Cor Unum
petak, 27.09.2013.
misao dana;
"Ne hodaj ispred mene, možda neću slijediti. Ne hodaj iza mene, možda neću voditi. Hodaj pokraj mene i samo budi moj prijatelj." Albert Camus
Meditacija
ANĐEO OPUŠTANJA
Barok je uvijek prikazivao anđele opuštenima i zadovoljnima. Zrače radosnom osjećajnošću i djeluju slobodni od svakoga unutarnjeg pritiska da sve moraju pred Bogom učiniti ispravno. Poznajem ljude koji su i u svom duhovnom životu uvijek pod pritiskom da moraju udovoljiti Bogu i da pred njim ne smiju pogriješiti. Ova usredotočenost na mogućnost vlastitog krivog ponašanja čini ih napetima. Anđeli u baroknim crkvama pokazuju ti jedan drugi način življenja pred Bogom. Smiješ biti onakav kakav jesi. Ne trebaš naborati čelo razmišljanjem činiš li sve ispravno.
Anđeo opuštanja te poziva da ostaviš svoje ozbiljno lice, da opustiš svoje napete mišiće, napustiš sebe i jednostavno vjeruješ onomu što je u tebi, da opušteno izraziš ono što osjećaš.
Tada ćeš možda doživjeti istu slobodu, istu radost života kao opušteni anđeli u baroknim crkvama.
ANĐELI
Matej 13,39
Na grčkom jeziku riječ "angelos" znači "vjesnik", "glasnik". Spominju se u većini svetih knjiga, pa tako i u Bibliji ili Svetom pismu. Riječ anđeo spomenuta je u Bibliji više od tri stotine puta, što nam govori o vjerovanju u postojanje anđela. Vjerujemo da će vas zanimati istina o postojanju anđela, tko su oni i koja je njihova služba. Zato ćemo se u našem izlaganju držati onoga što je o anđelima zapisano u Bibliji, jer vjerujemo da je Biblija istinita i Bogom nadahnuta Božja objava ljudima, pa prema tome i ono što ona izvještava o anđelima možemo uzeti kao pouzdano i istinito. Prema Poslanici Hebrejima 1,14 anđeli su "službujući duhovi što se običavaju slati da služe onima koji imaju baštiniti spasenje". Oni izmiču našem običnom poimanju i tvore tajnoviti svijet nevidljivih i nadnaravnih sila. Dakle, anđeli su duhovna bića koja imaju osobnost, intelegenciju, emocije i slobodnu volju. Među svim stvorenim bićima, anđeli su najsposobniji i zato najbliži Bogu. Ne pripadaju našem prostoru i vremenu, ali mogu djelovati u našoj stvarnosti.
Uloga anđela je slavljenje Boga i prenošenje poruka ljudima, oni su savršena bića koja gledaju Božje lice i služe mu na nebeskom dvoru. Premda imaju volju, anđeli su — poput svih stvorenja — podložni Božjoj volji. Možda da odmah na početku navedemo da postoje dobri i zli anđeli te kako je došlo do toga. Tada najveći i najači anđeo Svjetlonoša — Lucifer, pobunio se protiv Boga i poveo za sobom trećinu anđela, koji su prozvani demoni, a Sotona im je vođa. To su zli anđeli ili demoni, koji su skupa sa Sotonom zbačeni na zemlju, na kojoj muče ljude i navode ih na grijeh, a time ih udaljuju od Boga. Prorok Izaija ovako opisuje pobunu i pad Sotone: "Kako pade sa nebesa, Svjetlonošo, sine Zorin? Kako li si oboren na zemlju, ti, vladaru naroda? U svom si srcu govorio: 'Uspet ću se na nebesa, povrh zvijezda Božjih prijesto ću sebi dići. Na zbornoj ću stolovati gori na krajnjem sjeveru. Uzaći ću u visine oblačne, bit ću jednak Višnjemu. A sruši se u podzemlje, u dubine provalije." (Izaija 14,12-15) Toliko za sada o zlim anđelim, a nastavljamo dalje o dobrim anđelima ili Božjim anđelima koji su u Božjoj službi za dobro ljudima.
