ponedjeljak, 20.02.2006.

Benito Garozzo - najveći od svih

Rođen je u Aleksandriji u Egiptu a u rujnu će napuniti 78 godina. Od '87 živi u SAD-u i od '94 ima američko državljanstvo. Zbog svoje genijalnosti , maštovitosti i postignutih rezultata drže ga za jednog od najboljih igrača svih vremena, ako ne i najboljeg ikad.
Po horoskopu je Djevica, razveden je i ima dvoje djece: Fulvia 43 godine i Silvija 42 godine. Njegova družica je već više od 30 godina Lea Dupont.
Voli sve sportove, a kao mlad se bavio s nekoliko njih (od nogometa do košarke, od odbojke do tenisa i ping ponga), no na njegovu žalost, bez velikih uspjeha.
Danas je posvećen golfu i klađenju na konjske trke, u kojem kao hobiju više uživa zbog svih priprema koje zahtjeva nego zbog samog klađenja.

Njegova nevjerojatna bridge karijera:
10 svjetskih prvenstava
3 olimpijade
5 europskih prvenstava
1 MEC otvoreno parsko prvenstvo
1 MEC prvenstvo u mješanim timovima
12 apsolutnih talijanskih prvenstava u timovima
1 mješane ekipe
1 otvoreni parovi
3 kupa italije

Puno je vrhunskih igrača koji tvrde da si jedan od najvećih....
Vjerojatno sam to bio, no sada je malo drugačije. Nažalost, kad ostariš izgubiš brzinu i uglavnom svi oni briljantni potezi kojima «zaribaš» protivnika ne uspjevaju ti više kao nekada. Bilo bi dobro da je samo to. No činjenica je da postajem i manje strpljiv i zajapurim se i na najmanju partnerovu pogrešku. Nasreću to uspjevam kompenzirati zahvaljujući velikom iskustvu i tehnici koja se, ako je nastavim primjenjivati i dalje učiti, može samo poboljšati.

Među prvima si koji je osjetio potrebu za elaboracijom konvencionalnih sistema licita.
Sve dok nisam '61 postao dio Blue Team-a igrao sam bridge sa grubo izrađenim (accetta) sistemom. Sjećam se da sam bio prisiljen od strane Chiaradia netom prije svog prvog svjetskog prvenstva naučiti sistem «Fiori napoletano», koji sam igrao sa svojim prvim partnerom Piero Forquet-om i dobro se oznojio kako bi uspio. Idući korak bio je oformljivanje «Fiori Blue Team»-a i od tog trenutka moj rad na potručju licitacije se pretvorio u kontinuirano istraživanje.

U talijanskoj momčadi si kao partnere imao jedne od najboljih: Piero Forquet i Giorgio Belladonna, dvojicu bridgeista koji su posve različiti...
Piero bi uvijek igrao po pravilima, nije riskirao (bio je ziheraš ) , no ne bi pogriješio nikad ni kartu. Giorgio je, za razliku od njega, bio je u stanju donijeti bodove, ali ih i izgubiti.

Da li ti je bilo teško prilagoditi se tako različitim partnerima?
Nije mi to nikad bio problem. Bio sam uvijek dosta prilagodljiv i spisak partnera koje sam imao u svojoj dugoj bridge karijeri je poprilično dug.

Kako i koliko je bridge utjecao na tvoj život?
Puno, jako puno do te mjere da sam se identificirao s njim. Do te mjere da svoju tridesetogodišnju vezu s Leom i svoju definitivnu selidbu u ameriku povezujem s bridge-om.

Da li je dovoljno pobjeđivati da bi postao šampionom u bridge-u?
Mogu reći da da, no za pobjeđivanje nije dovoljno imati volju i biti genijalan igrač. Ako nemaš dobrog partnera i ako si umišljen, što će te dovesti do toga da misliš da si bog zna što napravio i zaustaviti daljnji razvoj, nećeš ništa osvojiti i tako nećeš postati šampion.

Kako ocjenjuješ bridge milje?
Kao i svaki drugi ambijent ima svoje pozitivne i negativne strane. Bitno je družiti se s onima koji ti odgovoraju i izbjegavati one koji ti se ne sviđaju. Možda, za razliku od nekih drugih sportskih ili poslovnih situacija, u bridgeu ima puno više zavisti i umišljenosti.

U čemu se razlikuje « Blue Team» onda i onaj danas?
Mislim da razlika nije u pojedincima koji su nekad bili jednako dobri kao i danas, već u tome što je danas jača konkurencija.
Puno je više timova koji danas konkuriraju za internacionalne titule, što je nekad bilo nezamislivo. Smatram, ukratko, da je razlika u tome što danas puno više njih ima jednaku mogućnost za uspjeh.

Kakve bi karakteristike trebao imati tvoj idealni partner?
Mora igrati bolje od mene i ne raditi mi scene ako je on pogriješio.

Postoje li takvi?
Kako da ne. Forquet je na primjer bio zaista maksimum što se toga tiče, a i Belladonna nije bio ništa lošiji... onaj koji je najviše griješio bio sam baš ja. No s godinama sam se definitivno poboljšao.

Dobro poznaješ i talijansku i američku bridge stvarnost. Što misliš o njima?
Amerikanci se prema bridge-u puno profesionalnije odnose. Npr. oni igraju sa sponzorom i ne diskutiraju, kad partner pogriješi ne mrgode se , ne stavljaju na vidjelo i ne raspravljaju o pogreškama za vrijeme igre, dolaze za stol uvijek na vrijeme.
O svemu tome moramo još puno učiti od njih. No za razliku od toga ako gledamo sam način igre čini mi se, bar što se licitacije tiče, da smo tu puno jači.

Da li je bridge budućnost internet?
Ovaj sport ukoliko se igra putem računala ne može biti natjecateljski jer daje više prostora za manipulaciju, no sigurno je idealan za zabavu i za provođenje slobodnog vremena.
Nadalje je dobro za one koji imaju poteškoća sa izlascima iz kuće (npr. starijim osobama, bolesnim osobama) i za one koji imaju potrebu trenirati a zbog udaljenosti nemaju prilike komentirati s partnerom. U Americi je ovaj način igranja bridge-a jako popularan.

Kad bi se ponovno rodio što ne bi ponovio u životu?
Sigurno bih ponovno igrao bridge..., a što se ostalog tiče nemam baš nešto za čim žalim što sam napravio. No jedno za čime žalim je to što nisam, zbog rata, završio fakultet i postao inžinjer poput moga oca i brata.

Koje su tebi najviše vrijednosti?
Prijateljstvo i ljubav prema djeci

Postoji li netko kome si posebno zahvalan?
Prije svega Svevišnjemu zato što mi je omogućio da doživim 75 godina i da sam još uvijek bistre glave; zatim Chiaradia-u i Forquet-u koji su mi dali šansu...


Ovo je prijevod intervjua koji je Garozzo dao Gazzeti dello sport. Hvala Ivi na prijevodu, stvarno ima strpljenja sa mnom.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?