog sabora isti ološ kao kao onodobni Strossmayerov ološ koji je od Hrvatske učinio koloniju Ugarske, a Hrvate slugama njemačkih gospodara.
Svim površnim i neupućenim Hrvatima na znanje: ideje Ante Starčevića i više su nego aktualne danas, i pravaštvo kako ga je shvaćao 'Stari', kako su ga još zvali, predstavlja ideje za 21. stoljeće, koliko god se to neukim, površnim i umišljenim Gubčevim kmetovima činilo smiješno i bedasto.
Ovaj post u čast Oca domovine zaključujem njegovim geslom:
Bog i Hrvati! Hrvatska Hrvatom!
Tudi tukaj ni Europska unija. Tudi tukaj je Croatia!
CBK
Post scriptum:
Ove vlastodršce stići je jednog dana posebna kazna zato što su tumačenje nauka Ante Starčevića svojim državnim terorizmom i korumpiranom politikom dali 1993. i 2001. na zlouporabu u ruke jednom uzurpatoru, korumpiranom zločincu i lažnom magistru, a to su učinili namjerno kako bi se ljudima zgadilo (izvorno) pravaštvo, ali zato će te se vi, bando jedna lopovska, zgaditi ovom narodu, a već u dobroj mjeri i jeste, samo što ste umišljeni pa mislite da vas narod voli. Naime, ako Bog nekoga hoće kaznit, onda mu prvo oduzme pamet! To se našim vlastodršcima dogodilo, i to je dobro, to je pravedno.
ponedjeljak, 23.02.2009.
LUSTRACIJSKA AKCIJA!
LUSTRACIJA TITOISTA /
NEOKOMUNISTA!
KOMUNISTA U HRVATSKOJ
Samo pravda stvara mir!
(Kršćanski humanist Toma Akvinski)
STOP TOTALITARNOM
TITOIZMU U
REPUBLICI HRVATSKOJ!
Udruga političkih zatvorenika 'Goli otok' i
Hrvatski centar za istraživanje zločina komunizma
objavljuju proglas vladi i predsjedniku Republike Hrvatske,
Hrvatskom saboru,
hrvatskoj i svjetskoj javnosti, i
žrtvama komunizma,
o donošenju nužnoga zakona o lustraciji komunista,
udbaša, oznaša i partizanskih de facto ratnih zločinaca i onih titoista koji su u bivšoj 'Socijalističkoj' Jugoslaviji kršili ljudska prava, i
koji ljudska prava krše u Republici Hrvatskoj, i
potkopavaju demokratski poredak i pravnu državu,
izigravajući hrvatski Ustav, javnost i demokratski svijet
Sjedinjenih Američkih Država i Europske unije!
Zastupajući stajalište da su svi ljudi rođeni jednaki, bez obzira na nacionalnost, vjeru, etničko porijeklo, boju kože, spol, dob i socijalni status,
zahtijevamo od vlasti Republike Hrvatske
da prestane diskriminirati žrtve komunizma,
da ukine političku praksu političke podobnosti po kojoj su demokratski orijentirani neboljševički antifašisti, nekomunisti i antikomunisti isključeni iz hrvatskog političkog i javnoga života,
protuustavno cenzurirani, a
od udbaša i kriptokomunista u vlastima i mas-medijima difamirani s etiketama 'nacionalista, 'klero-fašista' i 'ustaša',
kao u vrijeme najžešćega progona boljševičkog titoističkog režima od 1945. do 1990. godine!
Zahtijevamo od parlamentarne većine Hrvatskog sabora
da donese Zakon o lustraciji, i
da se iz političkog i javnog života udalje persone koje su kršile ljudska prava, da se nosioci komunističke diktature iz bivše Titove Jugoslavije izbace iz državnih i javnih službi Republike Hrvatske, i da Glavni državni odvjetnik podigne optužnice protiv predstavnika bivšeg totalitarnog jugo-boljševičkog režima, kao i protiv do sada malobrojno prijavljenih osnovano osumnjičenih partizanskih ratnih zločinaca, kao i
da parlamentarne stranke zasebnim rezolucijama i zajedničkom saborskom rezolucijom osude predstavnike izvršne vlasti Republike Hrvatske koji šute o zločinima komunizma i korumpiranih komunjara, i
ne podupiru rasvjetljavanje komunističkih zločina i
prosvjećivanje hrvatskog političkog naroda o
totalitarnom marksizmu/titoizmu!
Zahtijevamo moralno-političku i pravnu lustracijsku akciju odmah!
Tko i dalje bude u javnosti vrijeđao žrtve komunizma, i sprečavao rasvjetljavanje komunističkih zločina, ismijavao borce za ljudska prava protiv jugo-komunizma,
ne samo da će se nać s druge strane povijesti,
nego i na udaru pravne države onoga časa kada u Republici Hrvatskoj bude uspostavljena pravna država i demokratski poredak!
Stojeći na stajalištu da su svi ljudi rođeni jednaki, zahtijevamo od predsjednika vlade Repblike Hrvatske
javnu osudu predsjednika Mesića i njegove izjave da se 'antifašistima ne smije suditi',
kao i agitacijske propagande neokomunista u Republici Hrvatskoj koji Titove koljače, masovne ubojice i kršitelje ljudskih i nacionalnih prava nazivaju 'antifašistima'!
JEDNAKOST PRED ZAKONIMA I USTAVOM ZA SVE,
NE SAMO ZA BIVŠE KOMUNISTE I AKTUALNE TITOISTE
U JAVNOM I POLITIČKOM ŽIVOTU HRVATSKE!
'KOMUNIZAM JE U HRVATSKOJ OSTAO ŽIVJETI NA RAZORAN NAČIN'
(Kardinal Bozanić na Stepinčevo, 2009.)
Udruga političkih zatvorenika jugokomunističkoga konc-logora 'Goli otok' i Hrvatski centar za istraživanje zločina komunizma,
u Zadru, i Zagrebu, Croatia, 2009.
Zakonom o lustraciji
udaljimo iz javne službe
marionete liberalnog Zapada i
sluge kapitalista - titoiste !!!
SIMBOL TITOIZMA -
LAŽNIH ANTIFAŠISTA!
Proglas je slobodno širiti u narodnim masama, u mas-medijima, na
sveučilištima i fakultetima, u hrvatskoj javnosti i među građankama i građanima. Pozdrav! CBK
utorak, 17.02.2009.
MEDIJSKO-POLITIČKE MANIPULACIJE USTAVNIH PROMJENA
RASIZAM KARLA MARXA I FRIEDRICHA ENGELSA – TVORACA MARSKIZMA I UZORA LENJINU, STALJINU, TITU I TITOISTIMA!
„(...) U Beču su Hrvati, Panduri, Česi, Serecani i slično smeće ugušili germansku slobodu (…)” Karl Marx, 1849.
(Izvor: Karl Marx, Neue Rheinische Zeitung, NRZ, 1. I 1849., djela Marxa i Engelsa – MEW a.a.O. 6, 150)
“I sada Židovi, koji su od emancipacije njihove sekte barem kroz svoje otmjene predstavnike svugdje stali na čelo kontra-revolucije, međutim, što iščekuju?”
(Izvor: Karl Marx, NRZ, 17. XI 1848.)
"Ovi ostatci jedne od hoda povijesti, kako Hegel kaže, nemilosrdno pregažene nacije, ti otpadci naroda postaju svaki puta i ostaju sve do njihova potpunoga poništenja ili denacionalizacije fanatični nositelji kontra-revolucije, kao što je i njihovo postojanje prosvjed protiv jedne velike povijesne revolucije (…)
Tako su u Austriji panslavenski Slaveni ništa drugo nego narodni otpadak jednoga jako mutnoga tisućljetnoga razvitka. (…)
“Slijedeći svjetski rat će s lica Zemlje izbrisati ne samo reakcionarne klase i dinastije nego i čitave reakcionarne narode. To je napredak.”
(Izvor: Friedrich Engels, NRZ, 13. I 1849.)
Osovina zla pod nazivom 'Savez za Europu', koju čini saborska većina (HDZ, HSLS, SDSS, HSS, HDSSB i oteti HSP), i saborska manjina (SDP, HNS i IDS), uz predsjednika Republike, Stjepana Mesića, najavila je ovogodišnje ustavne promjene, s javnom izjavom da su one navodno nužne jer sadašnji Ustav Republike Hrvatske navodno predstavlja prepreku učlanjenju RH u Europsku uniju, i da je svaka zemlja koja je do sada pristupala Uniji, mijenjala ustav.
Opet trebamo 'popušit' ustavne promjene?
Izjave Šeksa i Vesne Pusić glede toga prenijeli su liberalni mediji, pri čemu urednici i novinari prešućuju istinu da je proklamirani razlog najavljenih ustavnih promjena lažan, i da se iza toga kriju namjere naših korumpiranih vlastodržaca o novim balkanskim jugoslavenskim integracijama sa Srbijom.
Već je rečeno da liberalni mediji zastupaju ideologiju liberalizma i sustav 'liberalne demokracije' koji uopće nije propisan hrvatskim ustavom, i da liberali bacaju ljudima prašinu u oči. Pri tome su domaći liberali, izuzev iznimaka koje potvrđuju pravilo, odreda bivši komunisti i udbaški doušnici, titoisti i očeličeni marksisti koji su u svojoj mladosti bili maoisti i slični ljevičarski ekstremisti. Većina domaćih novinara današnjih liberalnih vodećih mas-medija bili su perjanice bivšega jugoslavenskog socijalističkog jednoumnog novinarstva u službi jednopartijske diktature Saveza komunista Jugoslavije i SKH. Dok je za vrijeme diktature maršala Tita sredstvima represije suzbijeno svako hrvatsko domoljublje, europejstvo i liberalizam, današnji liberali (eks-komunisti) prave se veliki 'Evropljani'.
Pogledajmo što Ustav RH propisuje i određuje glede mogućnosti međunarodnih integracija:
“(…)VII. MEĐUNARODNI ODNOSI
2. UDRUŽIVANJE I RAZDRUŽIVANJE
Članak 141.
Pravo da pokrenu postupak udruživanja Republike Hrvatske u saveze s drugim državama ima najmanje jedna trećina zastupnika u Hrvatskom saboru, Predsjednik Republike i Vlada Repub¬like Hrvatske.
Zabranjuje se pokretanje postupka udruživanja Republike Hrvatske u saveze s drugim državama u kojem bi udruživanje dovelo, ili moglo dovesti do obnavljanja jugoslavenskoga državnog zajedništva, odnosno neke balkanske državne sveze u bilo kojem obliku.
O udruživanju Republike Hrvatske prethodno odlučuje Hr¬vat¬ski sabor dvotrećinskom većinom glasova svih zastupnika.
Odluka o udruživanju Republike Hrvatske donosi se na referendumu većinom glasova ukupnog broja birača u državi.
Referendum se mora održati u roku od 30 dana od dana donošenja odluke Hrvatskoga sabora.
Odredbe ovoga članka o udruživanju odnose se i na uvjete i postupak razdruživanja Republike Hrvatske(…)”
HDZ je šeficu deklariranih liberala (hadezeovci su kripto-liberali) Vesnu Pusić, čija stranka HNS-Liberalni demokrati ima šačicu zastupnika u Hrvatskom saboru, instalirao na čelo saborskog odbora za praćenje pregovora između RH i EU o udruživanju RH u EU, i ona je nedavno predložila ustavne promjene (njen prijedlog je odmah prihvaćen), naglasivši da sadašnji Ustav navodno brani učlanjenje Republike Hrvatske u Europsku uniju. Međutim, je li to istina, ili je gospođa Pusić izrekla notornu laž kako bi zavarala hrvatsku javnost? (Saborski odbor za izmjenu ustava na čelu sa Šeksom već je ustanovljen, i ima 15 članova.)
Ako nemam tromost oka, 141. članak hrvatskog Ustava ne zabranjuje udruživanje Republike Hrvatske s nekom drugom državom, “osim udruživanje u saveze koje bi moglo dovesti ili bi dovelo do obnavljanja jugoslavenskog državnog zajedništva odnosno neke balkanske državne sveze”.
Ustav je dakle jasan: nema prepreke za udruživanje naše zemlje s Europskom unijom. Međutim, zašto nam mediji tumače drukčije, zašto nas naši vladajući političari (i političarke) uvjeravaju u suprotno, i tvrde da je 2 + 2 = 5 ?!? Zašto?
Ako sam ja kao obični bloger uspio dokazati da u Ustavu nema prepreke u vidu bilo kakve odredbe o udruživanju Hrvatske s drugim državama, izuzev s jugoslavenskom i balkanskom, kako to ne bi mogle ustanoviti redakcije naših medija, odlično plaćeni kolumnisti, novinarke i novinari, urednici kojima na raspolaganju stoje budžeti za istraživačko novinarstvo u visini od stotina tisuća i milijuna kuna, najsofisticiranija komunikacijska oprema i pristup političarima i državnim tijelima, što je meni, običnom smrtniku sve nedostupno.
Od sada na dalje možemo pratiti ustavne promjene, i što naši vladajući korumpirani političari misle sve promijenit u hrvatskom ustavu; ako će mijenjati odredbu iz čl. 141 koja Hrvatskoj, iz poznatih povijesnih razloga, brani učlanjenje u bilo kakve jugoslavenske i balkanske državne saveze i sveze, onda nas naša korumpirana balkanska elita misli učlaniti u nove jugoslavenske i balkanske sveze sa Srbijom, kao i 1918. godine.
Ako naši korumpirani misle promijeniti ustavnu odredbu iz čl. 141 o dvotrećinskoj odluci, i taj dio izmijeniti u natpolovičnu većinu pedeset posto plus jedan glas, onda će to učiniti jer hrvatski narod smatraju volom i nemaju povjerenje u narod i njegove zastupike u Hrvatskom saboru. Ako misle promijeniti odredbu o tome koja većina nareferendumu odlučuje u postupku udruživanja, dakle, da izbrišu odredbu da o tome na referendumu odlučuje većina svih birača, a ne većina koja izađe na referendum, onda su opet papci jer opet ne vjeruju u narod.
Ako misle promijeniti ili izbrisati posljednju odredbu iz čl. 141., naime, onu o postupku razdruživanja, znači da misle Hrvatskoj oduzeti priliku da eventualno napusti Europsku uniju ako se ta umjetna nadnacionalna paradržavna tvorevina pokaže kao nova tamnica naroda poput obje dosadašnje Jugoslavije. Naši korumpirani vlastodršci, revni u anuliranju hrvatskoga suvereniteta izborenoga dankom u krvi za vrijeme velikosrpske agresije, ne znaju i ne žele znati da se u Europskoj uniji već naveliko raspravlja o tome da se u budući sporazum Unije (neka vrsta 'ustava', koji je inače odbačen na referendumima u Nizozemskoj i Francuskoj) unese odredba o mogućnosi razdruživanja neke zemlje-članice EU s Europskom unijom.
Ako niste znali, od 2007. smo u
CEFT-i ili jugoslavenskoj banani
Inače, za one koji još ne znaju, naša vladajuća korumpirana elita nas je već udružila u jugoslavenske i balkanske asocijacije, naime, u međunarodnu organizaciju CEFT-a koja obuhvaća isključivo balkanske zemlje, dakle, od Srbije preko Makedonije i Kosova do Crne Gore i BiH, te to nije samo balkanska gospodarska unija nego i politička jer ima političkog tajnika sa sjedištem u Sarajevu; koristi od ove balkanske unije imaju samo gospodarski slabije razvijene zemlje dok Hrvatska kao gospodarski najsnažnija zemlja u tome 'klubu' nema apsolutno nikakve koristi jer najviše izvozi u EU a ne u Srbiju, Makedoniju i Kosovo, dok je tim zemljama pak hrvatsko tržište, na koje ne plaćaju carine (što je i svrha Cefte što su se ukinule carine među tim zemljama) došlo kao as na desetku.
I pod zadnje, hrvatski zakon propisuje da na državnim institucijama Republike Hrvatske smije vijoriti samo službeni stijeg Republike Hrvatske, međutim, vidimo da se na Banskim dvorima non-stop vijori i stijeg Europske unije. Možemo li vjerovati vladi koja krši vlastiti zakon?
CBK
nedjelja, 15.02.2009.
MEDIJSKE MANIPULACIJE
Tko danas vlada u svijetu liberalne demokracije? Odgovor je: dr. Jekyll i Mr. Hyde. Tko je to? To je lik iz romana koji je podvojena ličnost, koja se u javnosti predstavlja kao dobar čovjek (dr. Jekyll) iako je zao jer je to u stvarnosti bad gay (Mr. Hyde). U znanosti medicine se taj tip čovjeka zove shizofrenik, dvije ličnosti u jednome tijelu.
Mediji nas iz dan u dan uvjeravaju da je Hitler bio Mr. Hyde, a liberalni Zapad da predstavlja dobro - doktora Jekylla.
Slike i istinite priče o holokaustu potvrđuju da je Hitler bio Mr. Hyde, jer nagomilani leševi umorenih zarobljenih civila u njemačkim koncentracijskim logorima smrti govore više od tisuću riječi.
Na fotografiji (dole), međutim, vidi se hrpa nagomilanih leševa civila, ali ne u Auschwitzu nego u jednom njemačkom gradu; radi se o civilnim žrtvama nakon jednog terorističkog anglo-američkog zračnog napada na jedan njemački grad; masa posmrtnih ostataka ubijenih ljudi sakupljeni su na hrpu kako bi bila što prije spaljena na pragovima tramvajskih tračnica da ne dođe do pojave zaraznih bolesti, a niti je između dva zračna napada bilo vremena ni mjesta umorene osobe dostojno pokopati na gradskome groblju u pojedinačne grobnice, kako to nakon Drugog svjetskog rata lijepo piše u Povelji OUN o ljudskim pravima da svaka osoba ima pravo na pojedinačni ukop. Međutim, tko mari za ljudska prava na liberalnom Zapadu? Reći će netko, pa udruge za ljudska prava, međunarodne udruge za ljudska prava poput Helsinškog komiteta za ljudska prava, na pr. nominalno hrvatskog HHO komiteta, ali to je samo magla jer se o ljudskim pravima vodi selektivna briga, u hrvatskom slučaju bitna su prava nekoć pobunjenog i odmetničkoga dijela srpske nacionalne manjine ali ne i ljudska prava hrvatske većine, žrtve velikosrpske agresije; bitna su prava subkulture i prava životinja, a ne naroda. Pametnome dosta!