U Bibliji se spominju anđeli i arkanđeli. Kao arkanđeli spominju se Mihael, Gabriel i Rafael. Mihael je nebeski vojskovođa, pobjednik u pobuni protiv Sotone. Gabriel je Božji glasnik, on donosi i prenosi obavijesti od Boga. Rafael je anđeo koji liječi, prijatelj malog Tobija i iscjelitelj njegovog slijepog oca. Osim arkanđela (1. Solunjanima 4,16), spominju se i kerubini (Hebrejima 9,5), prijestolja, gospodstva, poglavarstva, vlasti (Kološanima 1,16). U mišljenju Gospoda Isusa svijet anđela ima svoje posebno mjesto. Evanđelisti katkad govore o njegovom prisnom saobraćanju s anđelima (Matej 4,11). Isus spominje anđele kao stvarna i djelatna bića. Iako bdiju nad ljudima, oni gledaju Očevo lice (Matej 22,30). Mada ne znaju za dan posljednjeg suda, koji je isključivo Očeva tajna (Matej 24,36), oni će mu biti izvršitelji (Matej 13,39,49). Oni se raduju zbog obraćenja grešnika (Luka 15,10). Služba anđela na kraju vremena pred Kristov dolazak, kao i kod samog dolaska, bit će vrlo značajna. Anđeli će pratiti Krista kod njegova dolaska u slavi, oni će uzlaziti i silaziti nad njim. Isus će poslati anđele da sakupe izabranike sa sve četiri strane svijeta za spasenje, a također će poslati svoje anđele da pokupe sve zavodnike i zlikovce te da ih bace u ognjenu peć, gdje će biti plač i škrgut zuba. "Tada će pravednici zasjati poput sunca u kraljevstvu Oca svojega. Tko ima uši neka čuje!" (Matej 13,41-43)
Osim što anđeli služe Kristu, oni služe i ljudima da im prenesu neko nadnaravno saopćenje koje stiže s neba na zemlju, u vidu tajnovitih glasnika. Tako Gabrijel donosi Zahariji radosnu vijest da će mu žena Elizabeta roditi sina, a Mariji da će začeti po Duhu Svetom i da će roditi sina kome će nadjenuti ime Isus (Luka 1,19 i 26). Nebeske vojske anđela javljaju se pastirima u noći, javljajući im rođenje Spasitelja. Anđeli javljaju Kristovo uskrsnuće, a kasnije upoznaju apostole sa značenjem Kristovog uzašašća na nebo, odakle će ponovo doći po svoje. Oni su Kristovi pomoćnici na djelu spasenja, jamče za sigurnost ljudi, prinose Bogu molitve svetih, vode duše pravednih u raj (Luka 16,22). Sa svojim zapovjednikom Mihaelom vode bitku protiv Sotone i njegovih demona, bitku koja traje od početka (Otkrivenje 12,7-9).
Dakle, iako najčešće ne razmišljamo o tome, okruženi smo prisutnošću nadnaravnih bića koja se tajanstveno kreću oko nas, a kojima pisac Otkrivenja daje stvaran oblik. U Kristu se Božja djela naviještaju, prate, podupiru i izvode preko anđela; oni ne djeluju povremeno, nego uvijek. Anđeli spajaju nebo sa zemljom. Ta udaljenost između zemlje i neba ista je danas kao što je bila kad su pastiri na Betlehemskim poljanama slušali divne anđeoske pjesme i radovali se rođenju Spasitelja. Bog ljubi čovjeka danas kao i onda kad su obični ljudi susretali anđele i s njima razgovarali. Nebo može biti blizu i nama u našoj svakidašnjici, jer nebeski čuvari iz nebeskih dvorova prate korake onih koji žive po Božjoj Riječi. Kad su oni koji se uzdaju u Boga u opasnosti, anđeli ih ohrabruju. Navest ćemo primjer apostola Pavla, koji je bio u pogibeljnoj opasnosti na moru od oluje, skupa s posadom broda putujući za Rim. On se pouzdao u Boga kome vjeruje i služi. On piše: "Noćas mi se ukazao anđeo onoga Boga kome pripadam i komu služim, te mi reče: 'Ne boj se, Pavle! Ti treba da dođeš pred cara. I evo, Bog ti milostivo daruje živote svih koji s tobom plove.' Zato, ljudi, budite odvažni! Vjerujem Bogu da će biti tako kako mi je obećano." (Rimljanima 27,23-25)
