Something for my sisters
Evo jedna moja seka ostavila mi je komentar da bi mogla ubacit i neku njezinu sliku,pa sam to odlučila i učiniti!
Jedini problem je što na kompu imam samo jednu sliku na kojoj se ona nalazi,ali obećajem da kad nabavim druge da ću ih stavit!
Ma znam ja da će njoj bit dobra i ova!
Pa evo:
To smo vam nas tri sestre.
Slika je uslikana prije polaska u Prelošćicu na doček Nove godine!
Jelda kak smo sexy!?
Sa lijeve strane je Daniela,sa desne Marinela i ja u sredini!
Mislim da će sada svi biti sretni.
Marinela jer sam stavila sliku,a vi drugi jer sam napokon napisala novi post koji je najduži do sad! lol
P.S.
Moram spomenuti uspijeh naših nogometaša danas!
Pa evo ko ne zna,igrali smo s Makedonijom,pobijedili smo 2:1,a golove su zabili Srna i Da Silva,za nas,a Sedlovski za njih!
Svaka čast!
24.03.2007. | 23:34 |
4 K | P | # | ^
Subota na autoputu
Kao što znate,treniram kuglanje oko godinu i pol i jučer je bilo prvenstvo za juniorke,ekipno u Rijeci!
Tako se mi zaputismo u Rijeku na to natjecanje!
Krenule smo oko 5h ujutro,Jerlena,Mirna,Valerija,Kristina i ja,pokrivene dekama,u topericama,s kapama,ušuškane do brade,mp3-evima u ušima u kombiju!
Nakon ranojutarnjeg razgovora,osijećala se samo tišina,miris svježeg peciva i razgovor vozačice Dražene i suvozačice Božene!
Tek negdje oko 7,kada je već svanulo,a mi smo se nalazile negdje kod Delnica na autoputu,počeli smo se buditi,jesti piti,pričati,pjevati i zezati se!
Kada smo prvi put ugledale more,ali nažalost izdaleka,atmosfera u kombiju je još postala bolja i živahnija,a vjetar je toliko puhao,oko 70km/h,da je Dražena morala čvrsto držati volan i ne puštati ga!
Bilo je jako uzbudljivo!
U Rijeku smo došle oko 8h,malo smo se prošetale,popile kavu,slikale se kraj nekog potočića i već je došlo vrijeme da odemo na kuglanu i počnemo se pripremati za utakmicu! koja je počinjala u 10h.
U prvom paru igrale su Jelena i Kristina,a u drugom Valerija i ja.
Moja najdraža Jelena je briljirala,srušila je 498 čunjeva,a toa joj je do sada najbolji rezultat,jako se ponosimo njome!
Kristina i Valerija su također dosta dobro odigrale s obzirom na koliko su trenirale u zadnje vrijeme,a ja onak solidno,moglo je i bolje,ali ja uvijek kažem ,moglo je bit i gore!hehe....
I tako nakon tekme pojele smo sendviče,još melo gledale drugu utakmicu i zaputile se kući!
Taj povratak kući neću nikada zaboravit,jer bilo je fenomenalno!
Kada smo ušle na autoput,morale smo svakih 20-ak minuta stajat jer nam se kombi počeo pregrijavat,pa da se malo ohladi,atim je naša draga vozačica prestizala tam gdje nije smijela i baš naletimo na glupe policajce,koji se uvijek nađu na krivome mijestu u krivo vrijeme,umijesto da love neke glupe vozače koji idu npr.prek crvenog,nego baš nas moraju zaustavit!
Tako gospon policajac tražio nju vozačku i prometnu i puf 300kn kazne!
Ali ni to nas nije pokolebalo,mi smo nastavile naš put prema Sisku,ali nebi mi bile mi da ne ostanemo bez goriva!
Da,da,bez goriva i to na autoputu blizu izlaza Lučko,nismo znale šta bi,tTo nam je bilo toliko smiješno,da smo se prvo dobro nasmijale,a onda išle smislit plan što ćemo napravit!
Odlučile smo stopirat,i tako smo mi stopirale i stao nam neki stari,tražile ga za pomoć i stari pristo!