Liberalni mediji stvaraju sustavnu maglu i sustavno bacaju ljudima prašinu u oči. Na djelu je krivotvorenje povijesne istine, i istine u sadašnjosti.
Na primjer, slušamo vijesti, i čujemo da su teroristi kod afričkoga roga (Somalija) oteli jedan 'zapadni' teretni brod, i da ucjenjuju vlasnika za milijunsku otkupninu; međutim, TV-redakcija nas ne obavještava tko je vlasnik, i što je brod uopće prevozio? Tako javnost biva uskraćena za informaciju da je teret broda sadržavao tenkove i drugo oružje i streljivo, a vlasnik je jedan izraelski državljanin, ratni profiter, koji šverca oružje u afričku ratnu zonu u kojoj su glavna kategorija stradalnika civili, a među njima prednjače djeca, čak i kao mali ratnici, oteti od ratnih huškača i mobilizirani u stroj za ubijanje. Ili, primjerice, vijest da su SAD raketirale iz Afganistana pogranično područje Pakistana; međutim, javnost ne saznaje da su SAD time prekršile međunarodno pravo i povrijedile suverenitet nacionalne države Pakistan; hrvatska javnost pak ne saznaje da je time i Republika Hrvatska povrijedila međunarodno pravo kao saveznik Sjedinjenih Američkih Država koji drži postrojbe Hrvatske vojske u Afganistanu, u sklopu Sjevernoatlantskog pakta NATO čiji uopće nije član; hrvatska javnost od urednika i novinara medija u Hrvatskoj uopće ne saznaje istinu da predsjednik Republike kao vrhovni zapovjednik Oružanih snaga Republike Hrvatske krši međunarodno pravo, a Hrvatski sabor koji periodično produljuje angažman HV u Srednjoj Aziji, radi tobože 'hrvatskih nacionalnih interesa' u borbi protiv 'terorizma' u svijetu, krši hrvatski ustav jer Republika Hrvatska uopće nije članica zapadnog vojno-političkog saveza NATO. Republika Slovenija koja je članica saveza NATO nema svoje postrojbe u Afganistanu. Zanimljivo, ili?
Predsjednik Republike, Stjepan Mesić, javno je više puta izjavio da pravna država u Hrvatskoj ne funkcionira, a na to nas je upozorila i Europska komisija, i zahtijeva reformu pravosuđa i borbu protiv korupcije. Međutim, mediji nam prešućuju da osnovno načelo u statutu Natopakta određuje kako zemlja koja pristupa i NATO mora biti pravna država !!! U travnju 2009. trebamo biti primljeni u članstvo NATO-saveza. Ja se pitam, kako, ako statut NATO-saveza određuje da nemožemo biti primljeni jer nismo pravna država, osim naravno, na papiru, ali i Staljinov SSSR je na papiru bio pravna država !!!
U komunizmu i fašizmu imamo koncentracijske logore dok u liberalizmu nema logora (pod najnovije čak i ima, kao na pr. Guantanamo), ali nisu ni potrebni jer se psiha stanovništva uništava kroz medije.
Mediji u Hrvatskoj tako tumače iz dana u dan iz pera svojih kolumnista, kako je liberalna demokracija najbolje društveno uređenje nakon komunizma/socijalizma, dok u hrvatskom Ustavu piše doslovno da je društveno uređenje u Hrvatskoj 'demokratsko', s 'višestranačkim izbornim sustavom'; o 'liberalnoj demokraciji' nema riječi u hrvatskom ustavu, ali liberali nas uvjeravaju da je liberalna demokracija vladajući sustav u Hrvatskoj, i pri tome su čak u pravu, jer u političkoj praksi je to tako, ali prešućuju da je taj sustav protuustavni.
Možda ćemo se pitati, ako nam mozak još nije opran kroz propagandu liberalnih medija, zašto Ustavni sud RH ne proglasi taj sustav protuustavnim i uspostavi ustavno demokratsko stanje? Odgovor je, a tko će od ustavnih sutkinja i sudaca to učiniti, možda korumpirani pravosudni dužnosnici? Zato je Hrvatska i opterećena teškom političkom korupcijom, naslijeđenom iz bivše visoko korumpirane Titove Jugoslavije, i zato svaka reforma pravosuđa predstavlja igrokaz vladajućih kako bi stanje ostalo po načelu status quo; zato liberalni Zapad, u našem slučaju Europska unija i njena vlada, Eurpska komisija, samo formalno inzistiraju na reformi pravosuđa u Hrvatskoj, ali djelatno ništa od 1990. do danas liberalni Zapad nije učinio da Hrvatska postane demokratska, Zapad nije podupro demokratske snage u Hrvatskoj nego isključivo bivše korumpirane komuniste.
U našoj zemlji nemamo čak ni liberalno demokratski sustav jer kao što je mnogo toga u našoj zemlji druge klase, tako i ta liberalna demokracija u kojoj vladaju, ne liberali, jer njih nitko nije izabrao na izborima, čak i stranke koje u nazivima imaju pridjev 'liberalna stranka', ne prelaze izborni prag, osim u koalicijama, jer hrvatski narod (većina) odbija ideologiju liberalizma, ali u praksi caruje liberalna demokracija s nefunkcionirajućom pravnom državom !!!
Ideologija liberalizma širi pak seksualnu razuzdanost, blud i preljub, homoseksualnost, nasilje krozu reklame, degradaciju žena kroz masovni prikaz golih tijela u porno-pozama, filmove i 'stručne' emisije, hedonizam i sve ono što simbolizira biblijska Sodoma i Gomora. Ljudska prava su tu najmanje bitna, bitan je jedino kaos u društvu kako stanovništvo ne bi reagiralo na devijantne pojave u društvu, kako bi se slomila sloboda ljudi, slomio čovjekov slobodarski duh i nacionalni suverenitet iz kojega izviru sva prava; na tom tragu je i ujedinjavanje nezavisnih država u paradržavne umjetne nadnacionalne tvorevine poput Europske unije ili NATO, pod izgovorom sigurnosti i prosperiteta.
Marionetu zapadnih liberala u Hrvatskoj predstavlja ljevica; ekstremni ljevičari (titoisti) su nakon pada Berlinskog zida obukli narodne nošnje i kao gljive poslije kiše su niknule raznorazne političke stranke nakon 45 godina jednopartijske diktature. Međutim, vodstvo tih stranaka u Hrvatskoj je u pravilu bivše komunističko, u politici, u gospodarstvu prednjače nekadašnji socijalistički članovi dok demokratski orijentiranih antikomunista nema nigdje na vidiku; čudno, a navodno smo 1990. doživjeli 'demokratske promjene', a 2000. godine još jedne 'demokratske promjene', a o reformama, još iz doba bivše Juge da i ne govorimo koliki broj reforma je jedan građanin Hrvatske do danas doživio i preživio. Doušnici bivše jugokomunističke tajne službe Ozne i Udbe, kao i njihovi šefovi, glavni su kreatori politike u Hrvatskoj, od pada Berlinskog zida i sloma Jugoslavije, kao što su to bili i u vrijeme 'druga' Tita na čelu s njim, tim diktatorom, shizofrenikom, ratnim zločincem i tiraninom, carem smrti! Međutim, mediji nas uvjeravaju da je Tito bio dobar drug Jekyll, a zločesti Mr Hyde su svi drugi, od Stepinca pa do hrvatskih branitelja koje se medijskom percepcijom svelo na 'ratne zločince' i 'PTSP-luđake', iako je istina dijametralno suprotna.
Tranzicijski majstor među bivšim komunistima, nekadašnji komunistički ideolog i direktor partijske škole u Kumrovcu, Ivica Račan, rekao je bio da se samo vol ne bi transformirao, i time hrvatski narod označio volom jer ispada da komunizma u Hrvatskoj nikada nije bilo nego samo antifašizma; ako čitatelj otvori novu hrvatsku nacionalnu enciklopediju, neće ni riječi moći pročitati o komunizmu, o 'diktaturi proletarijata', o jugoslavenskim boljševicima, a razlog je vrlo banalan – u tom slučaju bismo čitali sva vodeća imena hrvatske političke scene iz devedesetih godina, kao i neka vodeća današnja lica hrvatskoga višestranačja; dok o fašimu možemo pročitat sve, od zločina do zločina, o komunizmu ni retka, komunistički zločini u medijskoj javnosti ne postoje; o borcima za ljudska prava u hrvatskim medijima i nacionalnoj enciklopediji nema ni riječi, zato o lažnim i nezasluženim javnim ličnostima, o ljevici koja je sveprisutna u Hrvatskoj, ali ne bilo kakva ljevica nego ona najtvrđa staljinističko/titoistička, očeličeni marksisti koji se danas predstavljaju da su 'antifašisti', 'liberali', 'socijaldemokrati', 'narodnjaci', kršćanski demokrati i konzervativci' čak i 'pravaši'; u našim medijima ni riječi o tome da je kriptokomunistička ili nacional-komunistička vlast Franje Tuđmana i Hrvatske demokratske zajednice, koja nije nikada bila ni hrvatska ni demokratska, samo uvijek interesna zajednica, izvršila državni udar u Hrvatskoj stranci prava i otela 1993. tu nekoć najstariju hrvatsku parlamentarnu stranku demokratske desnice i dala je u ruke uzurpatorima i režimskim slugama, ali zato poslušni i oportunistički novinari 'predsjednikom' te otete stranke nazivaju Antu Đapića, i pozivaju se pri tome na rezultate kriminala koje je Tuđmanova vlast u vezi otimanja Hrvatske stranke prava provukla kroz korumpirano 'hrvatsko' pravosuđe u kojemu prevlast imaju eks-komunistički kadrovi koji su u titoističkom pravosuđu masovno kršili ljudska prava.
Tko je osnovao i tko vodi hrvatske medije? Europapressholding, dakle, glavni nakladnik s najbrojijim medijima u svome vlasništvu osnovao je nekadašnji socijalistički podmladak boljševika Stipe Šuvara, Ninoslav Pavić čiji je prijatelj Zdravko Mamić posvjedočio na TV da je svoju redakciju sakupio po kafićima i pokupio s ulice, međutim, to su današnja vodeća novinarska pera i kolumnisti izdanja Globusa, Jutarnjeg lista i Slobodne Dalmacije i Glorie; tko se još sjeća kako je Nino Pavić bio Tuđmanova desna ruka u pokušaju otimanja tada popularne nevladine radiostanice, zagrebačke Stojedinice, Radio 101? Tko se još sjeća da je Jutarnji list nekoć bio vodeći jugo-unitaristički list u Kraljevini Jugoslaviji pod velikosrpskom diktaturom kralja Aleksandra Karađorđevića? Iz medija to nećemo saznati, jedino iz povijesnih izvora koji se u medijima ne prezentiraju. Europapressholding je u većinskom vlasništvu njemačkog medijskog koncerna WAZ, a njegov bivši vlasnik, koji je nedavno umro, bio je deklarirani ljevičar, Herr Schumann, ali Jutarnji list se predstavlja kao liberalni list.
Jutarnji list se deklarira kao list liberalne demokracije, dakle, kao ideološko glasilo ideologije liberalizma, ali glavni brand toga lista nije neka liberalna povijesna ličnost nego progonitelj liberalizma Josip Broz – Tito koji je slomio sve liberalne snage reformiranih komunista u Savezu komunista Jugoslavije i po nekadašnjim republičkim centralnim komitetima, od Savke Dabčević-Kučar i Mike Tripala u Hrvatskoj do liberalke Latinke Perović u Srbiji, sedamdesetih godina 20. stoljeća.
Liberalni mediji nas uvjeravaju kako smo bili zločinci u velikosrpskoj agresiji koju nazivaju 'građanskim ratom' kojega su tobože prouzročili 'nacionalist', te se mediji koriste u našoj zemlji istim arsenalom iz partizanske agitacijske propagande (službeno zvana agitprop) kada treba etiketirati, blatiti i difamirati političke neistomišljenike.
Međutim, istina je da je rat isplanirala JNA, da je postojao tajni plan napada na Hrvatsku i BiH, za BiH plan 'RAM', a za Hrvatsku plan 'BEDEM 2'. Tajna služba tako zvane JNA, KOS, osnivala je političke stranke, među njima terorističku Srpsku demokratsku stranku, SDS, i muslimansku Stranku demokratske akcije, a u osnivanju HDZ-a sudjelovali su vodeći članovi nekadašnje jugoslavenske komunističke tajne službe, Josip Manolić, i Franjo Tuđman koji je kao najmlađi general JNA godinama radio u kadrovskom odjelu jugoslavenskog ministarstva obrane u Beogradu, za kontrolu Kontraobavještajne službe, KOS JNA, kao adjutant partizanskog generala i boljševika Ivana Gošnjaka.
Također se zna da je na preuzimanje vodstva u SFR Jugoslaviji nakon Titove smrti britanska tajna služba poticala Slobodana Miloševića, a da je preko jedne britanske banke godine 1984. kupljen u Južnoafričkoj Republici (tada sa sustavom apartheida) barut za JNA kako bi mogla izdašno pucati po žrtvama; kada se Titova Jugoslavija nije mogla očuvati zbog srpskog nacionalizma, potaknut od komunističke tajne službe SDB i KOS, britanska vlada i njena tajna služba poticala je Slobodana Miloševića 1991. na stvaranje 'Velike' Srbije.
Danas nas liberalni mediji uvjeravaju kako su dva, tri 'hrvatska nacionalista', Branimir Glavaš, Vice Vukojević i dr. ispalili ručnu raketu na Borovo Selo, i da su izazvali rat !!!??? Nevjerojatno!
Naši mediji međutim prešućuju činjenicu koja je utvrđena na haaškim suđenjima u procesu protiv nekadašnjeg vođe srpskih pobunjenika i odmetnika, zubara Milana Babića, da je pokolj nad 12 hrvatskih redarstvenika od 2. svibnja 1991. (riječ 'redarstvenik' je danas u liberalnim medijima proskribirana, godine 1990./1991. bila je uobičajna), posljedica zasjede koju je organizirala Miloševićeva srpska tajna služba DB, a ne posljedica navodnog raketnog napada na Borovo Selo.
Liberalni mediji, NOVA TV, RTL, liberalizirani HRT, i izdanja Europapressholdinga nas iz dana u dan 'teroriziraju' poluinformacijama i lažima o našoj povijesti i o aktualno političkoj situaciji; jedan od novinara, Dubravko Merlić, koji je iščezao iz medija, je javno priznao da na Hrvatskoj televiziji postoji crna lista s političarima koji su na crnoj listi, pod cenzurom, i čije se postojanje i čija se politika prešućuje, a na čelu te liste stoji Dobroslav Paraga kao najprogonjenija povijesna ličnost u novijoj hrvatskoj povijesti, i kao političar čije se postojanje danas prešućuje, cenzurira, o kojemu se laže i ponavljaju Tuđmanove i Miloševićeve i Đapićeve klevete; u isto vrijeme cijela balkanska klasa, dakle, aktualni liberalni eks-komunističko-udbaški ustroj Republike Hrvatske godinama koalira s antisemitom i neofašistom Đapićem kojega su liberalni mediji oprali od njegove tamne prošlosti, i danas ga prezentiraju kao vođu 'hrvatske desnice' iako je istina da Đapić ima veze s demokratskom konzervativnom desnicom kao što SDP ima veze sa socijaldemokracijom. Kada je SDP ikada zastupao radnička prava? SDP se zalaže za radnu nedjelju, a jedno od temeljnih radničkih prava, izboreno u desetljetnim borbama radnika na barikadama protiv policijske represije, u 19. i 20. st. je pravo na neradnu nedjelju! Novinarka i blogerica Mirjana Hrga, koju su najurili iz NOVE TV, u razgovoru za internetski portal vijesti, Javno.com svjedolčila je neki dan o načelu poslušnosti i oportunizma koji vlada u redakcijama, na uštrb istine i onoga što se zaista dogodilo, prešućuju se, dakle, u novinarskim izvještavanjima, uzroci.
Kod nas liberalni mediji sve izokreću pa tako ispada da je antifašistički brand Hrvatske Josip Broz – Tito, a ne njegova žrtva Alojzije Stepinac, kritičar komunizma, fašizma i liberalizma; antifašistički brand u medijskom prikazu ne predstavljaju hrvatski branitelji i gardijske brigade, i dragovoljci iz HOS-a koji su se borili protiv Miloševićeva velikosrpskog fašizma, nego antifašisti su tobože 'hrvatski' partizani iz Drugog svjetskog rata, vođeni od jugoslavenskih boljševika iz politbiroa CK KPJ (ratnog Vrhovnog štaba) i direktno iz Moskve i Komunističke internacionale, Kominterne!!! Nevjerojatno!
Propaganda liberalnih medija u Hrvatskoj služi zataškavanju ratnoga profiterstva i političke korupcije kako bi se samostalna i nezavisna država Republika Hrvatska pripojila gazdama naših ljevičara liberalnom Zapadu – Europskoj uniji i Natopaktu. Pri tome se primjenjuje savršeni trik: nevjerojatno se puno piše o raznoraznim aferama, i naglašava kako je borba protiv korupcije nedjelotvorna, ali ne piše se o uzrocima svega toga koji leže u vladavini bivših komunista i udbaša, u tome da su vladajuće 'griješne' strukture Republiku Hrvatsku izručile udbo-mafiji, i da liberalni Zapad sve to financira kroz izdašne kredite kojima se građane Hrvatske i hrvatsku državu namjerno učinilo dužničkim robom, a istovremeno opljačkalo hrvatske banke, poduzeća i javna dobra.
