Kut (s)udara
24.06.2005., petak
Paperje
"The world and I laugh at my expense..", pomislio je gledajući je kako sanjarskim pogledom peca snove izgubljene u daljinama. Prozor je bio širom otvoren, ne i njezine ruke, zaleđene nepovjerenjem i nedoumicom. Patetično paperje njezine ljubomore i nesigurnosti gušilo ga je. Njihova je veza bila najljepši san - trajala je tek dio svakog stvarnog dana i rijetko se javljala, jer dane ožigosane s nekoliko sati ležećeg odmora mozak ne priznaje kao pozornicu dostojnu svojih misaonih egzibicija. Njezina ga je ljubav uljujala u njega, a onda se, ne jednom, probudio bez zraka, zagrcnut u paperju. Djevojka poput nje ne koristi jastučnicu kao celofan za svoje osjećaje.Nadao se da će s vremenom to paperje izrati u lijepo, moćno perje na čijim će krilima njihov odnos nadletjeti sve nedoumice u njima i pogotovo oko njih. Nevjerojatan par koji je djelovao skladno... svijetu je bilo teško priznati da je, možda, i njegovo opće tumačenje zaglavilo negdje u bajkovitim bespućima. Što s njom? Miriši na snove i želi ju zadržati, ali nije mogao biti sasvim siguran poznaje li svoje ruke dovoljno dobro: može li je zadržati rukama? Usnio je i sam vrlo čudan san preksinoć. Tetura na cesti u nadi da će uskoro vidjeti neki telefonski stup, tu vertikalu koja govori da su blizu ljudi spojeni komunikacijskom glađu. Rastrgana ptica razderana je na nebu. Oblačno pero tek okret glave dalje donosi miris poraza. S urođenim je uzdahom otvorio oči u ovome svijetu. Kad je naučio govoriti, opažao je samo lijepe stvari kojima su ga okruživali. Kasnije je shvatio da ne posjeduje sve riječi, tek konačno mnogo pitanja. Te da su najžuđenije stvari poput iskrica u noći, izgubljenih i previđenih, gotovo privida oplakanih vlastitim suzama do bjeline čiste iluzije. Mjestimice i ponekad osjećao se udomljen u nekoj slatkoj laži ili nečijim sjajnim očima. Ponekad je ogledalo nudilo razigrano obećanje boljih dana - jer bio je jedan od onih kojima mladost najbolje pristaje. Hodajući u snu tom telegrafskom cestom, žaleći za svim psima lutalicama i napuštenim mačkama koje su ostale iza njega u gradu, shvatio je da se starosti sparene sa slabošću uzalud boji. Ona je samo jedno dijeljenje karata više, mogućnost da se izbjegne opći zaborav. Sve njezine mane, svi kvarovi pomno uglađene vanjštine, blijede. I znao je da bi ju volio dočekati. No budni slijepi uvidi poput ovoga nisu ga vodili nigdje. Nijemo i bespomoćno, zatočeni unutar svojih glava, zasjeli su kao dva poglavice, nijemi za stvarnost. Ipak, sunce se smije, ptice se smiju, susjedi se smiju... njima? Njemu? A ne, neće ona takva, tako s njim. On zaslužuje koju njezinu riječ. On ne zaslužuje proživljavati osobne izabrane scene ove kraljice drame u kojima mu ona nameće glavnu ulogu, a sve režira tako da ga, na kraju, iznesu obezglavljenog. I srce je glava, rekao je prijatelj, dovoljno je da ono strada. Ne toliko zbog nje, koliko zbog vlastite gluposti, u čije ocenske dubine zaranja kao pravi pacifist, čovjekoljub bez ikakve opreme. Zna dobro, jedan je Curavić. Njezino je postojanje svoj smisao nalazilo u slikama. Njegov se pak jezik, nalik gladnom morskom konjicu, palucao u moru neizgovorenih riječi. Dubokim uzdasima pokajnika vlastite gluposti rasijecao je tišinu oko sebe. "Smrtnost. Što mi, ovce na zemaljskoj ispaši, znamo o tome? Prepredeno je istkana ova naša životna nit.." A onda mu je sinulo. Kako god odigra, smijeh će i dalje puniti njegov kompleksan duh nesigurnošću. Neće dočekati svoj pravi potez. Čemu onda ne ubrati ono slatko, zrelo, snovito htijenje, tu odmah do njega, makar mučenička drama potrajala? Vjetar je razotkrio jedno nepomično lice. U datom trenu, u sigurnosti vlastitog očaja koji je zaglupio ono malo pameti što je evolucijskim podešavanjima dano da preživimo, privio se uz nju i zasuo svoju Snjeguljicu poljupcima s okusom usoljenih snova. |
17.06.2005., petak
Kriza identiteta
