ponedjeljak, 23.03.2009.
Zzzzzzzzzzzubar,brrrrrrrrrr! :) Strah u kostima! :)
Sunce,napokon!
Nakon onoliko kiše i vrijeme je da se malo pojavi,falilo mi je!
I cvijeće miriše,sve je nekako budno! 
Samo... Onaj glupi strah u meni! Uvijek sam se bojala zubara,ali... Sad mislim da je strah dosegnuo vrhunac!
Nemogu vjerovat kako se uopće toga toliko mogu plašit! Jednostavno,znam da će uvijek boljeti,neki put više,neki put manje,ali kad se sve to zbroji i podijeli,dođe se do toga da boli,ali ne pretjerano. I mogu se ja tješit koliko želim,strah ne prolazi,nikako! Čim se sjetim da moram ić,odmah frka,panika.
Nikako na zelenu granu! 
Tako sam u srijedu navečer imala nezgodu. Jela sam čips i jedan mi se zub okrhnuo. Na vlastito iznenađenje,reagirala sam odmah i u četvrtak prije posla sam se otišla naručit. I došao je i dan kad sam trebala posjetit barba zubara!
Nedjelja ujutro,a ja danima samo o tome razmišljala. I uputila se lijepo zubaru,sva ukoćena,straaaaaaaaaaaaaah u meni! Užas! I skupila sam nekako hrabrosti,ušla u ordinaciju,sjela na stolicu i mislila na nešto sasvim deseto...
Samo sam čekala da utihnu svi oni zvukovi i da mi se makne onaj okus iz usta... Bljakica!¨ 
Na moje iznenađenje,sve je prošlo brže nego sam mislila. Kroz samo 10-tak minuta,mogla sam se dignut iz one "udobne" foteljice! Jeeeeeeeeeeee,kako sam hrabra bila. Čak se nisam ništa bunila,niti sam pjevala išta!
I tako,ponosna sama na sebe,napustila sam ordinaciju... 
Sljedeći susret je vrlo brzo,već sutra popodne. I opet me hvata panika,znoje mi se dlanovi,pritisak mi je u glavi... Nesmjem mislit na to,neeeeeeeesmjem!
A kad sve sredim,onda bum bila ponosna na svoje posjete,a do tada,malo straha,valjda ne škodi.
Ima u tome i nešto dobro,moj dragi voli one bljaki okuse u ustima,pa me cmače više nego obićno. Morat ću si nabavit neki taj bljaki lijek,pa se mazat bezveze,samo da on ljubi! 
- 11:21 -
