Kut (s)udara
25.05.2005., srijeda
Dreamweaver's padding of life
Mirno ležeći, pogledala je kroz prozor na osunčane balkone susjedne zgrade. Tlakomjer joj danas nije bio sklon: 99/66, puls 106. Očito, njezino srce divlja. No proljeće se razlijevalo sunčevim zlatom sve duljim putovima vremena, a nadolazeći najduži dan u godini mjerkao ju je s kalendara.Budući da krug nema početka, tko ga može iscrpiti? Staklene površine prozora, prečaci u nečija tuđa utočišta, mirnim su odrazom neba davali njezinom vidiku pastelne tonove. Što je četvrtasto, miruje, što je okruglo, kreće se, učio ju je drevni kineski mudrac. Ponovno vrtoglavo usredotočena na misao kako da izgura današnji dan, znala je - mora krug pretvoriti u kvadrat. Nekim još nespoznatljivim okvirom mora uramiti neuravnoteženu semantiku dnevnih zbivanja kako bi što manje strukturalnih cijepova moglo omogućiti pad krhke strukture. Željela je čuti odgovor, no nekoliko dana ranije doktor joj je propisao kapi za uši. Čini se da je jedina u trenutnoj galaksiji uspjela štapićem za uho razdrijeti slušni kanal, pa je umjesto tihog šapta odgovora nemoćno zujanje pratilo njezine misli. And from lust to dust In your sweetest torment I'm lost.. Zatvorivši oči, sjetila se srcobolnih jurnjava gradskim ulicama nekoliko godina ranije. Duljenje dana tada je djelovalo još pogubnije po njezinu psihu. Bila je sparena s krivim sanjarem koji joj je podrezao krila u trenu kad je samo njih imala, kako bi njegova bujna i osjećajna nutrina mogla biti vraćena u posjed žene koju je volio; završila je sama, u bezimenom kovitlacu senzoričkih manipulacija. Dobro se sjećala, uz duboki udah, kako je nebo zastrto oblacima propustilo svoj vodeni teret na užurbano gradsko ožilje, a tramvaju su vozili Savskom bučnije no ikada. Jedino oruđe bijega i spasa s mjesta njihovog bolnog prekida bio je obični bicikl. Sjela je na njega, svjesna da je nakon prvog zbiljskog okusa muške blizine ostala sama... uz naklon svojoj padajućoj težnji za životom stavila je slušalice u uši i jurnula. Slalomareći ulicama na pouzdanom pratiocu, duboko se nadala da će joj se nešto višetonsko prepriječiti na putu i baciti je u bilo koju Valhallu: bezimeni su bogovi nijemo gledali njezinu otežalu navigaciju i noćnom morom obremenjeno zemaljsko postojanje koje je, čuda li, mislilo da se dvokotačnim prijevozom mogu dotaknuti eterične sfere zaživotnog. Toga trena bila je uvjerena u to. Plemenite vatre svečanih svijeća samilosti gorjele su u nekom drugom kraljevstvu prostor-vremena, u ovom je samo trpki okus sadašnjeg rekvijema za snove zaluđivao ritam njezina srca. I can show you how you could do the same: "Hrabro, Katarina, udahni." I can tell you I'm the shadow on the sun.. Bezizgledno beznadno kruženje moglo bi zaspati zajedno s njezinim duhom, pa će sva uzaludna kuckanja po tvrđavi života zamrijeti, a poruke nepoznatog koda ostati zabilježene van nje. Heroji za jedan dan, to nije ono čemu ju je Sun Tzu učio. Ipak, i njega su vlastite riječi nadživjele. Pismenima zašarane stranice bit će jednog dana ponuđene nekom nadobudnom strancu za predjelo njegovog dana, čemu bilježiti sve? "Karmički oceani tvojih očiju prizivaju me. Vidim, učiš me, nije potrebno ljeto da se u njima topim i hladim od nesnosne sparine koja udara na grad. U osjetu glasa kojim mi daruješ rastopljene komadiće okrhnutog životnog ogledala nalazila sam raznolike osjete. Strpljivo sam ih njegovala... procvali su čežnjom za tobom." Osmijehom neodraženim glatkim staklenim površinama utisnula je jastuku poljubac za laku noć. Usred bijelog dana, jedna je snovita utvara zatvorila vrata percepciji i mirnom rukom, lijetajući snovima, nadišla zadimljeni okus svakodnevice. A što je bilo s biciklom? |
16.05.2005., ponedjeljak
Attachment
