Marketing
KARDINAL ALOJZIJE STEPINAC IN MEMORIAM
MUČENIK ZA LJUDSKA PRAVA
Le Cardinal Stepinac martyr des droits de l'homme
Dana 10. veljače 1960. godine je preminuo zagrebački nadbiskup dr. Alojzije kardinal Stepinac, kojega je papa Ivan Pavao II Karol Woytila Veliki proglasio blaženikom Svete Katoličke crkve. Taj dan se u Hrvatskoj, u dijelu vjernika Katoličke crkve, obilježava kao 'Stepinčevo'.
Alozije Stepinac je mučenik Svete Katoličke crkve koji je umro zbog vjere u Boga, izložen teroru titioističkoga komunističkog režima jugoslavenskih boljševika i njihovih kvislinga u tada porobljenoj i okupiranoj Hrvatskoj, predvođenih borbenim ateistima i ratnim zločincima,
partizanskim generalom Vladimirom Bakarićem, zvan 'Mrtvac',
boljševikom Vladimirom Nazorom, predsjednikom komunističke skupštine 'ZAVNOH',
javnim tužiteljem komunističkoga režima, Jakovom Blaževićem, i
šefom jugoslavenske tajne policije na hrvatskom području, protunarodnog tzv. 'Odjeljenja za zaštitu naroda', partizanskim generalom i agentom sovjetske tajne policije NKVD, Ivanom Krajčićem, zvan 'Stevo' (njegov sin bio je, sa srednjom stručnom spremom, tajnik u kabinetu ministra Ministarstva unutarnjih poslova RH, Kirina (HDZ) i Rončevića (HDZ), a možda i Karamarka ('Mesićeva' kadra).
U tamnici naroda 'Titoslaviji', dakle, u socijalističkoj Jugoslaviji, je zagrebački nadbiskup Stepinac uhićen od partizanskog režima boljševika prvih dana po tzv. oslobođenju, ispitivan od zloglasne Titove tajne policije koja je tih dana sudjelovala u masovnim ubojstvima nad ratnim zarobljenicima i hrvatskim narodom, poslije pušten, i na Titovu naredbu opet uhićen, i optužen na montiranom političkom sudskom procesu u staljinističkom stilu, u okupiranom Zagrebu gdje je nedužan osuđen na dugogodišnju zatvorsku kaznu (na 16 godina robije),a za vrijeme izdržavanja kazne ga je titoistički režim trovao i otrovao do smrti. To je obdukcijom nadbiskupovih posmrtnih ostataka devedesetih godina utrvđeno od vatikanskoga povjerenstva, i potvrđeno od svjetskih instituta i laboratorija.
Komunistički režim je nastojao pred hrvatskom i svjetskom javnošću zataškati politički motivirano ubojstvo zagrebačkoga nadbiskupa, te su Titovi udbaši uklonili organe iz tijela umorene žrtve komunizma Alojzija Stepinca, a među ostalim su pokojnikovo srce bacili u WC u zgradi državne sigurnosti Titove tajne policije u Šarengradskoj ulici u Zagrebu, blizu Savske ceste. Međutim, jugoslavenske komunističke ubojice nisu računali s tim da će se u znanosti razviti forenzika to te mjere da se i nakon nekoliko desetljeća može utvrditi razlog pokojnikove smrti.
Po službenoj jugoslavenskoj verziji je Alojzije Stepinac umro prirodnom smrću, od posljedica raka krvi ili leukemije, međutim, kako titoisti inače sve izvrću, manipuliraju i lažu tako i u vezi Alojzija Stepinca, naime, istina jeste da je zagrebački nadbiskup i kardinal umro od posljedica leukemije, ali istina jeste i da je leukemija izazvana umjetnim putem, naime, sustavnim trovanjem, naime, nalazi analize pokojnikovih kostiju nedvojbeno dokazuju iznadprosječnu toksičnost, uslijed trovanja.
Jedan od odgovornih za Stepinčevo ubojstvo, za što postoji osnovana sumnja, je bivši oficir Titove tajne policije Josip Manolić koji je u vrijeme nepravedne osude Alojzija Stepinca bio šef zatvorskoga sustava u socijalističkoj republici Hrvatskoj u Titovoj Jugoslaviji, a u vrijeme hrvatske nezavisnosti iz 1991. i poslije je u vrijeme prvoga predsjednika Rpublike Hrvatske, Franje Tuđmana, bio predsjednik vlade Republike Hrvatske i predsjednik gornjega doma Sabora Republike Hrvatske, Županijskog doma, kao i šef hrvatske obavještajne službe UNS i tajne policije SZUP.
