Cor Unum
utorak, 22.10.2013.
misao dana
"Strah je svojstvo onoga koji misli samo na sebe." Karlo Bini
meditacija
Znate li koja se zapovijed najviše puta ponavlja u Bibliji? Iznova i iznova, ova zapovijed pojavljuje se više od bilo koje druge.
Možete li pogoditi što je to?
NE BOJ SE!!!
Nije "Primite milost." Nije "Podijelite evanđelje sa strancima." Nije "Ne sagriješi."
Već NE BOJ SE.
Zašto?
Jer strah je briljantan.
Svi mi se svakodnevno suočavamo s nekim svojim strahovima. Strah nam stvara probleme, jer nas uvjerava u ''istine'' o nama samima i drugima. Blokira nas u ostvarivanju Božjeg plana i sprječava razvoj snova koje nam je Bog usadio u srce. Taj glas straha ti svakodnevno govori: ''Nisi sposoban. Ne možeš ti to. Premlad si. Trebaš više vremena i mudrosti.''
Razlog zašto Biblija spominje strah toliko često je što isti dovodi do svega drugog. Dovodi nas do skrivanja, laganja, grijeha. Vodi nas do plitkih života i praznih obećanja. Strah može oblikovati tvoj cijeli život, ako mu to dopustiš.
Ne slušaj taj lažljivi glas straha. Poslušaj Isusovo NE BOJ SE!
STRAH
U jutro kad putujem prema poslu, gledam uplašena lica, odraslih, malenih, starih, pitam se pa kud tako rano, opet se mislim pa tek su ustali, ali kad prošetam u neko vrijeme dana opet ugledam ista uplašena lica, onda zaključim nije to zbog prospavane noći nego to je jedan novi naćin života koji nama nažalost postaje stvarnost življenja
Strah je najosnovnija, najinstinktivnija emocija i podloga mnogima drugima - ljutnji, ljubomori, pa često i tuzi ili stidu. Ljutnja i tuga mogu se temeljiti na strahu da će se neugodna situacija ponavljati i da se nećemo moći nositi s njom, dok ljubomora i stid nastaju na temelju straha da s nama nešto nije u redu, da smo manje vrijedni od drugih i slično. Strah pripada među prva i najčešća emocionalna iskustva malog djeteta. Kako su emocionalni obrasci to dublji, snažniji i teži za razriješiti što se u ranijoj dobi oblikuju, prirodno je da je strah često obrazac s kojim se nosimo teže od ljutnje, tuge i drugih emocija koje kod novorođenčeta i dojenčeta nisu toliko učestale kao strah.
Svijet u kojem živimo pun je nesigurnosti i izazova, a posebno za malo dijete koje ne zna ispravno tumačiti neugodne okolnosti. Ono će često biti sklono pretjeranim, dramatičnim zaključcima, zamišljanju strašnih stvari (tipičan primjer je strah od mraka) i slično, što je posljedica činjenice da se osjeća malo i nemoćno u nepoznatom, složenom i često ne baš ugodnom svijetu. Ako su neugodne situacije intenzivne, ili se ponavljaju, strah može postati trajnim obrascem.
Zamišljanje zastrašujućih mogućnosti uobičajeni je ljudski obrazac svojstven i odraslim ljudima. Njemu je najvjerojatniji uzrok nesvjesno istraživanje i provjeravanje svoje snage – da li bi se znali nositi s takvim situacijama u stvarnosti. Neki ljudi mogu zbog toga voljeti filmove strave – oni im pružaju mogućnost da se s najgorim mogućim stravičnim situacijama suočavaju na relativno siguran način i kroz takvo suočavanje provjeravaju svoje reakcije. Poneki će opsesivno razmišljati o malo vjerojatnim, ali zastrašujućim mogućnostima kao što su rat, silovanje, prirodne katastrofe i slično, nastojeći zamisliti kako bi mogli reagirati i nositi se s takvom situacijom – i da li bi to uopće bili sposobni. Ako vam se to događa povremeno, to je uobičajeno, pa vjerojatno i zdravo preispitivanje sebe, no ako često i gotovo prisilno zamišljate takve situacije, to je znak da se radi o nezdravom obrascu.
