fra gavun

Adio godino

Evo istiskujemo još jednu tubu ili gubu od godine u Zemlji u kojoj škovacini žive bolje od doktora, u kojoj su lokalni šerifi po imetku nedostižan uzor profesorima, u zemlji gdje inženjeri prodaju gorivo na pumpi a krkani uče pravnike što valja ući u ustav a što ne.
U Zemlji gdje se desnica-opozicija upinje dokazat kako su i pored svekolike pljačke države i naroda bolje vodili zemlju od trenutne vlasti to jest ljevice.
Ispraćamo staru godinu svjesni da 'od dobroga teško može biti bolje a od lošega uvijek može biti gore'!
Ova 2013 zauvijek je 'zadržala' u sebi nekoliko velikih glava ali i dala novoga Papu koji propagira skromnost i podjelu crkvenog blaga potrebitima.
Rim je daleko a signal loš.
Skromnost je jedno a skromni političari drugo pa tako šibensko-kninski župan veli: 'neću se valjda voziti javnim prijevozom'! U pravu je, u javnom prijevozu riskira dobiti 'ljudsku bakteriju'.
Tim primjerom poveli su se i drugi župani-papani a i ženska Lovrić-Merzel koja nas je uvjeravala da štedi ako za auto plati po milijuna kuna?
Moje znanje iz ekonomije je rahatično.
U vremenu kad je kultura ušla na rikverc u sve pore mrtve i žive prirode mladica napredno-nazadna veli:
- Barba otkopčan ti je šlic!
- Uf, skužaj dušo.
- Ništa ništa i tako je mrtvac unutra!
Ne bi tako govorila da je Tito živ.

Bježi još jedna godina iz države penzionera prve i druge klase. Ovi iz druge klase zdravi umiru jer rade do zadnjeg daha. Njima novčanici služe kao spremnik za osobnu a ona da znaju ko su.
Ne bi da je Tito živ!
Oni iz prve klase od obijesti ne znaju što će sa sobom pa uvode 'red u državi'.

Odlazi još jedna godina u kojoj su se probudili 'spremljeni domovi' i njihova okućnica.
Odlazi iz zemlje u kojoj sindikati oće da budu iznad poslodavaca a da i dalje od njih žive!

Stara Godino, prije nego odeš ispuni nama Hrvatima još jednu želju! Molimo te usliši našu molitvu. Poduči ovu Mladu što dolazi kakva godina odgovara Hrvatima jer mi nismo tek običan narod.
Mi smo od Boga odabrani, od đavla školovani, od poštenja operirani a od Zvonimira prokleti! Zato poduči Mlađahnu Godinu koja nam hita da bi i mi voljeli imati glavni grad.
Po uzoru na Hercegovce koji imaju Zagreb tako i mi želimo imati Rim.
Rod si joj i nije da te strašimo ali u protivnom desit će se Novoj isto što i tebi.

I da znaš, ne bi mi bilo žao što odlaziš da je Tito živ. Ne bi jer bi smo bili mlađi makar 35 godina.

NEKA VAM JE SRETNA I VESELA 2014g I NEKA VAM DONESE PUNO SEKSA I KUNA! Može i eura!

Mir s nama

Mlađi je uletija kod mene u stan ki furija i odma krenija beštimat državu, tehnički, auto, policiju…

