Razgovor sa Justinom

ponedjeljak, 09.01.2006.

Justin Lall je 19-godišnji juniorski reprezentativac USA, svjetski timski prvak iz Sidneya 2005. Autor je odličnih tekstova na blogu Squeezing the dummy te pravi pravcati bridge profesionalac. Pred njim je još dug put, ali početak mu je pravi! Neki su ga već upoznali u Tati prije dvije godine na parskom juniorskom svjetskom prvenstvu gdje je bio oko dvadesetog mjesta sa svojim partnerom Arijem Greenbergom.

Justin predstavi nam se.
Imam 19 godina i bridge profesionalac sam. Jako volim našu igru i većina mojih prijatelja je iz bridge kruga. Najčešće sam opušten, dobar timdžija i partner. Imam nezgodnu narav i ponekad eksplodiram što baš i nije nešto za pohvaliti se :(. Izraziti sam natjecatelj i postavljam pred sebe teške ciljeve. Sve osim pobjede za mene je razočarenje, a nažalost u bridgu obično ne pobjeđuješ.

Svi u tvojoj obitelji uspješno igraju bridge. Da li ti pomažu u karijeri ?
Moji majka i otac su oboje odlični igrači. Otac je osvojio nekoliko nacionalnih prvenstava te igrao u finalu Spingolda ili Vanderbuilta (nisam siguran kojeg). Majka je također odlična igračica i svojevremeno bila je drugoplasirana na nacionalnom Mix parskom prvenstvu. Nekad sam molio majku da igra sa mnom u klubu za školske večeri. Dozvolila bi mi jednom tjedno pod uslovom da joj obećam da čemo zajedno proći kroz sve bordove nakon sjednice. To mi je jako puno pomoglo da naučim. Kako sam napredovao otac mi je počeo dosta pokazivati. Naučio me je 'naprednije' gradivo poput zavaravanja protivnika. I sada često raspravljam sa njima bridge teme te sam im zahvalan jer znaju mnogo i što su uvijek tu da mi pomognu.

Koji ti je dosad najdraži uspjeh?
Pobjeda u Sidneyu mi je daleko najdraža stvar koja mi se desila u Bridžu. Stajati na postolju sa medaljama oko vrata i slušati himnu je najljepši osjećaj koji sam ikad iskusio. Finale smo igrali protiv odličnog tima i pobijedili smo na produžetke. Teško da može biti od toga bolje.

Kakve uspjehe si dosad postigao sa juniorskim USA timom? Kako si prošao selekciju?
Juniorski tim obično se odabire na timskom trialu gdje je svima dozvoljen ulaz. Ipak na zadnja dva takmičenja pobjednicima je dozvoljeno da brane titulu i mogli su birati treći par. Joe Grue, John Kranyak, Joel Wooldridge i John Hurd odabrali su Ari Greenberga i mene kao treći par za Australiju tako da u stvari nisam morao pobijediti na trialima. S obzirom da smo ponovo pobijedili, automatski smo se kvalificirali za Tajland. Nemam mnogo iskustva sa juniorskim bridžom osim što sam igrao na juniorskom parskom svjetskom prvenstvu u Tati u Madžarskoj 2003 godine. Završili smo respektabilnom ali jadnom 22. mjestu. U Sidneyu smo osvojili zlato! Kako imam još sedam godina igranja kao junior nadam se još mnogim uspjesima u juniorskom bridžu!

Kako ti se sad čine protivnički timovi sa prvenstva? Tko od tvojih protivnika iz Sidneya bi jednog dana mogao harati takmičenjima?
Poljski tim protiv kojeg smo igrali finale je strašno dobar. Uopće ne sumnjam da će svi jednog dana biti zvijezde bridža. Kanađani imaju odličnu trojku: Gavin Wolpert, Vince Demuy i David Grainger. Sva trojica su redovni gosti na US nacionalnim događajima i postaju sve bolji. Francuzi imaju također nekoliko jako dobrih igrača no ipak su me Poljaci najviše impresionirali.

Veoma je zanimljiva odluka da se baciš u profesionalne vode. Kako ti ide?
Znam da sam htio igrati kao profi još sa petnaest godina. Mislio sam da imam talent i karakter potreban za to i nije mi se dalo sjediti u kancelariji po cijeli dan i grijati stolicu. Bridž volim i sretan sam da se s njim mogu profesionalno baviti. Zasad ide dobro ali moram naći još sponzora (a koji profesionalac ne mora?). Volim ovo što radim.

Što misliš o Evropskim turnirima? Da li bi došao igrati u Pulu u rujnu ove godine?
Skupo mi je doći u evropu bez sponzora, a tamo dolazi jako malo sponzora odavde. Možda odem u Veronu ove godine. Volim Evropu i pokušavam ići koliko god često mogu.

Sutra slijedi nastavak. Stay tuned for more...