Humor je dobar za crne dane, ali ne i za šminku. Pogotovo ne za sunčanih dana poput ovih koji su zalegli na grad. Pritisnut sparinom, hranio se znojem i isparavanjima naseljenika koji su žurno gmizali prema svojim malenim betonskim enklavama. Ogledalo ju je izdalo, opet. Glas iz druge sobe zaječao je cerekom, a njezina se ruka trznula i - ode maskara. Hitni popravak bio je nemoguć, pa je mekanim puderom mirisa vanilije ponovno natapkala umornu kožu oko očiju. Mogla se okladiti, opet nešto glupo, as seen on TV ili negdje na netu. Ili se opet smijao Bucku? - E sori, nisam mogao, opet je cvrkutao s pticama. Idemo? Bucko ih je tužno pogledao i u znak nemoći ostao blejati u vrata. Nije čuo da je u autu upaljena klima, ali je čuo da njihov auto kreće i odlazi. Tužno i mlitavo se sklupčao. Ušla je kasnije podvečer, a on je vrebao iz pretinca s cipelama, koji je opet ostao otvoren. Nadala se samo da opet nije upalio Macintosh, kompjuter dovoljno user-friendly sastavljen da ga upali i mačka. Domaća i oteža, doduše. Bucko ipak nije bio bilo kakva mačka. Glasao se poput pripite purice, misleći da će time dozvati neku raspomamljenu domaću ženku. No one su, lijene i udomaćene, ostale u hladu svojih soba, dok je Bucko trčao oko nogu dragih mu Jurkovića kako bi mu dali još malo onih finih, njami-njami vrećica. Koje su bile skupe. Njezin računu sklon podznak, Bik, ludio je. Taj je mačak jeo bolje od njih, znala je Vesna, a ukoliko nije peder, imao je i bolji seks. Ona je bila klasičarka, zguza nikako, a Hrvoje je bio prelijen i preumoran da poduzme išta dublje od hrkanja pred san ili predlaganja neke egzibicije koja bi ih oboje koštala kiropraktičara. Egzibicije i vratolomije su kul, ali san joj je bio potreban. Njezin san kojemu suprugov hrkajući zaziv nije pomagao. Kao ni mačak koji je umislio da je ptica. Jednom je, doduše, Bucko utamanio goluba, na bijelom vunenom tepihu u njihovoj dnevnoj. Nije planirala đuveč za ručak, niti skoro pranje tepiha, niti svoj vrisak kad je shvatila da je domoljubna gradska ptica serica vjerojatno bila toliko zaglupljena cementom da ju je Bucko dokusurio kad već nije mogla razlikovati beton od poda terase. Krivo sletište, ti idijote pernjati. Možda ju je trefio herc u zraku pa se Bucko omastio, mislila je ribajući tepih prvoklasno smrdljivim dezinficijentom, već uobičajenim na sebi dragim predmetima koji su dopali njegovih šapa i žlijezda za označavanje teritorija. Ili je osjetio da ona u kući želi eunuha, ili je bio demon iz prošlog života koji je sustavno uništavao njoj drage stvari. Tako su stradale, redom, mnoge bilješke s posla, nekoliko odjevnih predmeta, pokoja ogrlica koju je nemarno ovjesila o kvaku kupaonskih vrata, pokoja suvernirska igračka uz koju je bila posebno sentimentalno vezana.. no što vrijedi sentiment probuđenoj evoluciji kojoj se hoće seksa? "A opet, mudra moja, ko ti kriv kad čistiš za smrdljivim jednim Bikom i jednim kontemplirajućim Vodenjakom.. lijepo su ti rekli da vam aspekti nisu povoljni, a za mačka čak nisi ni pitala kako će upasti u ove kvadrate.. Isusa ti, kako ovo štinka, opet večeras ne smijem staviti ruke ni blizu glave osim da se onesvijestim!" - Mijau... Kasnije je radila, glazbom napunjenih ušiju da dovrši sve proklete i nesvete dopise koje bi joj bez pardona uvalili nakon bilo kojeg sastanka. Nije se osjećala voljnom ni za što, mijauk slušalice nisu prigušile. Mačak, muž nije. Dobro, znala je da im se bliže nezgodne godine i da je brak relativna konstrukcija navikom inspirirane zajednice, kojoj je podlegla bez previše premišljanja, ali da se htjela udati za mijaukavca, prvo to ne bi učinila, ili bi se samoinicijativno prijavila za sodomita te si tako olakšala plaćanje računa boravkom u nekoj ustanovi u koju bi ju pripustili kao opasnu za šire društvo. No, zloba je vrebala iz prikrajka i sjajnih mačjih očiju, koje su se suočile s njezinima kad je Bucko, potaknut navikom, skočio na radni stol i trgnuo njezinu