- Pizdumaterinu činili su me prvo prominit rezervar od plina jer je starome isteka rok. U Kaštele su mi digli 1500,00kn i pođem na tehnički a oni meni da moram taj atest odnit tamo negdi na policiju i štajaznam šta su mi još rekli.
- Viš ti, da bar rezervari side u saboru! Štaš sad.
- Kako šta ću? Ka sam sve to napravija dođem na tehnički i ka sam platija ono prije kanala a ona meni da je istekla osobna, poslao sam je u pičkumaterinu skupa s tehničkim i ovom jebenom drž…
- Sebe nisi?
- Kako moš bit takvi, znaš da mi auto triba za posa a ti podjebavaš. Sa će mi policija oplest kaznu čim me zaustave…a u pičkumaterinu…
- Čekaj jebagati, stani malo, pa ko ti je kriv što je osobna istekla?
- Država!
- Ali to je tvoja 'osobna' nije 'državna' kužiš, zato i je osobna. Slažem se da se država može zvati i 'Zdrav-ko Leš' ali ode ti niko nije kriv. Nego daj ti ovamo za hranu i režije pa ćemo onda debatirat što ćemo s osobnom.
- Ma! E! S tobom se ne može ozbiljno razgovarat samo su ti novci na pameti.
- Dobro, daj mi osobnu pa ću s njom kupit kruh i ostalo.
- Ma dosta mi je ovoga sranja neka idu svi u pičkumaterinu, jebenti držvu i…- i onda je stao presavijat osobnu i iskidao je. Mlateći rukama okolo sebe opizdija je u staklo od regala i prosuja ga po podu. Malo je pustija krvi ali dobro je proša. Onda je izvadija konzumov bon što im je firma dala kao božićnicu pa ga je bacija na stol.
- Evo ti 500kn na.
- 500kn?
- Eto ti moš sve potrošit!
Onda sam ja stao beštimat.
- E jebiga…u pičkumaterinu i osobna i tehnički i jebenti ovakvu državu kad nije u stanju staklo za regal napravit od željeza! Sad iz ovih stopa idem u dućan i kupiću novi regal i naslagat ga do vrha spizom i ako mi ostane što novca od bona kupiću ti novi auto.

Opako se nafunjija i otperjao. Na sreću ovaj 'kalodont' od dobre godine je pri kraju pa se nadam da će nas pomirit ako ne blagdani a ono odojak i vino sigurno oće!

Uvik je prasad u narodu igrala veliku ulogu!

Priredba

Zvrnda mobač! Unučica zove da dođem sutra na predstavu u školi. Normalno da ću.
Dođem pred školu po ure prija i čekam Ćer da mi pokaže di se ulazi.
Koja škola čoviče?!
Da sam ja u svoje vrime imao ovakvu školu do penzije bi je pohađao. Bi nedljemi.

Evo Ćere! Zijeva, neispavana, umorna…
Pitam je da nije bolesna. Kaže da nije samo nije spavala jer se cilu noć inhalirala, veli da se skoro ugušila.
- Ma nu, a štae, astma?
- Ma kakva astma šta ti je.
- Pa radi čega?
- Radi tebe, radi tebe!
- Mene?
- E tebe e.
- A majke ti irudove ja 8 km daleko od tebe, šta ti je?
- Jel bija moj muž sinoć ko tebe?
- Je bija je. Jel ti se pofalija kako sam skuvao vojnički važol.
- A praviš se da nisi kriv a!

ŽELIM VAM BLAGOSLOVLJEN I RADOSTAN BOŽIĆ!

Muca

Iden u posjet dućanu, konačno san dobija novu karticu! Ja kad uđen u dućan ki da san Julije Cezar: 'dođoh, vidjeh, uzdahnuh'! Naime tekući mi je bija toliko prekrcan da je sličija silikonskoj sisi pa mi je kartica pukla na dva dila. Ako je ona bidna pukla ovih dana bi se nova mogla užarit viruj Bogu.

Ovaj naš dućan je neka vrsta seoskog teatra, ustvari ovo nije selo nega okrajak grada ali izrečeno svakako stoji.
Odma do ulaza na improviziranom banku prodaje se riba. Fiskalizacija i trice, ma koga se to tiče, to se događa nekoj drugo državi. Kakvi Linić i porezi, uvik je bilo da mora pošteni švercer od nečega živit.
Evo gledan na telki nadbiskupa Želimira Puljića, obisija zlatnu lančugu oko vrata i zlatni križ, dae to prodat ja mislin da bi se četveročlana sirotinjska obitelj po godine mogla ranit i tuć se nogamin u guzicu o sriće.
Kad on ne sluša Papa-Franju koji zagovara skromnost i koji je reka da zlatne križe zamine željeznim a kako će 'bodulac' Linića poslušat.

Čovik se prestavlja za ribara, nu, čistokrvni bosanski bodulac s pivušom u desnici i cigaretom među prstima live objašnjava ženskima kako je riba friška 'eto sad je iz mora donjo'.
Riba bi se zacilo nasmijala njegovoj reklami da joj mutni pogled ne odaje status invalida. Penzionirana je barenko već dva dana.

