Nebo su parale munje... Vjetar je vijao otpatke u zraku, a guste kapljice kiše neumorno hladile toplu ljetnu noć. Kazaljke na satu su se i dalje micale, sekunde su se i dalje nizale, a moja dva strahom izbuljena oka u mraku su tražila odgovore. Prijeteći zvuk groma prekinuo je moje dječje snove i probudio dječje strahove. U opasnosti sam! Čvrsto zatvaram oči, plahtom se štitim od sudbine: "Bože, molim te da prestane grmiti!"
Gle, opet sam mala, opet sam dijete koje šapće molitvu u oluji. Kroz otvoren prozor, hladni zrak mi je iznenada postavio teško pitanje: tko sam ja?
Jesam li u ovoj priči dobar lik? Što mi je činiti?
Brzo okrećem stranice unatrag. Život mi nudi odgovore. Pogledaj!
Ja sam prije svega dijete. Daleko od sigurnosti i poznatoga prvo na što pomišljam su roditelji.
Stranac sam u sred svemira i i dalje ne znam što mi život nudi. Mrzim što moram probati novo, stjecati iskustva, bojim se.
Slušajni sam prolaznik i nijemi promatrač. Dijete sam koje čeznutljivo gleda u bijeli papir i očekuje nešto veliko. Sanjar sam i još sam dovoljno mala da mogu sanjati o životu. Ponekad klinka zaljubljena preko ušiju koja sjedi među oblacima i čeka da se brige razbistre. Učenik sam, kao i svi. Još je toliko toga za naučiti. Čovjek sam. Utrkujem se s vremenom, strašno mi se spava dok učim i često žmirim pred vlastitim greškama.
Ja sam starac kojemu se nigdje ne žuri, baš kao da je proživio sve što se proživjeti moglo. Znam sporo koračati i uživati u šuštanju lišća uz rijeku. Rijetko imam osjećaj da nemam kontrolu nad vremenom i da vrijeme leti.
Ja sam pahuljica. Jedinstvena, neponovljiva, nježna i osjetljiva. Na prvi pogled beznačajni dio mase, a što me bolje upoznaješ, shvaćaš da uopće nisam beznačajna. Pruži mi malo topline i rastopit ću se.
Knjiga sam, koju je svatko slobodan tumačiti na svoj naćin. Nekome ću se svidjeti, nekome sam totalno bezveze.
Tajnovita sam i umjetnica kojoj je najveća radost stvarati djela. Uzbuđeno dijete koje ne može usnuti od išćekivanja.
Siromah sam. I dalje sjedim na prašnjavoj ulici i među mnoštvom tražim prave prijatelje.
Poticaj sam. Potičem na stvaranje i razmišljanje. Uho sam kad treba slušati i rame za plakanje kad treba tješiti.
Još ne znam što ću biti ni hoću li uspjeti, ali postavljam ciljeve i svladavam prepreke. Uspinjem se i padam.
Zapravo uopće nisam savršena i nije bitno što mislim ja, nego što misliš ti? Reci mi, tko sam ja?