Vlastita neugodna iskustva za dijete mogu biti zastrašujuća, no podrška roditelja uvijek će ih ublažiti, te vjerojatno omogućiti da strah ne postane trajni obrazac. Ako podrške roditelja nema, trajniji obrasci straha su daleko vjerojatniji. Dijete koje vidi roditelje smirenima i sigurnima u situacijama koje njega plaše, osjetit će povjerenje da se može naučiti nositi s njom. Ako prima njihovu podršku, stvara osjećaj da je zaslužuje, te stvara trajno pozitivno očekivanje oslonca u životu.
S druge strane, nerijetko se najdublji i najtrajniji obrasci straha stvaraju vidi li dijete roditelje kao uplašene i nesigurne. U djetetovim očima, ako se snažne, velike, pametne osobe koje se brinu za njega i koje naizgled sve znaju, nečega plaše – onda mora da je to stvarno nešto užasno. Dijete stvara osjećaj da ako se roditelji, toliko snažniji i iskusniji od njega, ne mogu nositi sa situacijom, onda to pogotovo za njega neće biti moguće. Tako mogu nastati strahovi od specifičnih situacija kao što je strah od pauka ili strah od nedostatka novca, ali i nedefinirani, amorfni, generalizirani strah kojeg nazivamo anksioznošću.
Sličan obrazac nastaje kad se roditelji ponašaju nezrelo, nemoćno, igraju žrtvu ili se svađaju. Dijete nerijetko osjeća da je na njemu da preuzme odgovornost i pobrine se za opstanak ili preživljavanje obitelji, ili barem za rješavanje određenih trenutnih problema. Kako se tome niti osjeća doraslo, niti ima podršku odraslih, teret koji preuzima na sebe je zastrašujuć. Takvo dijete može razviti obrazac opsesivne potrebe za kontrolom, pretjerane odgovornosti i također anksioznosti.
Neki roditelji svjesno zahtijevaju od djeteta da preuzme odgovornosti za koje nije spremno i u kojima nema dovoljno iskustva, dok će neki svojim neodgovornim i nezrelim ponašanjem navesti dijete da to počne činiti samo. Ako se dijete uz to kažnjava ili omalovažava zbog pogreški, obrazac straha postaje još teži. Dijete počinje osjećati da koliko god se trudi, nikad nije dovoljno i da bi trebalo unaprijed znati stvari koje nikako ne može znati bez pomoći.
S druge strane, i pretjerano zaštićivanje djeteta može dovesti do stvaranja strahova. Djeca koju se sprečava da preuzimaju dostupne i prikladne odgovornosti, kojima se možda i govori nešto kao „Pusti, ja ću to bolje“ ili „To je preteško za tebe“ stječu osjećaj da su nesposobna te i kad odrastu mogu osjećati nepovjerenje u svoju sposobnost, inteligenciju i snagu.
Takvi roditelji čine golemu štetu djeci misleći da im pomažu i čine usluge. U drastičnim slučajevima, postoje primjeri u kojima su pretjerano zaštićivana djeca u odrasloj dobi razvila socijalnu fobiju i agorafobiju (strah od otvorenih prostora, obično se odnosi na izlazak iz doma). Djetetu je potrebno što više pažljivo odmjerenih izazova prilagođenih njegovoj dobi i stupnju razvoja, te uz odgovarajuću podršku.
Poneki strahovi možda nisu toliko uvjetovani samom situacijom koje se plašimo, već osjećajem da se nećemo smjeti ili znati obraniti. Ako ste kao djeca bili kažnjavani i zastrašivani kad biste se suprotstavili ili iskreno izrazili, možda ste razvili strah od konfliktnih situacija. Takav strah se može razviti i u strah od kontakata s ljudima općenito, jer su u odnosima s ljudima konflikti, nesporazumi i neslaganja česti i neizbježni.
