Cor Unum
utorak, 29.10.2013.
misao dana:
"Svi tzv. praktični ljudi podobni su da služe: upravo ih to čini praktičnim; bilo za druge, bilo za njih same." Friedrich Nietzsche
meditacija dana:
Uloga autoriteta u katoličkoj vjeri
Među svim tim čimbenicima važnim u traženju izvjesnosti najvažniji je susret s drugim ljudima, općenito rečeno susret s autoritetom. Prvi i zapravo jedini autoritet je osoba Isusa Krista. Katoliku je evidentno da mu razum i savjest nalažu da vjeruje u Isusa Krista. Razlog je jasan i uvjerljiv: Isus ne poučava istinu o nečemu ili nekomu jer je on sam Istina. On otkriva kroz sebe i u sebi Istinu. Samo njemu i nikome drugome na svijetu katolik može reći: Ti imaš riječi života vječnoga. Drugi je autoritet, na kojem katolik gradi izvjesnost svoje vjere, Crkva. Njoj vjeruje da mu predaje Isusa Krista kakav stvarno jest: kao čovjek i kao Bog.
Imati svoj vlastiti autoritet
Nakon samopoštovanja, evo nekoliko misli o svome autoritetu, povremeno se gubimo kao ljudi iz onoga što nas određuje čovjekom. Bez autoriteta rekao bih ne postojimo
Jedna od najvažnijih lekcija u životu, po mom uvjerenju je naučiti vjerovati samima sebi i slušati svoj unutarnji glas radije nego bilo koga izvana. Nekritičnim prihvaćanjem stavova i uvjerenja drugih ljudi (poznato je koliko je to svojstveno djeci i koliko svojeg istinskog 'ja' na taj način ona mogu izgubiti) odričemo se vlastite odgovornosti i moći. Tada čak ni naši uspjesi nisu istinski naši. Vjerujem da možete navesti primjer iz vlastitog života kad ste u nečije ideje i razmišljanje imali mnogo povjerenja, da bi s vremenom, na lakši ili teži način, naučili da on/ona nema sve informacije i da njegova istina ne mora biti i vaša. To je vrlo vrijedna lekcija i vjerujem da nam je svima, možda i ne jednom, potrebno proći kroz takvo iskustvo.
Čak niti netko koga smatrate najvišim duhovnim učiteljem ne mora uvijek imati 'čisti kanal' i prave informacije. Čak i kad bi imali, postavlja se pitanje postoji li uopće nešto što je u svim situacijama apsolutna istina? Vjerujem da takvih ima vrlo malo. Možda ste se našli u situaciji kad ste osjetili unutarnji poriv da učinite nešto što nije bilo sasvim u skladu s vašim uobičajenim uvjerenjima, da biste kasnije uvidjeli da je taj postupak stvorio mnogo više koristi i za vas i za druge nego da ste se čvrsto držali svojih pravila. Život je beskrajno raznolik; ljudi, odnosi i situacije su uvijek iznova jedinstveni, a naš unutarnji glas ima pristup moćnijem izvoru informacija nego naš razum.
Na žalost, velika većina religija i duhovnih praksi zahtijeva slijeđenje velikog broja pravila, ponekad i vrlo sitničavih, u svim područjima života, ne ostavljajući time prostora intuiciji i osobnoj istini. Vjerujem da traženjem sigurnosti i pokušavanjem izgradnje samopoštovanja kroz slijeđenje takvih pravila, na emocionalnoj razini pokušavamo zadovoljiti duhovni autoritet kao što smo u djetinjstvu pokušavali (neuspješno) zadovoljiti roditelje. Ako to zahtijeva potiskivanje svojih spontanih poriva i emocija, prije ili kasnije će završiti neuspjehom.