Josipa Manolića je predsjednik Hrvatske stranke prava 1861., g. Dobroslav Paraga u drugoj polovici devedesetih godina 20. st. kazneno prijavio Državnom odvjetništvu zbog osnovane sumnje da je „poticao stražare na trovanje Stepinca, pomagao im i prikrivao ih“, ali nadležno Državno odvjetništvo nije nikada protiv osnovano osumnjičenog Manolića podiglo optužnicu tako da do suđenja J. Manoliću pred pravnom državom Hrvatskom nije došlo, ali zato je nadležni Općinski sud u Zagrebu podigao optužnicu protiv Dobroslava Parage kojega je zbog klevete tužio Josip Manolić, no na suđenju se pokazalo da Dobroslav Paraga nije oklevetao Manolića kojega je pak predsjednik Mesić, vjerojatno demonstrativno, nedavno odlikovao najvišim hrvatskim državnim odličjem, a prilikom proslave obljetnice Dana državnosti, 25. lipnja 2007. je Josip Manolić sjedio u VIP loži na trgu bana Josipa Jelačića u Zagrebu, odmah pored predsjednika vlade Republike Hrvatske, dr. Ive Sanadera (HDZ).
Još prošle godine je Josip Manolić u razgovoru za 'Glas Slavonije' tvrdio da voditelj Hrvatskog centra za istraživanje zločina komunizma laže kada tvrdi da je Alojzije Stepinac žrtva komunizma, i da je otrovan, ali Josip Manolić je lagao kada je to tvrdio, jer povijesna je istina da je zagrebački nadbiskup i kardinal dr. Alojzije Stepinac otrovan do smrti od titoističkog jugoslavenskog režima!
Motiv ubojstva Alojzija Stepinca bio je srušiti moralni antifašistički i antikomunistički stup Hrvatske!
Na 2. programu Hrvatske televizije prikazana je 10. veljače 2009., navečer, emisija o humanistu Alojziju Stepincu u kojemu je u tom povijesnom hrvatskom dokumentarcu svjedočio istinu nekadašnji tajnik zagrebačkoga nadrabina dr. Freibergera, izraelski državljanin g. Amiel Shomrony, koji se u Drugom svjetsom ratu zvao Ivan Schwartz i bio je politički Hrvat; on je posvjedočio o tome da je zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac u WWII s govornice zagrebačke katedrale Sv. Stjepana na Kaptolu prozivao ustaški i nacionalsocijalistički režim zbog rasne politike, i da je spasio stotine hrvatskih Židova od progona, kao i cijeli židovski starački dom 'Lavoslav Schwartz' u Zagrebu. Navedena emisija je bila jedina vijest toga dana u mas-medijima Republike Hrvatske o Alojziju Stepincu, sve ostale nacionalne televizije, NOVA TV i RTL, kao i sve glavne radiostanice u zemlji i većina tiska prešutjeli su, cenzurirali, obljetnicu Stepinčeve smrti odnosno njegovo rođenje jer se u vjerničkom svijetu smatra da čovjek smrću na svijetu uskrsava u Božje kraljevstvo nebesko. To je stanje 'demokracije' i 'ljudskih prava' u Republici Hrvatskoj nakon 19 godina neprekinute vladavine kriptokomunista, udbaša i crvenih fašista – titoista!
Pariški nadbiskup, kardinal Francois Marty izjavio je u glavnom gradu Republike Francuske, 1. prosinca 1980. godine da je Alojzije Stepinac
„veliki branitelj – sve do smrti – ljudskih prava u ime Evanđelja, zaslužuje da se ne zaboravi njegova stranica u povijesti Crkve... Dovoljno je pročitati pismo Kongregacije Koncila iz listopada 1946. da se jasno upozna stav Crkve u pogledu njegove osude. Sjećamo se dobro koliko je cijeli svijet slijedio sa zebnjom odvijanje njegova sudskoga procesa, njegovo tamnovanje i napokon njegovu smrt. Kardinal Stepinac proživljavao je u potpunosti svoje biskupsko geslo:
'U Tebe se, Gospodine, uzdam!'
