some songs.....
Oprosti što te zavoljeh...
danas mi opet srce zaplakalo,
a niz lice potekoše suze,
jer još uvijek ludo volim te,
a druga mi te uze...
oprosti što mi se sviđa
taj osmijeh tvoj,
oprosti što te zavoljeh,
kad nisi bio moj...
mislila sam da te zaboravim,
te blage oči smeđe boje,
al eto sjećanje se vrati,
i opet moje srce pati...
i mada te moje srce želi,
od ljubavi nema ništa...
ostat čemo samo prijatelji...
Samoća
Samoća je poput kise,
U veceri iz mora se dize,
Iz ravnica pustih I dalekih stize,
Ide u nebo, gdje je uvijek ima.
I tek sa neba pada po gradovima.
Pada prije neg svijetlost je izasla,
kad ulice se okrecu spram zore,
I kad se tijela sto nisu nista nasla,
Razocarano dijele puna mora,
I kada ljudi sto od mrznje gore,
U postelji jednoj moraju da noće.
Tad dolaze valovi samoće.....
YESTERDAY,
ALL MY TROUBLES SEEMED SO FAR AWAY,
NOW IT LOOKS AS THOUGH THEY'RE HERE TO STAY,
OH, I BELIEVE IN YESTERDAY.
SUDDENLY,
I'M NOT HALF THE MAN I USED TO BE,
THERE'S A SHADOW HANGING OVER ME,
OH, YESTERDAY CAME SUDDENLY.
WHY SHE
HAD TO GO I DON'T KNOW, SHE WOULDN'T SAY.
I SAID,
SOMETHING WRONG, NOW I LONG FOR YESTERDAY.
YESTERDAY,
LOVE WAS SUCH AN EASY GAME TO PLAY,
NOW I NEED A PLACE TO HIDE AWAY,
OH, I BELIEVE IN YESTERDAY.
WHY SHE
HAD TO GO I DON'T KNOW, SHE WOULDN'T SAY.
I SAID,
SOMETHING WRONG, NOW I LONG FOR YESTERDAY.
YESTERDAY,
LOVE WAS SUCH AN EASY GAME TO PLAY,
NOW I NEED A PLACE TO HIDE AWAY,
OH, I BELIEVE IN YESTERDAY.
MM-MM-MM-MM-MM-MM-MM.
All You Need Is Love
Love, love, love, love, love, love, love, love, love.
There's nothing you can do that can't be done.
Nothing you can sing that can't be sung.
Nothing you can say but you can learn how to play the game
It's easy.
There's nothing you can make that can't be made.
No one you can save that can't be saved.
Nothing you can do but you can learn how to be in time
It's easy.
All you need is love, all you need is love,
All you need is love, love, love is all you need.
Love, love, love, love, love, love, love, love, love.
All you need is love, all you need is love,
All you need is love, love, love is all you need.
There's nothing you can know that isn't known.
Nothing you can see that isn't shown.
Nowhere you can be that isn't where you're meant to be.
It's easy.
All you need is love, all you need is love,
All you need is love, love, love is all you need.
All you need is love (all together now)
All you need is love (everybody)
All you need is love, love, love is all you need.
29.12.2006. | 15:26 |
1 K | P | # | ^
SRETAN BOŽIĆ!!!!!!
Želim svima Sretan Božić,osobito cijeloj mojoj obitelji,prijateljima i svima koji me poznaju!
ala,napokon praznici i malo odmora od škole,iako mi već fale kolege iz razreda!
evo,da vam se pohvalim,ko nezna,prošla sam s 5,imam prosjek 4,7,aha.......
hvala,hvala,pa kad sam pametna šta ću.....
ovako,da vam nešta još napišem,danas sam se naradila ko pas,okitili smo bor i baš je lijep,sad još malo idem na polnoćku gdje ću srest prijatelje iz osnovne,i to me jako raduje.....
ne znam šta se samnom događa,ali za mene Božić više nije što je bio.
iz godine u godinu gubi smisao.............neznam zašto............valjda s godinam dolazi............
uglavnom,neću više o tome!