ruku s olovkom dovoljno da zašara papir na nepredviđenom mjestu. Taj je izvještaj trebao lekturu, ne mačji autograf, mislila je dok je pažnje žednu mica-macu stavljala u njegovu košaru. A kako da se naljuti na njega? Šetkao je s onim svojim repom kao ponositi samurajski zastavnik, dok je njoj na pamet padao samo lik iz onog virtualnog ludila u koje je Hrvoje ponekad zapadao... Hrvoje je tada Bucka zvao Grom, dok je njoj na pameti bio sam grom i pakao. Bucko je mirno spavao. Ona, vraćena poslu i umjetnoj izolaciji, planirala je uskoro zavšiti posao. Možda se Hrvoju bude dalo oprati suđe.. možda bude vremena i za neko zaigrano maženje ako ga opere.. Hrvoje, čudnih telepatski sposobnosti, koje bi ponekad i od najvećeg pacifista proizvele masovnog ubojicu u ekstremno kratkom roku, a sve zbog izlaganja njegovom blještavom i neuhvatljivom umu, zaprimio je dimni signal iz kuštrave glave voljene supruge. Više ju voli vidjeti s frizurom, no, dobro, pustimo to sad. Mogao bi zbilja jednom smočiti ruke ako želi smočiti i nešto drugo, bez nagovora i upotrebe aspirina. Mrzio je učmalost. Ipak, ona mu je omogućavala dovoljno vremena za hobije i dobar spavanac. No, koliko god prčkanje po svemrežju bilo zabavno, suđe se neće samo oprati i bolje da joj pomogne. Budući da su svi tanjuri i setovi šalica s vremenom počeli prodavati zjake i upucavati se, onako raspareni, ičemu što je naslanjalo svoju njušku na staklenu vitrinu, Vesna nije ni gledala manjka li koji porculanski primjerak. Bit će prilike za novo. Hrvoje se iskazao, suđa nema na vidiku, večeras će se malo dulje zadržati u kupaoni, i nju treba malo dovesti u red, pe će, ukoliko pilan ne zaspi, izvidjeti kakva mu je razina libida. I obavezno staviti neku laganu glazbu da ga smiri i da se i ona sama opusti. Trebalo im je svega, dobrog hopa-cupa ponajviše. Brak je uvijek čvšći ako ta spojnica radi. Prigušenog svjetla, kako nikome ne bi palo na pamet da se suoči s nekom novom, sutrašnjom obavezom, dvoje se supružnika suočilo u krevetu. Njezine sjajne oči prodirale su u u njegove, dok je polagano zasjedala na njegovo ustreptalo međunožje. Ugodno sljubljena s njime, zamišljaući neki blagi predio ugodne tropske klime; povjetarac s mora zamijenio je njegov dah koji je bivao sve brži. Dobri stari rodeo imao je završiti uzajamnom eksplozijom, koja se bližila sa svakim novim pokretom. Dapače, čak je i ona bila blizu, ovo je bilo ja-a-ako dob-ro kadli... - Mijau! Odlučila je da Bucko, od sada nadalje, ima biti u nekoj drugoj sobi; podli je vojaer opet zirkao, znala je. Ubit će ga, njega ili sebe, "još malo i.. i.. jeees-sam"... Ugodom skršena, pogledala je milog supruga koji je blaženim smiješkom mjerkao njezine nasmijane dojke. Trenutku, naravno, nije falilo ništa - ovakvi su rijetki, pogotovo kad u braku shvatite da ste oduvijek mogli jedan bez drugoga, a sada je već prekasno. Bila je na sekundu od pada uz Hrvojeva prsa, kad se ovaj oglasio: - Dušo, može malo mlijeka? Nemoj grijati, ono iz friža je dobro. Samo čaša, ona mala od deci i pol. Tako mi paše tekućina. - Hrcko, a zakaj mlijeko? Kupaona je.. bliže, voda.. - Ma, da mijauk zalijem mljekecom. Znao sam da ti neće smetati. Tako se Bucko i ja razgovaramo kad tebe nema doma. Htio sam mu reći, Stari, ovo je super, moraš uskoro s nekom svojom! Smračilo joj se pred očima. Nije popustilo dok je nije zabljesnula svjetlost nutrine hladnjaka. Pitala se samo jedno: zašto svi muškarci ne mogu voljeti nogomet i zategnute sisare, koje su se zadnjih godinam nakotile u ogromnim količinama? Zašto je nju mačak morao nadvladati u vlastitom bračnom krevetu? Osjećala se poraženo. "Ti smiješni ljudi", mislio je Bucko istežući svoje pomno slickane šapice preko ugodne ružičaste veste. "Kao da bih pričao s njima i da mogu. Svašta si umisle, jadnici, ti moji sluge. Jebeš i jeb, Viskasa bi ja..." Posvećeno mom dragom dlakavom cimeru. |
13.06.2005., ponedjeljak
Čitanje u subotu - moji dojmovi..
