Pregled posta

SLAVKO GOLDSTEIN OPET BRANI MASOVNOG ZLOČINCA I SHIZOFRENIKA TITA

"Tito je i dobar i loš", tvrdi Slavko Goldstein; na fotografiji hrvatske žrtve komunizma/titoizma u jami Jazovka, 1943./1945. - 1990. - 2009.


Tito - najveći denuncijant u Istočnoj Europi - bio je shizofrenik!!!

U razgovoru za zagrebački tjednik Globus, od 30. siječnja 2009. godine, u članku pod naslovom „Tito je bio shizofrenik“, psihoanalitičar dr. Silvin Eiletz, autor knjige „TITOVE TAJANSTVENE GODINE U MOSKVI“ (nakladnik Metropress, 2008.), tvrdi da je Josip Broz, znan kao „Tito“ i „maršal Tito“ bio shizofreni tip ličnosti. – Ima u sebi dvije osobnosti - navodi dr. Eiletz, i nastavlja – ugodnu i zločinačku... karizmatičan je, i u kasnijim godinama simpatičan. Na sprovodu mu je bilo 80 državnika, bio je vrlo popularan u Engleskoj, Francuskoj...A bio je veliki zločinac u Jugoslaviji; Dachauski procesi, Goli otok... Ruski povjesničar Bondarov piše da je sve što je Tito poslije radio u Jugoslaviji imalo svoj izvor u moskovskim godinama. Đilas piše da je Tito, kad je došao iz Moskve u Jugoslaviju 1938. godine, nemiran i iscrpljen, bio vrlo sretan što se mogao malo odmoriti u „monarhofašističkoj Jugoslaviji“. Tito se u Moskvi bojao nasmrt, htjeli su ga ubiti. Taj je paranoični sistem Tito postavio i u Jugoslaviji. Mi smo poznavali Tita iz '41., '42., '43. godine..., a to nije bilo tako važno. Važna je bila Moskva, a o tome nismo gotovo ništa znali. To priznaju i Đilas i drugi povjesničari.



Na pitanje novinarke, je li dr. Eiletz ima dokument koji dokazuje da je Tito bio agent sovjetske tajne policije NKVD, dr. Eiletz odgovara – Ne, to ja u knjizi i ne kažem, ja kažem da je „tovariš Valter“ radio za NKVD.

U svojoj knjizi dr. Eiletz označava Josipa Broza – Tita kao najvećeg denuncijanta u Istočnoj Europi, i tumači svoju tezu iz perspektive komunističkih partija u Europi; naime, komunističke partije iz Francuske, Italije, Engleske i SAD bile su na Zapadu legalne, ali ni blizu utjecajne kao jugoslavenska komunistička partija koja je u Kraljevini Jugoslaviji bila ilegalna, kao i druge komunističke partije u Istočnoj Europi u to vrijeme, osim Komunističke partije Sovjetskog Saveza, KPSS, naravno. K tome komunisti iz zapadnoeuropskih komunističkih partija nisu bili denuncijanti; čelnik KPI, Palmiro Togliatti, pisao je sovjetskoj tajnoj policiji malo karakteristika dok je Josip Broz „Valter“, poznat nakon WWII kao „Tito“, pisao sovjetskoj tajnoj policiji puno negativnih karakteristika o svojim drugovima koji su, ili bili mrtvi, ili su nakon toga ubijeni od strane staljinističkog režima, kao i oni koje je „Valter“ isključio iz članstva KPJ i o tome obavijestio Kominternu nakon čega su bili u Moskvi strijeljani do smrti. Zato je Tito najveći denuncijant u Istočnoj Europi!

Kominterna je „Valtera“ (1938.) osudila na smrt, NKVD ga je spasio, navodi dr. Eiletz. Tito je bio veoma prestrašen, preko noći je posijedio, napisao je Josip Kopinič, navodi dr. Eiletz, i naglašava u vezi Tita da je „...Vrlo ambiciozan, egoman. Dedijer na jednom mjestu piše da je staljinizmu odgovarao Titov mentalitet. Tito o staljinizmu ništa nije znao dok nije došao u Moskvu (u veljači 1935. godine). Tad je shvatio da se u staljinizmu svatko svakog boji. Prije no što je došao u Moskvu nije bio kriminalac, no u Moskvi je to postao, šaljući ljude u smrt.“

