subota, 20.12.2008.
Ja u ljubav vjerujem,ne rjetko pretjerujem... :)
Neznam više ni sama...
Mislim da mene ljubav očarava,fascinira,nadahnjuje,veseli,rastužuje,nekako sve mi je ubiti u toj ljubavi!
Baš sam neki dan komentirala s jednim frendom kako sam spoznala da volim svog dragog!
Sve je počelo nekako "blesavo",dogodio mi se neki blink u glavi....
Vidjela sam ga i osjetila ono nešto,odmah mi se svidio! Iako me je uvijek znao zapalit izgled,ovaj put kao da me nešto iznutra privuklo,čudno,prvi put sam tad to doživjela...
Imao je u tim trenutcima tako neki dobar pogled,slatkavi osmjeh,sve nekako naj,stav,ma baš je nekako blještio.
Nisam bila u bajnoj situaciji,jer je ipak sin od tete koja mi je bila kolegica,pa i nisam imala neku extra spiku s kojom bi mu prišla,ali nisam mogla odoljet,fascinirao me taj lik,moj sadašnji dragi!
Najbolje od svega je bilo što sam htjela uporno nešto s njim,a onda ipak sam stala na loptu,jer nije on bilo tko...
On je bio osoba o kojoj sam slušala priče,na neki čudan način mi je bio privlačan,napet! 
I došao je i dan,kad sam mu se obratila,počela mu slat signale... I onda me je i pitao za broj!
Sjećam se te poruke kao da je jučer bila,sjećam se osječaja koji je u meni izazvala!
Bilo je kasno,a meni se nekako pila kava,kao i mojoj kolegici,otišle smo u kafić za koji smo znale da radi,sjele na terasu ( iako nije bilo baš toplo ),pričale i onda mi je stigao sms... Onaaaaaaaaaj osjećaj,neću nikad zaboravit!
Nisam imala odgovor u glavi,a tako sam htjela njegove poruke,nadala sam se nekom početku,nećemu...
I tako je i bilo!
Dopisivali smo se neko vrijeme,a onda smo se odlučili i nać...
Ma mislim,sad mi leptirići prolaze u trbuhu,a kamo li ne onda!
Jedva sam čekala vidjet ga,počet priču s njim,vidjet kakva je osoba ubiti. I iznenadila sam se u pozitivnom smislu!
Svidjeo mi se maximalno... 
Jedva sam čekala čut ga,dobit poruku,naći se s njim! I onda se dogodila i ona čarobna noć u kojoj smo započeli svoju vezu... I od tad,nerazdvojni! Stvarno,nikad me toliko netko nije fascinirao,nikada mi ničija sreća nije bila bitnija od njegove! 
Naučila sam se jednostavno i iskreno voljet,bez obzira na sve!
I ne sjaji nam uvijek sunce,neki put i kiša dođe u našu ljubav,ali ne zadržava se previše!
Nekako,imam u glavi samo to da mi je on stvarno sve. Neki put kad probam zamislit kako bi mi bilo bez njega,naježim se,bojim se toga! Njegov osmjeh,nešto prelijepo,predobro... Mislim da je to stvarno isrena ljubav!
I kada sam bila malo luđa nego sad,znala sam vidjet u dečku nešto,ali ovo nikad u nijednom!
Ipak,nije on bez razloga moja mala krešmita bez šlaga,moj njamilko,bebili,šmokljo,cmoksili...
- 22:29 -