Prvo od mnogih čitanja, nadam se! Najavljeno je za 20:30h, u Booksi na lokaciji Martićeve 14d. Obrnutim abecednim redom, čitat ćemo Sudden Sid, zatim organizator svega ovoga Porto, Osvetnik, Noisy D - čija je priča na našoj radnoj kavi jedina izbjegla Merciful but Almighty Red Flomaster of God, bolešću spriječena da nas jučer vidi i počuje Lucy Fair, Kontemplativa, Freethinker te zbog mjesta stanovanja u jednom od 7 Kaštela u Zagreb nepristigao Debelkurac i ja. No, to nije poredak kojim će se kretati mikrofon. :)Gosti iznenađenja ostat će tajnom do čitanja - reći ću samo da sam ostala *paf* vidjevši ta dva imena. Kome od njih dvojice će geografija i obaveze dopustiti dolazak u Zagreb, ostaje da saznamo. Ujedno, hvala svima onima koji su zbog nečega spriječeni u dolasku u subotu.. vama sam jednako zahvalna jer bez svih natipkanih komentara i reakcija priče koje čitate ne bi bile ono što jesu. Do susreta - puse svima. :)* Ostala sam ugodno iznenađena vidjevši ostakleni kutak s natpisom Booksa. Unutra je već bilo ugodno i prije samoga čitanja. Kutić opremljen sjedalicama raznih boja i oblika, obloženih zidova plakatima s koncerata i nekim malim, slatkim sitnicama poput komada slomljenog skateboarda. Dolazilo se već od 20h, a samo je čitanje započelo oko 20:40h. I ostalo je ugodno, to je moj dojam koji je obilježio večer. Popunjena taman toliko da se začuje grohotan smijeh na neke od priča, pokazala se kao odlično mjesto za jedno ovakvo čitanje. Kakvo čitanje? :) Vrlo dobro, rekla bih. Probili smo led prilično uspješno, i sigurna sam da ćemo se i ja i neka druga lica rado vratiti. Da ne duljim... izvedbeni poredak je malo izblijedio u mom pamćenju, no pročitani su sljedeći tekstovi: Sudden Sid :: Little sister Odlična priča koju smo slušali pozorno, te se mladi pisac mogao zadovoljan vratiti za naš veliki stol. Prvo zato što je čitao dobro, a potom zato što je krajem odlične priče o mukama s ženom, k tome u rodu i mlađom, pobrao zvučan pljesak. Noisy D :: Ljubav na prvi dodir Što trema može napraviti autoru koji čita svoj tekst, vidjelo se kad je inače vrlo pričljivi Noisy D mikrofon prepustio Osvetniku. Koji je ovu priču pročitao kao profesionalni glumac, dokazujući jedan od svojih talenata.. Lucy Fair :: Emil ili o odgoju i Golub Jonathan Livingston. Obje su priče vezane za obitelj i doživljaje majke koja muku muči s naprasitim kritičarima: jednom sa susjedom iz kvarta i kritikom odgoja vlastite djece, drugi put s djecom koja postaju pravi mali aktivisti na štetu majčine odjeće i živaca. Obje su priče okončane pljeskom. Kontemplativa :: Monstrumi pipavci Priča koju je Konte posebno doradio za ovo čitanje, a nije objavljena na njegovom blogu. Ukratko, riječ je o součavanju mladog para s pipavim prijateljima čije ponašanje dovodi do nepredviđenih posljedica... Zadnju rečenicu, ubitačne poante, suvereno je na autorov poziv pročitao Noisy D. Priča je zaključena jakim pljeskom. Debelkurac :: Podmoskovske večeri i Decameron Oba čitanja vrckavog autora imala su jedan problem - kako ga najaviti? Nakon što se predstavio sam, uslijedile su dvije priče sličnih tema i poanti, ali bitno različitog ritma i stila. Ukoliko niste čitali, obje su obavezno štivo... Osvetnik :: Lovac Luka Ovu priču sam vidjela na Osvetnikovom blogu, no u međuvremenu je nestala s njega. Sličice iz života alkoholiziranog hvalisavca bile bi dovoljne, no autorovo zaneseno pjevanje "I tebe sam sit, kafano" u najavi i odjavi priče ostaje neočekivanim guštom. Jednoglasno, najperformer večeri - ilitiga, to ste trebali čuti! Porto :: Grmljavina grada Majstor ceremonije nije podbacio, dapače. Navedenu je priču doradio za čitanje i pročitao jasno i suvereno. Da bi riječ bila dodana priči ili izvedbi, jer obje su bile za 5 - i time je čitanje došlo svome kraju. Naravno, čitah i ja - A la matrose/Na mornarski način. Osim što je čitanje bilo dobro, nije nebitno da sam preživjela vatreno krštenje čitanja vlastitog teksta. Iako su i mikrofon u desnoj i tekst u lijevoj ruci malo