Evo,još jednom................svima želim Sretan i blagoslovljen Božić,a također i vašoj obitelji!
a sad malo da nešta napišem o prošloj suboti jer se dogodilo nešto važno što se mora spomenut!
sve je bilo super do jednog trenutka kada je sve palo u vodu!
ne mogu vam točno reći šta se dogodilo,ali zbog toga je došlo do nekih promijena u mom životu......
od nove godine,okrečem novu stranicu u svom životu..........
odlučila sam se u nekim stvarima promijeniti i u nekim postupcima i nadam se da ću uspijet...............
znam da će to biti teško,ai šta se mora,mora se a ja sam shvatila da mi je to veoma potrebno......
s nekim pojedincima više ne želim imati posla,niti uopće čuti za njh iako će to biti teško jer te pojedince vidim svaki dan i jednostavno mi je stalo do njh..............
možda mi pomognu i ovi praznici................
samo se molim Bogu,da mi sve uspije,jer to jednostavno više ne mogu podnosit.............
znam da će sad mnoge zanimat šta se to dogodilo i o čemu se radi,ali shvatite me ,molim vas,da vam ne mogu ništa reći,imajte razumjevanja jer mi je to preteško...........hvala
aj bok , sad moram ić.......pusa......
24.12.2006. | 21:50 |
6 K | P | # | ^
brzo,brzo......
evo mi na informatici,predzadnji dan škole,pa tak malo na msn-u,neki pričaju gluposti i tak....
već sad imam osjećaj da će ovo biti jedan glupi post,al nema veza!
evo kak sam ja na msn-u sa kolegama iz razreda u razredu,i to svi u istom prostoru ,ove druge cure me pitale kad ću neš novo napisat,pa se odlučih sad nešta našvrljat da ne prigovaraju!lol
uglavnom,već sam spomenula da je predzadnji dan škole za ovu godinu,mi dođemo na nulti i ova nam iz pedagogije kaže da šta smo mi došli,da nismo valjda ludi da budemo na satu i tako se nas desetak zaputilo u kockicu....
tamo smo malo ,zato mi nemojte zamjerit na ovim besmislenim rečenicama....ipak sam ja
i tak......
ha,neznam šta da kažem....ž
evo mi i dalje na informatici......
e da ipak će izgleda sve ispast dobro za novu,bar se nadam.....ž
evo još pozdrava.....Nikolini,Ivi,Aniti,Greti,Dijani,Martini,Ani,Pipici,Luciji, ak sam koga zaboravila oprostite....e da nemrem zaboravit Labudicu Gogicu.....hehehe.....mislim da će me ,al nema veze.........kad sam tak i tak sad već pa neće bit posljedica........
e,znate šta??????????
ja sad moram ić,sad će zvonit........
,nemojte šta zamjerit, pusaaaaaaaaa
p.s.evo zvonilo je .......a sad stvarno idem.....
21.12.2006. | 15:21 |
2 K | P | # | ^
Vrištala bih cijele noći..........
da,da,sigurno se pitate zašto!?pa zato,to je jedini odgovor.
baš mi je lijepo u životu,zdrava sam,sretna,u školi je sve super,jedino je ljubav malo li-la,ali sve u svemu je fenomenalno!
ne mogu vjerovat da smo se mi ko razred uspijeli dogovarit sve za doček NOVE GODINE,već znamo i mjesto,istina je da je selendra,ali je super,naravno znamo i vrijeme,koliko ćemo novaca skupljat,šta će mo kupit,jedino još ne znamo koliko će nas bit,jer neke muči škola i ne znaju kakav će bit njihov umjetnički dojam na kraju godine, ali što nas je više to bolje!