Osim apostola Pavla, iskustvo s anđelima imao je i apostol Petar. Navest ćemo događaj zapisan u Djelima u 12. poglavlju od 5. do 11. retka: "Tako, dok su Petra čuvali u tamnici, crkva je neprestano molila Boga za njega. One noći prije nego ga je Herod kanio izvesti, Petar spavaše okovan u dvoje verige među dvojicom vojnika, a stražari pred vratima čuvaše tamnicu. Najedanput se pojavi anđeo Gospodnji i svjetlo obasja ćeliju. Anđeo kucnu Petra u rebra i probudi ga: 'Ustani brzo!' reče mu. I verige mu već spadoše s ruku. Tada mu anđeo reče: 'Opaši se i obuj sandale svoje!' Petar učini tako. I anđeo mu reče dalje: 'Obuci ogrtač svoj i hajde za mnom!' Petar izađe i pođe za njim. Nije znao da je taj događaj s anđelom stvarnost; mislio je da vidi utvaru. Kad prođoše prvu i drugu stražu, dođoše k željeznim vratima koja vode u grad. Ona im se sama otvoriše. Iziđoše i tek što prođoše jednu ulicu, anđeo se odmah udalji od njega. Tada Petar dođe k sebi i reče: 'Sad znam uistinu da je Bog poslao svog anđela da me izbavi iz ruke Herodove i od svega što je očekivao narod Židovski.'"
U Bibliji također nalazimo da su ljudi ugostili anđele, a da to nisu ni znali, jer su anđeli bili u ljudskom obliku (Postanak 19,1-3). I danas se događaju čuda. Kad izbjegnemo neku veliku opasnost, kažemo: "Sam Bog nas je spasio." Istina, Bog je poslao svog anđela da nas spasi. Bog djeluje u životima ljudi preko svoje nebrojene vojske anđela. Anđeli nas potiču da činimo dobro. Stoga, budimo vjerni Bogu i hodimo putem pravednosti, a Bog ljubavi i milosti čuvat će nas svojim svetim anđelima na tom putu.
Svetac dana, 27. 09.
Sveti Vinko PaulskiVinko Paulski rođen je 1581. godine u Pouyu u Francuskoj. Za svećenika je zaređen 1600. godine. Sav svoj život služio je siromasima, bijednicima i odbačenoj djeci. Umro je u Parizu 1660. godine kad je jutarnje zvono pozivalo na molitvu. Godine 1729. proglašen je blaženim, a 1737. svetim. Papa Leon XIII. proglasio ga je zaštitnikom svih karitativnih djelatnosti. Osnovao je bratovštine kršćanske ljubavi, Družbu misionara i Kćeri kršćanske ljubavi. U liturgiji se slavi 27. rujna.
Sveti Vinko Paulski (1581.-1660.)
Sveti Vinko bio je sin siromašnog gaskonjskog seljaka. “Moj prvi zanat bio je pasti stado mog oca”, nije se ustručavao izjavljivati. Zaređen je za svećenika s 19 godina. Inteligentan i snalažljiv, uspijevao je u radu i napredovao u karijeri. Bio je odgojitelj u grofovskoj obitelji de Gondi, milostinjar kraljice Margarete de Valois, osobni prijatelj i savjetnik kraljice Ane Austrijske, duhovnik svih francuskih galijaša, boravio je među bogatašima i na kraljevskom dvoru. Samo je čudo milosti Božje da je Vinko i u tom društvu krenuo putem svetosti.
Briga za siromahe i bolesnike
Vođen Duhom Svetim Vinko je shvatio da mora svoj život posvetiti potrebitima, najbjednijima. U Francuskoj je u to doba bilo mnogo siromaha i beskućnika. Plemstvo, vodeći stalež, propadalo je i ginulo na bojnim poljima i u dvobojima. Veleposjednici su vodili vjerske ratove protiv protestanata koji su dobivali sve više pristalica. Biskupi su se otimali za bogate biskupske nadarbine. Niže svećenstvo je živjelo u neznanju i zaostalosti. Svi su iskorištavali narod, a nitko se za njega nije brinuo. Vinko Paulski je to sve vidio i razmišljao kako pomoći Crkvi i Francuskoj.
Već kao župnik u Chatillon-u osnovao je prvu bratovštinu kršćanske ljubavi (1617.) koja je imala zadaću da se brine za siromahe i bolesnike u župi. Nadzor nad takvim bratovštinama koje su se širile i po drugim župama povjerio je Lujzi de Marillac.