vibrirali pod napadom treme, priča je pročitana mirnim tonom, s francuskim frazama prevedenim na hrvatski. Titlovi, predloženi u šali, možda budu dostupni nekom drugom prilikom... :) Gosti iznenađenja iznenadili su nas nedolaskom. Ako ste pratili komentare na vijest na naslovnici, znate da su u pitanju Leb i Redskin. Geografija i obaveze su ipak učinili svoje. :( Sama sam prepoznala nekoliko blogerskih lica, iako, mislim da nas je bilo dosta.. Viđen je i Elysium, moderator književnog podforuma na Forumu.Hr; čini se da nije bio nezadovoljan onime što je čuo, dapače. Nisu ni ostali. Čitanje je potrajalo malo više od sat vremena, nakon kojih smo, uz rundu koju je Debelkurac velikodušno i iznenađujuće okrenuo, krenuli dalje. Neki sa zakonitim suprugama i voljenim osobama pod rukom, neki na momačko bdijenje i čašicu razgovora, a drugi u tamnu zagrebačku noć, gdje se, barem jednom, nisu osjećali kao da izlaze u nepoznato. Jer, svi smo sjajili zasluženim sjajem, svatko na svoj način, noseći u sebi dojmove koje ne mogu sumirati. Što se mene tiče - divno i neponovljivo. ;) U to ime - ponovilo se što prije! Svima koji su uspjeli doći u moje ime veliko i iskreno hvala, bilo je lijepo imati komadić vaše pažnje u našoj svakodnevnoj offline-stvarnosti. Pozdraf svima - hvala vam. :) |
01.06.2005., srijeda
Lacking dotted pattern
Ponekad ne ide to samo od sebe, ni samo po sebi, znao je Franjo dok je sjedao za okrugli volan svog Opela. Drugi je mjesec što zna da će banka ukinuti minus na računu, a nadobudni političari su upravo najavili smanjenje taksi-naknada, pa ne poveća li se promet.. opet će biti posuđivanja na sve strane. Srećom, zadnjeg je istovario prije nekih dva sata. Bogati strendžer koji se, valjda, nakon bog-te-pita koliko godina vratio doma. Franjo nije baš znao engleski, ali čuo je da je stranac promrljao nešto kao "Bog nas sačuvao hrvatske kulture i srpskog nacionalizma". Ma, Bog nas ne čuva već odavno, a ni mi ovo gdje jesmo, pomislio je crkavajući od sunca koje je deralo po njegovoj oznojenoj koži.Njegovi su ga zvali Tahi. Nije imalo veze ni s prezimenom ni s imenom, nego valjda s time što je Franjo u danima sušnim po džepove taksista uvijek imao nešto prometa. Uvezli su i jače mrcine od ove njegove, ali te su mahom završavale po dvorištima, a gradom su se kotrljale stare kante. Mrzio je papire i držao se stare Vectre iz '95, godine kada je sve još mirisalo europski napredno. Deset godina kasnije, razbistrile su se iluzije i narasli računi. Taksisti su češće vrebali krivi potez u šahu ili na kartama nego napojnicu, no u maloj metropoli zagrebačkoj, Franjo je imao miran feud oko Gruške. Njegova je vizitka bila u dosta džepova i novčanika, ljudi su ga nazvali iznova jer su znali da zna prečace i da ne davi previše. Usto, auto je djelovao prilično neugledno, što je nekima od njegovih redovnih mnogo značilo. Tamnoplava se makina neprimjetno stapala s tamom, a recimo Tomo B., kravatlija koji se doma vraćao oko dva sata prije ponoći, želio je da susjedi ne opaze vrijeme i ne dave pitanjima umornu mu ženu. Ponekad bi iza nekog ostajale svakojake sitnice u autu: to bi Franjo neko vrijeme čuvao, a kroz par tjedana dao kome je već bilo zgodno, pogotovo kišobrane i rukavice. Ljeti je s tim bilo manje posla, bilo je i manje posla općenito, ali sada klima nije radila, pa je u znoju tjelesa svog čekao da se netko novi javi i omogući mu malo ugodnog propuha. Čitajući današnje novine vidio je da su ljudi malo-malo, pa prolupali. Tu je neki kreten silovao retardiranu djevojku, na drugom kraju svijeta naša je brineta smiješkom osvajala neki bod za državu a realno novi poslovni prostor za sebe ili sponzora joj, od Gotovine ni traga ni glasa, iako se čini da talijanska mafija ima neke veze s državnim problemom broj jedan. "Jebeš talijansku, naša, ovdje, grozno.." rekao si je u bradu sjećajući se kako je nažicao Rokija da izvidi stanje s nekim zemljištem u Rudešu, a ovaj je, nakon jada s kompjutorom koji nije htio otvoriti malu bijelu stranicu, rekao