ovako,u školi je super,proći ću ipak s 5,iako nisam mislila da budem,društvo je fenomenalno,iz dana u dan sve se bolje upoznajemo i saznajemo nešto novo o drugome,ma sve je super i nemože biti bolje,osim profesora koji se iz sve snage trude da nam što više zagorčaju život,ali to im baš i ne uspijeva,a ako im i uspije mi to sve poboljšamo,samo kažemo "kupuj kruh"i opet je sve super!
ah mi medicinari...............
aj da ja malo pojasnim to sa "kupuj kruh"-uglavnom,bili mi jednom na praksi i jedan naš kolega Zubak reko da kad je bio mali da je njemu njegov deda rekao da kad golub guguće da on kaže "kupuj kruh" i tako to počelo i sad se tu izreku može čuti najmanje 50 puta na dan!a šta ćemo kad je baš zakon!
e da,moram još spomenut i Big Brother,evo trenutno traje emisija-finale-Hvala Bogu,koja će trajat još najmanje 3h,al nema veze,odmorit ćemo se do slijedeće godine dok opet ne počne!
nemam nikakvog favorita,jedino bih htijela da pobijedi žena,ali naravno ne Tanja i zato mi jedino ostaje Yameisi,pa onda nek pobijedi!
a vidit ćemo............
a sad ću vam pokazat jednu zanimljivu priču koju obavezno morate pročitat,a mislim da će određenoj osobi bit jaaaaako poznata,pa stoga..............
bile jednom dvije curice. Zvale su se Ivona i Ana. sjedile su za stolom i pisale u WordPadu tekst (ma da?!!)... Do njih je sjedila Anita koja se mučila sa zadatkom koji joj je profesorica zadala, a lijevo je sjedila Tea koja je slinila za Mini Cooperom. i tako su one sjedile i pisale. i čekale su da zvoni, pa da Ana može odgovarati vježbe iz bebe. A trebalo je zvonit za dvije minute. da.
i tako su one sjedile i čekale zvono. zbog bebe. pardon, zbog vježbi iz bebe.
a Anita je i dalje radila zadatak, a Tea se sad prebacila na stol i drijemala. i zaslinila dio miša i počelo je curit prema tipkovnici dok ju nije odlučila silom gurnuti što dalje.
i onda je nešto promumljala, valjda Ani, no Ana ju, gluha ko top, nije, naravno, čula, pa je nastavila pisati tekst. A Ivona je ispuštala čudnovate zvukove samo kako bi dekoncentrirala Anu. =)
onda je napokon zvonilo, pa su se Ivona i Ana užurbano zaputile niz stube do praktikuma kako bi odgovarale vježbe. Tj. Kako bi Ana odgovarala vježbe.
Na vježbama je profesorica i dalje glumila neku strogoću (iako ju nitko nikad ne doživljava tako), a mi smo fino sjedile na miru i slušale njene prodike koje su bezveze.
Onda je Ana jedno izvjesno vrijeme strahovala hoće li znati ili ne, a onda je kasnije strahovala hoće li ju uopće stići pitati ili ne. Da.
Ivona se za to vrijeme utaborila na svom mjestu, te čekala i čekala. Tea je sjedila i sjedila i ne znam što je još radila sjedeći. Sjedila?
Kad je Ana napokon došla na red, bilo ju je strah, al nekako je uspjela i znala je većinu toga, malo se zbunila, al je bilo u redu. I svi veleju da bi je trebala dobiti 4, 5, a ona na kraju dobila 3, 4. jebigaaaaaaaaaaaaa!!!!!!!!!! Grrrrrrrrrrrrrrrr!
Al nema veze. To je sve zbog silne strogoće ocjenjivanja i nekakvog autoriteta.
Sad ide minuta šutnje.
…
……..
……….
………….
…………….