Iz dućana izlazi vremešnjak i nezadovoljan mlati rukama, pita ga 'ribar': 'kole što se dogodilo'?
- A-u, a-u kuuu…mmma ništa.
- Jarane ba ko te naljutio, štae?
- A mm, A mmm…jjjjebu me.
- Pa nis ti peder ako mucaš, a jel znaš da pederi imaju ugrađen katalizator inače bi im čuna bila ko da se vozi s 'ćirom' kroz tunel.
- Aaaj…de u kkku…rac, jjjjebu me s jjjaaaabukama.

Kod blagajne trevin susida Matu s unučicon, biće maća ima 4 g, i njenog vršnjaka kako je zanovjeta. Maći kosook, crna kosa i govori naški ki da se ode rodija a žut, možebit da je žući jedino li-mun.
Maća oma diže šaku. Šta ti je kultura moj rođo, sritneš dite-daj pet, dođeš po kruh-daj pet, iđeš s parkinga-daj pet, dođeš doma-daj penziju!

Izlazimo skupa vani i pitan Matu da je li zna ko je maći kad mu se vrti okolo unuke.
- Dakuću, maći Šin-gu, iđe s njom u vrtić i stalno joj mulja kako mu se sviđa.
- Ma vid ti maloga a, rješava status državljanstva na vrime, e da kolutaj ti očima koliko oš. A kod koga je?
- Ode je rođen, tu su mu roditelji a ima još mlađeg brata i sestru, Ši-ši i Ha-ha. Ne bi da je u Kini nebojse.

Ružo, Željka, Tomo…šta kažete?

Nedjeljni humor

U zimskim večerima obično postajem razrok, jednim okom na telki a s drugim na kompu pa što zapne.
Večeras na prvom 'humoristična serija Stipe u gostima'. Volim humor pa rekoh da pogledam kad već plaćam 80,00kn, tko zna možda i je nešto. Sudeći po špici ili kako se to već zove kad šetaju imena ozgor prema dolje ili obrnuto, reklo bi se da je prava stvar. Bome i termin to garantira. Devet sati navečer, diš nega uz televiziju.
Kad piše 'humoristična' mene odma asocira na 'Malo Misto', 'Velo Misto', 'Gruntovčane', 'Mejaše', 'Lud Zbunjen Normalan' i tome slične serije. Ne znam smijem li spominjat srpske humoristične serije i to one starijih godišta da mi dežurni domoljubi ne ukinu državljanstvo?
A bilo ih je, bilo! Što od Novaka Novaka što od Lole Đukića, (neka se ne uvrijede mlađi autori) bilo ih je za pamćenje.
Pa engleski humor, braća Troteri i mnoge druge niskobudžetne serije prima kvalitete koje su plijenile gledatelje.
Ne treba daleko ići, među nama blogerima ima toliko kvalitetnih tekstova koji bi se dali pretočiti u pokretnu sliku samo kad bi neko to želio. Ali ne, ovako je lakše, sklope s autorom ugovor pa što ispadne a ti gledatelju koji to financiraš mrmljaj i srdi se, ko te jebe.

Ova serija 'Stipe u gostima' vjerojatno je zamišljena kao niskobudžetna no čim kamera izlazi van studija i čim je toliko imena na špici, mislim da to nije. Ne po mome sudu i ako su mi te relacije strane.
Dakle da ne duljim a čim plaćam imam pravo i na kritiku, ova serija niti je niskobudžetna niti je humoristična a jedino što me u toj seriji asocira na smijeh jest kategorija u koju su je svrstali.

Tetke na sunce

Naš najveći problem je kako treba izgledati obučeno žensko tijelo a da ujedno bude golo. Da bude seksi a da ne probudi bika, da zavodi a da te ne zavadi, da koketira a da ne bude 'roba'.
Pa hajdemo probati s hlačama. Jedan od glavnih razloga jest njihova praktičnost s naglaskom na glavni šav koji po taman nađe svoje mjesto među dvije hrenovkice i tako ukrasi obleku i 'objekt'. Volio bih čuti argument kontra.
Muškima pak radi svojih privjesaka koji ne smiju biti u tijesno i moraju biti prozračni neka donji dio odijela čini suknja sa rasporkom, uostalom nisu Škoti maniti da ne znaju što čine.
Možemo razmišljati i tako da je to jedan od razloga radi čega muški žive kraće od svojih supatnica.
Rekoh već da one privjeske odjeća ne smije stiskati jer to može biti i uzrok za loš natalitet. Drugi uzrok svakako je seks ako se i dogodi nakon interneta i 'severine' koji će posve izostati kad se izumi printer za printanje bebača. Ovako čoek se giba i troši a ujedno mora držati napetog kokota oću reć situaciju a za to nema benificirani radni staž kako ima recimo rudar. Radi toga je potrebno imati slugu pa neka se on troši, neka njega vrag nosi a ne muža. A bome i za to da žena ne mora tražiti jer to izaziva stresove i traume što ruši kvalitet bračnog života.
Dalje, ako išta zna o zanatu mora polizati svu kemiju što je dama ima po obrazima, ustima i očima a to nosi jetru gore nego bicufit iz nazovi vina. Jadni tetak.
Sad se vi pitate a što kad nije bilo svih ovih mazala i namaza, zašto su i onda žene živjele duže?
He, zašto. Gledaj, onda nije bilo auta pa recimo kad se išlo u grad u doktora muški je morao jahat na konju ili magarcu a žena je beštiju vodila za oglav.
I normalno da je duže živjela kad je pješačenje zdravo.