da su za sada tamo zaveli samo 1 unos - i da jebeš im sve, nek ide do Gruntovnice, broj zemljišnoknjižne čestice nije od pomoći. Zbog takvih slučajeva Franjo nije ni razmišljao o nekom novom kreditu. Mafija je sve to skup. Njegovom je autu prišla djevojčica od svojih dvadesetak godina. Pitala ga je ima li nešto dogovoreno kroz par sati, jer da treba prijevoz i da će gotovinski platiti i vožnju i čekanje. Slobodan od dogovorenog do devet, Franjo je rekao da je sve u redu i da slobodno uđe. Zasjela je, a šljokičave sandalice na tren su zasjale dok je križala noge. Krenuli su za Samobor, što je bilo jeftinije busom, pogotovo u ovo popodnevno nedoba kad je cijeli grad paraliziran. No, to su dobre pare, ma koliko da se načekao. Primijetio je da ona sanjivo gleda u izložene Jaguare, dok je Franjo vidio Bauhaus i sjetio se da mora nabaviti neku plafonijeru za hodnik. Tandrčući prema cilju, klima ih je držala na životu; ona je šutjela, pa tako i on. Nakon dobrih četrdesetak minuta uzela je torbicu i izvadila neki papir te se začitala a onda se opet zagledala u skuhani i preprženi okoliš. Franjo nikad nije pitao, zato su ga zvali češće no druge. Svatko ima svoj mali zeznuti svemir i neko svoje nijekanje koje nije potrebno otvarati samo tako, uostalom, on je radio - kao vozač, ne kao baba-vračara, psiholog ili svećenik. No sjenka na djevojčinom licu zabrinula ga je. "Oprostite, budete stali kod prve gostione", rekla je, gotovo izazvana njegovim mislima. Kimnuo je glavom. Vozili su polako, a crvasta kolona naših i tuđih poreznih obveznika gmizala je usijanim asfaltom jednako sporo kao i prije. Stali su, ona se brzo vratila, kroz još petnaestak minuta bili su nadomak Samobora. Uputila ga je do dobro uređene kuće, gdje je stao, a ona izašla. Nije baš bilo sjenke ni hlada, ali Franjo nije izlazio iz auta; to je bilo pomalo neozbiljno, a i klima je još držala. Otpio je gutljaj flaširane mineralne i počeo hibernirati, iznova. Dok ona ne dođe moglo bi dosta proći... Izašla je užurbano, izgužvane suknje i s kosom nevješto skupljenom u rep. Čekao je da ga uputi prema Zagrebu, no ona mu je rekla da se krene do one iste gostionice gdje je stao usput. Stigavši, pozvala ga je da joj se pridruži za šankom, što mu je bilo dosta čudno, ali lijepoj se ženi želja ne odbija. Bilo mu je drago što je tako učinio jer je shvatio da su došli u jednu od birtija gdje se za cijenu jedne ljute ne pita, i gdje je nekoliko muškaraca slinilo na - sada je opazio - vitku djevojku pravilnih crta lica i očiju uokvirenih dvama svijetlim pramenovima što su ispali iz zahvaćenog repa. Naručeni dupli pelin ispila je na eks, zatražila još jedan bez leda, te popivši ga, nestala u toalet. Njegova je kratka kava tek bila zgotovljena i mislio ju je ostaviti. Ipak, zadržala se ona, pa ju je ne samo popio, nego i platio te se primaknuo bliže ulazu. Nedaleko, građevinska je zona imala iznjedriti ekskluzivno naselje, kamenorezaca je bilo više no očekivano, a sunce se lagano spuštalo, odajući da se bliži pola osam. Po komentarima iza sebe shvatio je da je djevojka izašla, te je krenuo k autu. Nije se okretao niti opazio tiho konobarevo lice dok je držao jednog plavog Gundulića. Niti njezino lice, sada mirno, očiju nakrcanih tugom. Ponovno u pokretnom stakleniku, vozio je tiho i bez riječi. Do grada nema još puno, a ona nije govorila gdje imaju ići. Kao i inače, vozio je putem kojim je i došao, jer samo oni koje je vozio natrag šutjeli su o mjestu povratka i iskrcavanja. Da li opet zbog isplate, a taksimetar je natukao proširenu obitelj Gundulićevih, ma skoro u rodu sa Starčevićem? Imala je ruke u torbi, što je znao po zveckanju metala po plastici - očito, igrala se s ključevima. Već na Ljubljanskoj, samo je rekla: Savski most. Zveckanje je prestalo. Izvadila je papir, možda i onaj isti otprije, te ga tiho upitala: - Čujte vi ovo.. za ne povjerovat... "Hoćeš morbidno? Evo dat ću ti morbidno. Gledao sam Poruku u boci i plakao. I moj tata, nije Paul Newman, je grabio maramicu. Onda