nedjelja, 25.01.2009.
Hrabro naprijed... U nove životne pohode :)
I neprestano razmišljam o svemu... 
Svi spominju krizu,oko mene često pucaju duge veze,dosta njih je u depri,nekako u zraku je neka čudna vibra!
I to me ćesto "baci" na razmišljanje o mojoj trenutnoj životnoj situaciji...
Iskreno,nije bajna,a nije ni pretjerano loša! 
Financije skoro pa uvijek uspjem posložit,da mi bude dovoljno za mjesec dana. Dragi u tome nije pretjerano stručnjak,pa sam ja ta koja se brine o potrošnji,štednji i "malim luksuzima".
Pokušavam si priuštiti barem jednu ne pretjerano skupu stvar mjesečno. Kako sebi,tako i njemu. Iako na kraju uvijek ispadne da dobijem više,tu smo si negdje,jer on nema potrebu za parfemčićima,cvjetićima,krpicama i sličnom,ali drago mi je kad ga razveselim,pa makar i kikirikijem,kojeg obožava! 
Tako da,uglavnom su nam financije ock. Nemamo pretjerano,ali ni ne fali nam! 
Ljubavna situacija je onakva kakvom si ju sami napravimo... Volimo se,ja volim njega i on mene. Bitno mi je da to znam i osjećam,kao i on! I kad se posvađamo,sve to nekako brzo prođe,jer se volimo!
A kao i u svakoj vezi,imamo lijepe i manje lijepe dane,iako o malim razmiricama ne volim ni govorit,nisu vrijedne spomena! I moji živci su ćesto kratki u vrijeme PMS-a,pa znam tu i tamo pretjerat sa grintanjem,ali... Sve to moj dragi razumje na neki čudan način! 
Zdravlje nam je većinom ock! Iako sam ja malo slabijeg imuniteta,pa me zna uhvatit prehlada,viroza,gripa... Nije tako strašno! Kako dođe,tako i prođe,bez ( nadam se ),većih posljedica! Naravno,bilo bi bolje,kad bi moglo proć bez toga,ali... Šta je tu je! A moj dragi je "kao od stjene odvaljen",uglavnom zdrav. Sad ga je malo prodrmala kratka virozica,ali... Dobro je,ne žalim se! Kad vidim od kakvih sve bolesti pate ljudi oko nas,mi smo još super!
Poslovna situacija... Paaaaaaaaaaa,kod mene je onako-kako vjetar puše. Uglavnom,posao ni nije toliko zahtjevan,pretjerano težak i loš,iako su međuljudski odnosi koma!
Još ja,kao tvrdoglava i podosta inatna osoba često uljećem u sukobe. Jednostavno nedam na sebe,pa se često i nađem u konfliktu sa nadređenima,ali... Ipak su oni tu samo da drugima kljucaju po glavi,pa se ni ne opterečujem previše!
A neki i nemaju privatni život,pa sve svoje frustracije,komplekse i nedostatke lječe na poslu... Takvima uopće nedam gušta,da me izbace iz takta,jednostavno osmjeh na lice i "The world is mine",a to ih najviše razljuti...
Tko im je kriv kad sami pod sobom kopaju jamu?!
Ja ih osobno žalim... Šteta da mlade osobe toliko šize oko nepotrebnih stvari,ali... Ako je njima to špica,ako ih to veseli,neka izvole... Ja ću se i dalje smijati,pjevušiti i jedva čekati smjenu,da dođem doma,popijem kavu,upalim si muziku i vidim svoga njamilka!
Malo tipkat s osobama koje su mi drage,otić s njima do grada,na kavu...
I super... Zadovoljna,sretna,nasmijana ( većinom )...
Uglavnom,po svemu ovome mogu zaključit da sam sretna osoba... Nije me pretjerano život mazio,nisam imala bajno djetinjstvo i obitelj,ali... I to je na neki način prošlost. Uvijek je bilo i bit će dio mene,ali je "spremljeno u ladicu",koju ne želim pretjerano često otvarat...
Danas,kad sam malo zrelija osoba,želim krenut nekim boljim putem... Veselijim,vedriji,zabavnijim,sretnijim...
I na neki način u tome i uspjevam!
Za to mogu zahvalit osoba koje su uz mene,koje me vole i podupiru u većini mojih odluka!
Nikad ne volim nikoga imenovat,ali... Tu je moj njamilko,kao moj zlatni trofej,koji trpi sve moje ispade...
Moje zlatna punč kuglona,koja je uvijek tu...
Seka,koja ne uspjeva uvijek bit tu negdje i koja nije pretjerani dio mog stvarnog svijeta,ali znam da me voli!
Ljudovi,hvala vam!
- 12:13 -
