Cor Unum
ponedjeljak, 09.12.2013.
misao dana;
"Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze!" (Mt, 3,3)
meditacija dana:
Zamislimo da grijeh ima miris. Zbog naravi grijeha pretpostavljamo da bi to bio neugodan miris. Budući da smo svi mi grešnici, grijeh bi se osjećao na svakom koraku. To bi uistinu bilo strašno. Morali bismo hodati sa zaštitnim maskama. Ipak, na našu sreću nije tako. Naš nas je Stvoritelj zaštitio od takvih neugodnosti. Zaštitio je našu nutrinu od očiju znatiželjnika. Što se u našim dubinama događa zna onaj kojemu pripadaju i njihov Stvoritelj.
Ponekad i samog vlasnika njegove dubine zbunjuju pa može reči zajedno sa sv. Pavlom: „Zbilja ne razumijem što radim: ta ne činim ono što bih htio, nego ono što mrzim- to činim.“ (Rim 7,15)
A pokušati shvatiti upoznati svoje dubine, ali bez pomoći Duha Svetoga koji sve proniče to je isto kao kad bismo zaronili u dubinu mora s namjerom istraživanja, ali bez potrebne opreme, bez kisika...U tom slučaju izložili bismo svoj život smrtnoj pogibelji. Isto je tako pogibeljno uranjati u vlastite dubine bez Onoga koji ih jedini može razumjeti. Zar nam nije Isus obećao pomoć - Duha Istine, koji će nas upućivati u svu istinu (usp. Iv 16,13). I ne zavaravajmo se nema spoznanja istine bez Duha Istine. I stoga ne unajmljujmo nikakve „duhovne poduzetnike“ koji nam obećavaju spoznaju istine, koji nam svojim „građevinskim metodama“ obećavaju „poravnavanje“ svih staza u našim dubinama. Istina, oni poravnavaju, točnije ruše sve pred sobom i čupaju nam korijene koje vučemo još iz 7 stoljeća i uistinu pripravljaju put, ali kome? U ovo vrijeme priprave za dolazak Onoga koji je htio biti Emanuel-s nama Bog, snagom Duha Svetoga uđimo u svoje dubine otkrijmo i poravnajmo sve „gore“ naše oholosti, uočimo sve praznine, koje su manjak ljubavi prema bližnjima i neka po božićnoj ispovijedi naša pustinja procvjeta, nek' put Gospodinu bude pripravan!
„Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze!“
Od vremena do vremena s pravom postavljamo pitanje: kako dalje i što nam je činiti da bismo ispunili svoje životno poslanje i ostvarili planove koje smo si zacrtali u obitelji, u zvanju, u poslu, u društvu? Vrijeme u kojem živimo je vrijeme velikih izazova za nas kao ljude i kao kršćane. Kome vjerovati u vremenu u kojem ima tako malo povjerenja u čovjeka, u ljude i u institucije? Kako u takvom vremenu postati ili ostati čvrst i svojim načinom života pokazivati put prema Bogu? Evanđelist Matej započinje svoje evanđelje ili radosnu vijest s Ivanom Krstiteljem. Ivan Krstitelj je osoba koja spaja staro i novo, Stari i Novi zavjet. Odmah na početku evanđelja je prisjećanje na Drugog Izaiju, na proroka koji s Bogom gleda prema naprijed, prema budućnosti. Prorok Izaija je davno prije Ivana Krstitelja tješio svoj narod podsjećajući ga da će doći bolja vremena: »Glas viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze!« (Iz 40,3). Ivan Krstitelj je jedan od onih koji treba prokrčiti put, koji treba pokazati kako dalje i što je čovjeku činiti na putu prema Bogu. Ivan Krstitelj je prorok. Mjesto događaja je pustinja. Zanimljivo je da se prema evanđelistuMateju početak navještaja Radosne vijesti događa u pustinji. Pustinja je mjesto na kojem čovjek teško može sam preživjeti. No, to je ujedno mjesto gdje čovjek može osjetiti potpuno Božju blizinu. U pustinji je Bog govorio svome narodu. Pustinja je mjesto u kojem se, prema vjerovanju Židova, čovjek može susresti s Bogom licem u lice. U pustinji se Ivan Krstitelj pripremao za svoju službu proroka. Da bi čovjek mogao biti Božji poslanik u ovome svijetu, mora se pripremati za tu zadaću. Tako je bilo i s Ivanom Krstiteljem. Evanđelist opisuje Ivana Krstitelja kao čovjeka obučena u posebnu odjeću, koji se hranio posebnom hranom - skakavcima i divljim medom. Nakon što je proveo u pustinji određeno vrijeme i živio specifičnim načinom života, on je spreman za svoje poslanje. Temeljna poruka njegova propovijedanja bila je: obratite se, ispovjedite svoje grijehe i nakon toga se