sam našao pjesmu. Svirala je neka glazba o danima na dnu oceana. Pa sam pomislio da nisam volio do sada, makar sam mislio da jesam. Nitko mene nije ni volio ni prihvaćao. Nisam nikome bio ono što jesam ja, samo nešto u njezinoj glavi. Glava i frizura se mijenja, više njih. Ni tebe nema. Mislio sam da me vidiš. Jebeš filmove, da si rečenica nakon mog životnog upitnika, ostala bi." Bi li? Jebeš točke. Sad će ih opet svi furati na haljinama i to je, kao, riješena stvar. Kurac je riješena, znaš? To im samo daje neku sigurnost, valjda im treba neka točka u životu. - Možda. - Kako možda, ej, svima nam treba. Samo neke su crnije od drugih. Vozilo se mirno, ali i dalje sporo. Ne možeš u Zagrebu a da nisi u drugoj, znao je Franjo, koji je odjednom opazio dva Starčevića nabačena na suvozačko sjedalo. - Da ne zaboravim. - Moram Vam vratiti dosta, pričekajte malo.. samo da prođemo most, tu negdje silazite? - Jebeš povratak. Silazim, da, odma... Nema beda, neka bude viška. Znam da vam ne cvjeta ovih dana, pa uzmite koji cvijet nekome. - Hvala - odvratio je mirno, svjestan da nema te osobe kojoj bi ga mogao pokloniti, jer mami su u domu sestre krale svaki cvijet. Kao, na hodniku je ispred sobe da ga gospođa vidi kad izađe, to neka joj pomogne da se kreće. A mama je sa svakim trenom bila sve nepokretnija, i sad se već ozbiljno mučila da.. Zvuk zalupljenih vrata prekinuo je misao. Djevojka je izašla, potrčala malo, a onda je odsjaj zaokruženog metala nekakvih lisična, čega li, bjesnuo na suncu. Očito ih je držala pri ruci jer nosila ih je mirno, kao povodac za psa. Franjo je bio u koloni i nije mogao požuriti; vidio je kako se ponovno ustrčava, sve dok ju luk mosta i automobili ispred njega nisu pojeli. Začuđen, s rukama na volanu, zabrinuto je gledao. Kad su vozila krenula, ona je jamačno več sišla s mosta, ili je imala biti nad samom rijekom. Pomaknuvši se naprijed nakon jednog intervala, opazio je lepršavi šos vitke siluete koja se zgrbila kao da pokupava prekoračiti ogradu mosta. Šokiran, opazio je da je gotovo uspjela, jer evo sjedi na njoj, metalne lisičine su joj oko ruku, i gleda ga, torbica joj je na desnom ramenu, gotovo da ima osmijeh, i nestaje je, nadolje... Ostao je nepomičan nekoliko sekundi, a onda je izjurio iz upaljenog auta, te uz zvuke bijesnih truba onih zaglavljenih iza njega potrčao prema rijeci. Sunca za leđima, nimalo u kondiciji, uspuhano je gledao, no rijeka je tekla nemilosrdno brzo. Ona je mogla biti samo dolje, jer ono je bio svjestan skok, sapetih ruku ako joj proradi nagon za životom - pluća punih vode.. Sutradan na stajalištu, Franje nije bilo. Jedan je kolega cinički komentirao navod iz novina. Policija je zaprimila olfo anonimnu dojavu nekog taksista o djevojci koja je skočila u Savu, a za čijim se tijelom još traga. Posla nije bilo, pa su vozači sjeckali mogući prizor puneći ga maštovitim zamišljajima - vjerojatno ju je malo i on isprovocirao, svakojakih kretena među njima ima. U mraku svoje sobe Franjo je piljio u zid. Crnije od drugih, tako je rekla. No zašto je ta stara poruka morala nestati u mutnoj vodi u tako lijepoj boci? To nije bilo jasno ni policiji ni njemu. Čak su posumnjali da joj je bio svodnik, jer nikome nije bilo razumljivo zašto bi mu ostavila gotovo dvostruki iznos, a s obzirom na okolnosti - pogotovo lisičine - mogla je biti lakog morala i/ili u krizi identiteta, koja se češće događa za ovakvih prokletih sparina. Nije mu tako djelovala, više kao neka koja bi u rijeku bacila dnevnik. U onoj usputnoj birtiji konobar je mlitavo rukovao čašama. Možda joj je neoprezno pisao neki dan, ono s rečenicom iza upitnika je bilo nepotrebno. Nije mu se javila sinoć. Novine nije stigao dobiti u ruke. Bez odgovora, sa svojim upitnicima, Franjo je čvrsto odlučio da će plafonijera u hodniku biti cvjetnog uzorka. |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
Najdraži
+ ANYWAY...
+ Blizančevi osjeti
+ Eterično rječito
+ Kucaj duha
+ Noćni zapisi
+ Opojna taverna
+ Slikovito zvjezdano
+ Zvonjavo D!