Božena i Jelena odvezle se s njim do najbliže benzinske koja je bila udaljena kojih par kilometara,i tako dobri starac njih odvezo i dovezo s karnistrom goriva!Gospodin nije htio uzeti ništa love,samo smo mu se lijepo zahvalile i nastavile dalje!
Kombi nam je još jedamput crko,ali je fala Bogu i zapalio!
Još smo mi na putu do kuće stale i u McDonaldsu,pa u interšparu i došle do Tomićevog puta,do Jelenine bake,tamo nas je čeko njezin tata i odvezo nas doma!
Doma sam došla mrtva umorna,okupala sam se i namjeravala ići još i u grad,ali umor je zavladao i ja zaspala oko 9-pol 10,i baš mi je bilo fino!
More nismo vidle iz bliza,niti nas je grad oduševio,vidjele smo samo stare zgrade,osjetile šta je pravi vjetar,i vidjele puno,puuuno stepenica,ali sve u svemu bilo je FENOMENALNO!
Eto to je bilo naše malo putovanje,ali stvar je u tome da za te naše zgode tijekom povratka ne zna nitko osim nas 6 i Ane,hehehe........a ta tajna poznata je pod nadimkom "Piknik" ili "Tajna malih prstića".......Tako da znate,da kad ovo pročitate nikome ni riječi.....hehehhe........
11.03.2007. | 21:02 |
4 K | P | # | ^
Curriculum vitae
Evo da napišem nešto više o sebi! Malo o svome životu,događajima koje nikada neću zaboraviti,pa ako želite i ako vas zanima pročitajte!
Moje ime je Ivona C.! Rođena sam jedne lijepe nedjelje,datuma 10.09.1989.godine oko 12.30h,u sisačkoj bolnici «Dr.Ivo Pedišić»,u horoskopskom znaku djevice.
Potekla sam kao i svi,od svojih roditelja,Ivice i Ljubice!
Imam brata Danijela,koji ima 22g,a život bi mi bio vjerojatno puno dosadniji da njega nije bilo,iako me znao ponekad živcirat i ucjenjivat,sve što sada znam većinom me on naučio-vozit bicikl,plivat,pisat,branit na golu,igrat nogomet,odbojku,tapkat,pikulat se,kartat....i uvijek je pazio na mene,išao po mene u vrtić,za vrijeme rata,kada naših nije bilo doma,on se brinuo da stignemo u podrum,ma svaša,i na tome sam mu puno zahvalna!
Imam puno rodbine,jer smo velika obitelj,a od njh bi htijela spomenuti Danielu i Marinelu,jer smo sve tri isto godište,i kao prave sestre smo si!
Od rođenja pa do 9,5 godina živjela sam u Sisku,tada u Rimskoj 24 (a danas Rimska 36).
Tamo sam provela najlijepše godine svoga djetinjstva. Imala sam puno prijatelja,a s nekima sam i danas dobra. Jedan od najvažnijih događaja koje pamtim tamo je,svjetsko prvenstvo u nogometu 1998. kada smo bili 3.,gledali smo sve i jednu utakmicu vani u dvorištu,crtali šahovnice i zastave po licu,bili smo ludi mali navijači,nakon svake utakmice koju bi pobijedili išli smo s autima po gradu i slavili! Bilo je stvarno puno lijepih događaja,a da ih poćnem pisat nebi nikad bila gotova.
Dok sam tamo živjela išla sam u O.Š.22.lipanj, a najbolja frendica mi je bila Jelena Legin,s kojom sam svašta prošla,bilo nam je baš lijepo,šteta šta je propalo.
Kad sam bila mala najbolje pjesme su mi bile-Paloma blanka,Vrapci i komarci,Uberi ljubicu,Trava zelena i dr.
1999.je bila jedna od najtežih godina,preselila sam se u Galdovo,u novu kuću,u novu školu,novi prijatelji,sve novo.Bilo je jako teško,ali sam se navikla s vremenom.
U Galdovu sam krenula u 4.razred,stekla nove prijatelje,a kojima se bilo jako teško rastati u 8.razredu,ali još uvijek sam patila,kao i danas,za svojim dvorištem i svojom zgradom u Sisku.
Evo i dan danas sam u Galdovu,imam susjede koje ne bih mijenjala ni zašto!