Liberalni mediji u Hrvatskoj lažu u velikom stilu i prikrivaju stvarne uzroke moralne, političke i ekonomske krize u Hrvatskoj. Liberalni zapad je od Hrvatske učinio invalida, a od hrvatskog čovjeka Gubčeva kmeta. Je li itko primijetio velike manipulacije liberalnih medija?
Jutarnji list, NOVA TV, Novi list, RTL, Večernji list itd. prešućuju stvarne razloge najavljenih ustavnih promjena u Hrvatskoj, kao zmija noge krije se činjenica da nas naša korumpirana elita želi učlaniti u novu vrstu Jugoslavije pod ovim ili onim imenom, forsira se razmjena srpskih turbo-folk pjevačica i pjevača, modeliraju se sustavna prisjećanja na bivšu Jugoslaviju, laže se u medijima kako se prije bolje živjelo u Titovoj Jugoslaviji, i laže se u velikom stilu da hrvatski ustav predstavlja prepreku za učlanjenje u Europsku uniju što je notorna laž!
Ustav Republike Hrvatske zabranjuje Republici Hrvatskoj balkanska i bilo kakva jugoslavenska udruživanja na razini politike i državnoga prava, jer su dvije Jugoslavije bile dovoljan putokaz koji vodi u nacionalnu katastrofu, ratove, klanja i istrebljenje hrvatskog naroda, u dekroatizaciju u korist jugoslavenizacije i srbizacije hrvatskih prostora, kulture, jezika, javnog života.
'Kako je Savez za Europu' (koalicija HDZ-SDP-HNS plus sateliti poput HSLS, IDS, HNS, SDSS i Đapić) doživio slom jer nas Europa (liberalni Zapad) neće, kao što nas nije htjela ni 1990./1991. nego je liberalni Zapad podržavao JNA i Miloševićeve četnike, koljače Radovana Karadžića i Ratka Mladića, koje i dan danas štiti, tako nas naše izdajice pripremaju i prepariraju za novu 'Jugoslaviju', ovaj puta 'demokratsku' kao da Karađorđevićeva Jugoslavija nije bila 'demokratska', a posebno vični idijoti nas uvjeravaju da je i Titova Jugoslavija bila 'demokratska', i da je 'socijalizam' bio prava stvar. Dakle, bez obzira na znanstvene činjenice, uvjerava nas se kroz liberalne medije u suprotno.
Za kraj, dragi moji, još jednom si jako dobro pogledajte fotografiju sa žrtvama u ovome postu; ne radi se o žrtvama fašizma nego o majkama, očevima, bakama, djeci, o civilima koji su postali žrtvama terorističkih napada Zapadnih saveznika, a slično je izgledao i Zadar nakon angloameričkog zračnog napada u WWII kada je gotovo cijela antička gradska jezgra Zadra izbrisana s lica zemlje; napad je inače naručio 'antifašistički brand Hrvatske', pogađate već, naravno, Josip Broz – Tito, balkanski shizofrenik broj 1.
Slikovito, danas nas se na isti način bombardira i terorizira, samo ne bombama nego liberalnim medijima koji tvrde da smo izvršili etničko čišćenje Srba u Oluji !!! Treba nas, dakle, pacificirati, a najbolje to funkcionira kada kao psa čuvara dobijemo titoiste u kombinaciji sa četnicima, i udružena balkanska kompozcija, balkan-ekspress, pri čemu je 'ekspress' ironičan izraz, sastavljena od Hrvatske, BiH, Srbije, Makedonije, Kosova i Crne Gore onda može biti pripojena Europskoj uniji, ali ne kao ravnopravna članica nego degradirana na drugu klasu, i naravno, kao neka vrsta sanitarnoga kordona do prave Europske unije koja počinje na schengenskoj granici. To je igrokaz koji će se u slijedećemu razdoblju od nekoliko godina igrati na našim prostorima i u Europskoj uniji vezano za nas.
Kako izbjeći negativne posljedice tako zvanih 'euro-atlantskih' udruživanja? Djelovanjem svakog pojedinca u svome mjestu, kroz vlastite mogućnosti, preko interneta, svjedočenjem istine, zahtijevanjima naroda, zahtjevima kaznenoga progona krivaca za krah borbe protiv korupcije i reforma, prozivanjem kriminalaca u politici i gospodarstvu, kriminala u mjesnom poglavarstvu, ukazivanjem na kriminal, i već na lokalnoj razini ne dopustiti da gradski vodovod bude kupljen od nekog stranog investicijskog fonda, da neki otok u Jadranu ne ode u vlasništvo nekog zapadnog obijesnog kapitalista, da vam koncesiju za odvoz gradskog smeća ne dobije neki strani fond čije ime nikada niste čuli, da vam gradonačelnik vaš grad ne zaduži na londonskoj burzi prodajom tako zvanih gradskih obveznica. Puno stvari za očuvanje okoliša i zemlje, domovine, može se učiniti bez da se vodi svjetska politika – počnite lokalno i tako djelujte 'globalno' u zemlji, udruženi sa drugim dobronamjernim građanima, lokal-patriotima i domoljubima ove zemlje.
I sjetite se Kennedya, da se ne ne treba pitati što država može učiniti za tebe nego što ti možeš učinit za državu kako bi sutra ona mogla biti tu za tebe – kad se riječimo kriminalaca i udbo-mafije!
I ne zaboravite, liberali su gornju fotografiju sa žrtvama angloameričkih terorističkih napada skrivali od očiju svijeta 60 godina! Zar im danas trebamo vjerovati! U nas se liberali zovu HDZ, SDP, HNS i njihovi sateliti u liku one man show stranke kao HSLS i Đurđa Adlešič, IDS i Damir Kajin i društvo, a njihov 'brand' je Stjepan bradonja i 'drug' Tito.
Oni koji ne svjedoče istinu, kojima se za istinu fućka, bivaju kažnjeni tako da nad njima vladaju korumpirani zločinci. Hrvati su upravo na taj način kažnjeni!
CBK
petak, 13.02.2009.
O HAAŠKOM CIRKUSU
Pratim haaška suđenja, ako se sudom uopće može nazvati međunarodni kazneni sud ICTY za ratne zločine za područje bivše Jugoslavije i Ruandu, jer sud bi trebao biti sud pravde. Međutim, ili imam tromost oka, ili pravde nema nigdje na vidiku.
Trojica Hrvata iz Srednje Bosne bila optužena za zločine ned Muslimanima u Ahmićima, godinama su čamili u sheveningeškom pritvoru, na koncu oslobođeni krivnje, a vrijeme koje su nedužni proveli u zatvoru mogu zaboravit, kao i na naknadu štete jer taj institut naknade ne postoji na tom šašavom sudu. U biti, nije to šašavi sud nego sud za „podje...“ žrtava ratnih zločina, jer kako protumačiti činjenicu da je general Gotovina optužen, među ostalim za navodno „prekomjerno granatiranje Knina“, što je glavna točka na kojoj se temelji ta suvišna optužnica, kad i budala zna da Knin kao bivša četnička 'metropola' nije razrušen u hrvatskoj oslobodilačkoj operaciji Oluja, ali za srpsko uništavanje Vukovara u kojemu nije ostao ni kamen na kamenu, a cvrkut ptica se vratio tek godinama nakon što je 'JNA' taj hrvatski grad na Dunavu razorila to temelja, nema optužnice od tužilaštva i suda ICTY. Međutim, postoje dvije optužnice za „zločinački pothvat“, jedna koja se tiče Slobodana Miloševića i njegove družine, i druga koja se tiče Franje Tuđmana, i u sklopu toga se sudi i generalu Gotovini, te ispada da su prošli rat 'na prostoru bivše Jugoslavije' (nezavisne i samostalne države BiH i Hrvatska se u tom kontekstu kao takve i ne spominju), vodile dvije suprotstavljene 'zločinačke organizacije sa svojim poduhvatima'. Vođe agresije, ministar obrane SFR Jugoslavije, general Veljko Kadijević, zatim, glavni zapovjednik 'JNA', general Blagoje Adžić, šef Kontraobavještajne službe 'JNA', general Aleksandar Vasiljević, i dr. uopće nisu ni optuženi od haaškoga suda ICTY, tako da je 'Jugoslovensku narodnu armiju' izgledao vodio 1991. neki duh u raznorazne osvajačke i pothvate sustavnoga razaranja. Međutim, je li hrvatsko pravosuđe sudilo navedenim 'JNA' generalima? Tko nam brani da im ne sudimo? Možda naše pravosuđe ne sudi Veljku Kadijeviću zato što Veljko ima zasluge još iz 1945. i ratnih zločina nad hrvatskim ratnim zarobljenicima na Kočevskom rogu?
De facto ratni zločinac i velikosrpski šovinist Vojislav Šešelj (doušnik Kontraobavještajne službe 'JNA'), koji je na hrvatsko ratište slao svoje dobrovoljačke odrede 'Beli orlovi' /hrv. Bijeli orlovi, op.a. CBK/, vjerovali ili ne, pred oslobađanjem je jer mu tužiteljstvo haaškoga suda do sada u dokaznom postupku nije moglo dokazati krivnju. Super! Znači svi mo iz Hrvatske, koji smo svjedoci zločinima toga zločinca, glupi, jer mu tužiteljstvo ne može dokazati zločine, a možda i ne želi, jer podsjetimo se, zar ovaj sud uopće postoji radi pravde? Tko može jamčiti da optužnice nisu politički montirane optužnice koje s pravom imaju veze kao ja s dobitkom na lutriji?!
Svijet koji je velikosrpsku agresiju na Hrvatsku, BiH i Kosovo (1991. – 1999.), dakle, taj rat u Europi, vidio kao 'građanski rat' koji se kao ne odigrava u Europi nego tamo negdje daleko, ne misli odustati od svoje krive kvalifikacije ratnoga sukoba iz devedesetih, stoga i ne čudi da haaški sud ICTY služi da se kroz međunarodno pravo provuče kukavičluk i hipokrizija liberalnog Zapada, jer, iskreno, Rusija imalo malo veze s tim sudom, niti se petljala u njegovo osnivanje niti se sada petlja, prije svega to je posao Velike Britanije, Francuske, Nizozemske i Sjedinjenim Američkih Država. Te zemlje su, uostalom i zakuhale kašu sa Slobodanom Miloševićem, podupirući toga balkanskoga satrapa i tretirajući ga kao ključ rješenja, umjesto kao problem; sad žele preko žrtava velikosrpske agresije obrisati svoje blatnjave cipele s balkanskim drekom kao o otirač;
u tu svrhu jedan notorni ratni zločinac kao Veselin Šljivančanin, major 'JNA' koji je osvajao Vukovar, i iz vukovarske bolnice na klanje na Ovčaru otpratio ratne ranjenike, dobio je pet godina zatvora, i odmah pušten na slobodu jer je dvije trećine kazne odležao u pritvoru za vrijeme suđenja. Biljana Plavšić, šefica bosanskih Srba, osuđena je na 11 godina zatvora za ratne zločine, i uskoro izlazi na slobodu.
'Đeneral' Ratko Mladić, Srebrenica, 1995.:
'Ovo je osveta za pokolj dahija'
Najodgovorniji za 'Srebrenicu', osim samoga Slobodana Miloševića, general Ratko Mladić, kojega je hrvatska javnost upamtila po tome što je kao glavni zapovjednik tzv. kninskoga korpusa JNA sa zemljom sravnio hrvatsko selo Kijevo kraj Knina, 1991. godine (a prije toga dijelio kninskim Srbima automatsko oružje na ulicama Knina), niti je lociran, niti uhićen niti transferiran u Den Haag kao general Gotovina koji se godinama nalazio na tjeralici Interpola zajedno s tim četničkim generalom i njegovim četničkim kvazi-psihijatrom, nadri-pjesnikom i općenito 'luđakom' i totalnim šovinistom Radovanom Karadžićem.
Koliko znamo, general Ante Gotovina nije tri godine pod opsadom držao Beograd ni Trebinje, nije čak ni sekundu pod opsadom držao Beograd ili Trebinje, nije ni sekundu ratovao u Srbiji i u Crnoj Gori, nije ubio osam tisuća srpskih ratnih zarobljenika, naprotiv, nije dao ubiti niti jednog srpskog ratnog zarobljenika, čak ni zarobljenog četnika nije dao smaknuti, a kamoli ijednog srpskog civila! Međutim, tako zvana međunarodna zajednica odnosno liberalni Zapad (EU i SAD) stavio je generala Gotovinu na istu razinu sa srpskim koljačima Karadžićem, Mladićem, Vojom Šešeljom i Slobom Miloševićem;
onda sjetimo se farse od suđenja Slobodanu Miloševiću, višegodišnji sudski postupak u kojemu je tužiteljstvo haaškoga suda Slobi dokazalo ratni zločin u Hrvatskoj i BiH, kao i zločini protiv čovječnosti, te umiješanost srpske države, republike Srbije, u srpsku pobunu protiv Republike Hrvatske i velikosrpsku agresiju, i taman kada je optuženi Milošević trebao održati svoju završnu riječ, i možda iznijeti na svjetlo dana prljavi veš Zapada o umiješanosti u njegovu agresiju na Hrvatsku i BiH, kad evo ti čuda i Slobe više nema; popala ga maca; bilo je to prije tri godine kada ga je u ćeliji zatvora u Sheveningenu strefio herc, majke ti, dva tjedna pred izricanje presude! To će me uvjerit da je nevin, isto kao fora da je tamo neki klošar ubio odvjetnikovu kćer.
Efekti haaškog suda jednaki nuli (0)
Sud ICTY (MKSJ) je 'kurac od ovce', rekao bih, jer njegova osnovna zadaća, da kazni krivce zločina, nije ispunio, kao ni misiju da služi za pouku u budućnosti da se zločini ne ponove; nakon ovakvih mlitavih suđenja i mlitavih kazni možemo ubuduće očekivati nova klanja i nove agresije; na koncu konca, srpski agresor je nakon rata nagrađen sa 49% bosanskoghercegovačkoga teritorija, i zašto tako lijep plijen ne bi proširio ubuduće kada nije kažnjen nego Daytonskim sporazumom nagrađen !!!
I dok se sve to događa, Slovenci su ljuti na Hrvate jer Hrvati žele u Europskoj uniji patentirati slavonske čvarke; baš smo mi Hrvati kažnjeni što imamo takve dobre i prijazne susjedne, kako na zapadu tako i na istoku; drugi nam mogu samo pozavidjeti na našim susjedima i komšijama.
Iskazali su se i naši domaći tumači povijesne istine kao bivši zapovjednik Vojne policije Mate Laušić, i bivši predsjednik međunarodne udruge za navodnu zaštitu ljudskih prava, HHO, Žarko Puhovski, svjedočeći u korist tužiteljstva suda ICTY protiv generala Gotovine, Markača i Čermaka.
HDZ, splitska riva 2001. godine:
Ne damo naše generale!
HDZ, 2003. godine:
Samo ćemo ih malo locirati, i transferirati!
Hahaha
Ako bi netko bio kriv za ubojstva 410 srpskih civila nakon Oluje, kao što tvrdi Puhovski, onda valjda Mate Laušić u čijoj je ingerenciji bilo da vodi računa o ponašanju vojnika na terenu, i to pod zapovjedi generala Čermaka na oslobođenom kninskom području; general Gotovina s tim nema nikakve veze jer je odmah nakon Oluje otišao na zasluženi medeni mjesec kojega je morao prekinuti jer su trupe generala Mladića izvršile kontraofenzivu pa je i te srpske mitske snage morao na brzinu slomiti i dokazati da hrvatski vojnik bolje ratuje od srpskog vojnika, i da je srpski vojnik, kada se ne suprotstavlja golorukim hrvatskim civilima nego hrvatskim vojnicima, inferironiji borac, gotovo nula od borca, 'pičkin dim' takoreći.
Međutim, kakvi su naši vladajući političari kukavice, tako su ispred sebe gurali generala Gotovinu koji bi trebao platiti ceh za Ivana Jarnjaka (HDZ), tadašnjeg ministra MUP-a, i umjesto tadašnjeg predsjednika vlade i države itd. U taj položaj ih je stavio pokojni premijer Ivica Račan koji je priznao nepoštene optužnice za Oluju, a sve njih zajedno sa samim sobom je u taj položaj stavio predsjednik Republike Franjo Tuđman koji je prihvatio sud ICTY, i još Republiku Hrvatsku stavio u položaj suosnivača toga suda za koji se 1996. znalo zašto i s kojim ciljem je osnovan; mislio je Franjo žrtvovat generala Blaškića i još kojega bosanskoga Hrvata, i čiča miča, gotova priča?
Kaže Puhovski da su 'efekti Oluje jednaki etničkom čišćenju', i izravno tereti generala Čermaka, a neizravno Gotovinu, za etničko čišćenje, i to '120 tisuća do 150 tisuća Srba' (srpski političari u Beogradu tu brojku množe s tri, za sada, a u buduće vjerojatno će je množiti sa 10, kao i u vezi 'Jasenovca').