I dok prava žena mužu svome svaki dan kupuje pivo a znamo da je to šporka kemija, ona pije običnu vodu. I to ne bilo kakvu vodu a s obzirom da je voda s Krkače puna kamenca čovjek koji vodi računa o svojoj ženi uvijek će u bokal s vodom ubaciti tabletu 'kalgona'.
Zatim tu je ono predbacivanje supatniku da je ljenčina za razliku od nje koja istovremeno radi nekoliko poslova i razmišlja na nekoliko valnih dužina.
Onda se on javi u obrani svog integriteta da je to normalno jer i on tako djeluje.
Ona se podboči i gleda ga.
E što me gledaš, pored matematike koju neizmjerno volim radi množenja evo i sad ovako zavaljen na trosjedu radim nekoliko poslova; pijem pivo, gledam telku, pušim, razmišljam kako si ti vrijedna i prdim. Pa da bih ti i pomogo kako ću pored ovoliko posla.

I dok sve ovo gore možemo svesti pod amaterizam mi i najvažnijeg čimbenika života, čovjeka, pravimo čisto amaterski pa šta se onda čudimo ako ispadne tetak.
Zamislite dvoje pikucnih kad bi se i nadovezali jedno na drugo kao gusjenice kod prelaska puta u obadvoje ne bi tri metra bilo i onda se čudimo što su im djeca kao sjemena kapulica.
Amaterizam gospodo, amaterizam nas ubija.
Zato je neophodno a i doći će vrijeme kad ćeš na svakom kiosku moć kupit deset deka zametaka i to ćeš moć birat, muški ili ženski, plavooki ili crnokosi, sa IQ većim od 150 ili sa Q velikim kao podlaktica.
Ili gotovih ženskih klica pa će mladica izrasti idealnih proporcija, inteligentna plavokosa vrtirepka koja će znati govoriti samo ono što želiš čuti.

To su prave životne teme o kojima moramo voditi računa i debatirati a ne zašto je sve amaterizam kriv koji je stvorio ovoliko tetaka.
To su stvari koje nas moraju brinuti a ne aktualna situacija u državi a ja sam učio da država mora odumrijeti.
To što nam je država klekla i što se polako ali sigurno vraćamo u srednji vijek nismo mi krivi, a ne ne.
Država čija administracija ne bi smjela biti veća od one za voditi jednu županiju sama je kriva za takvo stanje i to nije naša briga. To će kao i do sada riješiti neki Marsovci ili oni drugi iz letećih pijata.

Previše je tetaka! Padaju im hlače ali glava nikako.
Zato nam izgubljene godine nisu važne ali mjeseci bogami i te kako jesu.

Mačo

„- „Mi sve radimo skladno i u dogovoru. Bračna demokracija, sve za obitelj. Evo recimo imena dice. Dogovor je pao da ću ja naditi ime ćeri a Ona će davati muškima.
Kad je došla prva ćer nadija san joj ime Anja. Ajde, rekoh, prvo je a i u narodu je poznato da pravi jebači prave žensku dicu.
Onda je došla druga pa sam dodao 'S' i eto Sanja.
Ma dođe li treća gospemi bi će sranja.“