Tu sam upoznala i najbolju frendicu,Jelenu,moju Mile,bez koje ne znam što bih!
Kad sam bila mala htijela sam biti i pjevačica,i glumica,pa veterinarka,pa frizerka,ma svašta!
Kada sam trebala upisati srednju školu,nisam znala što bih!
Odgledala sam jedan film koji je jako utjecao na mene,i odlučila sam upisati Srednju školu za medicinske sestre,jer sam htijela pomagati ljudima,i vidim da sam dobro odlučila,ni malo se ne kajem što sam to upisala,razred mi se sviđa,praksa,škola,sve je u najboljem redu!
Upoznala sam divne ljude,s kojima se nadam da ću ostati dobra i nakon srednje,i cijeli život!
U 2. srednje krenula sam trenirati kuglanje,na nagovor Jelene,i to mi se baš sviđa,oduvijek sam to htijela probati,a sada mi se ostvarilo i uživam!
Sad sam 3.razred,ove godine idemo na maturalac u Češku,i već znam da će nam biti super,ludo i nezaboravno!
Još smo skupa godinu i pol,i to moramo iskoristiti na najbolji naćin!
Trenutno od mjuze slušam sve po malo,sve šta se pušta u gradu i sve čega se sjetim i šta mi padne na pamet!
Ma ja sam svestrana!
Nakon srednje želja mi je upisati Medicinu,jer me to stvarno zanima,i mislim da tako mogu još više pomoći drugima,i nadam se da ću uspijeti!
Bože pomozi!
Mislim da je to bilo sve,barem ukratko!pusa!
04.03.2007. | 21:53 |
4 K | P | # | ^
Bezsmislenost vlada
-valjda se tak piše-bezsmislenost ili besmislenost ili ?ma neznam....
Ovaj post pišem jer je vrijeme da nešta napišem,al ja i dalje ne znam šta da pišem,tak da će ovo šta napišem bit će jako glupo,al će ipak bit nešt napisano!
Da,da,uopće ga nisam zakomplicirala!
Evo da vam malo ispričam kak je prošo ovaj tjedan!
Mislim,još nije prošo,al kao da je,ma znate!?
Bio je dosta dobar,u utorak sam bila na praksi,bilo je dobro,vadila sam krv i neke injekcije davala,e da čak me i Ante pohvalio,mislim,nemojte se čudit ak zapadne snijeg,jer bi mogo!Taj dan sam se tak smijala od kad sam se probudila i došla na praksu,pa u školi i navečer,nisam mogla prestat,bilo mi baš lijepo,a to je valjda bila posljedica ne spavanja!
U srijedu sam spavala do 10 i cijelo vrijeme lijenčarila,dok nisam morala u školu ići!
Ma dobar je taj naš Ante,malo ,ponekad ti dođe da ,ali zna bit stvarno dobar,i objasni nam,iako ponekad ima ispade,al ok je!
Ah da,škola....dobro je tamo,svi su neki ludi u zadnje vrijeme,dobro se slažemo, i da na maturalac idemo u Prag iako smo htijeli u Španjolsku,al nema veze,bit će nama i tam dobro! Sve,u svemu je dobro,sutra je roditeljski,hehe....
Danas me toliko iznervirala informatika da sam htijela ,oni glupi zadaci,kud i sama nešt neznam,tu moram pomagat drugima oko sebe,a neznam kak bi sama sebi pomogla,jer kad pitam nekoga nešta,taj radi svoje i ne može meni reći moje,al to je razumljivo,jer nam ova natovari 30 zadataka da riješimo u 40min,a dok se ja snađem gdje se šta nalazi i šta treba napravit prođe mi pol sata,tak da mi je ono, ,tolko sam se naživcirala,a poslije mi je to sve bilo smiješno,jer sam se živcirala zbog gluposti,al ja sam takva,joj da veri komplikejt!
Aj da ja privedem ovu svoju besmislenost do kraja,jer je već previše!
Vidiš Martna da ja znam napisat stvarno bezsmisleni post!?ako je ikoji prije bio smislen,hm??
He,he,hee,he.....
Aj,aj,kad se sjetim nečeg pametnog,reći ću vam!
01.03.2007. | 21:48 |
2 K | P | # | ^