Činjenično stanje je da je broj srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj iznosio 1990. godine oko 600 tisuća, a od toga je trećina bila uključena u velikosrpsku pobunu od 17. kolovoza 1990. godine, i cijela ta trećina je od predsjednika Franje Tuđmana nakon rata abolirana, dakle, pravno je 150 tisuća Srba oproštena pobuna, nemoraju, dakle, nikada pred hrvatskim pravosuđem odgovarati za protuzakonito naoružavanje autmatskim puškama, za postavljanje naoružanih straža, za napade iz zasjede na hrvatsku policiju, za granatiranje hrvatskih gradova i etničko čišćenje i ubijanje hrvatskih civila na zauzetim područjima; jedino neki moraju odgovarati za ratni zločin jer ratni zločin po međunarodnom i hrvatskom pravu ne zastarijeva, ali zato naše Državno odvjetništvo, kada dobije iz inozemstva izručenog nekog bivšeg pobunjenog Srbina, omdah mu prekvalificira kvalifikaciju ratnog zločina u kvallifikaciju oružane pobune, i na osnovi Tuđmanove abolicije pomiluje uplašenog izručenog četnika, i ovaj išeće iz pritvora na slobodu, i to s tri prsta u zraku, ili sa srednjakom, ovisi kako je gospodin četnik raspoložen. Paralelno s time se Mesić ispriča Srbima za 'hrvatske' zločine, Boris Tadić se ispriča za srpske zločine, i bre, pa ko nas to zavadi, majčicu mu njegovu!
Za sada, koliko god se trudili, generalu Gotovini nije nijedan svjedok tužiteljstva, bio Englez, Kanađanin, Nizozemac i Jugoslaven, dokazao ratni zločin, a 'topnički dnevnik' za 'prekomjerno granatiranje' mogu si nabit na onu stvar, s obzirom na prekomjerno granatiranje Sarajeva od strane snaga bosanskih Srba, ili prekomjerno granatiranje pojasa Gaze od strane izraelske vojske. Uostalom, kninski 'šerif' i ratni zločinac Milan Martić postupio je po planu tzv. Republike Srpske Krajine, i uoči Oluje evakuirao 120 do 150 tisuća hrvatskih Srba na okupirani teritorij BiH, a Slobo ih je dalje naseljavao u tada okupiranom Vukovaru, i na Kosovo, čiju prvu obljetnicu državne nezavisnosti Kosovari ovih dana radosno obilježavaju. Živjelo Kosovo Republjik!
Naš glavni državni odvjetnik se pak ponaša kao 'tutlek', jer kad bi se ponašao profesionalno onda bi valjda davno bio optužio bivšega tajnika tzv. vlade od tzv. 'Republike Srpske Krajine', i informatora haaškoga tužiteljstva, Savu Štrbca, za ratni zločin i etničko čišćenje. Međutim, treba za to imati 'muda' i ponašat se profesionalno a ne poslušno i oportunistički. Za to vrijeme 'prijateljska' Republika Srbija i njena 'demokratska' vlada s kaolicijskim partnerom, Socijalističkom partijom Srbije (SPS), dakle, s partijom onoga kojega je strefio herc i koja je prouzročila srpsku agresiju, tolerira u Beogradu tzv. 'krajinsku vladu u izbjeglištvu i sjeni' koja misli napustiti izbjeglištvo i izaći iz sjene onoga časa kada tribunal ICTY donese presudu protiv generala Gotovine, jer onda, kako kaže Savo Štrbac, stupa na scenu on i od glupana Milana Martića odbačeni međunarodni Plan Z-4 po kojemu su pobunjeni Srbi trebali u Hrvatskoj doboti onaj status koji im je partizanski komunistički ZAVNOH osigurao još u Drugom svjetskom ratu – status naroda u Hrvatskoj, i podjelu Hrvatske na srpski i hrvatski dio. Živio ZAVNOH, i živio drug Tito, naša ljubičica bijela! I, živjelo naše vrhovništvo koje je godine 1995. bilo prihvatilo Plan Z-4, ali, eto, Mile Martić nije nego je spuštenih gaća dočekao Oluju jer je valjda mislio da sama pojava pobunjenog četnika može uplašiti Hrvatsku vojsku. Svašta!
Za kraj, malo obljetnice, s obzirom da nas predsjednik Mesić uveseljava konstantnim proslavama partizanskih obljetnica, evo i jedne nepartizanske, ako je uopće dozvoljeno to u Titoslaviji spomenuti:
'Krug za trg', 09.2.2008. - 09.2.2009.
CBK
utorak, 10.02.2009.
KARDINAL ALOJZIJE STEPINAC IN MEMORIAM
Le Cardinal Stepinac martyr des droits de l'homme
Dana 10. veljače 1960. godine je preminuo zagrebački nadbiskup dr. Alojzije kardinal Stepinac, kojega je papa Ivan Pavao II Karol Woytila Veliki proglasio blaženikom Svete Katoličke crkve. Taj dan se u Hrvatskoj, u dijelu vjernika Katoličke crkve, obilježava kao 'Stepinčevo'.
Alozije Stepinac je mučenik Svete Katoličke crkve koji je umro zbog vjere u Boga, izložen teroru titioističkoga komunističkog režima jugoslavenskih boljševika i njihovih kvislinga u tada porobljenoj i okupiranoj Hrvatskoj, predvođenih borbenim ateistima i ratnim zločincima,
partizanskim generalom Vladimirom Bakarićem, zvan 'Mrtvac',
boljševikom Vladimirom Nazorom, predsjednikom komunističke skupštine 'ZAVNOH',
javnim tužiteljem komunističkoga režima, Jakovom Blaževićem, i
šefom jugoslavenske tajne policije na hrvatskom području, protunarodnog tzv. 'Odjeljenja za zaštitu naroda', partizanskim generalom i agentom sovjetske tajne policije NKVD, Ivanom Krajčićem, zvan 'Stevo' (njegov sin bio je, sa srednjom stručnom spremom, tajnik u kabinetu ministra Ministarstva unutarnjih poslova RH, Kirina (HDZ) i Rončevića (HDZ), a možda i Karamarka ('Mesićeva' kadra).
U tamnici naroda 'Titoslaviji', dakle, u socijalističkoj Jugoslaviji, je zagrebački nadbiskup Stepinac uhićen od partizanskog režima boljševika prvih dana po tzv. oslobođenju, ispitivan od zloglasne Titove tajne policije koja je tih dana sudjelovala u masovnim ubojstvima nad ratnim zarobljenicima i hrvatskim narodom, poslije pušten, i na Titovu naredbu opet uhićen, i optužen na montiranom političkom sudskom procesu u staljinističkom stilu, u okupiranom Zagrebu gdje je nedužan osuđen na dugogodišnju zatvorsku kaznu (na 16 godina robije),a za vrijeme izdržavanja kazne ga je titoistički režim trovao i otrovao do smrti. To je obdukcijom nadbiskupovih posmrtnih ostataka devedesetih godina utrvđeno od vatikanskoga povjerenstva, i potvrđeno od svjetskih instituta i laboratorija.
Komunistički režim je nastojao pred hrvatskom i svjetskom javnošću zataškati politički motivirano ubojstvo zagrebačkoga nadbiskupa, te su Titovi udbaši uklonili organe iz tijela umorene žrtve komunizma Alojzija Stepinca, a među ostalim su pokojnikovo srce bacili u WC u zgradi državne sigurnosti Titove tajne policije u Šarengradskoj ulici u Zagrebu, blizu Savske ceste. Međutim, jugoslavenske komunističke ubojice nisu računali s tim da će se u znanosti razviti forenzika to te mjere da se i nakon nekoliko desetljeća može utvrditi razlog pokojnikove smrti.
Po službenoj jugoslavenskoj verziji je Alojzije Stepinac umro prirodnom smrću, od posljedica raka krvi ili leukemije, međutim, kako titoisti inače sve izvrću, manipuliraju i lažu tako i u vezi Alojzija Stepinca, naime, istina jeste da je zagrebački nadbiskup i kardinal umro od posljedica leukemije, ali istina jeste i da je leukemija izazvana umjetnim putem, naime, sustavnim trovanjem, naime, nalazi analize pokojnikovih kostiju nedvojbeno dokazuju iznadprosječnu toksičnost, uslijed trovanja.
Jedan od odgovornih za Stepinčevo ubojstvo, za što postoji osnovana sumnja, je bivši oficir Titove tajne policije Josip Manolić koji je u vrijeme nepravedne osude Alojzija Stepinca bio šef zatvorskoga sustava u socijalističkoj republici Hrvatskoj u Titovoj Jugoslaviji, a u vrijeme hrvatske nezavisnosti iz 1991. i poslije je u vrijeme prvoga predsjednika Rpublike Hrvatske, Franje Tuđmana, bio predsjednik vlade Republike Hrvatske i predsjednik gornjega doma Sabora Republike Hrvatske, Županijskog doma, kao i šef hrvatske obavještajne službe UNS i tajne policije SZUP.
Josipa Manolića je predsjednik Hrvatske stranke prava 1861., g. Dobroslav Paraga u drugoj polovici devedesetih godina 20. st. kazneno prijavio Državnom odvjetništvu zbog osnovane sumnje da je „poticao stražare na trovanje Stepinca, pomagao im i prikrivao ih“, ali nadležno Državno odvjetništvo nije nikada protiv osnovano osumnjičenog Manolića podiglo optužnicu tako da do suđenja J. Manoliću pred pravnom državom Hrvatskom nije došlo, ali zato je nadležni Općinski sud u Zagrebu podigao optužnicu protiv Dobroslava Parage kojega je zbog klevete tužio Josip Manolić, no na suđenju se pokazalo da Dobroslav Paraga nije oklevetao Manolića kojega je pak predsjednik Mesić, vjerojatno demonstrativno, nedavno odlikovao najvišim hrvatskim državnim odličjem, a prilikom proslave obljetnice Dana državnosti, 25. lipnja 2007. je Josip Manolić sjedio u VIP loži na trgu bana Josipa Jelačića u Zagrebu, odmah pored predsjednika vlade Republike Hrvatske, dr. Ive Sanadera (HDZ).
Još prošle godine je Josip Manolić u razgovoru za 'Glas Slavonije' tvrdio da voditelj Hrvatskog centra za istraživanje zločina komunizma laže kada tvrdi da je Alojzije Stepinac žrtva komunizma, i da je otrovan, ali Josip Manolić je lagao kada je to tvrdio, jer povijesna je istina da je zagrebački nadbiskup i kardinal dr. Alojzije Stepinac otrovan do smrti od titoističkog jugoslavenskog režima!
Motiv ubojstva Alojzija Stepinca bio je srušiti moralni antifašistički i antikomunistički stup Hrvatske!
Na 2. programu Hrvatske televizije prikazana je 10. veljače 2009., navečer, emisija o humanistu Alojziju Stepincu u kojemu je u tom povijesnom hrvatskom dokumentarcu svjedočio istinu nekadašnji tajnik zagrebačkoga nadrabina dr. Freibergera, izraelski državljanin g. Amiel Shomrony, koji se u Drugom svjetsom ratu zvao Ivan Schwartz i bio je politički Hrvat; on je posvjedočio o tome da je zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac u WWII s govornice zagrebačke katedrale Sv. Stjepana na Kaptolu prozivao ustaški i nacionalsocijalistički režim zbog rasne politike, i da je spasio stotine hrvatskih Židova od progona, kao i cijeli židovski starački dom 'Lavoslav Schwartz' u Zagrebu. Navedena emisija je bila jedina vijest toga dana u mas-medijima Republike Hrvatske o Alojziju Stepincu, sve ostale nacionalne televizije, NOVA TV i RTL, kao i sve glavne radiostanice u zemlji i većina tiska prešutjeli su, cenzurirali, obljetnicu Stepinčeve smrti odnosno njegovo rođenje jer se u vjerničkom svijetu smatra da čovjek smrću na svijetu uskrsava u Božje kraljevstvo nebesko. To je stanje 'demokracije' i 'ljudskih prava' u Republici Hrvatskoj nakon 19 godina neprekinute vladavine kriptokomunista, udbaša i crvenih fašista – titoista!
Pariški nadbiskup, kardinal Francois Marty izjavio je u glavnom gradu Republike Francuske, 1. prosinca 1980. godine da je Alojzije Stepinac
„veliki branitelj – sve do smrti – ljudskih prava u ime Evanđelja, zaslužuje da se ne zaboravi njegova stranica u povijesti Crkve... Dovoljno je pročitati pismo Kongregacije Koncila iz listopada 1946. da se jasno upozna stav Crkve u pogledu njegove osude. Sjećamo se dobro koliko je cijeli svijet slijedio sa zebnjom odvijanje njegova sudskoga procesa, njegovo tamnovanje i napokon njegovu smrt. Kardinal Stepinac proživljavao je u potpunosti svoje biskupsko geslo:
'U Tebe se, Gospodine, uzdam!'
Nacionalni parlament Republike Hrvatske je pokojnog kardinala Stepinca godine 1992. rehabilitirao, a u današnje vrijeme postoji zahtjev Crkve da hrvatsko pravosuđe i sudstvo službeno ukine sramotnu sudsku presudu iz olovnog doba komunizma. Međutim, teško da će korumpirano i s kriptokomunistima zaposjednuto hrvatsko pravosuđe izvršiti reviziju sudskoga procesa Stepincu, posebno jer se ne radi o 'Jugoslovenu' ni o komunistu i titoistu nego o istinskom hrvatskom velikanu, mučeniku i stradalniku pod barbarskom komunističkom vlašću ravna nacističkoj vlasti Adolfa Hitlera!
Motiv 'druga' Tita da okleveta, sudi i ubije Stepinca je u tome što je zagrebački nadbiskup odbio prijedlog slijednika ateističkog marksizma i 'rasnih' staljinista da Rimokatoličku crkvu u Hrvatskoj odvoji od Svete Stolice i učini je jugoslavenskom državnom Crkvom kakva je postala Srpska pravoslavna crkva (SPC) u čijim redovima nema mučenika i žrtava komunizma. Također se nadbiskup Stepinac zamjerio titoističkim vlastima što je u ožujku 1945. biskupska konferencija u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj osudila partizanske ratne zločine nad 630 svećenika Katoličke crkve u Hrvatskoj i BiH od 1941. do 1945. godine. To Vladimir Bakarić i njegova banda nisu zaboravili zagrebačkom nadbiskupu što ih je s pravom prozvao kao ratne zločince. Povijest je pokazala da je blaženik dr. Alojzije Stepinac bio u pravu, a Bakarić i 'drug' Tito u krivu, tako da su titoističke klevete o Stepincu kao o 'kvislingu' i slične etikete predstavljale laž partizanske agitacijske propagande.
Kako se današnja nasljednica nekadašnje ekstremne jugoslavenske ljevice odnosi prema titoističkom naslijeđu? Tako što u Republici Hrvatskoj održava kult ličnosti maršala Tita, Stepinčeva ubojice! Time ta titoistička staljinistička ljevica u Republici Hrvatskoj samu sebe diskvalificira pred moralnim dijelom svijeta. Današnja ljevica u Republici Hrvatskoj pokazala se kao licemjer na jeziku, i kukavica u srcu!
Preuzvišeni zagrebački nadbiskup i kardinal, blaženi Alojzije Stepinac je moralna vertikala hrvatskog naroda, hrvatske države i humanističkog dijela svijeta, i jedan je od najvećih hrvatskih sinova u hrvatskoj povijesti!
CBK
ponedjeljak, 09.02.2009.
THE WASHINGTON TIMES ZESTOKO KRITIZIRAO VLADAJUĆU POLITIKU U HRVATSKOJ
Hina je prenijela sadržaj komentar koji je u američkom nacionalnom dnevniku The Washington Times objavljen iz pera novinara Jeffreya Kuhnera, u članku pod naslovom ‘Balkanski invalid’. U navedenom članku Wash Times kritizira vladajuću politiku u Hrvatskoj i kao simbol uzima vladajuću koaliciju pod vodstvom Hrvatske demokratske zajednice i njenoga predsjednika Ivu Sanadera.
Ogromna politička korupcija u Hrvatskoj – Hrvatska pretvorena u mafijašku državu
Kuhner tvrdi da je premijer Sanader Hrvatsku pretvorio u ‘mafijašku državu’, i da provodi oštre mjere protiv medijske slobode. - Sve gora financijska situacija i svjetska recesija izaziva javne prosvjede u Europi, od Islanda do Latvije, te da je nekoliko europskih vlada na rubu pada, ali da rastuća kriza nezadovoljstva najteže posljedice može imati na Balkanu.
Navodeći kako se sve zemlje bivše Jugoslavije, osim Slovenije, nalaze u stagnaciji, Wash Times ocjenjuje da je ‘najveće razočaranje regije – Hrvatska’ koja zaostaje za susjednom Slovenijom zbog ‘ogromne političke korupcije’. Premijer Sanader, po riječima Jeffreya Kuhnera, obećao je zemlju uvesti u Europsku uniju do 2011. godine, no umjesto toga ‘pretvorio je Hrvatsku u mafijašku državu’. /Napomena autora posta, Sanaderovo prvo predizborno obećanje je glasilo da će On, uvesti Hrvatsku godine 2007. u EU!!!/
- Nekompetentnost hrvatske vlade prijeti da će zemlju gurnuti prema gospodarskom kolapsu. Nije čudo da je tisuće prosvjednika u prosincu izašlo na ulice /2008., prosvjedni skup ‘Stegnite vi svoj remen – bando lopovska!’, op.a. CBK/, tražeći prijevremene izbore – piše Kuhner.
Isti autor u navedenom američkom dnevniku opetovano kritizira premijera Sanadera, a posljednji puta 8. studenoga 2008. nakon atentata na osnivača zagrebačkog polit-magazina ‘Nacional’, u komentaru pod naslovom ‘Hrvatska u kaosu’.
Kuhner u The Washington Timesu opisuje Hrvatsku kao ‘puzajuću autoritarnu kleptokraciju’, tvrdeći da su u njoj ‘podmićivanje, provizije i postavljanje na položaje stranačkih ‘pajdaša’ i pristaša svakidašnji’.
'Svetac' tranzicije dr. Ivo
Sanader: Idemo dalje!
– Većina visokih političara posjeduje neobjašnjivo bogatstvo, a premijer Sanader nakupio je osobno bogatstvo u kojem je kuća u Zagrebu vrijedna 10 milijuna eura i kolekcija luksuznih satova vrijedna 150.000 eura – tvrdi Kuhner, dodajući kako bi se zbog toga ‘zacrvenio’ i bivši osramoćeni gouverner Illinoisa, Rod Blagojevich /smijenjen od parlamenta am. savezne države Illinois, radi osnovane sumnje u njegovu umiješanost u korupciju odnosno prodaju senatorskoga mjesta Baracka Obame, op. CBK/.
