Cor Unum
srijeda, 23.10.2013.
misao dana
"Mudar čovjek u oluji Bogu se moli, ne za izbavljenje iz opasnosti, već za izbavljenje od straha. Oluja iznutra je ta koja ga ugrožava, a ne oluja izvana" ~ Emerson
meditacija dana
Strah je lijek, a ljubav zdravlje
«Savršena ljubav potiskuje strah» (1 Iv 4, 18). Dakle, na početku je strah! Jer «početak mudrosti strah je Gospodnji». Strah pripravlja mjesto ljubavi. Ali, ako je u tebi počela boraviti ljubav, tada ona istjeruje strah, koji joj je pripremio mjesto. U onoj mjeri u kojoj ljubav raste smanjuje se i strah; također u istoj mjeri u kojoj ljubav ispunja nutrinu, ona protjeruje i strah. Veća ljubav, manji strah; manja ljubav, veći strah. Ali, gdje nema nikakvoga straha, tamo ljubav ne pronalazi ništa na što bi se nadovezala. Kada je ljubav postigla neustrašivost, koju radost nam onda pruža život u ovome ili u budućemu svijetu! Ako posjedujemo ljubav u punini, tko će nam samo moći naškoditi u ovome svijetu? Čujte apostolov klicaj o ljubavi: «Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove? Nevolja? Tjeskoba? Pogibao? Glad? Golotinja? Progonstvo? Mač?» (Rim 8, 35). Petar veli: 1 Pt 3, 13. 1 Iv 4, 18.
Svijest o grješnosti tako dugo muči srce, dok se još nije dogodilo opravdanje. U svijesti je još nešto što uznemiruje, što izgara. Stoga, što kaže psalmist o savršenoj pravednosti? Ps 29, 12. Što to znači? Ne treba biti ništa što uznemiruje moju savjest, a strah upravo uznemiruje. Ipak ne boj se! Neka se pojavi ljubav koja zacjeljuje ono što strah ozlijedi. Strah Gospodnji ozljeđuje poput liječnikova noža: nož odstranjuje bolesno tkivo i čini se da time još više povećava ranu. Dok je divlje meso bilo na tijelu, rana je bila manja, ali opasna. Nad njom je sada nož. Prije je rana boljela manje, nego sada gdje se reže. Zacijeljena rana boli više od nezacijeljene. Ali, ona je bolnija upravo zbog djelovanja lijeka, kako ne bi više boljela nakon uspješnoga ozdravljenja.
Dakle, neka strah zahvati tvoje srce i time uvede ljubav. Jer, ako si bez straha, ne možeš biti opravdan. Ta je riječ uzeta iz Svetoga pisma: Prop 1, 28. Dakle, prvo mora nastupiti strah, kako bi došla ljubav. STRAH JE LIJEK, A LJUBAV ZDRAVLJE... Ima ljudi koji se boje Boga, jer ih on može baciti u pakao da gore zajedno s đavlom u vječnoj vatri. To je onaj strah koji uvodi ljubav, ali strah koji se tako pojavljuje da opet nestane. Dokle god se bojiš Boga zbog kazne, još ne ljubiš onoga koga se bojiš. Ne želiš dobro, nego se čuvaš zla. Ali, upravo zato što se čuvaš zla, poboljšavaš se. Započinješ li čeznuti za dobrim, tada će u tebi biti «neokaljani» strah. Što je neokaljani strah? To je strah da ne izgubiš dobro. Dobro zapamtite! Jedno je bojati se Boga zato što te može baciti u pakao zajedno s đavlom, a drugo je bojati se Boga, jer se on može odvojiti od tebe. Onaj strah, da te Bog može baciti u pakao zajedno s đavlom, nije još neokaljan, jer on ne proizlazi iz ljubavi prema Bogu, nego zbog straha od kazne. Ali, bojiš li se da će te Božja prisutnost napustiti, tada obuhvaćaš Boga, žudiš ga uživati i gledati.
"Strah Gospodnji je početak mudrosti."
Izreke 1,7 i Psalam 111,10
Strah kod čovjeka uzrokuje određene reakcije koje nekada mogu imati pogubne posljedice na zdravlje. Što je to strah, odakle dolazi i može li čovjek u današnje vrijeme biti bez straha, kad ne zna što ga čeka sutra jer vlada velika neizvjesnost? Koji je zapravo uzrok da čovjek, pa makar i povremeno, živi u strahu? Ako govorimo o strahu koji nam nameću neprilike u svijetu i oko nas, mogli bismo nabrojiti tisuće razloga koji su nam svima dobro poznati. Da bismo spoznali uzrok nastanka straha, zavirimo u Bibliju ili Sveto pismo, koja nam daje odgovore na sve naše probleme koji uzrokuju strahove.