Anđeli u ofsajdu
+ Estetizirana praznina, E.Pranger
+ Fluidno crno, UrbanChaos
+ Majstorski složenci, Porto
+ Mirisno pričljivo, Cocosh
+ Osjetom bola, Redskin
+ Pjev bodeža, Yuriko
+ Plemeniti intelekt, Hal
+ Senzualni chill, Cff. Noir
+ Skladni ekstremi, Creativa
+ Slobodnim stilom, FreeStyler
+ Ugodni mrak, Neferneferi-Seth
+ Nebeski plač, Celeste
+ Okovano crtovlje, O. & L.
+ Rasjeckano pletivo, Neprilagodjen
+ Zakucana tišina, Tofu
+ Zen-crtovlje, Lighthouse
+ Lucidni OvajOnaj
+ Mobilini Kemoterapija
+ Nasmijana Celebrity & Alter ego
+ Nemirna Lososs
+ Razigrani Tarzan
+ Začuđujuća Cow
+ Zaigrani Pooka
Također dragi i čitani
+ Analna Carica
+ Futilna družba
+ Il Postino
+ Kišni čovjek
+ Kreeza Identeeteta
+ LetMeSee
+ LilFish
+ Mačak u čizmama
+ Maslačkica
+ Mental
+ Mr. Piton
+ My Way
+ Sanjin svijet
+ Sedmi Pixi
+ Slomljena Muzika
+ Summer Gathering
+ Tangled
+ xGreyMousex
+ Young
+ PBP lirici
+ Klan Vuka i Zmaja
+ Jezični savjetnik, Stitch
+ Programerski pogled, Vuk
+ Opća podešavanja, Nel'Chee
+ Vizualna podešavanja, Rat
Vode nas niske strasti.. rekoše.
Sutra je samo tridesetak cigareta
udaljen bezdan ljudske gluposti,
rekoh ja..
Mudri su šutjeli.
Poveznice
+ Absolute Shakespeare
+ Bibliomania
+ Creative Commons (HR)
+ Cinestar: Online rezervacije
+ Color Swatch
+ CSS guide
+ Elektroničke knjige
+ Encyclopaedia of Arda
+ Firefox Myths
+ HTML lessons
+ Korienski rječnik informatike
+ Last.FM
+ Nabava.net
+ Name Voyager
+ Numerologija
+ Opera
+ Quiz: Fantasy/SciFi character
+ Quiz: Warcraft 3 Hero
+ RIAA Radar: Alt Rock
+ The Art of War (1910)
+ The Spark
+ Validate (X)HTML & CSS
+ VIP.hr Navigator
+ WinCustomize
+ XP PowerToys
Zadnji unos prati
+ In Flames - Come clarity
Zadnjem unosu prethode
+ Točka. Na sve.
+ Mer de noms
+ Space and Time
+ Paperje
+ Kriza identiteta
+ info: Čitanje u subotu
+ Lacking dotted pattern
+ Dreamweaver's padding of life
+ Attachment
+ Insecure(d)
+ Safely unarmed
+ A la matrose
+ In memoriam
+ Indefinetly
+ Caving in
+ info: Redisigned
+ Ignore/Ignite
+ Smells like spring iteration
+ Unwritten invite
+ Somebody's anyone
+ Unless I can cry
+ Inn Town
+ StubBorn (putanja druga, V.)
+ Kandilce (putanja prva, A.)
+ Homicidal suicidal
+ Where be drakes?
+ Online
Potrebne alatke
Višetjednim je promatranjem zaključeno da sam netko tko ima vrlo kompliciranu osobnost koja se, malim dijelom, može iščitati preko paradigmi. Dakle, za mene nema User's manuala, tek šturi FAQ preveden s korejskog na engleski pomoću softvera, a ne pravih ljudi. Ne treba vam user manual, uostalom, u fizičkom obliku bi vjerojatno težio par tona - dakle unusable.
plug & pray.
This blog is copyrighted.
Layout, graphics, & brushes by Leiyla.
Additional coding & all text-entries by Collisioncourse © 2005.
Very thankful to Hal for verifying the coding!
All other materials are subject to copyright of their respective authors.
Do skorog čitanja!
Višetjednim je promatranjem zaključeno da sam netko tko ima vrlo kompliciranu osobnost koja se, malim dijelom, može iščitati preko paradigmi. Dakle, za mene nema User's manuala, tek šturi FAQ preveden s korejskog na engleski pomoću softvera, a ne pravih ljudi. Ne treba vam user manual, uostalom, u fizičkom obliku bi vjerojatno težio par tona - dakle unusable.
This blog is copyrighted.
Layout, graphics, & brushes by Leiyla.
Additional coding & all text-entries by Collisioncourse © 2005.
Very thankful to Hal for verifying the coding!
All other materials are subject to copyright of their respective authors.
Do skorog čitanja!