Balkanska politička klasa
- Hrvatska može i mora bolje. Zagonetka Hrvatske jest da ona ima srednjoeuropsko naslijeđe kombinirano s balkanskom političkom klasom, ističe The Washington Times, i zaključuje da je Sanaderov kriminalni režim mrlja na hrvatskoj državi. Hrvati se moraju zapitati žele li nešto bolje, ili su se pomirili da budu uvučeni u balkanski bezdan – navodi se u komentaru !
Sa svoje strane mogu komentirati da je Jeffrey Kuhner rekao isto što u posljednje dvije, tri godine tvrde komentatori u Hrvatskom pravu on line, a i moja tvrdnja, primjerice, o 'udbo-mafiji', zrcali se u kritici g. Kuhnera, samo što se u The Washington Timesu koriste drugi izrazi, poput ‘balkanska politička klasa’, no značenje je isto.
Anto Đapić - koalicijski partner HDZ-a i SDP-a Za dati se korumpirati spreman!...
...kao i za dobru klopu, treba se potkožiti jer kriza dolazi
Kritika iz Wash Timesa, kada se čita između redaka, ne tiče se samo premijera Sanadera i HDZ-a nego i Đurđe Adlešič kao Sanaderova koalicijskoga partnera, i Josipa Friščića (HSS), Milorada Pupovca (SDSS) i Đapića i drugih. Premijer Sanader, međutim, najčešće potvrđuje kritike na njegov račun, primjerice, najnovija predizborna koalicija sa Đapićem u Osijeku (HSP – HDZ) je kristalno jasni primjer nepoštivanja načela pravne države, jer Đapić se nalazi pod istragom Uskoka i osnovanom sumnjom u političku korpuciju; istovremeno program vladajuće koalicije HDZ-HSS-HSLS-SDSS… uvjerava javnost da je pokrenula borbu protiv korupcije. Tko će joj vjerovati ? Ili tko će vjerovati Socijaldemokratskoj partiji koja je dugi niz godinama koalirala s kontroverznim Đapićem, te i na druge načine generirala političku korupciju? Tko će vjerovati Vesni Pusić (HNS) čijega je najužega suradnika Radmira Čačića prozvala čak i Europska komisija u svome godišnjem izvješću o napratku reformi u Hrvatskoj, kao simbol političke korupcije u Hrvatskoj, a ona bezrezervno podržava prozvanoga!?
‘Spin doktorica’ Vesna Pusić
Vesna Pusić je pod najnovije pokrenula parlamentarnu proceduru izmjene Ustava, i to onoga članka u kojemu je zabranjeno udruživanje Republike Hrvatske u bilo kakve balkanske i jugoslavenske političke aoscijacije. Međutim, Vesna Pusić objašnjava svoj prijedlog da navodno sporni ustavni članak prijeći Republici Hrvatskoj učlanjenje u Europsku uniju, što je apsolutno netočno, ali očito postoji tajni plan da se Hrvatsku, u slučaju da je Europska unija ne želi, kao što su posljednje godine i pokazale da je ne želi, usidri na Balkanu, a i Jeffrey Kuhner je u The Washington Timesu dobronamjerno upozorio hrvatsku javnost da joj prijeti da je korumpirana vladajuća politika uvuče u ‘balkanski bezdan’. Prema tome, Hrvati, probudite se!
Kritika iz The Wasington Timesa tiče se i predsjednika Mesića koji razotkrivanje korupcije naziva 'špijuniranjem njegovih ljudi od strane Ministarstva vanjskih poslova' RH, kao na primjeru hrvatskog veleposlanika u Libiji kojega je predsjednik Mesić postavio na taj položaj koji je ovaj zlorabio, švercajući alkohol u Libiju gdje je alkohol po islamskim običajima tako i tako zabranjen; onda Mesić stvara konstrukciju kako se libijski diktator i njegov ‘prijatelj’ Gadafi naljutio na Hrvatsku jer je hrv. veleposlanik u OUN u New Yorku napustio sjednicu dok je govorio libijski veleposlanik, što je za posljedicu imalo da je Gadafi navodno odbio prodaju plina Hrvatskoj u vrijeme rusko-ukrainskoga plinskog rata; možda se Gadafi naljutio na Mesićeva veleposlanika što ne poštuje islamske običaje ? Tko bi znao, i tko bi toj balkanskoj političkoj klasi vjerovao ?
Sada se pokazuje kao dalekovidan prijedlog malobrojno pametnih koji su zatražili donošenje zakona o lustraciji jer, u međuvremenu su nas korumpirani doveli do ruba ponora preko kojega nas misle gurnuti u balkansku provaliju, a mogli su biti lustrirani, jer najveći broj naših državnih i lokalnih službenika su bivši komunisti i aktualni titoisti koji koče demokratski napredak Hrvatske kao pravne države! Jednim udarcem bi se hrvatski narod riješio dvije zaražene muhe.
CBK
petak, 06.02.2009.
SLAVKO GOLDSTEIN OPET BRANI MASOVNOG ZLOČINCA I SHIZOFRENIKA TITA
"Tito je i dobar i loš", tvrdi Slavko Goldstein; na fotografiji hrvatske žrtve komunizma/titoizma u jami Jazovka, 1943./1945. - 1990. - 2009.
Tito - najveći denuncijant u Istočnoj Europi - bio je shizofrenik!!!
U razgovoru za zagrebački tjednik Globus, od 30. siječnja 2009. godine, u članku pod naslovom „Tito je bio shizofrenik“, psihoanalitičar dr. Silvin Eiletz, autor knjige „TITOVE TAJANSTVENE GODINE U MOSKVI“ (nakladnik Metropress, 2008.), tvrdi da je Josip Broz, znan kao „Tito“ i „maršal Tito“ bio shizofreni tip ličnosti. – Ima u sebi dvije osobnosti - navodi dr. Eiletz, i nastavlja – ugodnu i zločinačku... karizmatičan je, i u kasnijim godinama simpatičan. Na sprovodu mu je bilo 80 državnika, bio je vrlo popularan u Engleskoj, Francuskoj...A bio je veliki zločinac u Jugoslaviji; Dachauski procesi, Goli otok... Ruski povjesničar Bondarov piše da je sve što je Tito poslije radio u Jugoslaviji imalo svoj izvor u moskovskim godinama. Đilas piše da je Tito, kad je došao iz Moskve u Jugoslaviju 1938. godine, nemiran i iscrpljen, bio vrlo sretan što se mogao malo odmoriti u „monarhofašističkoj Jugoslaviji“. Tito se u Moskvi bojao nasmrt, htjeli su ga ubiti. Taj je paranoični sistem Tito postavio i u Jugoslaviji. Mi smo poznavali Tita iz '41., '42., '43. godine..., a to nije bilo tako važno. Važna je bila Moskva, a o tome nismo gotovo ništa znali. To priznaju i Đilas i drugi povjesničari.
Na pitanje novinarke, je li dr. Eiletz ima dokument koji dokazuje da je Tito bio agent sovjetske tajne policije NKVD, dr. Eiletz odgovara – Ne, to ja u knjizi i ne kažem, ja kažem da je „tovariš Valter“ radio za NKVD.
U svojoj knjizi dr. Eiletz označava Josipa Broza – Tita kao najvećeg denuncijanta u Istočnoj Europi, i tumači svoju tezu iz perspektive komunističkih partija u Europi; naime, komunističke partije iz Francuske, Italije, Engleske i SAD bile su na Zapadu legalne, ali ni blizu utjecajne kao jugoslavenska komunistička partija koja je u Kraljevini Jugoslaviji bila ilegalna, kao i druge komunističke partije u Istočnoj Europi u to vrijeme, osim Komunističke partije Sovjetskog Saveza, KPSS, naravno. K tome komunisti iz zapadnoeuropskih komunističkih partija nisu bili denuncijanti; čelnik KPI, Palmiro Togliatti, pisao je sovjetskoj tajnoj policiji malo karakteristika dok je Josip Broz „Valter“, poznat nakon WWII kao „Tito“, pisao sovjetskoj tajnoj policiji puno negativnih karakteristika o svojim drugovima koji su, ili bili mrtvi, ili su nakon toga ubijeni od strane staljinističkog režima, kao i oni koje je „Valter“ isključio iz članstva KPJ i o tome obavijestio Kominternu nakon čega su bili u Moskvi strijeljani do smrti. Zato je Tito najveći denuncijant u Istočnoj Europi!
Kominterna je „Valtera“ (1938.) osudila na smrt, NKVD ga je spasio, navodi dr. Eiletz. Tito je bio veoma prestrašen, preko noći je posijedio, napisao je Josip Kopinič, navodi dr. Eiletz, i naglašava u vezi Tita da je „...Vrlo ambiciozan, egoman. Dedijer na jednom mjestu piše da je staljinizmu odgovarao Titov mentalitet. Tito o staljinizmu ništa nije znao dok nije došao u Moskvu (u veljači 1935. godine). Tad je shvatio da se u staljinizmu svatko svakog boji. Prije no što je došao u Moskvu nije bio kriminalac, no u Moskvi je to postao, šaljući ljude u smrt.“
Za Slavka Godlsteina je Tito i „loš“ i „dobar“
Istovremeno kad i razgovor s dr. Eiletzom (2,5 stranice teksta) je uredništvo Globusa (nakladnik EPH, Ninoslav Pavić) objavilo u broju 947 i članak od Slavka Goldsteina (pune četiri stranice teksta) pod naslovom „Novi val izmišljotina o Titu“ u kojemu relativizira Eiletzovu knjigu, dovodeći u sumnju istinost teze da je Tito bio denuncijant (cinker, doušnik) ili drugim riječima da je bio kriminalac, međutim, Goldsteinova obrana Titova „lika i djela“, njegova „kulta ličnosti“ nije vjerodostojna, ali ne zbog toga što Slavko Goldstein nije školovani povjesničar nego zato što u tom članku sam sebi skače u usta, i, što izravno, a što neizravno, u biti potvrđuje Eiletzovu tezu o Titu kao zločincu. Međutim, titoisti svode svoje zakključke o Titu na to da je taj zločinac bio i „dobar“, i na taj način relativiziraju zločinca Tita kako bi i dalje besramno širili nedemokratski Titov kult ličnosti.
S. Goldstein pod svaku cijenu stvara bolju prošlost za diktatora Tita, i naglasio je kako je uvjeren da će – Josip Broz Tito biti kompleksna ličnost, u čijem se vrednovanju na vrlo kompliciran način slojevito isprepleće i „dobro“ i „loše“.
Međutim, čak i pod Goldsteinovim uvjetima da je „Tito“ bio i „dobar“ i „loš“, i kako je rekao da Tito „nije izgubio vjeru u socijalizam i ostao nepokolebljiv u dogmatskim uvjerenjima o „klasnoj borbi“, „diktaturi proeltarijata“, „marksizmu-lenjinizmu““, vodeći glasnogovornici ideologije liberalizma u Republici Hrvatskoj, novinari nakladničke kuće iz Zagreba, Europapressholding, s većinskim udjelom kapitala njemačkog nakladnika WAZ, Davor Butković, i bivša glasnogovornica centralnog komiteta komunističke partije SKH, nakon nasilnog sloma Hrvatskog proljeća, Jelena Lovrić, nastoje u hrvatskoj javnosti nametnuti diktat da boljševik, denuncijant i ratni zločinac i diktator Tito mora biti „antifašistički brand Republike Hrvatske“! Nevjerojatno!
Međutim, Slavko Goldstein, koji je ad hoc pokušao u hrvatskoj javnosti otkloniti za Titov lik i djelo kompromitirajuću činjenicu suradnje Josipa Broza „Valtera“, poznat u svijetu kao „Tito“, za sovjetsku tajnu policiju, i cinkanja „drugova“, previdio je jednu nepobitnu činjenicu:
nakon smrti diktatora i tiranina Staljina je sovjetski režim rehabilitirao sve jugoslavenske komuniste koje je staljinistički režim tridesetih godina 20. st. dao smaknuti, ali Josip Broz – Tito, kojemu titoisti u Republici Hrvatskoj tepaju da je bio „predsjednik“, prešućujući uvijek činjenicu da je bio doživotni predsjednik partije i države (socijalističke Jugoslavije), doslovno nikada i do kraja svoje smrti nije rehabilitirao niti jednog jedinog svog nekadašnjeg partijskog druga koji su od 1937. do 1939. stradali u staljinističkim čistkama u Sovjetskom Savezu.
Slavko Goldstein tvrdi da oklevetane jugoslavenske „drugove“ Tito nije cinkao. Pri toj tvrdnji Slavko Goldstein cinkanje (prokazivanje) naziva „pisanjem karakteristika o drugovima – „...Iako nije cinkarenje, to je ružna slika o pervertiranom kolektivnom moralu totalitarnog pokreta /komunizma, socijalizma, op. CBK/ u kojem se pred pritiskom ideje /marksizma, op.a. CBK/ i organizacije /komunistička partija, op.a.CBKJ./ gube osnovne ljudske vrijednosti, odgovornost čovjeka prema čovjeku“.
Unatoč „gubljenju osnovnih ljudskih vrijednosti“, Josip Broz – Tito je za Slavka Goldsteina „dobra“ i „loša“ povijesna ličnost, a za liberale poput Davora Butkovića je Tito „antifašistički brand Hrvatske“, dok je za HDZ „drug“ Tito jedna „pozitivna povijesna ličnost“ (izjava kandidata Hrvatske demokratske zajednice za zagrebačkoga gradonačelnika, Jasena Mesića, u Zagrebu, 2009. na Hrvatskoj televiziji, HRT, u emisiji „Nedjeljom u dva“).
Za Slavka Goldsteina, dakle, ne postoje sovjetski dokumenti o Titu kao doušniku, ali zato postoji za ljubitelje povijesne istine nepobitna povijesna činjenica da Josip Broz – Tito do kraja svoga života nije rehabilitirao niti jednog jedinog, od sovjetskoga staljinističkog režima, smaknutog člana i dužnosnika politbiroa i CK Komunističke partije Jugoslavije, dok su Sovjeti rehabilitirali sve jugoslavenske žrtve staljinističkih čistki! Tito nije niti jednog „druga“ rehabilitirao! Motiv: cinkao ih je, a dokaz cinkanju su njegove pismene izjave za zloglasnu sovjetsku tajnu policiju NKVD koja ga je 1939. i postavila na mjesto generalnog sekretara politbiroa CK KPJ, dok su 19. travnja 1939. u Moskvi strijeljani vodeći jugoslavenski komunisti, cvijet jugoslavenske marksističke inteligencije, a ubijen je i najveći Titov oponent za mjesto generalnog sekretara KPJ, Petko Miletić, europska legenda marksističke inteligencije, srpski komunist i žrtva velikosrpske diktature u beogradskom zatvoru, za koga su se svojedobno zauzeli vodeći nobelovci. Prije nego je Petko Miletić stradao u staljinističkim čistkama, Josip Broz „Valter“ ga je pred Kominternom i u doušničkom izvješću sovjetskoj tajnoj policiji NKVD oklevetao, i isključio njega i druge oklevetane „drugove“ iz članstva KPJ. Nakon toga su Titovi drugovi smaknuti u Moskvi, i nikada u poslijeratnoj socijalističkoij Jugoslaviji nisu rehabilitirani!
Nevjerojatno je koju energiju redakcija Globusa i Jutarnjeg lista ulaže u rehabilitaciju jednog masovnog zločinca kao što je Tito, uz pomoć Slavka Goldsteina, Tvrtka Jakovina i Ive Goldsteina koji za Tita traže bolju prošlost koja ne postoji, ali zato postoji namjera da navedeni naknadno, „u ime povijesti“, potvrde sve Mesićeve dogme o Titu koje ovaj ideološki nabijeni titoist na položaju predsjednika Republike nastoji prodat kao maglu hrvatskoj javnosti.
Nedavno sam čitao u Večernjem listu članak pod naslovom „Ruska tranzicija od komunista do ekstremista“, objavljen 28.01.09.
Već sam naslov govori koliko naši neki novinari malo vode brigu o potrebi za rasvjetljavanjem zločina komunizma, jer po navedenom naslovu ispada da komunisti nisu ekstremisti, a to je fatalna pogreška. Naime, u članku je riječ o nastajanju ekstremističkih organizacija u Rusiji nakon sloma Sovjetskog Saveza.
Međutim, povijesna istina je da su komunisti ideološki i politički ekstremisti jer kad su na vlasti, održavaju jednopartijski monopol i cenzuru u tisku, krše ljudska prava, proganjanju tzv. „unutarnje neprijatelje“, izmišljaju neprijatelje, lijepe političkim neistomišljenicima etikete itd. Obični ljudi koji su na pr. u nas bili članovi Saveza komunista pripadali su toj ektremnoj političkoj partiji i organizaciji u totalitarnom sustavu, a funkcioneri u CK SK su neizravno i/ili izravno kršili nevinim ljudima njihova ljudska prava. Međutim, u Republici Hrvatskoj nisu zakonski lustrirani, te i danas nemali broj takvih obnaša u našoj zemlji javne službe!
Stoga je i dalje potrebno dizati hrvatskim građanima svijest o zlu ideologije marksizma i totalitarnog sustava socijalizma (titoizma), i skroz naskroz je pogrešno od predsjednika Mesića i drugih titoista što od ljevičarskih ekstremista kakvi su bili bivši komunisti i partizani u Titovoj Jugoslaviji stvaraju antifašiste jer oni to nisu bili, jer boljševici su boljševici a ne antifašisti; antifašizma nema bez demokracije, a jugoslavenski tip „antifašizma“ je 1945. zamijenio totalitarni nacizam za totalitarni komunizam, a demokratski orijentirane antifašiste je titoistički režim proganjao, ubijao i klevetao.