Čak i najsavršeniji zemaljski roditelji nisu uvijek u stanju zadovoljiti djetetove potrebe, a većina roditelja u sadašnjoj fazi razvoja čovječanstva nema ni izdaleka dovoljno ljubavi i poštovanja za dijete kao ljudsko biće. Dijete vrlo brzo zaključi da je ljubav uvjetovana i počinje je pokušavati zaslužiti nastojanjem da bude savršeno, po mogućnosti bolje od svih drugih. Slijepo slijeđenje bilo kakvih pravila i kod odrasle osobe suptilan je rezultat te potrebe. Također, mnoga djeca nauče nemati povjerenja sama u sebe i vlastite odluke, te i kao odrasli ljudi radije traže savjete i usmjerenje od drugih, nego da preuzmu rizik pogreške. Tako se može stvoriti više ili manje suptilna ovisnost o vanjskom autoritetu. Da bi se to moglo dogoditi, mora postojati i druga strana - osoba koja se postavlja kao autoritet i želi imati moć nad drugim ljudima.
Svi smo skloni vjerovati autoritetima - učili su nas da budemo takvi. Većina ljudi je automatski spremna vjerovati osobi koja djeluje sigurno u svoje stavove. Ako nešto piše u knjizi ili novinama, mnogi ljudi će to automatski prihvatiti kao provjerenu informaciju. Dok neki ljudi zbog potrebe za moći pod svaku cijenu žele prezentirati svoja uvjerenja kao apsolutnu istinu, drugi, obično oni kod kojih je osjećaj nesigurnosti bliži svjesnom dijelu ličnosti, lako će biti pokolebani samim njihovim samouvjerenim stavom.
Najveću štetu čine ljudi koji su najsuptilniji u manipuliranju. Često ćete se naći u situaciji kad sve riječi zvuče ispravno i razumno, i teško vam je pronaći protuargument, ali i dalje osjećate da nešto nedostaje ili nije u redu. Moja je preporuka za takve situacije: uzmite trenutak da poslušate taj osjećaj u svom tijelu, da ga pokušate prevesti u riječi. Tako dobivene informacije obično će 'razoružati' manipulatora bolje nego bilo koji argument smišljen racionalno.
Sumnju trebamo prihvatiti kao koristan i prijateljski osjećaj. Bez nje bi se lako zanosili bilo kakvim idejama i bili mnogo podložniji iskorištavanju i manipulaciji. Sumnja nas potiče da ih preispitujemo i da pravimo razliku između ponekad vrlo sličnih informacija i ideja. Sasvim je prirodno da se i znanstvenici, koji bi po definiciji morali imati čvrste dokaze za svoje teorije, često u njima vrlo razilaze i sukobljavaju, stare teorije se stalno pobijaju i 'dokazuju' nove i obratno, a koliko je tek lako stvarati teorije ako ih potkrepljujemo samo dokazima nastalim u vlastitom umu.
Slušajte taj 'osjećaj u trbuhu' kad god čitate neku knjigu ili razgovarate s nekim. No budite svjesni da otpor može biti zdrav ili nezdrav. Zdrav otpor je onaj kod kojeg njegovim ispitivanjem možete pronaći razloge za otpor i neslaganje; nezdrav otpor je u pravilu iracionalan, često i jače potisnut, a može se javiti čak i kad smo svjesni da je sve što čitamo ili čujemo pozitivno i bez manipulacije. Nezdravi otpor je uzrokovan aktiviranjem potisnutog dječjeg otpora autoritetu i njegovim zahtjevima (npr. dijete koje se prisiljava da bude nesebično prije nego što je ono za to prirodno spremno, lako će razviti otpor prema bilo kakvom poticaju na nesebičnost). Ako primijetite takav otpor, istražite koje ga riječi ili izrazi posebno potiču. Razlike između zdravog i nezdravog otpora mogu biti vrlo suptilne, a ponekad obje vrste otpora mogu biti prisutne istovremeno. Međutim, kroz vježbu i upoznavanje svojih emocionalnih reakcija, moguće ih je naučiti prepoznavati.
Ne uzimajte ništa zdravo za gotovo. Provjeravajte informacije koje druga osoba navodi, zapažajte kojim se riječima služi. Pokušajte smisliti sve razloge zašto bi neka tvrdnja mogla biti neistinita ili nepotpuna. Npr. ako vam netko predoči rezultate nekog istraživanja, zapitajte se što je sve moglo utjecati na to da istraživanje ne bude dovoljno objektivno i pouzdano.
