Oduvijek me bilo strah biti osjećajna. Glupo je razmišljati da vas netko poznaje bolje od vlastitih roditelja. Tješite se da je tako, ali nije. Mama je imala pravo, kao i uvijek uostalom. Jednom mi je rekla (više se ne sjećam zbog čega) dok sam zamišljeno grickala čokoladu s lješnjacima i ometala ju pri ručku, kao i obično: 'Ti si stidljiva i povučena i kod kuće, ne mogu ni zamisliti kakva si tek vani. Ti se uplašiš kada ti se netko uopće pokuša približiti, ne dopuštaš da ti netko pokaže da mu je stalo.' Ne znam zbog čega ni kako, ali točno je tako i bilo, a jednim dijelom je i sada... Malo prije sam gledala film s mamom...romatnični naravno - P.S.VOLIM TE i cijelo vrijeme sam bila namrštena jer sam pokušavala sakriti da sam tu glupu osjećajnost (a mama tvrdi da sam bezosjećajna-očito mi dobro ide pretvaranje 
) naslijedila od svoje već na rubu suza - majke 
. Kao da se bojim osjećaja... Jednim dijelom je to zbog toga što sam kad sam prvi put zbiljski osjećala bila i zbiljski povrijeđena. Ali javljalo se to i prije. Obično tu svoju osjećajnost istresem u napisane riječi ili kroz *mrštim se da bih prikrila koliko sam tužna, sretna ili zaljubljena* facu.
Osim toga imam kroničan strah da ću ispasti glupa, točnije da će se poslije taj moj čin ismijavati u društvu. Premala sam da bih bila spontana i svoja. Koja još blesava cura u 3 u noći sjedi doma pred računalom (jer jedino tamo ima sliku dragog 
s upaljenim malim svjetlom i potajno crta -sebe i njega- kad se već nisu sami uslikali, a pati za uspomenama. Satima šilji olovku dok ju hvata euforija uzbuđenja, a nakon toga se spusti na zemlju i razočara jer firstly - nije talentirana Bog zna kako (čitaj ni upola kao brat - đinijus), secondly dragi će vjerojatno reći: hey hvala, kakva si ti kraljica... i šuknuti to negdje u sobu da nitko ne vidi, thirdly nemam dovoljno hrabrosti, ispala bih glupa, a poslije, nakon nekog vremena bih vjerojatno udarala glavom o zid za kakvu sam ja osobu kidala živce u sitne sate... Svakakve gluposti meni padnu na pamet...baš. 'Hey honey, nadomiještam manjak romantike pa sam ti nacrtala ovo, kupila i 
love milka, a planirala sam i napisati nešto tek tako da to imaš, ako me trebaš a nisam tamo...' Pa... dobila bih *what's your problem* odgovor. Nema veze... Jednom će valjda sve doći na svoje. Nek za sada čokoladice i slika čekaju neki bolji dan.
P.S. Neka ovo bude naša mala tajna 
on ionako ovo ne želi čitati.