U situacijama s drugim ljudima možemo se bojati odbacivanja i neprihvatljivih reakcija. Neke osobe, ovisno o ranim iskustvima, mogu se toliko bojati izražavanja svojih emocija, da mogu razviti strah od emocija samih. To stvara duboku unutarnju tjeskobu. Tjeskoba je tim jača što kao posljedica kažnjavanja i kontrolirajućeg ponašanja roditelja dijete prirodno stvara snažne negativne emocije koje onda potiskuje. Konflikt između tih snažnih emocija koje se nastoje probiti u svijest, te straha da će nas one nadvladati i izazvati kažnjavanje i odbacivanje od drugih, može biti uzrokom anksioznosti koju je teško analizirati i razumjeti.
S obzirom na snagu emocionalne neugode te poteškoće u društvenom i praktičnom funkcioniranju koje strah može izazvati, nije rijetkost da nakon dužeg perioda ponavljanih iskustva straha osoba počne sa strahom iščekivati nove epizode straha. Tako se razvija dodatna razina problema – strah od samog straha, što čini rješavanje problema složenijim. Ovisno o složenosti i težini problema, što je povezano i s dobi u kojoj je obrazac nastao, možda će vam biti potrebno raditi ne samo na uzrocima primarnog straha, nego i na sekundarnom strahu od straha, koji je povezan s osjećajem nedostatka unutarnje snage i podrške u samima sebi. Rad na razvoju samopouzdanja i samopoštovanja može umnogome doprinijeti rješenju problema.
Kako možemo svladati svoje strahove?
Vjerujući Božjim obećanjima. U Bibliji piše: Ne boj se jer ja sam s tobom; ne obaziri se plaho jer ja sam Bog tvoj. Ja te krijepim i pomažem ti, podupirem te pobjedničkom desnicom. (Izaija 41,10 JB)
Kad smo u strahu, nemojmo zaboraviti na Boga. U Bibliji piše: Odvaži se i budi hrabar! Ne boj se i ne strahuj, jer kuda god pođeš, s tobom je Jahve, Bog tvoj. (Jošua 1,9 JB)
Ne trebamo se bojati Boga. U Bibliji piše: Straha u ljubavi nema, nego savršena ljubav izgoni strah; jer strah je muka i tko se boji, nije savršen u ljubavi. (1. Ivanova 4,18 JB)
Ne trebamo se bojati prirodnih katastrofa. U Bibliji piše: Bog nam je zaklon i utvrda, pomoćnik spreman u nevolji. Stoga, ne bojmo se kad se ljulja zemlja, kad se bregovi ruše u more. Nek' buče i bjesne valovi morski, nek' bregovi dršću od žestine njihove: s nama je Jahve nad Vojskama, naša je utvrda Bog Jakovljev! (Psalam 46,2-4 JB)
Nemojmo se bojati ljudi. U Bibliji piše: Zato možemo pouzdano reći: Gospodin mi je pomoćnik, ja ne strahujem: što mi tko može? (Hebrejima 13,6 JB)
Nemojmo se bojati naroda ni vlasti. U Bibliji piše: Ne strepi, dakle, pred njima! Ta Jahve, Bog tvoj, u sredini je tvojoj, Bog silan i strahovit. (Ponovljeni zakon 7,21 JB)
Nemojmo se bojati loših vijesti. U Bibliji piše: Žalosne se vijesti neće bojati, mirno je njegovo srce uzdajuć' se u Jahvu. Hrabro mu je srce, ničeg se ne boji, neprijatelje svoje prezire. (Psalam 112,7.8 JB)
Ovih nekoliko citata iz Biblije neka nam bude na našu osobnu izgradnju. Ove misli koje su napisane baziraju se više na počecima našega života, jer to je temelj, ako taj temelj nije dobro napravljen onda se i kuća urušava, tako ako i našu djecu od malih nogu hranimo strahom, pitam se kakva nam je budučnost, budučnost nam je nažalost ta da gledamo a nevidimo, da slušamo a nečujemo jer se nalazimo u svome svijetu.