Ken ken ken, tuf tuf tuf

Ova dva brata nisu progovorili jedan s drugim od kad su počeli gakat, samo zato jer onaj drugi je glup. Obojica su imali po gajetu od šest metara s pogonom na vesla.
Bili su zemljoradnici ali su se kužili u alate pa se mlađi preko veze zaposlio u komunalno i radio je s vodoinstalaterima. Pun dojmova s posla uvijek je pričao o pikanterijama zanata a najviše ga se dojmio princip sifona pa je tako stekao nadimak, Sifon.
Kad je koncem šezdesetih napunio 40g nekako je skucao i kupio brodski dizel motor 'torpedo' od 6ks.
Postavljanje motora u gajetu bila je prava fešta a meštar koji je to radio nije bio meštar nego genije, izumitelj, jedini u državi koji to može. Falio ga je Sifon.
U oči probne vožnje meštar je morao pored poluge od gasa šenjat crtu dokle se smije dati gas, izričito je tražio Sifon.

Dvije godine stariji, Sifonov brat bio je skladištar u brodogradilištu i kako je imao 'šest prstiju' na svakoj ruci i on je nekako skucao za nabaviti motor.
No da ne bi ispalo da kopira mlađega brata jer to što je on kupio i tako ništa ne valja, nije uzeo riječkog 'torpeda' nego je preko veze, s kapetanom jednog trgovačkog broda koji je bio na doku u brodogradilištu, dogovorio da mu nabavi neki dobar američki motor.
Već sljedeću godinu i njegova gajeta imala je motorni pogon na što je bio silno ponosan jer je imao amerikanski benzinski motor Onan. (Minesota)
Naravno da je to bio najbolji, najskuplji, najpraviji, naj naj jer je amerikanski a on je dobio nadimak Onan što mu se posebno sviđalo i čudo je bio na to ponosan.

Kako su imali kuću do kuće i zajedničku 'pontu' i porat, čim bi jedan upalio motor odma bi i drugi startao.
Znatiželjnici bi se skupili i gledali jer onda imati motor u gajeti nešto je značilo. No kako je uz divljenje bilo i pitanja odgovori su dakako stizali u znaku hvalisanja.

- Sifon! Baš ti fino motor radi, ovo je prava muzika za uho! malo mu podignu repicu.
- Moj, moj motor…nema ga boljeg u, u državi, kakva muzika ovo je čista 'sifonija'!
Onda bi se okrenuli Onanu.
- Onan! A borati što fino oti tvoj prede!
- Sokole moj slušaj i divi se amerikanac je ovo napravio a ne ono naše smeće. Čuj ga čista 'onanija'!

Stari moj

Da je živ danas bi napunio 88g ali, nažalost, otišo je devedeset prve u osvit rata. Bio je učesnik drugog svjetskog rata, pri kraju, no i ako nismo živjeli u Hrvatskoj na spomen ove republike lice bi mu zasjalo, neka vedrina bi načela priču ali veoma škrtu i odmjerenu da ne bi spomenuo Ustaše. Nije ih volio. U Boki je bio mali broj Ustaša, oni su se prebacili na područje Hrvatske i tu ostali, hladni.
Bio je veseljak i kavalijer (kavalir), nekad i nedopustivo velik pa se sjećam tako kad me prvi put odveo u 'Makedonca' i naručio mi pašte (kolač-slastica) koliko god sam htio.
Kako sam bio sretan! Ne znam ko je bio zadovoljniji On ili ja. On jer je eto imao para da mi udovolji a ja jer sam bio slab na kolače kao i danas. Na nekim postovima znam ostaviti komentar: 'nemate ni srca ni duše', kad se o kolačima radi!
Nakon 15-20 min činio sam rigoleto a drob bi me bolio sljedećih nekoliko dana ali ko to pamti.

Nije samo prema meni bio takav, ne, sva četvorica smo uživali jednaki tretman i ne samo mi, djeca, bio je široke ruke i prema prijateljima, poznanicima, ma svakoga je bio spreman počastiti kad je imao para. To je obično činio kad bi primio plaću a trajala je koliko i 'ženske stvari' nakon toga te niko ne pozna. Mater bi šizila kad bi ostatak plaće stavio na trpezu ali…

U 'brkatim' godinama nismo se dobro slagali sve tamo do iza moje tridesete kad je to neslaganje prešlo u pravo prijateljstvo i razumijevanje, nešto radi sazrijevanja a nešto zbog daljine koja nas je razdvajala.
Znao sam mu reći 'neću' čim bi nešto zapovjedio raditi, iako bi kasnije to učinio ono 'neću' ostalo bi upisano u mozgovnu bilježnicu pa mi je znao u ljutnji reći da sam ljenčina i: 'na Božić ćeš biti gladan'!
Za razliku od mene mlađi brat bi uvijek klimao glavom a nikad ne bi učinio, no ono prvo ostaje u 'bilježnici'.

