Danas se događa nekom drugom, sutra bi moglo i vama - pošaljite link drugima!

„…Godine 1996. opuzensko vodstvo podržava prijedlog programa nazvanog "Zemlja braniteljima" koji je osmislio glasoviti Andrija Popović, nekadašnji novinar, bojnik HV-a, producent kontroverznog filma o Bruni Bušiću, te aktualni predsjednik Gradskog vijeća Opuzena i trenutačni direktor državnog Fonda za razvoj i zapošljavanje. U podjeli zemlje bivšeg PIK-a "Neretva" trebali su sudjelovati i nekadašnji zaposlenici te tvrtke, no oni su za takvu mogućnost doznali tek dvije godine kasnije, pa od tada vode neravnopravnu bitku s hrvatskom pravnom državom ukazujući na mali milijun nepravilnosti i nezakonitosti počinjenih pod krinkom dodjele zemljišta razvojačenim braniteljima. Dvije godine su pisali policiji i odvjetništvima u Metkoviću i Dubrovniku, ministarstvima pravosuđa i poljoprivrede, inspekcijama, Vladi RH... no bez uspjeha. Stoga su 2000. godine osnovali spomenutu Udrugu vjerujući da će njezinim formiranjem njihovi glasovi i argumenti lakše dospjeti do nadležnih.

Ali, kako se to događa u hrvatskoj praksi, nitko ih živ ne zarezuje ni dva posto, pričaju Feralovu reporteru Jure Stanić, te članovi Izvršnog odbora Udruge Dragi Popović, Frano Lukić i Ante Čamber. Budući da su i sami sudjelovali u ratu, nemaju ništa protiv stvarnih branitelja, ali su ogorčeni zbog toga što se u programu "Zemlja braniteljima" dogodilo mnoštvo bezakonja. "Samo u katastarskoj općini Opuzen ima oko 600 hektara podijeljene zemlje bivšega PIK-a 'Neretva', a tko zna koliko je još toga po političkoj i podobničkoj liniji podijeljeno u k.o. Slivno", kaže Jure Stanić ističući da su ugovori o dodjeli te zemlje provedeni mimo odredaba Zakona o raspolaganju državnim poljoprivrednim zemljištem. Prema podacima Udruge, tu državnu zemlju u dijelu doline Neretve već osam do deset godina pod čudnim okolnostima obrađuje i "obrađuje" nekih 680 zakupaca i "zakupaca". No, zanimljivo je napomenuti, naglašavaju naši sugovornici, da tu zemlju ne može obrađivati blizu 200 bivših uposlenika PIK-a "Neretva" i stanovnika grada Opuzena, dok se na popisu "branitelja" i "zakupaca" nalazi 180 ljudi iz obližnje općine Slivno, ali i Metkovića, Ploča, Zagreba, Splita, Mostara... Kako i pod kojim su uvjetima svi ti ljudi dobili zemlju na obrađivanje, u Udruzi ne znaju, ali traže da nadležni državni organi propitaju uloge koje su u tim postupcima imali bivši i sadašnji gradonačelnik Opuzena Ivo Mihaljević, načelnik općine Slivno Smiljan Mustapić, bivši direktor PIK-a "Neretva" Tomislav Filipović...“

„…U više navrata informirali smo Vladu Republike Hrvatske o neretvanskom agrokompleksu iznoseći iznoseći im bezakonje koje i sami navodile predlažući mjere za sređivanje stanja.Te
inicijative išle su kako prema Ministarstvu poljoprivrede i Šumarstva , tako i prema
potpredsjedniku i predsjedniku Vlade Republike Hrvatske.
O otimačini državne imovine upoznali smo Državno odvjetništvo, slali inspekcije s razine
županije, te tražili da intervenira i Inspekcija Ministarstva poljoprivrede i Šumarstva.
Tražili smo pojačan nadzor (upravni nadzor) nad radom JLS-a te djelovanje državne revizije.
Od MUP-a smo tražili zaustavljanje daljnjih aktivnosti (zabranom) na močvarnom terenu.
Na našu inicijativu konačno je donesena Odluka Vlade R H o mjeri za sređivanje
imovinskopravnog, geodetsko katastarskog i gospodarskog stanja u dolini rijeke Neretve
( "Narodne novine" br. 126/00 ). Po toj Odluci nakon dugog niza godina država po prvi put
izravno investira u razvoj neretvanskog agrokompleksa