U Bibliji se govori o Božjem strahu. Kad bi ljudi imali Božji strah, ne bi radili ono što ne smiju. Važno je razlikovati Božji strah od strahovanja što ga svatko može doživjeti pred prirodnim nesrećama i napadima neprijatelja. Po Bibliji postoji više definicija straha, počevši od nedostatka ljubavi za ljude kao Božja stvorenja, pa do toga da je strah posljedica grijeha.
Da je strah posljedica grijeha, nalazimo odmah na prvim stranicama Biblije, u Knjizi Postanka 2. i 3. poglavlje. Sveti Bog je stvorio Adama, prvog čovjeka, i ženu mu Evu na svoju sliku i postavio ih u vrt u Edenu da ga obrađuju i čuvaju. "Tada Jahve, Bog, učini te iz zemlje nikoše stabla svakovrsna — pogledu zamamljiva, a dobra za hranu — i stablo života nasred vrta i stablo spoznaje dobra i zla." (Postanak 2,9) Jahve Bog zapovjedi čovjeku: "Sa svakog stabla u vrtu slobodno jedi, ali sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo! U onaj dan u koji s njega okusiš, zacijelo ćeš umrijeti." (Postanak 2,16.17) Ovdje se radi o testu poslušnosti Božjoj zapovijedi. Kao što je Bog to tražio tada od Adama, i od nas danas traži da mu budemo poslušni i ponizni. Ako čovjek ide Božjim putem i sluša Njegov glas, Bog se brine za njega i ništa mu neće nedostajati (Psalam 23).
Sotona je prevario Evu, te je ubrala od zabranjenog ploda, jela i dala svom mužu da jede. "Tada se obadvoma otvore oči, i upoznaju da su goli. Spletu smokova lišća i naprave sebi pregače." (Postanak 3,6.7) Dobro je ovdje zapaziti: kad su jeli zabranjeni plod, otvorile su im se oči i vidjeli su da su goli. Znači li to da prije nisu vidjeli? To nikako, nego su prije sagriješenja bili sveti i obučeni u haljinu svetosti (Psalam 104,1-2). Sagriješenjem su izgubili svetost i morali su sami sebi napraviti odjeću. Kad su čuli korake Jahve Boga koji je šetao vrtom, osjetili su strah od njega, pa su se sakrili među stabla u vrtu. Zašto su se sakrili? Sakrili su se jer su osjećali strah od Boga, obzirom da su neposlušnošću prekršili Njegovu zapovijed, i kao posljedica toga dolazi kazna na koju su blagovremeno bili upozoreni. Zar to nije tako do današnjeg dana, da se oni koji su sagriješili protiv zakona, a time i protiv Boga, sakrivaju i bježe? Eva i Adam su počinili grijeh. "Tko god počinja grijeh, krši zakon; grijeh je kršenje zakona." (1. Ivanova 3,4)
Dakle, kršenje zakona je grijeh, a strah je posljedica grijeha. Adam je sagriješio i sakrio se, a Bog zove: "Adame gdje si?" Po Adamu smo svi grešnici i Bog nas zove da dođemo k njemu da mu priznamo grijehe i pokajemo se, kako bi nam oprostio. U pravom životu vjere strah je uravnotežen pouzdanjem u Boga. Bog ne želi zastrašivati ljude, On ih hrabri: "Ne boj se." To ponavlja i Gospod Isus kad hoda po vodi (Matej 6,50). Bog nije neki vlastodržac koji je ljubomoran na svoju vlast. On ljude okružuje očinskom providnošću, koja bdije nad njihovim potrebama. Stoga je vjera u njega izvor ohrabrenja koje razgoni i najobičnije ljudske strahove. Oslanjajući se na ovo pouzdanje u Boga, pravi vjernici izgone svaki strah iz svoga srca (Psalam 23,4; 27,1).