Marijanska svetišta
Trsat
Svetište Blažene Djevice Marije na Trsatu najstarije je hrvatsko marijansko svetište s kontinuiranim djelovanjem. Začetak štovanja BDM na Trsatu seže u 1291. godinu kada je na tom mjestu čudesno osvanula kućica iz Nazareta u kojoj je nekada živjela Isusova majka Bogorodica Marija. Godine 1294. ta je kućica prenesena dalje u talijanski Loreto, gdje se nalazi i danas (Talijani je nazivaju Santa Casa – Sveta Kuća).
Crkvu je na Trsatu započeo graditi knez Martin Frankopan, uz dozvolu pape Nikole V., i to na mjestu gdje se nekada nalazila Bogorodičina kućica. Konačni izgled crkva je dobila tek 1824. godine, kad joj je dodan i zvonik koji prije nije imala.
Osobito štovanje u Trsatskom svetištu zaslužuje slika Majke BožjeTrsatske, koja ima slavnu povijest. Prema predaji tu je sliku osobno naslikao sv. Luka Evanđelist. Trsatskom svetištu darovao ju je papa Urban V. 1367. godine. Izrađena je na cedrovoj dasci, a lik Majke Božje okrunjen je krunom od pravoga zlata. Tu je krunu stavio Bogorodici na glavu sam papa Klement XI. 1715. godine. Dapače, bila je to prva Marijina slika izvan Italije koju je dao okruniti neki papa.
Zanimljivo je da su zavjetne darove Trsatskom svetištu tijekom stoljeća darovali najviši hrvatski dostojanstvenici, poput bana grofa Tome Erdödyja, pa čak i habsburški vladari iz Beča, uključujući cara Leopolda i caricu Mariju Tereziju.
Svetac dana
Bl. Ivan Pavao II.
Blagdan se obilježava na dan kada je 1978. služio misu prvi puta kao papa.
Baženi Ivan Pavao II. - imenom Karol Józef Wojtyła - 264. je Petrov nasljednik. Rodio se u Wadowicama u Poljskoj 1920. Za papu je izabran 16. listopada 1978. godine, umro je 2. travnja 2005, a blaženim ga je proglasio njegov dugogodišnji suradnik i nasljednik papa Benedikt XVI. i to 1. svibnja 2011. godine, na nedjelju koju je upravo blaženik posvetio Božanskom milosrđu. Već u prvim danima nakon njegove smrti osjećao se u zraku miris svetosti i Božji je narod na mnoge načine pokazao svoje čašćenje prema njemu.
Blaženik - kojeg se Crkva danas spominje - bio je drugo dijete u obitelji. Otac mu se zvao Karol, majka Emilia - umrla je 1929. – a stariji brat Edmund. Studira na sveučilištu u Krakowu, no kada su ga nacisti zatvorili 1939, mladi Karol do 1944. radi u kamenolomu i kemijskoj tvornici kako bi zaradio za život, te izbjegao deportaciju u Njemačku. Svećenički poziv osjetio je još 1942. godine. U tajnosti pohađa predavanja na Teološkom fakultetu. Istodobno, jedan je od promicatelja 'Rapsodijskog kazališta' koje je također djelovalo u tajnosti. Nakon rata nastavlja teološki studij sve do svećeničkog ređenja 1946. godine. Poglavari svjesni njegovih talenata i iznimne sposobnosti šalju ga na daljnji studij u Rim gdje je doktorirao. Dvije godine poslije vraća se u Poljsku gdje obavlja službu župnog kapelana, studentskog kapelana u Krakowu, a kasnije postaje profesorom morala i etike na krakowskoj bogosloviji i Teološkom fakultetu u Lublinu.
U 38-oj godini života Wojtyła postaje najmlađi poljski biskup.
Papa Pavao VI. imenuje ga krakowskim nadbiskupom za vrijeme Drugog vatikanskog koncila na kojem je pružio i važni prinos u izradi konstitucije 'Gaudium et spes'.