A sad slijedi nastavak…
Opet su se vratile na informatiku, ne baš veselih izraza lica… al dobro. Kako je vrijeme odmicalo, postalo je sve bolje i bolje, te se sad nalaze u ovo doba, sad, odma sad, na satu i sjede za kompjuterom i pišu ovo. Tj. Ana piše, Tea sjedi i jauče, a Ivona nešto ručno piše i priča. Da.
I kako se vrijeme odmiče, Teu boli glava od čitanja… to je zbog određenih slova. =)
A Ana i Ivona sretno nastavljaju luckastu avanturu kroz treći razred medicinske škole. Grrrrrrrrrr!!!!
…..
……..
………….
…………………
Kraj
Sva slova istipkala: Ana
Prisustvovala: Tea
Nestala: Ivona
i jela sad vidite o čemu ja pričam?
ma nama je jednostavno fenomenalno,samo neznam šta ću kad završimo srednju i toga više nebude!?no,sad ne želim o tome razmišljat!
ljudi!?pa sutra je subota,,,da,da nova avantura kao i svake subote,osim šta mislim da će ova bit malo hladnija jer je temperatura pala za kojih 10 stupnjeva,al preživjet ćemo!!!!!
jedva čekam,dolaze Toni i Kežo.........uuuuuuuuu..................hehehehe.........
aj.................................sad idem.........................................mislim da je bilo dosta..................................za sve koji čitaju i ti koja/i sad čitaš......"kupuj kruh"........
heheheheeh.....................pusa.........
15.12.2006. | 21:04 |
9 K | P | # | ^
"Ako možeš, ne padaj u tugu, a ako ne možeš, onda je bar ne pokazuj."
mislim da je ovo jedna jako dobra poslovica,koja bi trebala nešto reći ljudima,a osobito ljudima s kojima provodim u zadnje vrijeme dosta vremena jer s kim god razgovaram ili pročitam nečiji post vidim da nije sretan i to pokazuje na mnoge načine!
po mome,mislim da se tuga ne smije pokazati,jer kad netko vidi da si ranjiv,učinit će ti nešto još sto puta gore samo da ti napakosti.
sad se sigurno pitate otkud to znam?!pa naravno,iz vlastitog iskustva i znate šta se još kaže-ono što te ne uništi ojača te,a to se meni upravo dogodilo kada sam krenula u srednju školu.
odlučila sam da neću biti ničija marioneta,imam svoje vlastite stavove i ciljeve,da ću se ponašati onakva kakva sam i kako ja hoću, odlučila sam ne pokazivati da sam tužna,da me nešto tišti jer tako bi mi bilo još gore!
neki dan mi je jedna prijateljica,koja zna moju veliku tajnu,rekla da kako ja mogu biti tako jaka i ne pokazivati to nešto što me toliko muči,trpiti to svaki dan i sve to izdržati!?
nisam znala šta bih joj rekla,jer sam se i ja sama to zapitala!
do posebnog odgovora nisam došla,samo znam da to tako mora biti i da ja na to ne mogu utjecati,pomirila sam se s tim i zato to sve mogu durati!
zapravo shvatila sam da niti jedan čovijek ne može u potpunosti biti sretan,uvijek nešto fali!?
evo prije nekoliko minuta bila sam na Teinom blogu i pročitala sam njezin zadnji post i mogu si mislit kako se osjeća!
Tea znam da ti je teško,ali to će proć,nemoj pokazivat svoju tugu zbog njega a pogotovo ne pred njim,ako njemu nije stalo,zaboravi ga!znam da je to lako reći,a teško napravit,ali vrijeme lijeći sve rane,pa tako će zalijećit i tvoju!
trenutno se nalazim u takvom stanju da bih se svake sekunde najradije rasplakala,neznam zašto ali tako je!evo npr.danas sam vidjela onaj spot od Akija i Karoline-Bijelom pijesmom protiv droge,i suze su tekle same od sebe,nisam ih mogla kontrolirat,kada vidim one ljude koji se drogiraju,srce mi se raspada,počeli su jer ih je zanimalo kako to sve izgleda,taj doživljaj,i gle kako su završili,ovisni o tom bijelom prahu,postali su njegovi robovi,a nisu si mogli pomoć!