Umirući to čine šutke. Grad podno mene je sjajni palucavi zmijski jezik, noć je okrunjena zvjezdanim naušnicama. Na jednoj se smjestio mjesec. U zatišju se čuju cvrčci, iako je sumrak odavno otet umornim uočima.Zamirem u tajni neotključanoj proteklim satima. Konzerviranu nadu izgubio sam stranputićareći. Samoća je jednako bezokusna kao i onomad, kad sam noseći miris zvijezda, bio položen pred njezinim nogama. Ukorijenio sam se u njezinom pogledu, izolirao svoje nestabine elektrone i dopustio da se valencija naših duša deklinira s vremenom. Počevši imenovanjem, pripadnošću, smjerom.. sačekao sam u plavičastom odsjaju dima htijući ugledati cilj. Zazivao sam ga, tražio tajno spremište sreće i instrument kojim bih ga zadržao. Uz mene, opuštena i mirna, nerijetko je gledala daleko u daljinu, u zelene obronke tuđe zemlje. Je li već tada njezin san bio kiša tuđincu? Bez riječi, zatamnjem silinom osjećaja koja me ugodno gušila, nisam se pitao smije li biti mojim snom. Pojmio sam je stvarnom. A onda je nestala. Zazujalo je snažno oko mene nebeskom eksplozijom proljeća. Nisam opažao razliku, tek posljedice trešnje koja je zahvatila moja duh. Magnitudu kojom sam uzdrman još ne mogu objasniti. Rekoh već, vrijeme je fluid koji me ne smiruje niti ga osjećam. Pijući srebro iz srpastog mjesečevog kaleža uživam u svom malom vrtu zasađenom upitnicima. Miriši na nju, još miriši na nju. Noć razara. Prostorna razdvojenost nebitno pomaže zaboravu koji još nisam spoznao. Čekajući novu računicu snova i jutarnju kaznu umornim očima, bdijem. Navučen na akronim sreće sakriven u njezinom imenu.. trkom gladnog siromaha mislima opipavam njezin lik. U mislima, gdje udomih čežnju, stan je beskonačnog mira. U galeriji krhotina srca, njezino je počasno mjesto. Tamna su krila ponad mene, šapatom me učeći novu gramatiku života. Prividno umirući, shvaćam da ću još živjeti, makar su najljepše riječi pokopane na skrovitim sprudovima otetog sna. |
08.05.2005., nedjelja
Insecure(d)
Kada bi se ljude moglo opisati trgovinskim rječnikom, jedan bi joj zapis pristajao: oštećena roba. Staklovita struktura koja nije preživjela nasrtaje svakodnevice bez potpunog loma krhke unutrašnjosti. Sobom sama, kao ni drugi, nije znala rukovati. Hoda mirna ulicom. Pamfleti sutrašnjice služe joj samo za proboj unazad. Grlo zategnuto slabljenjem vlastite nutrine ubija njezinu senzoriku. Umjesto da ponekad primijeti predivan, sunčan dan, boji svoje prozore plavim odsjajima izgubljenog neba. Ne boji se smrti, samo ju ne želi okusiti; ponekad njezino zemničko bivstovanje ima tako lijep okus savršenog. No prestane li lagati, sve će ih razočarati. Nutrina, rašivena, prelijeva se iz nje i zagasitim bojama ubija nekad sjajnu auru. Smijehom, prhkim poput prvog snijega, sve rjeđe zamagljuje svoje naočale. A danas je vani tako hladno da i arktička stvorenja u zoološkim vrtovima proklinju svoj boravak izvan toplog kaveza. Otvara vrata i, šapčući stopalima, bježi do slobodnog mjesta na krevetu. Voljeni spava. Pogleda ga, namiriše svježi, nezadimljeni zrak, te nježno odloži svoju odjeću na stolicu namještenu pred ogledalom. Tama je i ne boji se susreta sa svojim odrazom. Zavlači se u krevet kako bi poljupcima nadoknadila neočekivani prekovremeni rad koji im je oteo još jednu večer. Probuđena satom, nespremna i nenaspavana, izlijeće na ulicu. Kosa joj zakriva lice, i zna da će kolegice primijetiti da se nije civilizirano počešljala. Primijete li da nema ruža ni maskare, znat će da si ne posvećuje pažnju dovoljnu za rad u tajništvu ove važne tvrtke. Zlobna će šefica jamačno opaziti da nije stigla popraviti lak, i samo će prezirno otfrknuti zbog nesavršene manikure objelodanjene poslom i tipkanjem. No, preživjet će. Poslovni je dan tekao svojimm redovnim tijekom. Između 9 i 12 klijenti su zivkali kao ludi, a nakon stanke za ručak opet je bila najezda na telefon iza 13 sati. Mirno izbjegavajući recepciju okoline, trudila se svakome iskreno reći "Dobar dan, Marijana ovdje, kako Vam mogu pomoći?" Titraji