U okviru žurnih mjera sve državne institucije dobile se određene zaostatke (inspekcije. MUP, Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva, Ministarstvo pravosuđa, D.O. itd.) a ova županija da po datim kriterijima raspiše natječaj za korištenje poljoprivrednog zemljišta do sređivanja katastra i zemljišnika kad bi se raspolaganje zemljištem riješilo dugoročno. Mi smo po toj osnovi raspisali natječaj koji smo gotovo priveli kraju (2001. g). Na žalost, u Republici Hrvatskoj očito radimo nekoordinirano, te je u fazi realizacije natječaja donesen novi Zakon o poljoprivrednom zemljištu ("Narodne novine" br 66/01) koji svojim čl. 69 doslovno zaustavlja naše aktivnosti. Sva naša nastojanja da se to prevlada nisu dala rezultate.
ne samo to, gotovo sve Institucije u provođenju ove odluke su zakazale. Inspekcije ne djeluju, Ministarstvo pravosuđa nije provelo upravni i nadzor, pa ni D.O. nije moglo poduzeti korake protiv uzurpatora na državnoj imovini. Također, ni Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva nije odradilo svoj dio posla u okviru sustavnih mjera. a koliko nam je poznato jedino Hrvatske vode predlažu određena rješenja višegodišnjim kašnjenjem...“

„…Štovana gospodo 30, prosinca u 08 sati iz obiteljske kuće odveden sam bez doručka , povratak u tu istu kuću uslijedio je 19 sati. Oko 13,30 sati kada su po mene došla tri policijska djelatnika da bi me sproveli u Dubrovnik usprotivio sam se tražeći ljudsko i elementarno pravo pravo na hranu. To moje pravo mi se odbilo.(Vjerojatno od načelnika odjela) U tom trenutku jasno i glasno postavljam pitanje: Dali ovdje rade ljudi ili životinje i dali sam ja životinja kad se sa mnom tako postupa. Unatoč svemu ja sam morao u Dubrovnik bez hrane.
Po saslušanju istražni sudac je obznanio policijskim djelatnicima da ja nisam više uhićenik. Slijedi još jedan šok jer me policijski djelatnik obavješćuje da se po zakonu ne mogu sa njima vratiti kući. Dakle ostavljen sam 90 kilometara od kuće bez hrane i novca za autobusnu kartu kako bi se vratio kući. PROSEĆI NOVAC PO DUBROVNIKU U TOME SAM USPIO…“

„Već dugo godina ukazujem na zloupotrebu ovlasti vladajućih lokalnih struktura nad državnom zemljom u gradu Opuzenu. Takve aktivnosti rezultirale su podmetanjem prijetećeg pisma meni osobno što su po mom mišljenju mnogi dočekali sa oduševljenjem. Naravno osim mog maltretiranja i iživljavanja na meni progon koji se vršio nadamnom nije dao nikakve rezultate. Moji zahtjevi o očitovanju tko je osoba koja me je okarakterizirala kao mogućeg počinitelja nisu naišli na razumijevanje nadležnih vjerojatno bojeći se za sebe. Pa i izjave o informacijama kojim bi osobno ukazao na počinitelja nisu bile interesantne ni ODO Metković ni MUP Metković.

Više je nego očito da događanja oko državne zemlje nisu slučajna,te da se rade smišljeno kako bi pojedinci za sebe priskrbili korist na štetu RH.Sama činjenica da oko podjele i participiranja nad državnom zemljom ima i onih koji su sudjelovali u pljački doniranog novca,a koje je ODO Metković propustio sankcionirati,ukazuje na to da su informacije o kriminalu vrlo vjerojatno i počinjene. Nemali je broj protuzakonitih korisnika koji su tako dobivenu zemlju prodali,a nebriga u ODO Metković govori o volji, želji i znanju odgovornih da takve spoznaje istraže i sankcioniraju. Kod mog opetovanog traženja da se poduzmu mjere po zapisniku sačinjenom u ODO Metković konačno se nešto i poduzima,ali protiv mene kroz podmetanje i progon te uskraćivanjem mnogih prava u mojoj obrani i zaštiti. Vrhunac svega toga je nedavna direktna prijetnja od osobe za koju sam uvjeren da takav zločin i može počiniti.

Prijetnja je uslijedila na račun državne zemlje jer sam ja kriv što ta osoba ne može prodati tu zemlju. Kupac je odustao jer ja pišem po novinama kako je podjela protuzakonita i kako treba sve to poništiti i podjeliti u skladu sa zakonom. Tu prijetnju sam osobno čuo, a na desetke ljudi mi je prinijelo komentare u smislu treba mu polomiti noge i ruke i sl. Ni sam nisam svjestan da oko mene ili bolje rečeno nas žive građani koji bi te ubili za hektar zemlje ili 60 000 kn za koliko se prodaje jedan hektar. Želim Vas pitati zar je ljudski život u Neretvi vrijedan 60 000 kn? Od koga tražiti zaštitu kad velika većina radi samo da bi imala osobni dohodak, a ne ispunjavala i obveze koje proistječu iz tog rada.“