Na prijedlog gospođe Goussolt osnivao je i bratovštine gospođa kršćanske ljubavi čije su članice bile većinom iz visokoga plemstva. One su revno dvorile bolesnike. Njihove milostinje su bile obilne, a djelovanje uspješno. Općenito, u životu sv. Vinka žene su igrale važnu ulogu. Bile su mu suradnice, savjetnice i novčano su ga pomagale. Bez njih bi mogao malo ili ništa učiniti.
Uz pomoć grofice de Gondi osnovao je i Družbu svećenika misionara – lazarista koji su na njezinim imanjima seljacima držali misije. Kuća u kojoj su stanovali zvala se Kuća sv. Lazara, pa su po njoj misionare prozvali lazaristima. Kasnije su misionari u Kući sv. Lazara održavali duhovne vježbe za siromahe i tako ih pridobivali za čestit kršćanski život.
Crkva se kroz stoljeća oslanjala isključivo na redovnike. Redovnice su bile odijeljene od svijeta i života strogom klauzurom i svečanim zavjetima. Nije im bilo dopušteno baviti se apostolatom, kao što je njega bolesnika i poučavanje mladeži izvan samostanskih zidina. Sveti Vinko je prvi koji je uključio redovnicu u aktivni apostolat.
U želji da pomogne siromasima Vinko je u suradnji s Lujzom de Marillac osnovao družbu Kćeri kršćanske ljubavi i poslao ih u bolnice, staračke domove, sirotišta i župe. Gospođe i kćeri kršćanske ljubavi preuzele su u Parizu i brigu za nahočad.
Vinko je ljubio siromahe, ali nije prezirao ni bogataše. Sve što je od njih dobivao davao je siromasima, koje je nazivao “naši gospodari”. Za sebe i svoje dvije družbe nije tražio ništa.
“Njegov je život bio Evanđelje”
Vinko je bio ponizan i jednostavan u govoru i vladanju. U radu je bio neumoran. Obnovio je vjerski život. Bio je najspretniji, a možda i najveći reformator klera. Njegovom zaslugom osnovana su sjemeništa. Njegov utjecaj bio je velik među redovnicima i redovnicama, svećenicima i biskupima.
Vinkov je život bio plodan. Ako bi i nestale njegove ustanove, ostao bi on, Vinko Paulski, neiscrpivi izvor duhovnog bogatstva, o kojemu Andrč Frossard kaže: “Njegov je život bio Evanđelje”, ili “Gospodin Vinko ostaje neusporedivi vođa na putu ostvarenja ljubavi prema Bogu i prema čovjeku“.
Srž njegove ljubavi prema bližnjemu je u tome što je bijednima i nesretnima vratio ljudsko dostojanstvo i pokazao da se ljubav ne može odijeliti od poštivanja. Snagu za sve ovo crpio je pred Presvetim. Njemu je jedino bilo važno ne izgubiti u djelovanju kontakt s Bogom. Vodilo ga je bezgranično povjerenje u Božje vodstvo i Božju providnost i nisu ga zbunile ni brige ni udarci. Sve je prihvaćao u istinskoj poniznosti. Govorio je svojim sestrama: “Vi nastavljate djelo Isusa Krista i dužne ste postati mu slične.”
“Kako bi naš Gospodin o tome prosuđivao? Kako bi se On ponašao u takvom slučaju? Što je On o tome rekao?”, pitao se često sv. Vinko, tako da je to postalo “kraljevsko pravilo” svih njegovih čina. Jezgra je, dakle, Vinkove duhovnosti raditi kao Isus Krist. Neka to bude i “kraljevsko pravilo” njegovih duhovnih kćeri, sestara milosrdnica!
malo odmora
Večera
Sjedi muž ispred televizora, pa poviče:
- Ženo, jesi li spremila večeru?
- Nisam. - Pa zašto nisi?
- Poručio ti župnik: kad možeš sudjelovati na misi preko TV-ekrana, pokušaj i večerati preko ekrana.
Blagdan je sv. Vinka Paulskog, sestrama Milosrdnicama želimo sretan i blagoslovljen blagdan njihova utemeljitelja, a svima koji nose ime sv. Vinka neka je sretan i blagoslovljen imendan
vaš don Marin