Pavao VI. 1967. nadbiskupa Wojtyłu kreira kardinalom.
Dvije godine poslije 6. kolovoza papa umire i nasljeđuje ga - ali samo na 33 dana - kardinal Albino Luciani koji uzima ime Ivan Pavao I. On je umro u noći s 28. na 29. rujna 1978. i već 14. listopada otvara se nova konklava. Dva dana kasnije, 16. listopada, Karol Wojtyła izabran je za Papu.
Nakon punih 455 godina izabran je netalijan, prvi slavenski papa u povijesti. Wojtyła je uzeo ime dvojice svojih prethodnika - Ivan Pavao II.
Za vrijeme svog pontifikata bio je na 104 apostolska putovanja. Treći posjet Hrvatskoj u lipnju 2003. bio je njegovo 100. apostolsko putovanje. Pohodio nas je još 1994. i 1998.
Objavio je, spomenimo, 14 enciklika, 41 apostolsko pismo, te knjige „Prijeći prag nade“, „Rimski triptih“ i „Dar i otajstvo: uz pedesetu obljetnicu mog svećeništva“. S blaženikom se ukupno srelo više od 300 milijuna ljudi.
Utemeljio je Papinsku akademiju za život i Papinsku akademiju za društvene znanosti. Ustanovio je Svjetski dan bolesnika i Svjetski dan mladeži.
U subotu, 2. travnja, 2005. godine u 21 sat i 37 minut u času smrti Ivana Pavla II, koji je umro u privatnim vatikanskim odajama, uz njega su u duhu i molitvi bili vjernici širom svijeta, osobito stotine tisuća na Trgu sv. Petra. Čitav svijet pratio je te trenutke putem medija. Blagdan bl. Ivana Pavla II. obilježava se danas 22. listopada jer je istoga dana 1978. godine služio misu prvi puta kao poglavar Katoličke crkve.
Danas slavimo i spomen na sv. Mariju Salomu, prisjećamo se kraja Isusova života i vremena neposredno prije njegove muke i smrti na križu. Ta je žena zapažena u Novom zavjetu upravo u tekstovima koji opisuju to razdoblje. Marija Saloma bila je majka dvojice apostola: Jakova Starijeg i Ivana – učenika kojeg je Isus osobito ljubio. Bila je vjerojatno najbliža rođakinja Blažene Djevice Marije.
Evanđelje više puta spominje Mariju Salomu kao ženu koja je stajala pod križem, koja je među prvima vidjela uskrsnuloga Krista, ali i kao onu koja je tražila povlaštena mjesta za svoje sinove. Štovanje sv. Marije Salome prošireno je u Palestini, Carigradu, Francuskoj, Belgiji, Italiji i drugdje.
U svetačkoj ikonografiji često se nalazi u skupini žena mironosica s posudom dragocjene pomasti. Salomino ime potječe od hebrejske riječi 'šalom', što znači 'mir, sreća, blagostanje'. Odgovara grčkom imenu Irene, a u hrvatskim područjima imenu Irena. Svim Irenama čestitam imendan.
malo odmora
Izgubljen
Odlučio čovjek riješiti se mačke. Odvede je tri ulice dalje i ostavi je, a kad stigne kući, mačka se već vratila. Odnese je u drugi dio grada, ali čim se vratio, vidi da je mačka već kod kuće. Odnese on mačku na periferiju, u nepoznat dio predgrađa, i ostavi je. Nakon tri sata telefonira ženi:
* Je li se mačka vratila?
- Jest.
* Pitaj je kako sad da ja dođem do kuće!
nakana današnjega dana u žrtvi i molitvi je za svu napuštenu djecu naše domovine Hrvatske, da se nađu hrabre i odvažne obitelji koje će s puno ljubavi zaštititi, njihovo djetinjstvo i izvesti ih na put odrastanja.
Svima vama želim da pobjedite strah koji nas želi odvući od stvarnosti i unesite radost u svoj život, budite radosni, s vama vaš don Marin
