Cor Unum
petak, 31.01.2014.
misao dana:
»Nemoj nikome činiti nikakvo zlo, već svima najviše što možeš čini dobro.«
Sv. Petar Fourier (1565. – 1640.)
meditacija dana:
““Ne uskrati dobročinstva potrebitim, kad god to možeš učiniti.”“ (Izreke 3,27)
Spasiteljevo srce je tako spremno i tako nas želi pozdraviti dobrodošlicom kao članove Božje obitelji da u prve riječi, koje trebamo upotrijebiti u svojem prilaženju Bogu, On stavlja osvjedočenje o našem božanskom srodstvu — ““Oče naš”“. … Nazivajući Boga svojim Ocem, mi prepoznajemo svu Njegovu djecu kao svoju braću. Svi smo mi dio velike zajednice ljudskog roda, svi članovi jedne obitelji. Svojim molbama trebamo obuhvatiti naše susjede, kao i nas same. Nitko se pravilno ne moli ako blagoslov traži samo za sebe. (MB 154,155)
Povezani smo s Gospodinom najjačim vezama, a izrazi ljubavi našeg Oca trebali bi izazvati ljubav s najviše sinovskog poštovanja i najvatreniju zahvalnost. Božji zakoni imaju svoj temelj u najnepromjenjivijoj pravičnosti i tako su sročeni da unapređuju sreću onih koji ih drže.
U pouci o vjeri koju je Krist održao na Gori blaženstva, otkrivena su načela istinske vjere. Vjera dovodi čovjeka u osobnu zajednicu s Bogom, ali ta zajednica nije isključiva; zato što se načela Neba trebaju provoditi u život kako bi mogla pomoći čovječanstvu i biti mu na blagoslov. Pravo Božje dijete ljubit će Boga cijelim svojim srcem, a svoje bližnje kao sebe. Ono će pokazivati iskreno zanimanje za druge ljude. Prava je vjera djelovanje milosti na srce, koja uzrokuje da život poteče u dobrim djelima, kao izvor koji se napaja iz živih dubokih tokova. Vjera se ne sastoji pretežno od razmišljanja i molitve. Kršćansko svjetlo se prikazuje dobrim djelima i tako postaje vidljiva njegovim bližnjima. Vjera se ne može odvojiti ni od poslovnog života. Ona mora prožimati i posvećivati sve veze i sve pothvate. Ako je čovjek doista povezan s Bogom i Nebom, duh koji prožima Nebo utjecat će na sve njegove riječi i djela. On će proslavljati Boga svim svojim djelima i navoditi druge da Ga poštuju
Činiti dobro
Bog poziva čovjeka da čini dobro, kao što o čini dobro ne gledajući da li je netko pripadao ovome ili onome narodu ili ovoj ili onoj vjerskoj zajednici ili vjeri. Bog je dobar prema svakom čovjeku. Činjenje dobra ne smije se ograničiti na neku instituciju, religiju, naciju… Čovjek čini dobro i čovjeku treba činiti dobro. Čini nam se dobro da bi i mi činili dobro.
U činjenju dobra moramo biti otvoreni da ga činimo svakome kome je ono dobro – potreba. Kao što ljubav nema ograničenja tako i činjenje dobra samo je izraz ljubavi. Čovjek koji ne čini dobro drugome ni sam ne može u sebi biti dobar. Stara kršćanska tvrdnja je – bonum diffusivum est – dobro se samo od sebe širi. Tako i dobar čovjek iz svojega srca čini dobro. Da bi čovjek činio dobro prije toga mora se u njemu pokrenuti ono božansko – ljubav – jer samo ljubav čini dobro, samo Bog čini dobro.
Pa kao što je Bog zabrinut za svakoga od nas tako smo svi upućeni da činimo dobro jedni drugima. Čineći dobro ulazimo u iskustvo praktične ljubavi, egzistencijalnog Boga u nama i drugima. A jer smo svi mi ljudi, bića 'zajednice' zato smo potrebni drugima i drugi nama. Potrebni smo druge osobe i dobra od druge osobe. Drugi u nama budi istinskog čovjeka, mi u drugome budimo usnulog čovjeka. A isto tako možemo u drugome ugušiti čovjeka, dotući ga. Istina je da je svako činjenje dobra i bolno za čovjeka koji je po sebi egoističan, ali tako je i s ljubavlju.