Nacionalni parlament Republike Hrvatske je pokojnog kardinala Stepinca godine 1992. rehabilitirao, a u današnje vrijeme postoji zahtjev Crkve da hrvatsko pravosuđe i sudstvo službeno ukine sramotnu sudsku presudu iz olovnog doba komunizma. Međutim, teško da će korumpirano i s kriptokomunistima zaposjednuto hrvatsko pravosuđe izvršiti reviziju sudskoga procesa Stepincu, posebno jer se ne radi o 'Jugoslovenu' ni o komunistu i titoistu nego o istinskom hrvatskom velikanu, mučeniku i stradalniku pod barbarskom komunističkom vlašću ravna nacističkoj vlasti Adolfa Hitlera!
Motiv 'druga' Tita da okleveta, sudi i ubije Stepinca je u tome što je zagrebački nadbiskup odbio prijedlog slijednika ateističkog marksizma i 'rasnih' staljinista da Rimokatoličku crkvu u Hrvatskoj odvoji od Svete Stolice i učini je jugoslavenskom državnom Crkvom kakva je postala Srpska pravoslavna crkva (SPC) u čijim redovima nema mučenika i žrtava komunizma. Također se nadbiskup Stepinac zamjerio titoističkim vlastima što je u ožujku 1945. biskupska konferencija u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj osudila partizanske ratne zločine nad 630 svećenika Katoličke crkve u Hrvatskoj i BiH od 1941. do 1945. godine. To Vladimir Bakarić i njegova banda nisu zaboravili zagrebačkom nadbiskupu što ih je s pravom prozvao kao ratne zločince. Povijest je pokazala da je blaženik dr. Alojzije Stepinac bio u pravu, a Bakarić i 'drug' Tito u krivu, tako da su titoističke klevete o Stepincu kao o 'kvislingu' i slične etikete predstavljale laž partizanske agitacijske propagande.
Kako se današnja nasljednica nekadašnje ekstremne jugoslavenske ljevice odnosi prema titoističkom naslijeđu? Tako što u Republici Hrvatskoj održava kult ličnosti maršala Tita, Stepinčeva ubojice! Time ta titoistička staljinistička ljevica u Republici Hrvatskoj samu sebe diskvalificira pred moralnim dijelom svijeta. Današnja ljevica u Republici Hrvatskoj pokazala se kao licemjer na jeziku, i kukavica u srcu!
Preuzvišeni zagrebački nadbiskup i kardinal, blaženi Alojzije Stepinac je moralna vertikala hrvatskog naroda, hrvatske države i humanističkog dijela svijeta, i jedan je od najvećih hrvatskih sinova u hrvatskoj povijesti!
CBK
Le Cardinal Stepinac martyr des droits de l'homme
Dana 10. veljače 1960. godine je preminuo zagrebački nadbiskup dr. Alojzije kardinal Stepinac, kojega je papa Ivan Pavao II Karol Woytila Veliki proglasio blaženikom Svete Katoličke crkve. Taj dan se u Hrvatskoj, u dijelu vjernika Katoličke crkve, obilježava kao 'Stepinčevo'.
Alozije Stepinac je mučenik Svete Katoličke crkve koji je umro zbog vjere u Boga, izložen teroru titioističkoga komunističkog režima jugoslavenskih boljševika i njihovih kvislinga u tada porobljenoj i okupiranoj Hrvatskoj, predvođenih borbenim ateistima i ratnim zločincima,
partizanskim generalom Vladimirom Bakarićem, zvan 'Mrtvac',
boljševikom Vladimirom Nazorom, predsjednikom komunističke skupštine 'ZAVNOH',
javnim tužiteljem komunističkoga režima, Jakovom Blaževićem, i
šefom jugoslavenske tajne policije na hrvatskom području, protunarodnog tzv. 'Odjeljenja za zaštitu naroda', partizanskim generalom i agentom sovjetske tajne policije NKVD, Ivanom Krajčićem, zvan 'Stevo' (njegov sin bio je, sa srednjom stručnom spremom, tajnik u kabinetu ministra Ministarstva unutarnjih poslova RH, Kirina (HDZ) i Rončevića (HDZ), a možda i Karamarka ('Mesićeva' kadra).
U tamnici naroda 'Titoslaviji', dakle, u socijalističkoj Jugoslaviji, je zagrebački nadbiskup Stepinac uhićen od partizanskog režima boljševika prvih dana po tzv. oslobođenju, ispitivan od zloglasne Titove tajne policije koja je tih dana sudjelovala u masovnim ubojstvima nad ratnim zarobljenicima i hrvatskim narodom, poslije pušten, i na Titovu naredbu opet uhićen, i optužen na montiranom političkom sudskom procesu u staljinističkom stilu, u okupiranom Zagrebu gdje je nedužan osuđen na dugogodišnju zatvorsku kaznu (na 16 godina robije),a za vrijeme izdržavanja kazne ga je titoistički režim trovao i otrovao do smrti. To je obdukcijom nadbiskupovih posmrtnih ostataka devedesetih godina utrvđeno od vatikanskoga povjerenstva, i potvrđeno od svjetskih instituta i laboratorija.