Moral je potekao s ljevice, ali otkad je ljevica došla na vlast, moral je nestao! Tako su generacije Hrvata odgajane u nemoralu, i mnogi nisu u stanju razlikovati dobro od zla, zato za neke komunist nije ekstremist, što je neispravno i ludo, bezobrazno i drsko. I drugi masovni zločinci kao Tito bili su i „dobro“ i loši“ ali to ne znači da ih se smatra pozitivnim povijesnim ličnostima, barem ne u zapadnim zemljama liberalne demokracije, ali zato titoisti u Republici Hrvatskoj izokreću poimanje morala. Titoisti koče razvoj demokracije i pravne državnosti u Republici Hrvatskoj!
CBK
četvrtak, 05.02.2009.
TITOVA SURADNJA S NJEMAČKIM NACISTIMA DRUGI DIO
CENZURIRANA POVIJESNA ISTINA O "TITU"
Desetljećima nakon Drugog svjetskog rata su stanovnici socijalističke Titove Jugoslavije u pravilu, uglavnom i u velikoj većini slijepo vjerovali u druga Tita, čak su ga od milja zvali po njegovom trećem nadimku „Tito“ koji je kao zaporku dobio od terorističke organizacije Komunistička internacionala (skraćeno Kominterna) koji je Josip Broz počeo koristiti umjesto kodnoga imena „Valter“ pod kojim se u svijetu ljevice kompromitirao kroz doušnički rad za sovjetsku tajnu policiju NKVD kojoj je pisao lažne karakteristike o njegovim drugovima iz politbiroa i Centralnog komiteta Komunističke partije Jugoslavije, nazivajući svoje najbolje dojučerašnje drugove pogrdnim etiketama i optužbama da su navodno „fašistički špijuni“ ili „trockisti“.
Neki od prozvanih i nevino optuženih su prema kumrovečkom bravaru bili, inače, pravi dobrotvori, kao primjerice generalni sekretar politbiroa CK KPJ, Josip Čižinski, poznat pod zaporkom „Gorkič“, koji ga je preporučio za visoki položaj u komunističkoj partiji, a Brozov „španski“ suborac Vladimir Čopić, zapovjednik jedne oružane brigade dobrovoljaca u borbi protiv fašizma, uopće mu je omogućio dolazak u Moskvu i karijeru u aparatu Kominterne i svijetu komunizma. Sve njih i mnoge druge je Josip Broz „Fridrih Fridrihovič Valter Tito“ izdao kao Juda Iškariotski Isusa, radi pohlepe za vlašću i položajem čelnog čovjeka jugoslavenske komunističke partije.
Inače je Kominterna postavljala generalne sekretare komunističkih partija u Europi, jedino je generalnog sekretara politbiroa CK KPJ postavila sovjetska tajna služba NKVD, njen čelnik i masovni zločinac Berija, koji je u rangu Heinricha Himmlera, s tom razlikom da je Himmler ubojica za pisaćim stolom, dakle, odgovoran je po zapovjednoj hijerarhiji i naređenjima koja je izdavao i prosljeđivao nižim razinama u nacističkom zločinačkom sustavu, a Berija je osobno odlazio u sovjetske logore i tamo osobno ubijao logoraše, uz to što je bio ubojica za pisaćim stolom.
Konačni arbitar u postavljanju Josipa Broza „Valtera“ za šefa jugoslavenske komunističke partije bio je Staljin; dakle, titoisti se mogu „pohvalit“ da je njihova miljenika „Tita“ na tron bakanske filijale komunističke partije postavio najveći među najvećim zločincima od svih zločinaca u povijesti čovječanstva, a ne samo isticati kako se odupro Staljinu godine 1948, i pri tome prešutjeti motiv zašto se „odupro“!!!
Naime, nije se Tito odupro staljinizmu nego je pokazao neposluh da napusti položaj u partiji na koji ga je Staljin postavio 1939. godine, a pravi razlog za smjenu je Staljin imao, kao što je imao pravi razlog da upravo Josipa Broza instalira na čelo komunističke partije: Tito je nakon WWII vodio radikalnu politiku prema antifašističkim Zapadnim saveznicima, i prijetila je opasnost da Staljina i SSSR uvuče u vojni sukob sa Zapadom u situaciji kada Sovjeti još nisu imali atomsku bombu; zato je Staljin htio smijeniti Tita, i to bi titoisti konačno trebali prihvatiti kao činjenicu, a ne stvarati mit o Titovu otporu Staljinu nakon rezolucije Informbiroa, a taj mit širi povjesničar Tvrtko Jakovina, jedan od Titovih apologeta.
Osim „Valterove“ moskovske epizode su stvaratelji Titove bolje prošlosti preskočili u jugoslavenskoj titoističkoj (marksističkoj) historiografiji bitne detalje i momente Drugog svjetskog rata, pretvarajući tzv. 5. i 6. neprijateljsku ofenzivu u ep, ravan Ilijadi, majke ti, ali prešućujući što je čelnik ratnog politbiroa komunističke partije, partizanskog Vrhovng štaba, radio za vrijeme 5. i 6. „neprijateljske“. Stoga, idemo u 1943. godinu, godinu zvjezdanih trenutaka Titove suradnje s njemačkim nacistima koja se nastavila na zlatna vremena iz pakta Molotov – Ribbentrop od 23. kolovoza 1939. do 22. lipnja 1941. kada su se u Beogradu na „sedeljkama“ družili gestapovci i vrhuška KPJ.
Hrvatsko ratište 1942./1943.
Godina 1943. na hrvatskom ratištu izgleda ovako: NDH je izgubila još od svog ionako, nakon Rimskih ugovora potpisanih 1941. po poglavniku Paveliću, okrnjenoga suvereniteta, naime, Reich je preuzeo brigu o vođenju vojnih operacija na području NDH, ali ne zato što su Nijemci bili zločesti pa su Hrvatima hjeli oduzeti ono što su im omogućili – nacionalni suverenitet i državu – nego radi nemara i oportunizma poglavnika ustaškog pokreta kojemu je važnije bilo ne naljutiti Mussolinia nego brinuti o nacionalnoj sigurnosti zemlje na čijem se čelu nalazio; naime, ako se vratimo nakratko u 1941. godinu, onda vidimo da je hrvatska policija razbila sve ćelije KPH, i da je komunistički ustanak doživio kolaps i totalnu propast. Dakle, NK Ustaša 1 : 0 FC Partizan; zatim je 1942. partizanski pokret na području NDH razbijen vojničkom pobjedom hrvatsko-njemačke kontraofenzive na Kozari kada je iz te bosanske prašume sprašeno pet Titovih brigada koje su, razbijene, potražile spas u talijanskoj zoni njemačko-talijanske vojne demarkacijske linije na potezu Karlovac – Foča, dakle, južo od te crte (hrvtaske snage su tada iznijele glavninu napora u pobjedi nad Titovim brigadama); tada je onaj koji je bio zadužen za nacionalnu sigurnost NDH, šef policije i tajne službe, Eugen Dido Kvaternik, predložio poglavniku progon razbijenih partizana u talijanskoj zoni, stavljanje ostataka Titovih jedinica ponovo u obruč i njihovo konačno vojničko, a time i političko uništenje; za taj zadatak je bilo spremno 40 tisuća hrvatskih vojnika, obučenih i naoružanih posljednjih mjeseci, motivirani na obranu Hrvatske od jugoslavenskih snaga i komunističke opasnosti; pored toga talijanska II armija nije više 1942. bila ona ista armija kao i 1941. godine, naime, Mussolini je svojoj okupacijskoj sili u Hrvatskoj, koja je formalno imala saveznički status, a neformalno podupirala srpske fašiste i jugoslavenske komuniste, morao oduzeti teško naoružanje i nekoliko divizija poslati na istočni front u Staljingrad i drugdje, tako da su hrvatske snage imale sjajnu priliku vratiti ona područja koja je talijanska II armija bila okupirala, a Italija anektirala, jer, od Kozare do Splita skoro da i nije bilo talijanske vojske, i teško da bi si Italija priuštila luksuz otvoreno vojnički napasti svog saveznika NDH, posebno i stoga što je Hitler jamčio opstanak Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, te je već Mussolinievo presizanje hrvatske obale bila kap koja je prelila čašu za Nijemce, i kako Talijani ne bi širili svoju interesnu sferu, Hitler je kroz NDH dao povući demarkacijsku liniju, i Talijanima na taj način pokazao gdje su granice do kojih smiju ići; uz to je u ljeto godine 1941. žurno krenulo njemačko naoružavanje hrvatske vojske; međutim, Pavelić je odbio plan Dide Kvaternika, i NDH je nakon Kozare izgubila inicijativu u ratu, i godine 1942. propustila bitku kojom bi partizansko pitanje bilo riješeno, a koje će se početkom 1943. pokazati kao najopasnije pitanje jer su Titove brigade u međuvremenu prerasle popunjavanjem najviše srpskog pučanstva, bosanskih Srba, u divizije, a to onda više nije mačji kašalj. Nijemci, koji u Pavelića, kao Mussolinieva eksponenta, nisu nikada ni imali povjerenja, početkom godine 1943. preuzimaju od nesposobnog i oportunističkog Pavelića partizansko pitanje u NDH u svoje ruke, i tako su nastale operacije Fall Weiss i Fall Schwarz (Bijeli i Crni pothvat). U nelakiranoj verziji, bez epskog uzdizanja „Neretve“ i „Sutjeske“, polugodišnja protupartizanska vojna kampanja osovinskih snaga izgledala je ovako:
Titovi pregovori s Wehrmachtom
Početkom 1943. njemačka, talijanska i hrvatska vojska prelaze u ofenzivu i tjeraju Titov štab iz zapadnih dijelova prema istočnoj Bosni kamo su partizani prvi puta bili prisiljeni na povlačenje nakon velikog poraza u hrvatsko-njemačkoj (kontra-)ofenzivi na Kozaru u lipnju 1942. godine.
Operacija Fall Weiss počela je žestoko, i partizani su se počeli iz zapadnih dijelova Bosne povlačiti prema njenim središnjim i istočnim dijelovima, prema Neretvi, i poslije prema Sutjesci.
U to vrijeme, u ožujku 1943. dolazi do pregovora između partizanskog Vrhovnog štaba i njemačke komande, o čemu nema gotovo ni riječi u službenoj povijesti partizanskog pokreta, ali zato u knjizi disidenta Titove Jugoslavije, nekadašnjega hardlinera i ideološkoga marksističkog fanatika, člana politbiroa CK KPJ, Milovana Đilasa, bliskog Titova suradnika i ratnoga druga, objavljena pod engleskim naslovom „Wartime“ (Vrijeme rata), u izdanju Martin Secker & Warburg Ltd., 14 Carlisle Str., London WIV 6NN.
Decimiranje partizana u osovinskoj operaciji Fall Weiss u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj u Drugom svjetskom ratu, raspad partizanskih jedinica, nedisciplina, glad, tifus i panika – to je najrealističniji i najiskreniji dio Đilasova prikaza povijesne uloge partizanskoga pokreta.
Nakon totalnoga poraza partizana na Neretvi i Sutjesci, partizanske jedinice se prebacuju po drugi puta prema zapadnoj Bosni gdje su oko Bihaća i u sujednoj Lici postojala područja pod kontrolom lokalnih partizanskih pobunjenika i odmetnika. Protjeran iz Jajca 1943. godine, partizanski štab seli u Drvar gdje je u svibnju 1944. napadnut njemačkim zračnim desantom i ofenzivom hrvatskih i njemačkih kopnenih jedinica koje su nazočne partizanske jedinice stavile u obruč ali je Tito sa članovima politbiroa uspio izbjeći opkoljavanje, a Englezi su njega i druge vođe partizanskog pokreta i članove CK KPJ prebacili u Italiju (u priobalni grad Bari), a od tamo jednim razaračem na otok Vis. Nijemci su planirali izvršiti još jedan zračni desant, ovaj puta na Vis, ali s obzirom da je u međuvremenu uslijedilo savezničko iskrcavanje u Normandiji, prioriteti njemačke vrhovne komande postala su druga bojišta u Europi.
Do prvog kontakta izaslanika partizanskog Vrhovnog štaba s njemačkim neprijateljem došlo je u ožujku 1943. u mjestu Gornji Vakuf na Vrbasu u Srednjoj Bosni. Uoči toga sastanak vodile su se borbe za Gornji Vakuf, i tom prilikom su partizani zarobili desetak Nijemaca, među njima i majora Wehrmachta po imenu Stöcker. U razgovoru između članova CK KPJ, Velebita, Rankovića, Tita i Đilasa rodila se ideja o uspostavi novoga kontakta s njemačkom zaraćenom stranom, s obzirom da je prvi kontakt uslijedio još koncem 1942. godine, također po pitanju zamjene ratnih zarobljenika, uz pomoć njemaćkog inženjera i nacista Hansa Otta, poslijeratnog Titova suradnika u ustrojavanju jugokomunističke zloglasne tajne službe i političke policije OZN-e.
Po Đilasovu svjedočenju je Tito bio taj koji je ideju o kontaktu s njemačkom vojskom razradio – odmah je potražio način kako da se ona ostvari. Pozvao je članove politbiroa Centralnog komiteta – Rankovića, Pijadu i Đilasa k sebi na vodenicu uz rijeku Ramu, i predložio da se Nijemcima pošalje zarobljenog bojnika s popratnim pismom i prijedlogom da se održi njemačko-jugoslavenski sastanak. Tito je u pismu predložio da se sa zarobljenicima postupa po međunarodnim konvencijama, i da se povrh toga od njemačke komande zatraži za partizansku zaraćenu stranu status „zaraćene sile“. Taj sastanak politbiroa CK KPJ održan je dan nakon što su četnici bili potučeni na Neretvi i pošto se osigurao prijelaz partizanskim jedinicama preko visoravni Prenja. U to vrijeme se broj partizanskih ranjenika u improviziranim bolnicama penjao na oko četiri tisuće, harao je nekontrolirani tifus, a i područja kroz koja su partizani prolazili bila su zaražena tom bolešću koja je bez penicilina smrtonosna.
Za partizane su četnici unatoč vojničkom porazu i dalje ostali veliki politički problem, jer, što ako se Saveznici iskrcaju na hrvatskoj obali i naiđu na šira područja koja drže četnici od kojih bi se većina pridružila Saveznicima? Čak i ako ne dođe do iskrcavanja Saveznika na području NDH, četnici bi se u savezništvu s njemačkom vojskom mogli održati do kraja rata i dobiti opet potporu britanske vlade – to su pitanja koja su mučila partizansko vodstvo, uz pitanje hoće li uspjeti strategijski preustroj partizanskih jedinica da se pregrupiraju u južnoj Srbiji.
Na iznenađenje partizanskog Vrhovnog štaba je njemački odgovor stigao u roku od 48 sati uz poruku da partizani mogu svoje izaslanstvo odmah poslati na pregovore u Gornji Vakuf. Poruku je potpisao jedan njemački časnik i ovjerio pečatom njemačkoga vojnog orla, znaka Wehrmachta. Istoga dana kada je stigao njemački odgovor, 9. ožujka 1943. održan je i drugi sastanak politbiroa CK KPJ kojemu su bili nazočni Josip Broz – Tito, Aleksandar Ranković i Milovan Đilas. Razgovori između jugoslavenskih partizana i njemačke vojske u Gornjem Vakufu detaljno su opisani i u knjizi Waltera R. Robertsa „Tito, Mihajlović i Saveznici“, str. 106. – 112.
Tito je - svjedoči Đilas - od svih iz CK KPJ bio najmanje skeptičan glede dogovorenoga sastanka s Nijemcima.
Višedesetljetna šutnja o toj ratnoj epizodi u javnosti Titove Jugoslavije tumači se željom maršala Tita i njegovih boljševika da se u percepciji javnosti održi slika koju je stvarala agitacijska propaganda jugoslavenske komunističke partije o idealiziranoj slici vođa jugoslavenske revolucije, kao da im nije bilo dosta što su izveli originalnu Oktobarsku revoluciju na području Slovenije, Hrvatske, BiH, Crne Gore i Srbije, kako svjedoči Đilas. Paralelno s pismom namjere Nijemcima je Vrhovni štab poslao i poruku Moskvi s obavijesti o namjeravanom sastanku s predstavncima njemačke vojske u kojoj je spomenuta samo razmjena zarobljenika; Moskva je bila brza i oštrovidna - svjedoči Đilas - i poslala je u bosanska brda gnjevan odgovor:
„Je li moguće da se vi, koji ste bili primjer porobljenoj Europi – vi koji ste dosad pokazivali takvo junaštvo – prestajete boriti protiv najgoreg neprijatelja čovječanstva i vašega vlastitog naroda?“
Navečer 10. ožujka je u partizanski Vrhovni štab stigla vijest da su Nijemci ušli u Prozor: partizanske jedinice su prelazile Ramu dok su partizani teško oružje koje su zaplijenili od Talijana uništavali i bacali u rijeku.
U zoru 11. ožujka se partizanska delegacija uputila s bijelom zastavicom u Prozor. Njemačka straža oduzela je partizanskim izaslanicama osobno naoružanje – u skladu s međunarodnim zakonom, a Vladimir Velebit je njemačkom zapovjedniku predao pismo. Došavši u Gornji Vakuf, njemački obavještajni časnici su srdačno ironičnim izrazima čestitali rođendan komandantu partizanske Prve „proleterske“ divizije, Koči Popoviću, očito dobro obaviješteni o njegovom identitetu o kojemu je beogradska policija držala podeblji dosije s obzirom da je bio komunistički agitator. Kako svjedoči Đilas, njemački časnici koji su ih primili, hvalili su borbene sposobnosti partizana, ali su izrazili užas nad partizanskom ratnom taktikom:
„Samo pogledajte u što ste pretvorili vlastitu zemlju. U pustoš i zgarište. Žene prosjače po ulicama, tifus nekontrolirano bjesni, djeca umiru od gladi...“
Titovu delegaciju primio je general Wehrmachta, zapovjednik 717. divizije, Benignus Dippold, koji se sa partizanskim zapovjednicima nije rukovao; ponudio je pregovaračima da sjednu nasuprot njemu i obavijestio ih da nema nikakve ovlasti u donošenju bilo kakvih odluka u vezi razgovora ali da će saslušati sve što mu imaju priopćiti. Sastanak je trajao nešto dulje od sata. Dogovor je bio da će obje strane pričekati odgovor višeg njemačkog zapovjedništva u vezi prijedloga koje su partizani podnijeli. Dok su čekali, Velebit i ostali došli su pod brigu njemačke vojno-obavještajne službe Abwehr čiji su oficiri poveli nevezani razgovor s njima.