krstite. Prije nego što će učiniti vanjski znak krsta, Ivan poziva na obraćenje, tj. na temeljnu promjenu načina života. Ljudi su dolazili u rijeku Jordan, u kojoj su ispovijedali svoje grijehe, a nakon toga ih je Ivan krstio. Istodobno, Ivan Krstitelj pokazuje glavnu značajku proroka. On sve to ne čini zbog sebe i svoje slave. On kao istinski prorok pokazuje na onoga koji ima doći, na većega od sebe. »Nakon mene dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan sagnuti se i odriješiti mu remenje na obući. Ja vas krstim vodom, a on će vas krstiti Duhom Svetim« (Mk 1,8). Ljudski gledajući, Ivan Krstitelj je na vrhuncu svoje slave: ljudi ga okružuju, dolaze čuti njegovu poruku, podvrgavaju se njegovu obredu krštenja na Jordanu. U takvim trenucima, na vrhuncu svoje moći Ivan Krstitelj 'pokazuje put prema Drugome', prema onome zbog kojega on sve to čini - prema Isusu iz Nazareta. Iz takvog stava proizlazi glavna značajka proroka: upućivati ljude na Boga, a ne na sebe i svoje interese. Proroci su ljudi koji 'pokazuju put prema Bogu'. Glavna misao 2. nedjelje došašća glasi: pripravite put i gradite ceste prema Bogu. Prorok Izaija u 'knjizi Utjehe' to čini na svoj način. On najprije donosi Božju poruku riječima: »Tješite, tješite moj narod« (Iz 40,1)... recite mu da će se ropstvo dokončati, a krivnja biti okajana. Nakon toga dolazi prorok kao posrednik između Boga i ljudi. Prorok poziva: pripravite put Gospodinu, poravnite staze, krivudavo neka se izravna, hrapavo neka se izgladi... Prema proroku Bog je spreman učiniti svoje. No, i čovjek treba učiniti svoje, jer «Evo Boga vašega» (Iz 40,9). Kako 'poravnati put' i 'otvarati nove putove' prema Bogu? Kako 'graditi put prema Bogu' ako ne znamo gdje se nalazi? Kako 'krčiti' putove prema Bogu koji su zatrpani raznoraznim zaprekama: nanesene nepravde, svađe, ljubomora, krivnja, teškoća u opraštanju? Put i putovi prema Bogu nisu nikada jednosmjerna ulica. S druge strane stoji uvijek netko tko me čeka. S druge strane stoji svjetlo koje je možda u ovom trenutku jako daleko i jedva ga vidim. U trenucima kada počnem krčiti putove, a posebno nakon što provedem neko vrijeme na putu, svjetlo s druge strane će biti sve jače, a meni će biti sve lakše nadvladavati razne prepreke. S druge strane puta je, prema proroku, onaj koji nas tješi i istodobno poziva da se odvažimo 'krenuti na put' premda ima dosta prepreka. Prorok Ivan Krstitelj je još konkretniji. On poziva na obraćenje i stvarnu promjenu života. Ivan nije čovjek koji govori: to i to trebate činiti i tako i tako se trebate ponašati. On je čovjek-prorok koji je najprije pokazao svojim načinom života što treba činiti i kako se treba ponašati. Za Ivana je obraćenje konkretni korak u životu. On čini i govori, pokazuje i poziva. Ivan je svjedok i glasnik koji opominje. Vrijeme adventa ili došašća je vrijeme iščekivanja susreta s onim koji se kao svjetlo nalazi na drugom kraju puta. Adventski čovjek je onaj kršćanin koji na početku došašća kreće na put i pokušava u svojem životu nadvladati zapreke. Na tom putu prema 'Svjetlu' ima i u ovo naše vrijeme mnogo zapreka, kojih možda nismo ni dovoljno svjesni. Način života i potrošački mentalitet često nas stavljaju pred velike kušnje i izazove. Za nas kršćane je sasvim sigurno važnije kako živimo i kako ćemo organizirati proslavu došašća i onda Božića u našim obiteljima. Da bismo se mogli istinski kao adventski ljudi pripremiti za proslavu Božića, učinimo ono na što nas poziva Ivan Krstitelj: poravnajmo put prema Bogu u sakramentu pomirenja
Svetac dana
Bezgrešno začeće Blažene Djevice Marije
Ovaj blagdan se često zamjenjuje s događajem kada je Marija začela Isusa, radi se o dvije različite pojave. Prema dogmi, Marija je začeta na normalan biološki način, ali njenu dušu je stvorio Bog u vrijeme njezina začeća
Za ovaj marijanski blagdan mogli bismo reći da je lijep i nepoznat. Ni mnogi “bolji” kršćani ne znaju sadržaj blagdana, ne znaju reći što se tu zapravo slavi. A oni koji “sve znaju” obično ga “tumače” po svom (ne)znanju.