Komunistički režim je nastojao pred hrvatskom i svjetskom javnošću zataškati politički motivirano ubojstvo zagrebačkoga nadbiskupa, te su Titovi udbaši uklonili organe iz tijela umorene žrtve komunizma Alojzija Stepinca, a među ostalim su pokojnikovo srce bacili u WC u zgradi državne sigurnosti Titove tajne policije u Šarengradskoj ulici u Zagrebu, blizu Savske ceste. Međutim, jugoslavenske komunističke ubojice nisu računali s tim da će se u znanosti razviti forenzika to te mjere da se i nakon nekoliko desetljeća može utvrditi razlog pokojnikove smrti.
Po službenoj jugoslavenskoj verziji je Alojzije Stepinac umro prirodnom smrću, od posljedica raka krvi ili leukemije, međutim, kako titoisti inače sve izvrću, manipuliraju i lažu tako i u vezi Alojzija Stepinca, naime, istina jeste da je zagrebački nadbiskup i kardinal umro od posljedica leukemije, ali istina jeste i da je leukemija izazvana umjetnim putem, naime, sustavnim trovanjem, naime, nalazi analize pokojnikovih kostiju nedvojbeno dokazuju iznadprosječnu toksičnost, uslijed trovanja.
Jedan od odgovornih za Stepinčevo ubojstvo, za što postoji osnovana sumnja, je bivši oficir Titove tajne policije Josip Manolić koji je u vrijeme nepravedne osude Alojzija Stepinca bio šef zatvorskoga sustava u socijalističkoj republici Hrvatskoj u Titovoj Jugoslaviji, a u vrijeme hrvatske nezavisnosti iz 1991. i poslije je u vrijeme prvoga predsjednika Rpublike Hrvatske, Franje Tuđmana, bio predsjednik vlade Republike Hrvatske i predsjednik gornjega doma Sabora Republike Hrvatske, Županijskog doma, kao i šef hrvatske obavještajne službe UNS i tajne policije SZUP.
Josipa Manolića je predsjednik Hrvatske stranke prava 1861., g. Dobroslav Paraga u drugoj polovici devedesetih godina 20. st. kazneno prijavio Državnom odvjetništvu zbog osnovane sumnje da je „poticao stražare na trovanje Stepinca, pomagao im i prikrivao ih“, ali nadležno Državno odvjetništvo nije nikada protiv osnovano osumnjičenog Manolića podiglo optužnicu tako da do suđenja J. Manoliću pred pravnom državom Hrvatskom nije došlo, ali zato je nadležni Općinski sud u Zagrebu podigao optužnicu protiv Dobroslava Parage kojega je zbog klevete tužio Josip Manolić, no na suđenju se pokazalo da Dobroslav Paraga nije oklevetao Manolića kojega je pak predsjednik Mesić, vjerojatno demonstrativno, nedavno odlikovao najvišim hrvatskim državnim odličjem, a prilikom proslave obljetnice Dana državnosti, 25. lipnja 2007. je Josip Manolić sjedio u VIP loži na trgu bana Josipa Jelačića u Zagrebu, odmah pored predsjednika vlade Republike Hrvatske, dr. Ive Sanadera (HDZ).
Još prošle godine je Josip Manolić u razgovoru za 'Glas Slavonije' tvrdio da voditelj Hrvatskog centra za istraživanje zločina komunizma laže kada tvrdi da je Alojzije Stepinac žrtva komunizma, i da je otrovan, ali Josip Manolić je lagao kada je to tvrdio, jer povijesna je istina da je zagrebački nadbiskup i kardinal dr. Alojzije Stepinac otrovan do smrti od titoističkog jugoslavenskog režima!
Motiv ubojstva Alojzija Stepinca bio je srušiti moralni antifašistički i antikomunistički stup Hrvatske!