Za Slavka Godlsteina je Tito i „loš“ i „dobar“

Istovremeno kad i razgovor s dr. Eiletzom (2,5 stranice teksta) je uredništvo Globusa (nakladnik EPH, Ninoslav Pavić) objavilo u broju 947 i članak od Slavka Goldsteina (pune četiri stranice teksta) pod naslovom „Novi val izmišljotina o Titu“ u kojemu relativizira Eiletzovu knjigu, dovodeći u sumnju istinost teze da je Tito bio denuncijant (cinker, doušnik) ili drugim riječima da je bio kriminalac, međutim, Goldsteinova obrana Titova „lika i djela“, njegova „kulta ličnosti“ nije vjerodostojna, ali ne zbog toga što Slavko Goldstein nije školovani povjesničar nego zato što u tom članku sam sebi skače u usta, i, što izravno, a što neizravno, u biti potvrđuje Eiletzovu tezu o Titu kao zločincu. Međutim, titoisti svode svoje zakključke o Titu na to da je taj zločinac bio i „dobar“, i na taj način relativiziraju zločinca Tita kako bi i dalje besramno širili nedemokratski Titov kult ličnosti.

S. Goldstein pod svaku cijenu stvara bolju prošlost za diktatora Tita, i naglasio je kako je uvjeren da će – Josip Broz Tito biti kompleksna ličnost, u čijem se vrednovanju na vrlo kompliciran način slojevito isprepleće i „dobro“ i „loše“.

Međutim, čak i pod Goldsteinovim uvjetima da je „Tito“ bio i „dobar“ i „loš“, i kako je rekao da Tito „nije izgubio vjeru u socijalizam i ostao nepokolebljiv u dogmatskim uvjerenjima o „klasnoj borbi“, „diktaturi proeltarijata“, „marksizmu-lenjinizmu““, vodeći glasnogovornici ideologije liberalizma u Republici Hrvatskoj, novinari nakladničke kuće iz Zagreba, Europapressholding, s većinskim udjelom kapitala njemačkog nakladnika WAZ, Davor Butković, i bivša glasnogovornica centralnog komiteta komunističke partije SKH, nakon nasilnog sloma Hrvatskog proljeća, Jelena Lovrić, nastoje u hrvatskoj javnosti nametnuti diktat da boljševik, denuncijant i ratni zločinac i diktator Tito mora biti „antifašistički brand Republike Hrvatske“! Nevjerojatno!

Međutim, Slavko Goldstein, koji je ad hoc pokušao u hrvatskoj javnosti otkloniti za Titov lik i djelo kompromitirajuću činjenicu suradnje Josipa Broza „Valtera“, poznat u svijetu kao „Tito“, za sovjetsku tajnu policiju, i cinkanja „drugova“, previdio je jednu nepobitnu činjenicu:

nakon smrti diktatora i tiranina Staljina je sovjetski režim rehabilitirao sve jugoslavenske komuniste koje je staljinistički režim tridesetih godina 20. st. dao smaknuti, ali Josip Broz – Tito, kojemu titoisti u Republici Hrvatskoj tepaju da je bio „predsjednik“, prešućujući uvijek činjenicu da je bio doživotni predsjednik partije i države (socijalističke Jugoslavije), doslovno nikada i do kraja svoje smrti nije rehabilitirao niti jednog jedinog svog nekadašnjeg partijskog druga koji su od 1937. do 1939. stradali u staljinističkim čistkama u Sovjetskom Savezu.

Slavko Goldstein tvrdi da oklevetane jugoslavenske „drugove“ Tito nije cinkao. Pri toj tvrdnji Slavko Goldstein cinkanje (prokazivanje) naziva „pisanjem karakteristika o drugovima – „...Iako nije cinkarenje, to je ružna slika o pervertiranom kolektivnom moralu totalitarnog pokreta /komunizma, socijalizma, op. CBK/ u kojem se pred pritiskom ideje /marksizma, op.a. CBK/ i organizacije /komunistička partija, op.a.CBKJ./ gube osnovne ljudske vrijednosti, odgovornost čovjeka prema čovjeku“.

Unatoč „gubljenju osnovnih ljudskih vrijednosti“, Josip Broz – Tito je za Slavka Goldsteina „dobra“ i „loša“ povijesna ličnost, a za liberale poput Davora Butkovića je Tito „antifašistički brand Hrvatske“, dok je za HDZ „drug“ Tito jedna „pozitivna povijesna ličnost“ (izjava kandidata Hrvatske demokratske zajednice za zagrebačkoga gradonačelnika, Jasena Mesića, u Zagrebu, 2009. na Hrvatskoj televiziji, HRT, u emisiji „Nedjeljom u dva“).

