Marketing
Subota na autoputu
Kao što znate,treniram kuglanje oko godinu i pol i jučer je bilo prvenstvo za juniorke,ekipno u Rijeci!
Tako se mi zaputismo u Rijeku na to natjecanje!
Krenule smo oko 5h ujutro,Jerlena,Mirna,Valerija,Kristina i ja,pokrivene dekama,u topericama,s kapama,ušuškane do brade,mp3-evima u ušima u kombiju!
Nakon ranojutarnjeg razgovora,osijećala se samo tišina,miris svježeg peciva i razgovor vozačice Dražene i suvozačice Božene!
Tek negdje oko 7,kada je već svanulo,a mi smo se nalazile negdje kod Delnica na autoputu,počeli smo se buditi,jesti piti,pričati,pjevati i zezati se!
Kada smo prvi put ugledale more,ali nažalost izdaleka,atmosfera u kombiju je još postala bolja i živahnija,a vjetar je toliko puhao,oko 70km/h,da je Dražena morala čvrsto držati volan i ne puštati ga!
Bilo je jako uzbudljivo!
U Rijeku smo došle oko 8h,malo smo se prošetale,popile kavu,slikale se kraj nekog potočića i već je došlo vrijeme da odemo na kuglanu i počnemo se pripremati za utakmicu! koja je počinjala u 10h.
U prvom paru igrale su Jelena i Kristina,a u drugom Valerija i ja.
Moja najdraža Jelena je briljirala,srušila je 498 čunjeva,a toa joj je do sada najbolji rezultat,jako se ponosimo njome!
Kristina i Valerija su također dosta dobro odigrale s obzirom na koliko su trenirale u zadnje vrijeme,a ja onak solidno,moglo je i bolje,ali ja uvijek kažem ,moglo je bit i gore!hehe....
I tako nakon tekme pojele smo sendviče,još melo gledale drugu utakmicu i zaputile se kući!
Taj povratak kući neću nikada zaboravit,jer bilo je fenomenalno!
Kada smo ušle na autoput,morale smo svakih 20-ak minuta stajat jer nam se kombi počeo pregrijavat,pa da se malo ohladi,atim je naša draga vozačica prestizala tam gdje nije smijela i baš naletimo na glupe policajce,koji se uvijek nađu na krivome mijestu u krivo vrijeme,umijesto da love neke glupe vozače koji idu npr.prek crvenog,nego baš nas moraju zaustavit!
Tako gospon policajac tražio nju vozačku i prometnu i puf 300kn kazne!
Ali ni to nas nije pokolebalo,mi smo nastavile naš put prema Sisku,ali nebi mi bile mi da ne ostanemo bez goriva!
Da,da,bez goriva i to na autoputu blizu izlaza Lučko,nismo znale šta bi,tTo nam je bilo toliko smiješno,da smo se prvo dobro nasmijale,a onda išle smislit plan što ćemo napravit!
Odlučile smo stopirat,i tako smo mi stopirale i stao nam neki stari,tražile ga za pomoć i stari pristo!
Božena i Jelena odvezle se s njim do najbliže benzinske koja je bila udaljena kojih par kilometara,i tako dobri starac njih odvezo i dovezo s karnistrom goriva!Gospodin nije htio uzeti ništa love,samo smo mu se lijepo zahvalile i nastavile dalje!
Kombi nam je još jedamput crko,ali je fala Bogu i zapalio!
Još smo mi na putu do kuće stale i u McDonaldsu,pa u interšparu i došle do Tomićevog puta,do Jelenine bake,tamo nas je čeko njezin tata i odvezo nas doma!
Doma sam došla mrtva umorna,okupala sam se i namjeravala ići još i u grad,ali umor je zavladao i ja zaspala oko 9-pol 10,i baš mi je bilo fino!
More nismo vidle iz bliza,niti nas je grad oduševio,vidjele smo samo stare zgrade,osjetile šta je pravi vjetar,i vidjele puno,puuuno stepenica,ali sve u svemu bilo je FENOMENALNO!
Eto to je bilo naše malo putovanje,ali stvar je u tome da za te naše zgode tijekom povratka ne zna nitko osim nas 6 i Ane,hehehe........a ta tajna poznata je pod nadimkom "Piknik" ili "Tajna malih prstića".......Tako da znate,da kad ovo pročitate nikome ni riječi.....hehehhe........
Post je objavljen 11.03.2007. u 21:02 sati.