Moguće je zvučati iznimno inteligentno, a opet govoriti bez istinskog smisla. Ljudi vješti na riječima mogu lako stvarati najrazličitije kombinacije riječi i učiniti da one zvuče smisleno, čak i mudro. Srela sam više takvih ljudi, a vjerojatno i vi. Radi vježbe, pokušajte pročitati nekoliko 'visoko intelektualnih' knjiga ili poslušati nekoliko sličnih emisija na radiju ili televiziji, te provjeriti što u vašem tijelu odzvanja kao riječi koje imaju dubinu, a što kao isprazno intelektualiziranje.
Jedan od načina manipulacije je iznijeti nepouzdane i neprovjerene teze te iz njih stvoriti zaključak. Mnoge ljude će dovoljno 'zaslijepiti' prividna logičnost zaključka da neće obraćati pažnju na pouzdanost podataka iz kojih je on izveden. Čak i ako osoba ne laže svjesno - kako možemo znati da su podaci koje ona ima sigurno točni? Načini prepoznavanja svjesnih laži (i poluistina) bit će tema za posebni članak.
(Kako ni sami nismo savršeni, jednako je potrebno provjeravati i vlastito ponašanje. No kako će preispitivanje sebe biti tema mnogih slijedećih članaka, ovaj put se nećemo usmjeriti na to.)
Mudar savjet: ako se netko razbacuje velikim, apstraktnim riječima, provjeri što želi od tebe! Neki će možda željeti samo vaše divljenje i uvažavanje, dok će vas neki željeti iskoristiti na mnogo konkretnije načine. Čak i samo nedostatak poštovanja prema vašem osobnom izboru i vašim uvjerenjima dovoljan je razlog za oprez, čak i ako vam se inače čini da je osoba u pravu.
Zapravo se u prosječnoj međuljudskoj komunikaciji jako rijetko čuje nešto što možemo bez rezerve prihvatiti kao istinu. Govorenje iz vlastitih ograničenja i uvjerenja, stvaranje zaključaka na temelju malog broja primjera, prilagođavanje ideja ili podataka svojim uvjerenjima ili potrebama situacije, blago uljepšavanje priče u svoju korist (ili samo radi efekta), prihvaćanje ideja samo zato što lijepo zvuče ili radi bildanja vlastitog ega... Bezbroj je načina na koje se realnost može čak i nesvjesno i nenamjerno iskriviti. Imajte to na umu čak i kad razgovarate s ljudima u koje imate povjerenja i za koje znate da ne žele manipulirati vama. I bez obzira koliko cijenili nečiju inteligenciju, iskustvo, znanje, pa i duhovni autoritet, uvijek imajte na umu da i ta osoba u svakom trenutku može pogriješiti. Ne zato da bi je kritizirali - potpuno je nerealno očekivati savršenstvo od bilo koga - nego zato da ostanete u svojoj istini i živite svoj život, a ne tuđi. Jer Bog je apsolutna istina!
Svetac dana
Današnji sveti zaštitnik, Narcis Jeruzalemski, svojim primjerom najbolje dokazuje da nikada nije kasno te da čovjek i u dubokoj starosti može uspješno obavljati značajne i odgovorne dužnosti
Takvih primjera bilo je i u današnjem vremenu. Među njima se pored ostalih ističe i popularni talijanski predsjednik Sandro Pertini, bliski prijatelj pape Ivana Pavla II, koji je na visoku dužnost bio izabran u 82. godini ili sadašnji talijanski predsjednik Giorgio Napolitano, izabran u 81. godini. Sveti Narcis, podrijetlom Grk, rodio se oko godine 99, prozvan je “svetim svećenikom”, a za tridesetog biskupa Jeruzalema (tada Aelia Capitolina) izabran je oko 180. Godine 195. predsjedao je koncilom na kojem je odlučeno da će se Uskrs uvijek slaviti nedjeljom. Zbog optužbi za zlodjelo koje nije počinio, povukao se u pustinju i živio kao isposnik.