Za Slavka Goldsteina, dakle, ne postoje sovjetski dokumenti o Titu kao doušniku, ali zato postoji za ljubitelje povijesne istine nepobitna povijesna činjenica da Josip Broz – Tito do kraja svoga života nije rehabilitirao niti jednog jedinog, od sovjetskoga staljinističkog režima, smaknutog člana i dužnosnika politbiroa i CK Komunističke partije Jugoslavije, dok su Sovjeti rehabilitirali sve jugoslavenske žrtve staljinističkih čistki! Tito nije niti jednog „druga“ rehabilitirao! Motiv: cinkao ih je, a dokaz cinkanju su njegove pismene izjave za zloglasnu sovjetsku tajnu policiju NKVD koja ga je 1939. i postavila na mjesto generalnog sekretara politbiroa CK KPJ, dok su 19. travnja 1939. u Moskvi strijeljani vodeći jugoslavenski komunisti, cvijet jugoslavenske marksističke inteligencije, a ubijen je i najveći Titov oponent za mjesto generalnog sekretara KPJ, Petko Miletić, europska legenda marksističke inteligencije, srpski komunist i žrtva velikosrpske diktature u beogradskom zatvoru, za koga su se svojedobno zauzeli vodeći nobelovci. Prije nego je Petko Miletić stradao u staljinističkim čistkama, Josip Broz „Valter“ ga je pred Kominternom i u doušničkom izvješću sovjetskoj tajnoj policiji NKVD oklevetao, i isključio njega i druge oklevetane „drugove“ iz članstva KPJ. Nakon toga su Titovi drugovi smaknuti u Moskvi, i nikada u poslijeratnoj socijalističkoij Jugoslaviji nisu rehabilitirani!



Nevjerojatno je koju energiju redakcija Globusa i Jutarnjeg lista ulaže u rehabilitaciju jednog masovnog zločinca kao što je Tito, uz pomoć Slavka Goldsteina, Tvrtka Jakovina i Ive Goldsteina koji za Tita traže bolju prošlost koja ne postoji, ali zato postoji namjera da navedeni naknadno, „u ime povijesti“, potvrde sve Mesićeve dogme o Titu koje ovaj ideološki nabijeni titoist na položaju predsjednika Republike nastoji prodat kao maglu hrvatskoj javnosti.

Nedavno sam čitao u Večernjem listu članak pod naslovom „Ruska tranzicija od komunista do ekstremista“, objavljen 28.01.09.

Već sam naslov govori koliko naši neki novinari malo vode brigu o potrebi za rasvjetljavanjem zločina komunizma, jer po navedenom naslovu ispada da komunisti nisu ekstremisti, a to je fatalna pogreška. Naime, u članku je riječ o nastajanju ekstremističkih organizacija u Rusiji nakon sloma Sovjetskog Saveza.

Međutim, povijesna istina je da su komunisti ideološki i politički ekstremisti jer kad su na vlasti, održavaju jednopartijski monopol i cenzuru u tisku, krše ljudska prava, proganjanju tzv. „unutarnje neprijatelje“, izmišljaju neprijatelje, lijepe političkim neistomišljenicima etikete itd. Obični ljudi koji su na pr. u nas bili članovi Saveza komunista pripadali su toj ektremnoj političkoj partiji i organizaciji u totalitarnom sustavu, a funkcioneri u CK SK su neizravno i/ili izravno kršili nevinim ljudima njihova ljudska prava. Međutim, u Republici Hrvatskoj nisu zakonski lustrirani, te i danas nemali broj takvih obnaša u našoj zemlji javne službe!

Stoga je i dalje potrebno dizati hrvatskim građanima svijest o zlu ideologije marksizma i totalitarnog sustava socijalizma (titoizma), i skroz naskroz je pogrešno od predsjednika Mesića i drugih titoista što od ljevičarskih ekstremista kakvi su bili bivši komunisti i partizani u Titovoj Jugoslaviji stvaraju antifašiste jer oni to nisu bili, jer boljševici su boljševici a ne antifašisti; antifašizma nema bez demokracije, a jugoslavenski tip „antifašizma“ je 1945. zamijenio totalitarni nacizam za totalitarni komunizam, a demokratski orijentirane antifašiste je titoistički režim proganjao, ubijao i klevetao.

Moral je potekao s ljevice, ali otkad je ljevica došla na vlast, moral je nestao! Tako su generacije Hrvata odgajane u nemoralu, i mnogi nisu u stanju razlikovati dobro od zla, zato za neke komunist nije ekstremist, što je neispravno i ludo, bezobrazno i drsko. I drugi masovni zločinci kao Tito bili su i „dobro“ i loši“ ali to ne znači da ih se smatra pozitivnim povijesnim ličnostima, barem ne u zapadnim zemljama liberalne demokracije, ali zato titoisti u Republici Hrvatskoj izokreću poimanje morala. Titoisti koče razvoj demokracije i pravne državnosti u Republici Hrvatskoj!

CBK


Post je objavljen 06.02.2009. u 12:35 sati.