Po Đilasovu svjedočenju su nazočni njemački časnici odskakali od predrasuda koje su među partizanima o njima vladale kao o uskogrudnim šovinistima i fanatičnim rasistima.
U Gornjem Vakufu su Nijemci fotografirali Titove izaslanike, i Velebit, Đilas i Popović ostali su tamo 14. ožujka, čekajući da se nastave pregovori ali odgovor nije dolazio. Istoga dana kasno popodne stigao je nalog da se Titove izaslanike povede u Sarajevo. Njemački časnici su partizanima vratili osobno naoružanje i streljivo ali pod uvjetom da njime ne napune oružje. Koča Popović se vratio u Vrhovni štab, a Velebit i Đilas su u vojnom vozilu nastavili put do Sarajeva gdje su ih Nijemci smjestili u stanu jedne tridesetogodišnje Srpkinje, supruge jednog zarobljenog oficira. Sutradan su ih odveli do njemačke komande koja je bila smještena u zgradi zvanoj Konak. Partizane je preuzela sekcija vojne kontra-obavještajne službe Abwehr u kojoj su bili primljeni od strane nekoliko visokih časnika njemačke vojske.
Razgovor je bio informativan; Nijemci su uglavnom postavljali pitanja i nisu ni na što pristajali. Onda su zatražili, prije nego što pristanu na bilo kakve dogovore, da se odmah prestane s partizanskim diverzijama na željezničkoj pruzi Zagreb – Beograd. Đilas navodi da se Titove delegacija, koju je predvodio, nije na ništa obvezivala nego da je sve to uvjetovala time da Nijemci priznaju partizanima status zaraćene strane. Poslije toga se Đilas s jednim Nijemcem vraća na područje pod kontrolom partizana, a u Sarajevu je ostao Velebit da sačeka odgovor Nijemaca. Kad se Đilas vratio u Vrhovni štab, organizator komunističkog partizanskog ustanka u Crnoj Gori, Sava Kovačević, upitao ga je - je li to delegacija otišla zatražiti primirje s Nijemcima - na što mu je Đilas negativno odgovorio.
Tito je bio presretan kad je Đilasa opet vidio. Uži politbiro CK u sastavu Tito, Ranković, Đilas odlučio je da se nastave pregovori s Nijemcima. Tito je inzistirao da u razmjenu zarobljenika uđe i njegova supruga Herta koja mu je uoči rata rodila dijete. Očito ga je zabrinjavala njezina sudbina, rekavši Đilasu: „Sad je najvažnije da dobijemo natrag našu drugaricu. Učini sve što je moguće da je puste!“ Njemačka obavještajna služba je znala da je Herta Haas porijeklom Njemica, pripadnica njemačke nacionalne manjine, Volksdeutsche, ali Nijemcima to nije ništa značilo s obzirom da je bila komunistkinja. (Na koncu je ušla u razmjenu.)
Za vrijeme pregovora između Titova rukovodstva i njemačkih zapovjednika nastavljene su borbe između partizana i snaga Osovine.
Tajni partizanski pregovori s Wehrmachtom u Zagrebu:
Jedne večeri su stigli Nijemci u partizanski štab po zarobljenike i donijeli poruku da Titovi izaslanici dođu u Sarajevo gdje su čekali Titov obavještajac Vladimir Velebit i njemački inženjer Hans Ott. Sutradan su s Ottom otputovali u Zagreb na tajni susret s višom njemačkom komandom.
Partizanska delegacija bila je od strane Nijemaca smještena u jednoj zgradi pod njemačkom kontrolom na Zrinjevcu u kojoj su 26. ožujka 1943. nastavljeni pregovori između Wehrmachta i partizanske jugoslavenske vojske.
Njemačku pregovaračku stranu predvodio je jedan pukovnik koji je pregovore držao na niskoj razini važnosti, ali bez obzira na to - svjedoči Đilas - učinjen je određeni korak prema primirju. Nijemci su dali do znanja - svjedoči Đilas - da će prestati s vojnim operacijama u protupartizanskoj ofenzivi čim partizani prestanu s napadima na prugu u Slavoniji. Do pismenog sporazuma o primirju nije došlo ali usmeni dogovor je poslije ispoštovan, a Titovu zapovjed o prestanku napada na prugu Zagreb – Beograd na sektoru u Slavoniji, u NDH, prenio je Glavnom štabu Hrvatske (ratnom politborou CK KPH) general Velebit.
Đilas u svojim memoarima spominje i da je Titova delegacija rekla Nijemcima da će se partizani boriti protiv Britanaca ako se iskrcaju, a partizansko rukovodstvo je to zaista i mislilo, navodi Đilas, da će se boriti protiv Zapadnih saveznika ako pokušaju u slučaju iskrcavanja potkopati vlast KPJ podržavanjem četničkog režima.
U Zagrebu je partizanska delegacija u intermezzu do pregovora otišla s njemačkim časnicima čak i u jedan zagrebački kino. Delegacija se u Sarajevo vratila 30. ožujka, i istoga dana se s kamionom sa zamijenjenim partizanskim zarobljenicima uputila u Trnovo. Tito je odmah odobrio Velebitov povratak u Zagreb, i zaustavio je operacije hrvatskih partizana u Slavoniji, posebno na pruzi Zagreb – Vinkvoci – Beograd. Taj nalog je izvršio Velebit. Hitler je prekinuo daljnje pregovore ali dogovor između njemačke i jugoslavenske partizanske vojske je ispoštovan. (Izvor: Roberts, „Tito, Mihajlović i Saveznici“ i Walter Hagen „Die geheime Front“, str. 268.) S time je osovinska operacija Fall Weiss prešla u operaciju Fall Schwarz, te se obje operacije u službenoj jugoslavenskoj titoističkoj historiografiji zovu „Četvrta i Peta neprijateljska ofenziva“, premda one predstavljaju jednu cjelinu.
Što možemo zaključiti iz Titovih pregovora s Wehrmachtom? Dok su partizani kao guske u magli ginuli na Neretvi i Sutjesci (totalno su uništene tri od četiri Titove divizije, a jedna divizija, 1. „proleterska“ je razbijena, poginulo je sedam (7) tisuća partizana, šest (6) članova jugokomunističke skupštine AVNOJ itd.), partizanski vrhovni komandant i veseli diktator „Tito“ pregovarao je s neprijateljima i okupatorom s kojim je uspostavljeno primirje!
Inače, omjer snaga na početku Bijelog pothvata je bio 2 : 1 u korist osovinskih snaga, otprilike 50 tisuća njemačkih, talijanskih i hrvatskih vojnika naspram 25 do 30 tisuća jugoslavenskih vojnika. Međutim, teško da „Tito“ može biti antifašistički brand Republike Hrvatske, kojoj taj brand, usput rečeno, uopće nije ni potreban jer osim bijelih miševa i nema fašista da bi nam zemlja danas bila antifašistička. Bitno je, da li je Hrvaska demokratska i pravna država, a to, nažalost, uslijed vladavine eks-komunista i partizana, tih epskih „antifašista“, NIJE, jer titoisti su glavni kočničari razvoja demokratskog društva u Hrvatskoj – danas !!!
CBK
nedjelja, 01.02.2009.
TITOVA SURADNJA S NJEMAČKIM NACISTIMA
Cenzurirana povijesna istina u vodećim mas-medijima Republike Hrvatske: veseli antifašistički diktator surađivao s fašistima!
Cijeli svijet zna za pakt Molotov – Ribbentrop ili za sovjetsko-njemački sporazum i tajne protokole o vojnoj, političkoj i ekonomskoj suradnji između 3. Reicha i Sovjetskog Saveza, potpisan u Moskvi 23. kolovoza 1939. godine, na osnovi kojega su Njemačka i SSSR napali, osvojili, okupirali i podijelili Poljsku, što je bio uvod u holokaust.
Potpisivanje njemačko-sovjetskog pakta u Moskvi, 1939. godine, s lijeve na desnu stranu: Molotov, Staljin, Ribbentrop, ministar vanjskih poslova 3. Reicha
Međutim, malo tko zna Titovo držanje za vrijeme trajanja pakta između nacista i boljševika, između antifašista i fašista, osim da propaganda KPJ nije napadala Hitlerov režim nego je po naputcima Moskve vršila agitacijsku propagandu protiv „britanskog imperijalizma“, s „osloncem na SSSR“. U to vrijeme će njemački nacist, inženjer Hans Ott, postati jako važan u Titovu političkom radu i životu, i vođa antifašističkog i jugoslavenskog radničkog pokreta Josip Broz će jako zavoljeti i cijeniti toga nacista.
Kako su komunisti bili u Kraljevini Jugoslaviji zabranjeni odnosno rad KPJ bio je ilegalan, tako su drugovi morali svoje sastanke održavati tajno. Kako je suradnja na relaciji Berlin – Moskava išla u to vrijeme kao po loju, tako je Staljjin svojim aparatčicima u Jugoslaviji dao znak da stvore kontakte s njemačkim nacistima; prvi kontakti između KPJ i NSDAP stvoreni su već 1939. godine, dakle, odmah nakon potpisivanja pakta Molotov – Ribbentrop; ozbiljne veze jugoslavenskih komunista s njemačkim nacistima uspostavio je Vojislav Gavrilović, predstavnik Kominterne, a vezu je uspostavio preko njemačkog umjetnika Grafa. Kontakt-osoba s „druge strane“ bio je njemački obavještajni oficir Kreiger. Šefovi velikosrpske jugoslavenske policije u Zagrebu znali su za uspostavljene veze jugokomunista s nacistima i imali su dokumente o suradnji KPJ i Nijemaca. Godine 1941. se Josip Broz - Tito bezbrižno kretao između Zagreba i Beograda jer je imao krivotvornu ispravu koju mu je dao njemački protektor Češke i Moravske. Stephen Clissold piše:
„...Jednog sunčanog svibnajskog dana, uz zvižduk lokomotive, Josip Broz – Tito je ušao brzim vlakom u zemunski kolodvor. U džepu je imao nekoliko legitimacija. Tito nije imao razloga plašiti se kontrole na kolodvoru....“
Na drugoj strani mosta u Zemunu, koji je bio granica između Hrvatske i Srbije, dočekao ga je u Srbiji Vladislav Ribnikar, izdavač beogradske ljevičarske „Politike“, stari komunist i osobni Titov prijatelj, kao i njemački nacist dr. Hribowschek-Berga. U Ribnikarovoj vili na Dedinju sastajali su se gestapovci i vrhuška KPJ – Gruber, Merth, Hans Ott i komunisti Vladimir Velebit, zatim, dr. Marijan Stilinović, Koča Popović, Milovan Đilas i naravno domaćin – Ribnikar. „Sedeljke“ su trajale sve do njemačkog napada na SSSR, dakle, do 22. lipnja 1941. godine kada su komunisti otišli u šumu, ali ne da brane Jugoslaviju nego Staljina.
U Ribnikarovu stanu je tako tajno sastavljen i proglas CK KPJ o dizanju ustanku, ali ne da se pomogne „porobljenoj Jugoslaviji“ nego da se pruži pomoć SSSR-u. To tvrdi i Moša Pijade u svojoj knjizi „Izabrani članci i govori“:
„Na poziv partije naši su narodi časno izvršili svoj internacionalni dug prema Sovjetskom Savezu, stupajući u borbu... Oni su /narodi/ bez odlaganja odgovorili na poziv druga Staljina!“
Dakle, ne na poziv Tita i CK KPJ nego su jugokomunisti digli ustanak na Staljinov poziv!
Glavno da je Tito u Hrvatskoj „pozitivna povijesna ličnost, i antifašistički brand“, taman da netko Republiku Hrvatsku i njen narod prozove kao ekstremiste i luđake koji slave Staljinova suradnika i konspirativnog suradnika njemačkih nacista i Hitlerova režima.
A kakvo je mišljenje imao Staljin o Hitleru u vrijeme njemačkog i talijanskog napada na Jugoslaviju, u travnju 1941. godine, opisuje Andre Brissaund u svojoj knjizi „Canaris“:
„Na dan ulaska njemačkih trupa u Beograd, 13. travnja 1941. godine, na moskovskom kolodovru, ispraćujući japanskog ministra vanjskih poslova u SSSR-u, Staljin je zagrlio njemačkog nacističkog ambasadora i rekao mu:
„Mi moramo ostati prijatelji. I vi morate sada sve činiti da se na tome radi.“ Zatim se obratio zamjeniku Hitlerova vojnog atašea u Moskvi, generalu Krebsu, s riječima: „Mi ćemo ostati vaši prijatelji pod svim uvjetima.“
Po naređenju Kominterne, čija je članica bila KPJ, jugoslavenski su se komunisti pokorili interesima Sovjetskog Saveza čim je Staljin 23. kolovoza 1939. sklopio pakt s Hitlerom. Od tada pa do početka rata na prostoru Hrvatske i Srbije trajala je suradnja njemačkih nacista s jugoslavenskim komunistima koja je nastavljena i za vrijeme rata, prvo na razini razmjene ratnih zarobljenika, a poslije konkretno u vidu dogovora o međusobnom nenapadanju, dakle, da Titovi antifašisti ne napadaju fašiste, a fašisti da ne napadaju antifašiste.
Jedan od daljnjih nacističkih suradnika druga Tita postao je i nacistički šef njemačke službe sigurnosti u Zagrebu, Sicherheitsdienst, SD, SS-oficir Hans Helm koji će poslije rata efikasno poboljšati ustroj jugokomunističke tajne političke policije Ozne koju su Ranković i drugovi ustrojili 1944. u Drvaru, uz pomoć sovjetskih obavještajaca. To je baš zanimljivo jer mnogi bivši oznaši i danas sudjeluju na Mesićevim proslavama obljetnica partizanskih jedinica po Republici Hrvatskoj, prozivajući druge za „neofašizam“. Očito još puno moramo naučiti o hipokriziji Titovih boljševika!
CBK
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga Black Blog of the Communism
Prosvjećivanje o totalitarnom komunizmu / titoizmu, posljedicama marksističke (titoističke) ideologije danas, o žrtvama komunizma/socijalizma, kao i komentiranje političkih zbivanja u našem društvu i svijetu oko nas.
Zanima me prošlost onakva kakva je zaista bila kako bih imao miran i siguran život u sadašnjosti i budućnosti, jer:
Samo nas istina može spasiti!
Zanimaju me svi hrvatski i svjetski politički, ekonomski, kulturni i socijalni događaji, ali onako kako su se zaista dogodili.
Mišljenja sam da nam se servira potpuno kriva slika svijeta i povijesti. Korumpirani političari, pokvareni tajkuni, ratni profiteri, stvaraju nam iluziju koju održavaju mas-mediji, ujedno skrivajući istinu.
Mas-mediji ne služe narodu i ne služe kao pas-čuvar i korektiv vlade i vlasti nego predstavljaju instrument propagande za širenje velikih laži i pokoravanje čovjeka, naroda i većine društva volji materijalno bogate, utjecajne, pohlepne, bešćutne, parazitske manjine.
Stoga izvještavam o onome što se zaista dogodilo, i slobodan sam komentirati, a vi ste slobodni izreći svoje mišljenje, i ako se s vašim mišljenjem neću složiti, žrtvovat ću svoj život da možete izreći vlastito mišljenje. Mislite samostalno, razmišljajte autonomno i budite solidarni s dobronamjernim ljudima poput vas. Gori od onih koji čine zlo su samo oni koji o zlu šute!
Vaš CBK:-)
Erich Fromm
“Zar nije želja za preoblikovanjem svijeta po nekoj idealnoj slici važan dio čovjekovog bića? Osim toga komunističko društvo potkrada pojedinoj osobi njenu odgovornost: uvijek su “oni” ti koji odlučuju, a ne “on ili ona”. Privlačnost totalitarnog sistema, kojeg su nesvjesno iskusili mnogi ljudi, povezana je izvjesnim strahom od slobode i odgovornosti. To pojašnjava popularnost mnogih autoritarnih sistema.”
Link
CroSirmium
Korak od sna
Tragična misao
ZoomPolitikONjavascript:%20void(0);
Žubor vode
Borgman
ludlud
45 lines
Tinolovka
Krmeljava
Vjetar Tuge
Nova politika
Tisak i portali vijesti:
HRVATSKO PRAVO ONLINE
Tinolovka-News
Hrvatski online dnevnik SLOBODA
DRAGOVOLJAC
Dnevno.hr
Javno novinarstvo
Večernji list u Zagrebu
Zdravstveni (pre)odgoj
Anti-globalistički portal vijesti i komentara ASR
Geo-politički Europsko-Azijski Magazin
Skrivena am. povijest 20. st.
Svjetski antiglobalistički pokret ATTAC
Web-arhiva
Advance - Dnevne vijesti iz svijeta
Analiza i kritika politike Zapada
IX BOJNA HOS
www.crniblogkomunizma.blog.hr
e-Mail Hrvatskog centra za istraživanje zločina komunizma:
hrcentar.izk@gmail.com
Memorijal žrtvama komunizma u Pragu, dok u Zagrebu imamo Trg maršala Tita i četvrt milijuna maršalovih žrtava ali ne i Trg žrtava komunizma
"POWER TO THE PEOPLE!"