Postoji jedan aspekt Boga koji ljudima može uliti spasonosan strah. Najbolji primjer je izraelski narod, kao izabrani narod, koji je doživio izvanredna Božja čuda i blagoslove, ali zbog grijeha i nedržanja Zakona slijedila je kazna. U tom smislu se Božji zakon doista pokazuje kao zakon straha. Gospod Isus u Evanđelju po Luki govori: "Kažem vam, svojim prijateljima: ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, a poslije toga ne mogu više ništa učiniti! Pokazat ću vam koga treba da se bojite: bojte se onoga koji, pošto oduzme život, ima vlast baciti u pakao! Da, velim vam, njega se bojte!" (Luka 12,4.5) Ove Kristove riječi trebalo bi ozbiljno shvatiti, jer Novi zavjet također govori o srdžbi koja će doći i o sudu Božjemu, ali njega se trebaju bojati samo grešnici nepokajani i otvrdnuli u zlu. Za one koji priznaju svoju grešnost i uzdaju se u opravdanje Božjom milošću (Rimljanima 3,23), Novi zavjet obećava: ne više strah, već duh Božjeg posinaštva, unutarnje raspoloženje ljubavi koje odgoni strah, jer strah računa s kaznom, a onaj koji poštuje Zakon voli ljude, ne čini nikome zla, vjeruje Bogu i njegovim obećanjima, kao i kaznama koje su neizbježna posljedica grijeha; taj se više ne boji kazne.
Danas se malo govori o strahu Božjem; više prevladavaju strahovi što će biti sutra. Kad bi ljudi vjerovali da Bog postoji i da sve vidi i sve zna, da pred njim ništa nije skriveno, ne bi radili ono što ne smiju ili što je nemoralno. U Psalmu 14,2 čitamo: "Jahve s nebesa gleda na sinove ljudske da vidi ima li tko razuman Boga da traži." A u Psalmu 33,14.15 čitamo: "Iz svog prebivališta motri sve stanovnike zemaljske: on je svima srca stvorio i pazi na sva djela njihova." U14. i 15. retku istog psalma stoji pisano: "Oko Jahvino je nad onima koji ga se boje, nad onima koji se uzdaju u milost njegovu: da im od smrti život spasi, da ih hrani u danima gladi." Sveti Bog, koji nas je stvorio, zna što nama sve treba, on će nam to dati ako u vjeri tražimo; ali krivca ne ostavlja nekažnjena.
Dakle, ako se prepustimo Bogu, vjerujući njegovim obećanjima, jer je on svemogući Bog, ne trebamo od ničeg strahovati. Gospod Isus je rekao: "Ja sam put istina i život." (Ivan 14,6) On je put kojim trebamo ići, istina koju trebamo upoznati i koja će nas osloboditi (Ivan 8,32) i dovesti u vječni život s Kristom.
U Izrekama 1,7 i Psalmu 111,10 piše: "Strah Gospodnji je početak mudrosti." Više psalama govori da strahu Božjem pripada blaženstvo, jer Božje se milosrđe proteže od koljena do koljena nad onima koji ga se boje.
U Djelima 10,34 apostol Petar govori: "Uistinu sad istom shvaćam: Bog nije pristran. Naprotiv, njemu je mio u svakom narodu onaj koji ga se boji i čini što je pravedno." Tako shvaćen strah jest put spasenja po vjeri.
Marijanska svetišta
Krasno
Mjesto Krasno nalazi se u sjevernom podvelebitskom području, 20-tak kilometara od Senja. Do Krasna se može doći s primorske strane Velebita, s Jadranske magistrale preko Svetoga Jurja i Oltara ili s kontinentalne strane Velebita iz pravca Otočca. Automobilom se od Zagreba do Krasna dolazi za oko 2,5 sata.
Nekada je svetište Majke Božje od Krasna navodno bilo najveće marijansko mjesto hodočašća u Hrvatskoj, posjećenije od Marije Bistrice i Trsata. U svetište su ljudi dolazili pješice, čak s Krka, iz Bosne i Dalmacije. Danas Gospino svetište u Krasnom godišnje posjeti i do 100.000 ljudi. Crkva Majke Božje u Krsnom sagrađena je u 18. stoljeću, na temeljima srednjovjekovne crkve.
Krasno se nalazi na čak 714 metara nadmorske visine i sjedište je Nacionalnog parka Sjeverni Velebit. Krasno nudi velike mogućnosti za aktivni odmor u prirodi.
Svetac dana
Sv. Ivan Kapistranski
Rodio se 1386. u Capistranu, u talijanskoj gorovitoj pokrajini Abruzzo, u obitelji njemačkog podrijetla. Postao je franjevac. Na papin nalog, kao jedan od najvećih pučkih propovjednika, obišao je pola Europe. Pobjeda kršćanske vojske nad turskom vojnom kod Beograda 1456. velikim se dijelom ima pripisati njegovoj hrabrosti, zalaganju i žaru. Umro je 23. listopada 1456. u Iloku, u Hrvatskoj, ali se njegovu grobu zameo trag.