Pored pisma i obveznog ljetnog odmora kući, znali smo se čuti i telefonom nekih jedan put tjedno. On bi nazvao s pošte, nismo imali kući telefon, mene na radnom mjestu i popričali bi kako priliči razumnim ljudima.
Taj 10.04.'91 (datuma) nazvao me i između ostalog požalio se da teško diše kad pješači uzbrdo na što sam u šali odgovorio neka se odmori.
Završili smo razgovor u šali ali nešto je u meni govorilo drukčije. Navečer sam odlučio otputovati dolje pa mi se i brat pridružio. Bilo je otpora od strane zakonite, da što idem čim se malo prehlade i slično ali odluka je bila jača.
Išli smo autom i nakon 7h vožnje zaustavili se nešto prije 11h na glavnom putu jer su na prilazu kući bili auti.
Krenuli smo veseli prema kući a u susret su nam dolazile medicinska sestra (susjeda) i doktorica.
Oči su im suzile pa su samo pokazale rukom jer ih je jecaj lovio. Krumpir u grlu i njima i nama.
Pred kućom se već skupio narod. Mati je rekla da je zgasnuo prije sat vremena.

Sad sam u tim godinama i ne plašim se hoću li dijeliti istu sudbinu jer to me svakako čeka ali me 'Božić' brine!
Počivaj u miru Stari moj!

Korak unatrag

Kažu da je ovo demokracija a ja dodajem čista hrvatska po onom Nadanovom sloganu 'kupujmo hrvatsko'. (vidimo kako je kupovao) I evo kupili smo za 48 milijuna kn dio od umalo 38% čiste domaće demokracije bez Srba, bez lezbijki i bez pedera!
Na jednom portalu stoji komentar: „@ (Kresimir Ruzic) kao hrvatski branitelj danas sam jako ponosan na hrvate...za dom spremni“!

Svi su jako ponosni na veliku pobjedu nešto slično kao nakon lomače koja je dokusurila još jednu vješticu.
Nakon ovoga, kad se izglasala ova ustavna kategorija braka za očekivati je da više neće biti rastava i preljuba i da Papa neće morati razvrgavati brakove velikih Rvata.
Kakva komedija takav i smijeh jer drukčiji rezultat se nije mogao očekivati.

Primjerice na biračkom mjestu u Danilu bile su servirane olovke s grafitnim srcem?
A na izlazu s biračkog mjesta u mojoj izbornoj jedinici jedan 'intelektualac' s krezubim cerekom mi veli: 'sad ćemo vidit koliko ih je ako se usude doć'!? (vjerojatno pedera)
No s obzirom u kojem smo stadiju razvoja i dobro je prošlo, bar nije bilo puškaranja.

Kad se pogledaju brojke od ukopno 3 740 951 birača izašlo je na birališta oko 1 384 100 birača. Ja kažem, dobro, jer se moglo dogodit da 3 birača izmjene tekst u ustavu!?

Pitam se, nije li krajnje vrijeme da se odgoju djece priđe na ozbiljniji i kvalitetniji način da bi mogli parirati izazovima današnjice a nadasve sutrašnjice koja će biti kudikamo zahtjevnija nego do sada.
Mislim da je vrijeme iz škola ukloniti vjeronauk i povući ga u vjerske objekte a da se kao sekularna država više pobrinemo o edukaciji učenika ka toleranciji spram različitih i drugačijih.
Ovakvo stanje društva zapravo nas vodi unazad, dok svijet grabi krupnim koracima ka višem cilju mi zaostajemo u svakom smislu.
Društvo je organizam koga valja izgrađivati i generacije pripremati za budućnost jer ništa i nikad neće doći samo od sebe.
Ovo stanje do sada, grabež, otimačina i uskogrudno skupljanje kapitala u svoj brlog ne valja i ne može biti dobro za nikoga pa čak ni za dotične skupljače jer kad dođe stani-pani gubi se i život a kamoli neće imetak.
I za kraj.
Što veće carstvo stvoriš teže ti se od njega rastati!