I jedne i druge zbunjuje prije svega ime blagdana, sastavljeno od dviju riječi: “bezgrešno” i “začeće”. Začeće novog čovjeka je čudesni događaj, crkveno bismo rekli trenutak ljudske suradnje s Bogom u stvaranju novog bića, veličanstveni trenutak.
Bezgrešnost i grijeh su, jasno, krajnje suprotnosti, dvije inkompatibilne stvarnosti.
S tim malim uvodom i predznanjem možemo ukratko reći, što znače izrazi i ime blagdana “Bezgrešno začeće Blažene Djevice Marije”. Znači crkveni nauk da na Mariju nije prešao, istočni (od glagola “isteći”), praroditeljski grijeh. Bog ju je od “istočnog grijeha” sačuvao već u krilu njezine majke Ane i to zato što je nju (Mariju) tako unaprijed odabrao da bude majka Isusu Kristu. Radi se, dakle, o jednoj duhovnoj stvarnosti, kažemo, otajstvu, i članku vjere. Teologija nastavlja da Marija nije učinila ni osobnih grijeha. – Upravo zbog tog nadasve uzvišenog sadržaja ovog nauka o Mariji, uveden je u kalendar opće Crkve uz druge i ovaj marijanski blagdan “bez istočnoga grijeha začete Djevice i Bogorodice Marije”.
Blažena Djevica Marija očuvana je od svake mrlje istočnoga grijeha od trenutka svoga začeća. Također, Marija nije bila lišena milosti posvetne, već je bila puna milosti dobivenih od Boga i živjela je život posve bez grijeha.
Ovaj blagdan se često zamjenjuje s događajem kada je Marija začela Isusa, radi se o dvije različite pojave. Prema dogmi, Marija je začeta na normalan biološki način, ali njenu dušu je stvorio Bog u vrijeme njezina začeća.
Blagdan Bezgrešnog Začeća Blažene Djevice Marije, slavi se 8. prosinca. Utemeljio ga je papa Siksto IV. 1476. g. Dogmu je svečano proglasio papa Pio IX. u poslanici “Ineffabilis Deus”, 8. prosinca 1854. g. Katolička Crkva vjeruje da dogma ima potporu u Bibliji. Arkanđeo Gabrijel nazvao je Mariju kao “punu milosti”, a crkveni oci nazivali su Mariju – Blaženom Djevicom. Prema katoličkoj teologiji, Marija je morala biti posve bez grijeha, da bi mogla začeti Isusa.
Evo što Katekizam Katoličke Crkve naučava o Bezgrešnom Začeću:
“Da bi bila Spasiteljeva Majka, Marija je “bila od Boga nadarena darovima koji su u skladu s tako uzvišenom ulogom”. Anđeo Gabriel, u času navještenja, pozdravlja je kao “milosti punu” (Lk 1,28). I doista, da bi navještaju svoga poziva mogla dati slobodan pristanak svoje vjere, bilo je potrebno da bude sva nošena Božjom milošću.
Tijekom vjekova Crkva je postala svjesna da je Marija, ispunjena Božjom milošću, bila otkupljena već od svoga začeća. Tako dogma o Bezgrešnom Začeću, proglašena od Pape Pija IX. 1854. godine, izjavljuje:
Preblažena Djevica Marija u prvom trenutku svoga začeća, jedinstvenom je milošću i povlasticom svemogućega Boga, u predviđanju zasluga Isusa Krista Spasitelja ljudskog roda, bila očuvana od svake ljage istočnoga grijeha.
Sav taj “sjaj sasvim jedinstvene svetosti” koji Mariju “resi već od prvog časa njezina začeća” dolazi joj potpuno od Krista: ona je “otkupljena na uzvišen način u vidu zasluga svoga Sina”.[132] Više nego bilo koju drugu stvorenu osobu, Otac ju je “blagoslovio svakim blagoslovom duhovnim u nebesima, u Kristu” (Ef 1,3). U njemu ju je izabrao, “prije postanka svijeta, da bude ‘sveta i neporočna’ pred njim u ljubavi” (Ef 1,4).”
malo odmori
Ines
Srela Ines Vlatku i veli joj:
- Znaš, nisam mogla spavati osam dana!
- Onda si sigurno jako pospana, reče joj Vlatka.
Ines se od srca nasmije i odgovori:
- Nisam baš pospana. Spavala sam po noći.
Nakana današnjega dana u molitvi i žrtvi je za preminulog našeg oca Zvjezdana Linić, da nađe svoj mir i radost u Gospodinu.
Svima koji danas slave svoj imendan neka im je sretan i blagoslovljen imendan.
Od srca vas pozdravlja i želi vam svako dobro vaš don Marin
