Cor Unum
ponedjeljak, 28.10.2013.
Prijatelju u spomen
Prijatelju, koga sam poznava, s kim sam mnoge lipe trenutke provea, i ono što me uvik impresioniralo bio je naočito vesel, iz njega je uvik izlazila neka prekrasna radost, i kad je bia naj umorniji, zna je biti radostan. Ne samo uz pismu da san provea lipe trenutke, nego i puno puta u zajedništvu na moru, otocima, puno puta me je pratia ka svećenika na mojim radnim službama di san bija, mnoge ljude je obradova svojim pivanjem, nije se ustrućava poći i u naša mala sela i obradovati ljude koji su od mnogih bili odbačeni ali on svojom pismom je pokaza da ih voli, to je veličina čovika. zato ka prijatelj ovdje na zemlji će mi sigurno nedostajat ali svećenik sam i nastojat ću svojom molitvom biti bliz Vinku, jer kroz molitvu razgovaram s njim, i ono što me raduje volia je more sada će se sigurno pridružiti vječnome moru o kome je toliko lipo piva, a i ovo moran spomenut, mnoge sam dane provea uz njega i nikada nije zabeštima,tj. nije psova, da je nešto ružno reka, zna je reći kada mu je bilo teško; " Dat će Bog snage i izdržljivosti samo triba biti ustrajan i moliti mu se" znam da se dosta molia prije svojih nastupa a to je pokaza i kroz mnoge pisme gdje mu je utjeha bio dobri Bog, A neka mu u istinu dobri Bog da mira i radosti i neka u vječnosti ostvari sve ono što nije moga ovdi na zemlji. Stoga dragi prijatelji spomenite se u svojim molitvama čovika koji nam je ostavia prekrasnu baštinu naše lipe pisme. Vinko tebi hvala, volim te i molim za tebe tvoj don Marin.
Posebno emotivno, tužnu vijest o smrti svojevrsnog simbola Dalmacije, primila je Tereza Kesovija.
"Prevelik je to gubitak jer nikada, nikada više neće takvog tenora biti. Nikada. Bit će lijepih, dobrih tenora s lijepim glasovima, ali te topline u glasu nema više. Otišla je, zauvijek".
Ističe, premalo je riječi kojima se može opisati ovakav gubitak.
"Nema po čemu ga neću pamtiti. Po svemu ću ga pamtiti, najviše po njegovoj dobroti, po njegovoj beskrajnoj dobroti za sve ljude. Po njegovoj duši koju je izlijevao iz svog tijela u pjesmu. Davao je sve od sebe. A s kojom divnom lakoćom je pjevao", kazala je Kesovija.
Biografija:
Vinko Coce rođen je u Trogiru 22.12.1954. godine. U 13. godini čini prve glazbene korake dopunjujući solfeggio satovima za klarinet, već s 15 godina kao tenor pjeva u vokalnom kvintetu Mali kanti, a od 1972. započinje njegovo druženje s Klapom Trogir, uz koju će se uzdizati sve do početka njegove samostalne karijere.
Započevši klapski angažman kao prvi tenor, ubrzo se razvija u tenora solistu, nastupajući s klapom, kao vokalnom pratnjom, diljem Europe. Kroz klapsko pjevanje intenzivno surađuje s vrsnim pedagozima i glazbenicima poput Lj. Stipišića, J. Veršića, E. Tudora, S. Bombardellija, N. Žlicara, D. Tambače, L. Voltolinija, N. Buble, J. Čalete…
Pjevajući uz klapu, istodobno pohađa glazbenu školu Josip Hatze u Splitu. Već 1983. primljen je za zborskog tenora u profesionalnom mješovitom zboru HNK-a u Splitu, gdje sljedećih pet godinauspješno pjeva cjelovit operni repertoar, ne prekidajući rad u Klapi Trogir. Najveće priznanje dolazi prihvaćanjem asistencije u zboru Teatra Comunalle iz Firenze, gdje u operi Boris Godunov, izvedenoj pod ravnanjem maestra Sei Ozave, pjeva u krugu Luciana Pavarottija.
1991. započinje razdoblje njegove karijere samostalnog pjevača zabavne glazbe, što je donijelo prekid u njegovom klapskom angažmanu, i što je još važnije, 1995. dovelo do prestanka rada čitave Klape Trogir.
