Marketing
TITOVA SURADNJA S NJEMAČKIM NACISTIMA
Cenzurirana povijesna istina u vodećim mas-medijima Republike Hrvatske: veseli antifašistički diktator surađivao s fašistima!
Cijeli svijet zna za pakt Molotov – Ribbentrop ili za sovjetsko-njemački sporazum i tajne protokole o vojnoj, političkoj i ekonomskoj suradnji između 3. Reicha i Sovjetskog Saveza, potpisan u Moskvi 23. kolovoza 1939. godine, na osnovi kojega su Njemačka i SSSR napali, osvojili, okupirali i podijelili Poljsku, što je bio uvod u holokaust.
Potpisivanje njemačko-sovjetskog pakta u Moskvi, 1939. godine, s lijeve na desnu stranu: Molotov, Staljin, Ribbentrop, ministar vanjskih poslova 3. Reicha
Međutim, malo tko zna Titovo držanje za vrijeme trajanja pakta između nacista i boljševika, između antifašista i fašista, osim da propaganda KPJ nije napadala Hitlerov režim nego je po naputcima Moskve vršila agitacijsku propagandu protiv „britanskog imperijalizma“, s „osloncem na SSSR“. U to vrijeme će njemački nacist, inženjer Hans Ott, postati jako važan u Titovu političkom radu i životu, i vođa antifašističkog i jugoslavenskog radničkog pokreta Josip Broz će jako zavoljeti i cijeniti toga nacista.
Kako su komunisti bili u Kraljevini Jugoslaviji zabranjeni odnosno rad KPJ bio je ilegalan, tako su drugovi morali svoje sastanke održavati tajno. Kako je suradnja na relaciji Berlin – Moskava išla u to vrijeme kao po loju, tako je Staljjin svojim aparatčicima u Jugoslaviji dao znak da stvore kontakte s njemačkim nacistima; prvi kontakti između KPJ i NSDAP stvoreni su već 1939. godine, dakle, odmah nakon potpisivanja pakta Molotov – Ribbentrop; ozbiljne veze jugoslavenskih komunista s njemačkim nacistima uspostavio je Vojislav Gavrilović, predstavnik Kominterne, a vezu je uspostavio preko njemačkog umjetnika Grafa. Kontakt-osoba s „druge strane“ bio je njemački obavještajni oficir Kreiger. Šefovi velikosrpske jugoslavenske policije u Zagrebu znali su za uspostavljene veze jugokomunista s nacistima i imali su dokumente o suradnji KPJ i Nijemaca. Godine 1941. se Josip Broz - Tito bezbrižno kretao između Zagreba i Beograda jer je imao krivotvornu ispravu koju mu je dao njemački protektor Češke i Moravske. Stephen Clissold piše:
„...Jednog sunčanog svibnajskog dana, uz zvižduk lokomotive, Josip Broz – Tito je ušao brzim vlakom u zemunski kolodvor. U džepu je imao nekoliko legitimacija. Tito nije imao razloga plašiti se kontrole na kolodvoru....“
Na drugoj strani mosta u Zemunu, koji je bio granica između Hrvatske i Srbije, dočekao ga je u Srbiji Vladislav Ribnikar, izdavač beogradske ljevičarske „Politike“, stari komunist i osobni Titov prijatelj, kao i njemački nacist dr. Hribowschek-Berga. U Ribnikarovoj vili na Dedinju sastajali su se gestapovci i vrhuška KPJ – Gruber, Merth, Hans Ott i komunisti Vladimir Velebit, zatim, dr. Marijan Stilinović, Koča Popović, Milovan Đilas i naravno domaćin – Ribnikar. „Sedeljke“ su trajale sve do njemačkog napada na SSSR, dakle, do 22. lipnja 1941. godine kada su komunisti otišli u šumu, ali ne da brane Jugoslaviju nego Staljina.
U Ribnikarovu stanu je tako tajno sastavljen i proglas CK KPJ o dizanju ustanku, ali ne da se pomogne „porobljenoj Jugoslaviji“ nego da se pruži pomoć SSSR-u. To tvrdi i Moša Pijade u svojoj knjizi „Izabrani članci i govori“:
„Na poziv partije naši su narodi časno izvršili svoj internacionalni dug prema Sovjetskom Savezu, stupajući u borbu... Oni su /narodi/ bez odlaganja odgovorili na poziv druga Staljina!“
Dakle, ne na poziv Tita i CK KPJ nego su jugokomunisti digli ustanak na Staljinov poziv!
Glavno da je Tito u Hrvatskoj „pozitivna povijesna ličnost, i antifašistički brand“, taman da netko Republiku Hrvatsku i njen narod prozove kao ekstremiste i luđake koji slave Staljinova suradnika i konspirativnog suradnika njemačkih nacista i Hitlerova režima.
A kakvo je mišljenje imao Staljin o Hitleru u vrijeme njemačkog i talijanskog napada na Jugoslaviju, u travnju 1941. godine, opisuje Andre Brissaund u svojoj knjizi „Canaris“:
„Na dan ulaska njemačkih trupa u Beograd, 13. travnja 1941. godine, na moskovskom kolodovru, ispraćujući japanskog ministra vanjskih poslova u SSSR-u, Staljin je zagrlio njemačkog nacističkog ambasadora i rekao mu:
„Mi moramo ostati prijatelji. I vi morate sada sve činiti da se na tome radi.“ Zatim se obratio zamjeniku Hitlerova vojnog atašea u Moskvi, generalu Krebsu, s riječima: „Mi ćemo ostati vaši prijatelji pod svim uvjetima.“
Po naređenju Kominterne, čija je članica bila KPJ, jugoslavenski su se komunisti pokorili interesima Sovjetskog Saveza čim je Staljin 23. kolovoza 1939. sklopio pakt s Hitlerom. Od tada pa do početka rata na prostoru Hrvatske i Srbije trajala je suradnja njemačkih nacista s jugoslavenskim komunistima koja je nastavljena i za vrijeme rata, prvo na razini razmjene ratnih zarobljenika, a poslije konkretno u vidu dogovora o međusobnom nenapadanju, dakle, da Titovi antifašisti ne napadaju fašiste, a fašisti da ne napadaju antifašiste.
Jedan od daljnjih nacističkih suradnika druga Tita postao je i nacistički šef njemačke službe sigurnosti u Zagrebu, Sicherheitsdienst, SD, SS-oficir Hans Helm koji će poslije rata efikasno poboljšati ustroj jugokomunističke tajne političke policije Ozne koju su Ranković i drugovi ustrojili 1944. u Drvaru, uz pomoć sovjetskih obavještajaca. To je baš zanimljivo jer mnogi bivši oznaši i danas sudjeluju na Mesićevim proslavama obljetnica partizanskih jedinica po Republici Hrvatskoj, prozivajući druge za „neofašizam“. Očito još puno moramo naučiti o hipokriziji Titovih boljševika!
CBK
Post je objavljen 01.02.2009. u 11:27 sati.