u njezinom glasu njima su se činili kao iskrena brižljivost simpatične djelatnice. Tako, preko telefona, mogla je ostaviti dobar, željeni dojam. No susret s treperavim očima mnoge bi od njih iznenadio ili prepao. U njima je titrao slabašan, drhturav plamen. Zato je fokusirala ekran što je češće mogla, jer je njezina napetost mogla biti uočena u bilo kojem trenutku. Iznenađujuće brzo obavila je plaćanje osnovnih računa i pristigla kući već oko pola sedam, taman da uhvati dnevnik. Upaljeni televizor uskoro će donijeti prvi od nekoliko dnevnih presjeka. U kuhinji tanjuri, u sudoperu tava i nekoliko vilica. Brza večera za troje ljudi, vjerojatno omlet sa špekom, njegov omiljeni. Je li vani s prijateljima? Je li ovo bilo predjelo za alkoholni izlazak? Kruha nije bilo. Ugljikohidrati su, dakle, izjedeni. Nadala se samo da ih oni ne probavljaju uz višak alkoholnih para, jer takve su je večeri plašile više od drugih alergena. Antihistaminici, naime, tu nisu pomagali. Spavajući, nije čula da je netko ušao i da je budi poljupcem. Zaspala je u ručniku odmah po izlasku iz kupaonice, i nadošli muškarac iskreno se zabrinuo da će se prehladiti. Poljubio ju je i odnio do kreveta. Tih nekoliko koraka na njegovim rukama njezina su krila rasla i jačala se. Uzvrativši usnama sve riječi koje je željela poslati do njegovog srca, predala se mirnom i nježnom užitku zajedničke hormonalne navale. Nije trebalo dugo, a onda je trebalo još kraće. Nepunih pola sata kasnije on je ponovno spavao snom zadovoljne bebe. Ona, rasanjena i neispunjena, nije imala razlog da zaspi. Povukla se u ostavu i otamo izvukla malu kutiju. U njoj je čuvala sve. Hrčkovo blago, zalogajnica prošlih vremena, zbornik naplavina njezine dušu i ruku. Prebirala je po svom malenom arhipelagu sjećanja, istinski nezaboravljenih trenutaka. Nekoliko ljetovanja, komadići alkoholnih večeri, fotografije, čudni kamenčići prikupljeni na plaži i pokoja školjka u kojoj more odavno ne stanuje ni mirisom ni jekom. Prstima je napipala okvir slike, Lovrine slike. Njegove su je plave oči probole. Sa slatkih sedamnaest taj ju je morski ptić potpuno zaludio. Kao da se začuo hihot prijateljica, šuštaj ljetne haljine i klapkanje gumenih natikača, dok su se zidovi ostave zatamnili nalik sutonu. Zatim je pao mrak. Nije vidjela ni čula išta, no zapaljena bol joj je parala obraze i čelo. Ujutro je izbjegla sobno ogledalo i zaputila se ravno prema kupaonici. Aspirin i analgetici pomoći će. Bolnim je pokretom vratila lijekove te se zaputila do frižidera. Jednom žlicom, zaostalom u pekmezu, prekriva tamni podočni krug. Vidljivost na lijevom oku nije bila dobra. Desno je radilo, ali su rad vidnih receptora ometali šumovi u glavi. Malo kasnije, pred ogledalom je hrabro istisnula ogromnu količinu tekućeg pudera, usitnila korektor i prekrila plavice na licu. Ona ljubičasta na vratu nestat će pod maramom, no nju ionako nije zaradila udarcem. Lijevo je oko sada bilo otvoreno, ali nije mogla gledati u svjetlo nad ogledalom. Namjestila je šiške tako da pokriju osjetljivo osjetilo. Srećom, modrice opet nisu bile jako uočljive. Krhkim je korakom hodala ulicom, uživajući u suncu, sakrivena iza velikih naočala. Da je mama znala čemu će služiti, poklonila bi joj još veće. No ipak; nije trebala otvarati kutiju koje se Nikola tako boji. Nikola nije kriv, to je radio alkohol. Njegove su ruke naviknute na nju, zaboravljaju da ne voli grubost, i nisu imale ubojite namjere. Nikola je voli i brine se za njih. Sada se jamačno ubija od posla, i ona ga razumije, a večeras će njih dvoje imati lijepu večeru, pa mu možda bude lakše nakon teškog dana za strojem... Neki ljudi gledaju filmove. Neki žive u njima. |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
Najdraži
+ ANYWAY...
+ Blizančevi osjeti
+ Eterično rječito
+ Kucaj duha
+ Noćni zapisi
+ Opojna taverna
+ Slikovito zvjezdano
+ Zvonjavo D!