C. S. Lewis je jednom rekao: Ljubav je ekstremno bolna, a ako kršćani (Crkva) ne prihvaćaju bolnost ne mogu dati dokaz iskrenosti u svojoj ljubavi. Dobro treba činiti ne radi toga jer smo kršćani (treba i radi toga) nego jer smo ljudska bića. Zato ne činiti dobro nije izdaja samo kršćanstva već je to izdaja čovječnosti (čovjeka slike Božje). Dugo je netko nastojao razdvojiti humana nastojanja od kršćanskih. To je 'koštalo' neke sredine. Izbacujući kršćansko izbacili su humano.
Tako su se u ime humanizma dehumanizirali, povratili u suvremena niskoga humaniteta. Zahtjev da se čini dobro je i human i kršćanski – to je ljudski zahtjev. Nad ovom točkom moglo bi se dosta razmišljati i pokazati zašto je došlo do moralnoga pada u sredinama gdje se distanciralo od religije. Tako je stradavala i kultura jer je bila u funkciji religije… Sad se to ispravlja, u koliko je moguće ispraviti porušene 'zidove'… Počinju nevjernici vrednovati vjernike, vjernici nevjernike… to je put dijaloga, humanitetu i zrelijoj religioznosti.
svetac dana;
Sv. Ivan don Bosco
Svako je vrijeme obilježeno nekim povijesnim događajem ili osobom. Pojavi se čovjek koji u određenom trenutku prepozna probleme svoga vremena, uoči izazove i stupi u akciju. Svojim zalaganjem daje doprinos izgradnji društva i Crkve.
Tako je u devetnaestom stoljeću na brežuljcima Pijemonta u Italiji jedan svećenik, siromašan i skroman, ali otvoren Božjem Duhu, odigrao veliku ulogu u povijesti Crkve. Iskusivši težinu siromaštva i bijede u djetinjstvu i mladenaštvu, naučio je mnogim mladima, djelotvornom ljubavlju, nesebičnim služenjem i istinskim življenjem vjere, darovati ono što im je život uskratio, ljubav i radost. Pomogao im je da prevladaju teškoće i ostvare svoj ljudski i kršćanski poziv. Taj svećenik, Ivan Bosco, sav je život posvetio mladima koji su u potrazi za kruhom i ostvarenjem svojih osnovnih životnih potreba, često puta bili ugroženi i izrabljivani, izloženi svakoj vrsti duhovne i tjelesne pogibli. Dao im je ono što im je potrebno: kruh, krov nad glavom, odgoj, obrazovanje, zanat, zabavu i dom. No, nije se zaustavio na tome. Otkrio im je nešto puno veće, ono što daje smisao i puninu njihovu životu. Doveo ih je onomu koga je i sam nasljedovao, Isusu Kristu. U njemu i po njemu čovjek se ostvaruje i osmišljava zemaljski i nebeski život
Mjesec sijećanj, prođe,radovati se treba i kraju ovoga mjeseca, nastojmo stvoriti jedno novu sliku svoga života, što sam dobro učino u ovome mjesecu, a što nisam, lagano stavi u ravnotežu, sada sam odluči što je bilo bolje, dobro ili loše, ako dobro usavršavaj se još više prema dobru, a ako je bilo više loših stvari nastoj popraviti i okrenuti se vedrijem načinu život. Priznajemo mjesec ovaj koji odlazi bio je naporan, no netreba se sada okretati previše unatrag i razmišljati, i padati u depresiju, pred tobom je još jedanaest mjeseci, iskoristi ih na dobro. Sretan sam zbog tebe da si odlučio poći putem dobra, neka te dobri Bog blagoslovi i čuva.
Mjesec koji je pred nama, stavio bih kao misao vodilju a to je; " Otvaraj se Duhu Božjem, neka te on usmjerava!¨"
Svima koji slave danas imendan neka je sretan imendan, a braći Salezijancina želim sretan dan njihovog utemeljitelja don Bosca, a svima vama neka je na radost i na blagoslov današnji dan, vaš don Marin