kako je to tužno!?
odmah mi padnu na pamet neki mi vrlo dragi ljudi,koji vole sa svačime eksperimentirat,jednostavno me strah da nebi i oni tako završili,a ja neznam kako da im pomognem,jer oni jednostavno ne slušaju,a ta nemoć me ubija!
znam da će si sada svi pomislit svašta o meni,ali ja sam takva i to se ne može promijeniti,meni je malo potrebno da me usreći ali isto tako da me i rastuži!
evo da nebi bilo samo nekih tužnih rečenica,napisat ću i par veselijih!
jučer sam bila u gradu,iako mi se nije baš išlo,bilo je dosta dobro!
kako da kažem,bilo je malo.....veselo......
naravno,bile smo u tuđmanovom parku,s nam 2L vina,1L cole,juice i malo votke i nas 5,kolko već,ni neznam!lol
sve u svemu,bilo je dobro,glavno da smo se mi naplesale i nasmijale,a sve drugo nije važno!
"Mutare Quod non possis, ut natum est, feras "
("Što ne možeš promijeniti, podnosi onakvo kakvo je." )
10.12.2006. | 21:45 |
5 K | P | # | ^
no inspiration.....
ne znam kako da započnem.........
toliko toga se događa trenutno u životu da uopće nemam vremena za nizašto,hvala Bogu da su tu moji prijatelji pa uspijem nekako preživjet!
trenutno mi je najveći problem škola,jer su sad svi profesori stisli sa ispitivanjem i testovima,a ja nikako ne uspijevam sve naučit,a još je tu i praksa u staračkom!
1. i 2.razred sam prošla s 5,a tako bih htijela i ove dvije godine,pa da ne moram na maturu,ali nekako mi je ta petica sve dalja i dalja.
neznam da li je problemu u meni,jer ne učim previše ili u novim predmetima i profesorima?
.....onda ljubav......ah ta ljubav......toliko problema stvara,ali opet je nešto predivno........nešto što se ne može opisat riječima.........tolika patnja,a opet tolika sreća.........
eto jedina utjeha su mi moji prijatelji,a osobito oni kojima znam da se mogu povjerit i koji su uvijek uz mene,bez obzira na neke moje odluke i djela!
jedina radost mi je ići u školu da vidim njih.......
danas smo se moja Anitica i ja smijale toliko da me već počeo boljet i trbuh a i lice,ajd da smo se mi smijale na nešto smiješno,nego na neke gluposti koje nam vjerojatno nekada ni nebi bile smiješne..a šta ćemo...........i ajd da je to samo danas,to je tak već danima..........dođemo u školu,odma jedna nešta bubne i to je cijeli dan smiješno...........a baš smo plave..........lol
joj da,Isuse Bože,ovo moram spomenut,danas je neki dečko pao pod tjelesnim i nije osjećo noga,odvezla ga hitna,a na kraju smo ćuli da je završio u zagrebu u bolnici,još uvijek ne mogu vjerovat!a da bi stvar bila bolja i Matea iz našeg razreda završila na hitnoj,imala napad astme......a jesmo medicinari i pol!
kod nas se može svašta doživjet!
aj da spomenem i subotu,bilo je dobro,malo smo više popile i onda su se jezici razvezali i počeli pričat nešto što nisu trebali,ali sve u svemu je bilo dobro!
nadam se da ste zadovoljni ovim postom,iako je napisan zbrda,zdola!al šta ću,nemam inspiracije,sve je uzela ona glupa zadaćnica iz hrvatskog i još dobim 4!al nema veze,sve je to dobro!
aj sad idem.............bok.........
04.12.2006. | 23:12 |
4 K | P | # | ^