Anđeli u ofsajdu
+ Estetizirana praznina, E.Pranger
+ Fluidno crno, UrbanChaos
+ Majstorski složenci, Porto
+ Mirisno pričljivo, Cocosh
+ Osjetom bola, Redskin
+ Pjev bodeža, Yuriko
+ Plemeniti intelekt, Hal
+ Senzualni chill, Cff. Noir
+ Skladni ekstremi, Creativa
+ Slobodnim stilom, FreeStyler
+ Ugodni mrak, Neferneferi-Seth
+ Nebeski plač, Celeste
+ Okovano crtovlje, O. & L.
+ Rasjeckano pletivo, Neprilagodjen
+ Zakucana tišina, Tofu
+ Zen-crtovlje, Lighthouse
+ Lucidni OvajOnaj
+ Mobilini Kemoterapija
+ Nasmijana Celebrity & Alter ego
+ Nemirna Lososs
+ Razigrani Tarzan
+ Začuđujuća Cow
+ Zaigrani Pooka
Također dragi i čitani
+ Analna Carica
+ Futilna družba
+ Il Postino
+ Kišni čovjek
+ Kreeza Identeeteta
+ LetMeSee
+ LilFish
+ Mačak u čizmama
+ Maslačkica
+ Mental
+ Mr. Piton
+ My Way
+ Sanjin svijet
+ Sedmi Pixi
+ Slomljena Muzika
+ Summer Gathering
+ Tangled
+ xGreyMousex
+ Young
+ PBP lirici
+ Klan Vuka i Zmaja
+ Jezični savjetnik, Stitch
+ Programerski pogled, Vuk
+ Opća podešavanja, Nel'Chee
+ Vizualna podešavanja, Rat
Vode nas niske strasti.. rekoše.
Sutra je samo tridesetak cigareta
udaljen bezdan ljudske gluposti,
rekoh ja..
Mudri su šutjeli.
Poveznice
+ Absolute Shakespeare
+ Bibliomania
+ Creative Commons (HR)
+ Cinestar: Online rezervacije
+ Color Swatch
+ CSS guide
+ Elektroničke knjige
+ Encyclopaedia of Arda
+ Firefox Myths
+ HTML lessons
+ Korienski rječnik informatike
+ Last.FM
+ Nabava.net
+ Name Voyager
+ Numerologija
+ Opera
+ Quiz: Fantasy/SciFi character
+ Quiz: Warcraft 3 Hero
+ RIAA Radar: Alt Rock
+ The Art of War (1910)
+ The Spark
+ Validate (X)HTML & CSS
+ VIP.hr Navigator
+ WinCustomize
+ XP PowerToys
Zadnji unos prati
+ In Flames - Come clarity
Zadnjem unosu prethode
+ Točka. Na sve.
+ Mer de noms
+ Space and Time
+ Paperje
+ Kriza identiteta
+ info: Čitanje u subotu
+ Lacking dotted pattern
+ Dreamweaver's padding of life
+ Attachment
+ Insecure(d)
+ Safely unarmed
+ A la matrose
+ In memoriam
+ Indefinetly
+ Caving in
+ info: Redisigned
+ Ignore/Ignite
+ Smells like spring iteration
+ Unwritten invite
+ Somebody's anyone
+ Unless I can cry
+ Inn Town
+ StubBorn (putanja druga, V.)
+ Kandilce (putanja prva, A.)
+ Homicidal suicidal
+ Where be drakes?
+ Online
Potrebne alatke
Višetjednim je promatranjem zaključeno da sam netko tko ima vrlo kompliciranu osobnost koja se, malim dijelom, može iščitati preko paradigmi. Dakle, za mene nema User's manuala, tek šturi FAQ preveden s korejskog na engleski pomoću softvera, a ne pravih ljudi. Ne treba vam user manual, uostalom, u fizičkom obliku bi vjerojatno težio par tona - dakle unusable.
plug & pray.
This blog is copyrighted.
Layout, graphics, & brushes by Leiyla.
Additional coding & all text-entries by Collisioncourse © 2005.
Very thankful to Hal for verifying the coding!
All other materials are subject to copyright of their respective authors.
Do skorog čitanja!
Višetjednim je promatranjem zaključeno da sam netko tko ima vrlo kompliciranu osobnost koja se, malim dijelom, može iščitati preko paradigmi. Dakle, za mene nema User's manuala, tek šturi FAQ preveden s korejskog na engleski pomoću softvera, a ne pravih ljudi. Ne treba vam user manual, uostalom, u fizičkom obliku bi vjerojatno težio par tona - dakle unusable.
This blog is copyrighted.
Layout, graphics, & brushes by Leiyla.
Additional coding & all text-entries by Collisioncourse © 2005.
Very thankful to Hal for verifying the coding!
All other materials are subject to copyright of their respective authors.
Do skorog čitanja!