Jenjavanjem ratnih zbivanja, počinje njegova bliska suradnja s N. Ninčevićem i J. Banovom, nakon čega dolazi i prvi estradni uspjeh s prvim albumon snimljenim 1993. na kojem pjeva nekoliko zapaženih hitova. Iste godine, s pjesmom 'Sićaš li se di je Lungo mare', osvaja Grand Prix na Splitskom festivalu zabavne glazbe, a već 1994. nastupa na Dori. S pjesmom 'Kora kruha u vinu' biva nominiran za jednu od prestižnih nagrada Porin koju, doista, zajedno s Klapom Trogir, i dobiva kao priznanje za rad na polju njegovanja i unapređenja tradicionalnog klapsko-dalmatinskog pjevanja, za CD Klapa Trogir.
2002. pokreće ponovno okupljanje Klape Trogir, u času kad ona navršava četrdesetu obljetnicu djelovanja, što je obilježeno monografijom 'Povratak iskonu', autora Stanka Geića. Nakon sedmogodišnje stanke, novim okupljanjem klapa nastavlja daljnje obrade glazbenih djela iz ciklusa 'Narodno blago grada Trogira', u okrilju KUD-a Kolo. Od tada, Klapa Trogir otpočinje reproducirati sveukupni glazbeni opus, uključujući i snimku Trogirske Božićne Mise Mo. Giuseppea Bozzotija, u obradi Nikole Buble, nekadašnjeg člana Klape Trogir.
Zbog uspjelog solističkog angažmana, 2000. godine postaje članom Hrvatske glazbene unije, te dobiva status slobodnog umjetnika. Pored toga, stalni je član komornog zbora samostana Benediktinki i sv. Nikole u Trogiru, prinoseći njegovanju repertoara sakralne svjetske, hrvatske, te poglavito trogirske glazbene baštine. U lipnju 2003., u Trogiru potiče i organizira samostalni koncert Vinko i prijatelji, na kojem nastupaju i Oliver Dragojević, Klapa Trogir, klapa Tragos i, kao pratnja, grupa Delfini. Iste godine, u kolovozu, ostvaruje i svoju ideju predstavljanja svjetskih, manje poznatih tenora, pod nazivom 'Prvo međunarodno natjecanje mladih tenora', koje će se sve do 2006. tradicionalno održavati u vrijeme ljetne pozornice grada Trogira, uz medijsku pozornost i pokroviteljstvo predsjednika RH Stipe Mesića.
Od 2006. godine nastupa sa klapom Trogir u ciklusu koncerata 'Ne damo te pismo naša' koji su napunili stadion Poljud i sve sportske dvorane u Hrvatskoj. Vrunac karijere doživio je velikim koncertom Vinko Coce i prijatelji 31.08.2009. na punom stadionu Poljud, u sklopu klapskih spektakala 'Ne damo te pismo naša'. Iznimno je popularan i u Sloveniji gdje je redovno nastupao po sportskim dvoranama. U 2009. zajedno sa klapom Maslina održao je koncertnu turneju po najvećim slovenskim gradovima. U svom opusu pjesama zbog kojih je posebno omiljen ističu se 'Vilo moja', 'Ribari', 'Mirno spavaj ružo moja', 'Kada umren umotan u bilo'…
Kada umren umotan u bilo
Ovaj tekst je pregledan 10 066 puta
Pape i dida
bili su torcida
bila je boja
i sina moga
Uvik se znalo
za rici znane
uvik se pivalo
Marjane, Marjane
U ruci mi lancun bili
za Hajduk da san zivot cili
pratite me ljudi mili
kad se dusa s tilom dili
Ref.
Kada umren umotan u bilo
na Poljud odnesite mi tilo
zapivajte bili su bili
kad se dusa s tilon dili
Kada umren umotan u bilo
na Poljud odnesite mi tilo
nek vijori barjak
na kojem pise
Hajduk zivi vjecno
Bog i niko vise
More place ono suzu ima
misto glazbe nek torcida piva
Hajduce ponosan budi
tebe tvoje dite uvik ljubi
Ribari
Ovaj tekst je pregledan 34 675 puta
Prije jutra ribari se bude
more zna njih, more zna te ljude
Prije jutra u zoru
s galebima na moru
na postama sunce cekaju
(2x)
Svako jutro parangale dizu
vizitaju i vrsu i mrizu
A galebi cekaju
da i njima ca daju
u ribare oni viruju
(2x)
Noc je mirna, vali spavaju
pod svitlom se ribe skupljaju
Spurtilon i ostima
dobit' ce po kostima
kad se smire, kad se pridaju
(2x)
U dubini mrize parangali
na pucini bile se sinjali
Tiho kraju veslaju
malu barku guraju
a ribara ruke izdaju
(2x)
Prije jutra umoran
ribar ceka novi dan
Dok svi ljudi spavaju
galebi se karaju