Nakon nekog vremena dokazalo se da je Narcis bio nedužan. Vratio se u svoju biskupiju stariji, čvršći i jači i s još većim oduševljenjem i poletom nastavio obavljati svoju službu. Na glasu kao čudotvorac, jednom je na Veliku subotu pretvorio izvorsku vodu u ulje za svjetiljke, kako bi se mogli održati obredi uskrsnog bdijenja. Bio je poznat po svojim gorljivim i ustrajnim molitvama te po strogim propovijedima kojima je od svojih vjernika tražio mir i jedinstvo. Molio je Gospodina da mu pošalje biskupa koji bi mu pomogao u službi. Odgovor na njegove molitve došao je u osobi svetog Aleksandra Kapadočanskog, kojeg je imenovao svojim koadjutorom. Neko vrijeme su zajedno upravljali jeruzalemskom biskupijom, a Narcis je doživio 116 godina. Preminuo je u Jeruzalemu oko 216, na koljenima, za vrijeme molitve. Zazivaju ga kod uboda kukaca.
Marijanska svetišta
SVETIŠTE GOSPE OD PRIZIDNICA
Trogir-Hrvatska
Prizidnička Gospe čuva naše more
Čuva naše more i naše mornare
Razrušene puste manastirske dvore
I brodove bijele, što morem krstare....
(Gospe od Prizidnica, Danko Anđelinović)
"Gospino svetište posvećeno bezgrešnom začeću,
Blagdan bezgrešnog Začeća slavi se u Prizidnici 308 godina prije nego što se
počelo slaviti u Lurdu, te 308 godina prije nego što je crkva proglasila dogmu
Bezgrešnog Začeća."
Na južnoj strani otoka Čiova, u Prizidnicama, među strmim stijenama iznad samog mora, prije gotovo pet stoljeća podignuta je crkva Gospe od Prizidnice. Nad vratima crkve uzidane su dvije kamene ploče, a ona starija svjedoci o povijesti svetišta.
"Svećenik Juraj Stoidražić dođe u ovu pustinju i sagradi ovaj hram na čast Bezgrešnog začeća Djevice Marije, 1546 god."
Uz crkvu, u skromnim nastambama "pri zidu", povučeni od svijeta, smjestili su se svećenici pustinjaci, provodeći život u molitvama i pokori.
Sve do sredine 19 stoljeća neprekidno ili sa kraćim prekidima boravili su svećenici glagoljaši, ali i svećenici latinskog obrednog jezika.
Crkva je ukrašena milosnom Gospinom slikom koja u rukama drži Isusa. Slika milosne Gospe potjece iz 14 stoljeca od čuvene slikarske škole na otoku Kreti.
Slika Gospe od Prizidnica se po prvi puta spominje 1750. godine za službenog posjeta Svetištu nadbiskupa Pacifik Bizza .
"Crkva, nedavno nanovo sagrađena i dobro sazidana, ima jedan oltar, a taj je od mramornih komada, s dva stupa od mandolata i slikom bl. Djevice koju je naslikao dobar umjetnik bizantskog slikarstva, dovoljno obskrbljen dobrim priborom.....".
Godine 1928. donesena je odluka da Gospinim svetištem u Prizidnicama redovito upravlja slatinski župnik koji već bude uz pomoć dvaju crkovinara.....
Posebnu brigu za svetište i svu njegovu imovinu vodi slatinska porodica Nakir, ".....koji su već u dokumentu iz godine 1857. navedeni kao težaci glavnih imanja toga Svetišta....
Slatine na otoku Čiovu, nadaleko poznate po svom svetištu Milosne Gospe od Prizidnice, hodočaste slatinski vjernici i hodočasnici iz bližih i dalekih krajeva, četiri puta godišnje:
Na Uskrsni ponedjeljak, Na Ime Marijino (prva nedjelja iza Male Gospe)
Na Duhovni ponedjeljak, Na gospu od Bezgrešnog začeća, 8.prosinca
Malo odmora
Mali odmor
Mama svome cmizdravcu:
* Konačno si prestao plakati!
- Nisam, samo se odmaram!
Nakana današnjega dana molitve i žrtve je za obitelji djece, koja odlutaše svojim egoizmom, da se vrate izvorima svoje obitelji!
Svima Vama želim miran radostan i blagoslovljen dan, neka ova toplina današnjega dana, ogrije vaše srce i srca vaših bližnjih, vaš don Marin
