....lijepo....dobro se sjetiti....ja često nisam baš sa starim imao neki pravi odnos...valjda sazrijevam ,pa sam počeo kužiti...sve smo si bolji.....pozz..
04.12.2013. (15:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Moj je otišao u uvjerenju da sam ja već tamo, tako su mu rekli oni kkoji su ga ubili. Sigurno se obradovao kad je vidio da me nema tamo, jos cemo sačekati da se ispricamo...
04.12.2013. (21:25)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
I bez obzira na neke neugodne dogadjaje, na kraju se uvijek sjecamo onoga sto je bilo lijepo jer kad dodjemo u godine u kojima su oni bili shvatimo. A susret ce se desiti, kad-tad pa cete u miru razjasniti neke propuste koje ste ucinili i on i ti.
05.12.2013. (07:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Petre , šta reći ...možemo se samo sićati naših očeva sa smješkom na usnama .... unatoč siromaškon Božiću ... Ja i moj stari do njegove zadnje smo se koškali i zezali jedno drugo ... Bili smo iste naravi ... beskrajno tvrdoglavi , ali smo se zato neizmjerno volili ... Strašno mi nedostaje ... i danas nakon sedan godina , učine mi se da mu čujen glas ... ''Mala , bogeti , daj mi jedan španjulet''... Neka mirno počivaju ....
DV.
06.12.2013. (15:33)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Moj tata je živ, danas mu je bio imendan, napravila sam mu kolač, došli smo mu mi djeca i prijatelji, ali više ništa nije i nikada neće biti, jer prije godinu dana mi je umrla majka...I više ništa nije i nikada neće biti isto...
06.12.2013. (23:32)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Meni majka u ranom djetinjstvu nije dozvoljavala jesti sladoled. Da mi ga zgadi govorila je da se pravi od zečjeg govna. A onda me jednom barba (stric) odveo u slastičarnu i kupio sladoled, prvi u životu. "Nemoj reći teti da sam ti ga kupio da ne kaže tvojoj mami!" reče barba i šeretski se nasmije. Kako je slastičarna bila blizu njihovom stanu lizao sam ga velikom brzinom da ga do kuće pojedem. Reakcija je bila slična tvojoj: arija Rigoleta iz istoimene opere G.W. I što je najgore po tetinoj kosi, kućnoj haljini, hodniku i zahodu dok me nosila prema školjki a ja pjevao ariju iz sveg glasa.
10.12.2013. (21:59)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Igniss
Lijepo napisano, samo što reći? O takvim stvarima rijetko se ima što pametno dodati osim privatno sjećanja :)
04.12.2013. (15:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
20 do asa
....lijepo....dobro se sjetiti....ja često nisam baš sa starim imao neki pravi odnos...valjda sazrijevam ,pa sam počeo kužiti...sve smo si bolji.....pozz..
04.12.2013. (15:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Euro
kada se radi o tatama odmah se sjetim ove pjesme:
"Tata gdje si,nedostajes mi"
http://www.youtube.com/watch?v=d5X4iAAE0uU
lijepo se je sjecati...
ja se tako cesto sjetim mame...
04.12.2013. (15:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
iskreno plava
Roditelj je uvek na zadatku. I kad ode.
04.12.2013. (19:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sredovječni udovac
Moj je otišao u uvjerenju da sam ja već tamo, tako su mu rekli oni kkoji su ga ubili. Sigurno se obradovao kad je vidio da me nema tamo, jos cemo sačekati da se ispricamo...
04.12.2013. (21:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
geomir
Roditelji nam uvik daju ono šta znaju i mogu.
Bez obzira na sve mi ih se sjećamo sa nježnošću i sjetom.
Slava tvom starom!!
04.12.2013. (22:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
brigita3
I bez obzira na neke neugodne dogadjaje, na kraju se uvijek sjecamo onoga sto je bilo lijepo jer kad dodjemo u godine u kojima su oni bili shvatimo. A susret ce se desiti, kad-tad pa cete u miru razjasniti neke propuste koje ste ucinili i on i ti.
05.12.2013. (07:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Piton007
Lijepo...
06.12.2013. (11:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nečmenjanka
Petre , šta reći ...možemo se samo sićati naših očeva sa
smješkom na usnama .... unatoč siromaškon Božiću ...
Ja i moj stari do njegove zadnje smo se koškali i zezali jedno
drugo ...
Bili smo iste naravi ... beskrajno tvrdoglavi , ali smo se zato
neizmjerno volili ...
Strašno mi nedostaje ... i danas nakon sedan godina , učine
mi se da mu čujen glas ... ''Mala , bogeti , daj mi jedan španjulet''...
Neka mirno počivaju ....
DV.
06.12.2013. (15:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Alica u zemlji čudesa
Moj tata je živ, danas mu je bio imendan, napravila sam mu kolač, došli smo mu mi djeca i prijatelji, ali više ništa nije i nikada neće biti, jer prije godinu dana mi je umrla majka...I više ništa nije i nikada neće biti isto...
06.12.2013. (23:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vitae...
Pocivao u miru!
08.12.2013. (01:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
semper_contra
Meni majka u ranom djetinjstvu nije dozvoljavala jesti sladoled. Da mi ga zgadi govorila je da se pravi od zečjeg govna. A onda me jednom barba (stric) odveo u slastičarnu i kupio sladoled, prvi u životu. "Nemoj reći teti da sam ti ga kupio da ne kaže tvojoj mami!" reče barba i šeretski se nasmije. Kako je slastičarna bila blizu njihovom stanu lizao sam ga velikom brzinom da ga do kuće pojedem. Reakcija je bila slična tvojoj: arija Rigoleta iz istoimene opere G.W. I što je najgore po tetinoj kosi, kućnoj haljini, hodniku i zahodu dok me nosila prema školjki a ja pjevao ariju iz sveg glasa.
10.12.2013. (21:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...