Poznati profesor Franz Spirago zorno opisuje kako se mladi pravnik Giovanni da Capestrano odriče ovoga svijeta. To je možda i najveća pouka iz njegova vrlo bogatog života pa ćemo se nastojati u to uživjeti. Moto našeg razmišljanja nek budu riječi proroka Habakuka: »Ja ću se radovati u Bogu Jahvi i kliktat ću u Bogu svojem Spasitelju. Bog Jahve, moj Gospod, moja je snaga, on mi daje noge poput košutinih, i vodi me u visine« (Hab 3,18–l9).
Spirago piše da je sv. Ivan Kapistran jedan od najglasovitijih propovjednika svih vremena; na Sveučilištu u Peruggiji studirao je pravo te postao doktor pravnih znanosti. Tadašnji napuljski kralj 1412. postavio je mladog doktora prava sucem u Peruggiji. Oženio je kćerku najbogatijeg građana Peruggije i tako se domogao velikog bogatstva. To mu je otvorilo put do časti i blistave karijere. Ali Bog je odredio drugačije.
Građani se Peruggije pobuniše protiv kralja te zatražiše suca Ivana da u ime grada pregovara s kraljem. Kad su njegovi pregovori postali bezuspješni, građani Peruggije posumnjaše u Ivana da šuruje s kraljem te ga baciše u zatvor te mu davahu za hranu samo kruh i vodu. Bilo je to 1413. Ivan se u toj teškoj situaciji, punoj patnje, ponadao da će se kralj zauzeti za njega, ali od toga nije bilo ništa. Bio je ostavljen na cjedilu i duboko razočaran, predan u beznađe. K tome je došao još jedan težak udarac: njegova je mlada žena, teško pogođena sudbinom svog muža, umrla od žalosti. Osim toga, oduzeli su mu svu njegovu imovinu. I tada je mladi, toliko iskušavani, čovjek brzo uvidio kako prolazi zemaljska sreća. Zato je odlučio da više neće čeznuti za zemaljskim častima i dobrima, nego čim bude slobodan krenuti drugim putem: odreći se svijeta i samo Bogu služiti. Obećanje je ispunio te u 30-toj godini ušao u franjevački red. Bilo je to 1416. Brzo je postao propovjednik pokore, propovijedajući po Italiji, Austriji, Njemačkoj, Poljskoj, Mađarskoj, a došao je i u naše krajeve. Mase su ga slušale često pod vedrim nebom jer i najveće crkve bijahu premalene da prime silna mnoštva željnih slušatelja. U Beču se još i danas može vidjeti vani izgrađena propovjedaonica s koje veliki propovjednik propovijedaše Božjem narodu. Pošavši u Češku, silni je propovjednik obratio mnoštvo husita, vrativši ih u krilo Katoličke crkve. Kapistran je revnovao i u borbi za oslobođenje kršćanskih krajeva od Turaka. Vrhunac tog nastojanja bijaše bitka koju je 1456. animirao kod tadašnjeg Grčkog Beograda (današnjeg Beograda), gdje je šačica junaka od 4.000 izvojevala pobjedu nad daleko nadmoćnijom vojskom sultana Mehmeda II. Osvajača, kod koje izginu 24.000 vojnika. Kapistran je prije bitke ugledao vatrenu strjelicu s neba uperenu prema neprijatelju krsta, a što je ulilo hrabrost i u njega i u kršćansku vojsku. Dva mjeseca nakon pobjede kod Beograda Ivan Kapistran je umro od kuge u Iloku te bio pokopan vjerojatno u zajedničkoj grobnici, tako da mu se ne zna za grob.
Iz života svetog Ivana Kapistrana jasno se vidi koliko dobrih posljedica može proizići iz križeva i patnja. Da nije bio onako pogođen patnjama vjerojatno ne bi nikad postao ono što je postao.
malo odmora
Puna čekaonica
Zubar se obraća pacijentu:
* Molim Vas, sad vičite na mene što jače možete.
- Zašto, pa niste mi ništa loše učinili i ništa me ne boli…
* Znam, ali čekaonica je puna, a meni se žuri na utakmicu…
Nakana današnjega dana u molitvi i žrtvi, za našu Hrvatsku vojsku, sve njezine djelatnike, da budu midri i revni oko svoga nastojanja, čuvanje dobrobiti naše domovine
Svima vama želim ugodan i blagoslovljen ovaj lijepi dan, koji nam je Gospodin darovao, vaš don Marin
...