(John Lennon)
John Lennon je rekao:
"Naše društvo vode luđaci, u svrhu ostvarenja luđačkih ciljeva.
Vjerujem da nama upravljaju luđaci, i da nas vode do ludoga kraja, i
vjerujem da će me luđaci zatvoriti, zato što to tvrdim."
PS: ubio ga je luđak.
“Za mene se bogatstvo jedne zemlje i snaga jednog naroda mjeri kvantitetom i kvalitetom intelektualnog potencijala. Revolucija ima samo onda smisla ako podupire rast i razvoj tog potencijala: znanstvenicima se treba ukazati respekt a dok spašavamo vlastitu kožu obezglavljujemo naš narod, mozak našeg naroda.” (Književnik i zagovornik Oktobarske revolucije Maksim Gorki u prosvjednom pismu boljševičkom vođi Vladimiru Iljiču Uljanovu Lenjinu.)
Kao što je Gorkijevo pismo bilo vidovito, tako je Lenjinov odgovor bio brutalan i primitivan:
“Nije pravilno bacati intelektualne snage naroda u isti koš s građanskim intelektualcima. Intelektualne snage radnika i seljaka rastu i učvršćuju se u borbi za pad buržoazije i njene pomagače – intelektualce, lakaje (sluge) kapitala koji su si umislili da su mozak naroda. U stvarnosti to nije mozak, to je drek.”
(Izvor: „Crna knjiga komunizma“, München – Zürich, 1998., izvorni naslov: „Le livre noir du communisme“, Pariz, 1997. Pozitivna kritika o Crnoj knjigi komunizma u svjetski poznatom i renomiranom „The New York Times – International“, od 21. studenog 1997. u članku Alana Ridinga pod naslovom: „Komunizam i zločni – Francuska četka za „best-sellere“)
Vrijeme preziranja uskoro je zamijenilo vrijeme hladnokrvnog ubijanja nevinih ljudi. Lenjin je uspostavio komunističku diktaturu jednog politički crvenog, ultralijevog, ekstremnog režima koji se odmah pokazao kao krvavi, teroristički režim. Brzo revolucionarna vlast više nije stupala reaktivno, kao obrambeni refleks protiv nasilnih carskih postrojbi već je nastupala aktivno. O karakteru Lenjinovih boljševika svjedočio je u kolovozu 1918. vođa menjševika Jurij Martov:
“U prvim danima njihovog dolaska na vlast, iako su ukinuli smrtnu kaznu, boljševici su počeli ubijati. Ubijali su zarobljenike iz građanskog rata, kao što rade još samo divljaci. Ubijali su svoje neprijatelje koji su se nakon bitke njima predali s lažnim obećanjem boljševika da će ih amnestirati. Nakon što su likvidirali desetke tisuće ljudi bez sudske presude, boljševici su krenuli u sveopće likvidacije ljudi. Osnovali su revolucionarni tribunal za suđenje neprijateljima sovjetske vlasti. Beštija je uhvatila miris tople ljudske krvi. Stroj za ubijanje ljudi u punom je pogonu. Gospoda Medvedev, Bruno, Peterson i Karelin, suci Tribunala, zasukali su rukave postajući krvnici. Politički teror kojega su boljševici uveli u listopadu proširio je svoje papke po cijeloj Rusiji.”
(Izvor: 'Crna knjiga komunizma'. Titova tzv. Socijalistička revolucija, raspaljena 22. lipnja 1941. kroz partizansku ustaničku pušku, kopirala je Oktobarsku revoluciju Lenjinovih boljševika, i po istom obrascu se od 1941. do 1945. obračunavala sa zarobljenim neprijateljima, kao u Rusiji 1918. – 1920. godine.)
„Ask not what your country can do for you
ask what you can do for your country“
(Predsjednik John F. Kennedy, anti-fašist, demokrat i
anti-komunist)
„Ich bin ein Berliner“
(JFK, u Berlinu, 1963. u znak prosvjeda protiv početka gradnje komunističkog Berlinskog zida.)
CROATIAN CENTER OF SURVEY THE CRIMINAL COMMUNISM - VOICE OF THE VICTIMS
e-Mail: hrcentar.izk@gmail.com
HRVATI, PROBUDITE SE!
Dobroslav Paraga
"Ne, nećemo biti zadovoljni dok pravo ne teče kao voda a pravda kao ogromna bujica!"
(Borac za ljudska prava Martin Luther King Jr.)
„Tko je radeći za neprijatelja vršio agitaciju i propagandu rječju, djelom i pismom, naročito književnošću i umjetnošću, kažnjava se smrću, a samo u slučajevima vrijednim naročitog obzira prinudnim radom i gubitkom građanskih prava, proglašenjem za neprijatelja naroda te konfiskacijom imovine.“
(Predsjednik boljševičkog, protunarodnog tzv. 'Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske', Vladimir Nazor, u Topuskom, 18. svibnja 1944. godine.)
„Goli otok“ – jugoslavenski „Dachau“, logor koji vlasti RH uporno odbijaju proglasiti edukacijsko-memorijalnim centrom po uzoru na jasenovački logor.
Povijesni dokumenti o cinkeru
Josipu Brozu "Valteru Titu"
„Ubrzo nakon okupacije svakog grada i sela, partizani su uveli strašnu diktaturu komunističke Partije. Počeli su s „likvidacijom” svih „sumnjivih” elemenata ili onih koji su im se činili dovoljno sumnjivima. Ali, kakvo je to „čišćenje” bilo!!“
(Iz dopisa britanskog veleposlanika u Vatikanu britanskom ministru vanjskih poslova, Anthonyu Edenu, 11. svibnja 1945. o događajima u Titovoj Jugoslaviji i obračunu jugokomunista s hrvatskim stanovništvom pod lažnim izgovorom klasne borbe s „ostacima fašizma“)
Centar medijske cenzure u Hrvatskoj
Prisavska kratkovidnica
Bez obzira kako se neka TV u Hrvatskoj zvala, TV laže!
TV ne predstavlja istinu. TV je zabavni park. Nikada od nas na televiziji nećete čuti istinu! Pričat ćemo i pokazati vam svako sranje koje poželite čuti i vidjeti. Lažemo kao na tekućoj traci, i notorni smo lažljivci. Trgujemo iluzijama, i ništa od toga nije istina. Stvarno mislite da je TV ujedno i realnost? To je ludost. Pogledajte se! Radite sve što i TV, govorite kao što govori TV, oblačite se kao što se TV oblači, jedete kao što TV jede, odgajate vašu djecu kao što to čini TV, i mislite isto kao i TV. Stoga, isključite taj TV, zdravlja i pameti radi!!!
Die Intelligenz einer Leserschaft erkennt man an ihren Fragen!
Inteligenciju čitateljstva prepoznaje se po njegovim pitanjima!
Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ)
Ne živite s lažima!
HRVATSKO PRAVO ONLINE
www.hrvatsko-pravo.hr
(Citat žrtve komunizma Aleksandra Solženjicina)
"Kad smo u ranu zoru napustili Užice, poput lopova, nitko nas nije ispratio, čak ni oni koji su nas voljeli." (Titov suborac, crnogorski boljševik, i disident, Milovan Đilas, o odlasku Josip Broza Tita i njegovih partizana iz srbijanskog grada Užice, koncem 1941. godine.)
Novinarka Hrvatskog Radio Vukovara, Alenka Mirković, kolegica Siniše Glavaševića, zapisala je ove retke u svojim uspomenama na bitku za Vukovar:
"Napokon sam uspjela upoznati i famozne hosovce. Stigli su još krajem rujna (1991. u Vukovar), no, odmah su otišli na položaje na Sajmištu gdje je bilo tako žestoko da se nismo usuđivali ići tamo, niti su oni imali vremena dolaziti k nama u štab. Prije nego su i došli u grad, izazvali su pravu buru. O njima su se pričale bajke: da su prošli specijalnu obuku, da su savršeno opremljeni i naoružani, da slušaju samo Paragu, da će, kad obrane Vukovar, krenuti do Zemuna, da su strojevi za ubijanje, gotovo šehidi (Božji ratnici)… Dugo nismo bili svjesni onoga što se s Hrvatskim obrambenim snagama i Paragom događalo u Zagrebu. Kada smo u (hrvatskim) vijestima čuli da ih nazivaju paravojnim formacijama bili smo ogorčeni. Naši su hosovci držali najteže položaje u gradu, ginuli danomice, a civili koji su se povlačili u sigurnije dijelove grada pričali su sa divljenjem i zahvalnošću kako je jedan od njihovih zapovjednika svojim ljudima rekao da će osobno ustrijeliti svakoga tko se sa položaja (prema neprijatelju) povuče a ne evakuira i posljednjeg civila… Vrijeđali su naše dečke koji su, vojni ili paravojni, u Vukovar došli. Od onih «regularnih» nije bilo ni traga…" (Izvor: knjiga Alenke Mirković pod naslovom "Glasom protiv topova")
<strong>"Ne bojte se Hrvata. To su plašljive životinje, strvinari. Ja sam se sa njima obračunavao u prošlom ratu /WWII/... Zapamtite, sa Hrvatima ne sme biti nikakvih razgovora - sa njima možemo razgovarati samo kroz puščane cevi. Oni su crna vojska Vatikana, a i sami ne znaju ko su. Granice srpskih zemalja dopiru doklen su naši hramovi, naši domovi, naši grobovi. Bog je s nama, jer ne otimamo ništa tuđe, nego tražimo svoje. Nek se Hrvati ispreče ispred nas, pa da vidimo kom obojci, kom opanci!"
Izjava srpskog šovinista i četničkog "vojvode", zapovjednika zloglasne tzv. "Dinarske četničke divizije" iz Knina u Drugom svjetskom ratu, "popa" Momčila Đujića, na beogradskom "nezavisnom" Radiju B-92 poslije pokolja nad 12 hrvatskih redarstvenika u Borovu Selu na Dunavu kod Vukovara, svibnja 1991.
Ratni zločinac Momčilo Đujić se s Hrvatima obračunavao na način da je njegova četnička jedinica izvršila etničko čišćenje hrvatskih civila u Dalmatinskoj zagori i kninskoj krajini. Ministarstvo pravosuđa SAD odbilo je zahtjev Ministarstva pravosuđa RH za izručenjem "popa" Đujića hrvatskom pravosuđu zbog optužbe za ratne zločine, jer Momčilo Đujić i njegova četnička jedinica imaju antifašistički status.
Dopisnik britanskog The Guardian iz bivše Jugoslavije, g. Ian Traynor, svjedočio je o odgovornosti britanske vlade premijera John Majora za ratnu agresiju Jugoslavije i Srbije na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu:
„Britanci su pomagali Miloševića najprije u Hrvatskoj, a onda na još teži način u Bosni. Britanski lordovi, nasljeđujući jedan drugoga kao međunarodni posrednici /lord Carrington, lord Owen/, i visoki vojni časnici na zapovjednim položajima u operacijama Ujedinjenih naroda (UNO), čuvali su Miloševića od intervencije Natopakta. Britanska vlada stavila se na stranu Rusa protiv Amerikanaca, otklanjajući pritisak od /srbijanskog i jugoslavenskog predsjednika/ Miloševića, a tog ratnog zločinca tretirala je kao ključ rješenja, dok je on bio najveći problem.“
Mi Hrvati imamo dvie narodne mane, iz kojih izvire sva naša nesreća: mi svakomu vjerujemo bez da promišljamo, i lahko zaboravljamo krivice koje nam drugi učine.
Ali, mi bar za čas, u sadanjosti, ne primamo pljuske za poljubce, krivicu za pravo, tlačenje za ljubav; mi ćemo današnje zlo i krivicu današnju do sutra zaboraviti, pa ako nam tko liepu rieč kaže, ponašati ćemo se kao da nismo bili prevareni, kao da krivica ni zala nikada nije bilo i kao da ih već nikada ne može biti; nu danas, dok ne zaboravimo zlo i dok nove prazne rieči ne čujemo, mi se držimo kako valja.
Pametan čovjek, Dr. Ante Starčević, slijedite njegove ideale!
"Tko može pogledati u povijest Jugoslavije sa svim tim prevarama, ubijanjima, zavišću, osvetom, bijedom, ponižavanjima i drugim simptomima mentalnih bolesti, i zaključiti da je to bila normalna zemlja? Nije bila! Normalne osobe su bile pregažene tom abnormalnom poviješću, ali narcisi su cvali, uključujući i mojega djeda jer su se osjećali kao kod kuće u tako nestabilnom okruženju. Njihova bolest je funkcionalna u zatrovanom društvu, a disfunkcionalna u mirnom i stabilnom okruženju. Pa karijera mojega djeda je krenula nizbrdo čim se preselio u stabilnu, demokratsku Ameriku. Jedva da je znao što će sa sobom kad ga više nitko nije kanio ubiti!.”
Sociolog Stjepan Meštrović (profesor na sveučilištu u Texasu/USA), unuk kipara Ivana Meštrovića
George Orwell:
U ovo vrijeme univerzalnoga /globalnog/ varanja, revolucionarni akt predstavlja izreći istinu.
Sloboda je slobodno reći da je 2+2=4
Predsjednik Ab Lincoln:
Sila novca izrabljuje narod u mirnodopsko vrijeme, i kuje zavjeru u vrijeme rata. Sila novca je više despotskija od monarhije, bezobraznija od autokracije i više sebična nego birokracija.
Mathias Richling:
Moral je uvijek dolazio s ljevice, onoliko dugo dok nije došla na vlast. Otkad je ljevica na vlasti, moral više ne postoji!
Slobodan čovjek kaže:
Smisao totalnoga nadziranja građana nije u tome da se uhvati teroriste nego smisao nadziranja leži u identificiranju i eliminaciji svjedoka koji skidaju krinku sa zločina vlasti i njihovih doušnika i ljudi u sjeni.
Sloboda mišljenja u liberalnoj demokraciji vrijedi samo onoliko dugo koliko govoriš ono što vladi odgovara.
Predsjednik Thomas Jefferson:
Tko si dozvoli jednom lagati, lakše će lagati drugi ili treći puta, sve dok čovjek koji laže s vremenom postane notorni lažljivac.
Filozof Voltair:
Službena povijest je laž o kojoj su se neki dogovorili da tako bude iako se tako nije dogodilo kako se tvrdi.
Jean de la Bruyere:
Sušta suprotnost od onoga što se općenito vjeruje je istina.
George Bernard Shaw:
Sve velike istine počinju kao blasfemija.
Mark Twain:
Dok istina oblači cipelu, laž je već tri puta obišla globus.
H.G. Wells:
Povijest čovječanstva sve više postaje utrka između prosvjećivanja i katastrofe.
Njemački novinar Peter Scholl-Latour:
Sloboda zapadnoga tiska, koja je veća nego u ostalim dijelovima svijeta, u konačnici je sloboda 200 bogatih ljudi da objave svoje mišljenje.
Burkhard Hirsch:
Država u kojoj su svi sumnjivi, sama je sumnjiva.
Halo robovi:
U starom Rimu je jedan senator predložio da se sve robove označi bijelom trakom, kako bi ih se bolje uočilo. "Nikako", reče jedan mudri senator, "Kad vide koliko ih ima, pobunit će se protiv nas!"
Evolucija svjesnog čovjeka:
Htio sam mlijeko, dobio sam svoju bočicu. Htio sam roditelje, dobio sam igračke. Htio sam učiti, dobio sam svjedodžbe. Htio sam posao, i dobio sam posao. Htio sam živjeti smisleno, dobio sam karijeru. Htio sam sreću, dobio sam novac. Htio sam istinu, dobio sam laž. Htio sam nadu, a živio sam u strahu. Htio sam živjeti... no životarim, ali, hvala Bogu, probudio sam se!
Oni kažu - terorizam mora biti iskorijenjen - a sami ga proizvode!
Oni kažu da se mora izvršiti atomsko razoružavanje, a sami posjeduju atomsko oružje!
Oni kažu da se treba boriti protiv diktature, a sami su diktatori!
Oni kažu da se demokracija mora širiti, a ukidaju je kod sebe!
Oni kažu da žele mir, a raspaljuju ratove!
Oni kažu da se bore za ljudska prava, a krše ljudska prava bez kajanja!
Po njihovim će te ih plodovima prepoznati!!!
Ono što oni drugi žele od tebe jeste: živi u strahu, bulji u TV, konzumiraj, budi poslušan, drži svoju gubicu zatvorenu i nastavi sanjati.
Stoga, budi hrabar, isključi TV, odjebi konzum, uspravi se, reci nešto, i probudi se!!!
Vladajući političari u Hrvatskoj nisu tu da nešto promijene na bolje; oni postoje jer je njihova zadaća u ime vlasti održavati status quo.
Oni koji iz ljubavi prema miru vlastito oružje pretvaraju u plug, obično poslije oru za račun tuđinca i porobljivača!
Kaže bankar medijskom tajkunu: ti ih učini bedastima, ja ću ih učinit siromašnima.
Najveća zavjere od strane vlasti je kad vlasti tvrde kako ne postoji zavjera vlasti protiv naroda.
Liberalna demokracija je kao teatar - smijemo gledati, pljeskati i diviti se onima na vlasti.
Oni ljudi koji se ne zanimaju za istinu, bivaju kažnjeni tako da nad njima vladaju korumpirani zločinci; tako su npr. kažnjeni Hrvati!
CO2 ima udjel u atmosferi od samo 0.03% (po Wikipediji), a čovjek doprinosi tome samo 5% (po izvješću OUN), znači, samo 0,015%. I sada takav mali udio šteti atmosferi i vodi do promjene klime? Gluposti!!!! Promjene klime nastaju uslijed ciklusa Sunca.
Globalna elita ne producira vrijednosti nego manipulira i profitira od vrijednosti koje mi svi zajedno proizvedemo.