Na 2. programu Hrvatske televizije prikazana je 10. veljače 2009., navečer, emisija o humanistu Alojziju Stepincu u kojemu je u tom povijesnom hrvatskom dokumentarcu svjedočio istinu nekadašnji tajnik zagrebačkoga nadrabina dr. Freibergera, izraelski državljanin g. Amiel Shomrony, koji se u Drugom svjetsom ratu zvao Ivan Schwartz i bio je politički Hrvat; on je posvjedočio o tome da je zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac u WWII s govornice zagrebačke katedrale Sv. Stjepana na Kaptolu prozivao ustaški i nacionalsocijalistički režim zbog rasne politike, i da je spasio stotine hrvatskih Židova od progona, kao i cijeli židovski starački dom 'Lavoslav Schwartz' u Zagrebu. Navedena emisija je bila jedina vijest toga dana u mas-medijima Republike Hrvatske o Alojziju Stepincu, sve ostale nacionalne televizije, NOVA TV i RTL, kao i sve glavne radiostanice u zemlji i većina tiska prešutjeli su, cenzurirali, obljetnicu Stepinčeve smrti odnosno njegovo rođenje jer se u vjerničkom svijetu smatra da čovjek smrću na svijetu uskrsava u Božje kraljevstvo nebesko. To je stanje 'demokracije' i 'ljudskih prava' u Republici Hrvatskoj nakon 19 godina neprekinute vladavine kriptokomunista, udbaša i crvenih fašista – titoista!
Pariški nadbiskup, kardinal Francois Marty izjavio je u glavnom gradu Republike Francuske, 1. prosinca 1980. godine da je Alojzije Stepinac
„veliki branitelj – sve do smrti – ljudskih prava u ime Evanđelja, zaslužuje da se ne zaboravi njegova stranica u povijesti Crkve... Dovoljno je pročitati pismo Kongregacije Koncila iz listopada 1946. da se jasno upozna stav Crkve u pogledu njegove osude. Sjećamo se dobro koliko je cijeli svijet slijedio sa zebnjom odvijanje njegova sudskoga procesa, njegovo tamnovanje i napokon njegovu smrt. Kardinal Stepinac proživljavao je u potpunosti svoje biskupsko geslo:
'U Tebe se, Gospodine, uzdam!'
Nacionalni parlament Republike Hrvatske je pokojnog kardinala Stepinca godine 1992. rehabilitirao, a u današnje vrijeme postoji zahtjev Crkve da hrvatsko pravosuđe i sudstvo službeno ukine sramotnu sudsku presudu iz olovnog doba komunizma. Međutim, teško da će korumpirano i s kriptokomunistima zaposjednuto hrvatsko pravosuđe izvršiti reviziju sudskoga procesa Stepincu, posebno jer se ne radi o 'Jugoslovenu' ni o komunistu i titoistu nego o istinskom hrvatskom velikanu, mučeniku i stradalniku pod barbarskom komunističkom vlašću ravna nacističkoj vlasti Adolfa Hitlera!
Motiv 'druga' Tita da okleveta, sudi i ubije Stepinca je u tome što je zagrebački nadbiskup odbio prijedlog slijednika ateističkog marksizma i 'rasnih' staljinista da Rimokatoličku crkvu u Hrvatskoj odvoji od Svete Stolice i učini je jugoslavenskom državnom Crkvom kakva je postala Srpska pravoslavna crkva (SPC) u čijim redovima nema mučenika i žrtava komunizma. Također se nadbiskup Stepinac zamjerio titoističkim vlastima što je u ožujku 1945. biskupska konferencija u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj osudila partizanske ratne zločine nad 630 svećenika Katoličke crkve u Hrvatskoj i BiH od 1941. do 1945. godine. To Vladimir Bakarić i njegova banda nisu zaboravili zagrebačkom nadbiskupu što ih je s pravom prozvao kao ratne zločince. Povijest je pokazala da je blaženik dr. Alojzije Stepinac bio u pravu, a Bakarić i 'drug' Tito u krivu, tako da su titoističke klevete o Stepincu kao o 'kvislingu' i slične etikete predstavljale laž partizanske agitacijske propagande.
Kako se današnja nasljednica nekadašnje ekstremne jugoslavenske ljevice odnosi prema titoističkom naslijeđu? Tako što u Republici Hrvatskoj održava kult ličnosti maršala Tita, Stepinčeva ubojice! Time ta titoistička staljinistička ljevica u Republici Hrvatskoj samu sebe diskvalificira pred moralnim dijelom svijeta. Današnja ljevica u Republici Hrvatskoj pokazala se kao licemjer na jeziku, i kukavica u srcu!
Preuzvišeni zagrebački nadbiskup i kardinal, blaženi Alojzije Stepinac je moralna vertikala hrvatskog naroda, hrvatske države i humanističkog dijela svijeta, i jedan je od najvećih hrvatskih sinova u hrvatskoj povijesti!
CBK
Post je objavljen 10.02.2009. u 22:35 sati.