Guonajući đipinu brzom cestom (viš, 'brzom cestom' unda je poslin Kerum kriv da je brzo guonao svoga) tamo negdi blizu Radošića ispao je nekome škartoc pun uznemiravajućih riči.
Vijalo to neko vrime od uha do uha i blogami bila je to dobra ješka jer su se novine raspisale a i na telki je bilo da će zabranit borbu bikova. Ministar Jakovina da će zabranit…
Rode moj nu pobuna, dakuće mile ti nedlje.
- Mala, mala živa bila dadni mi malkice oti mikrofon da in ja zapivan jednu.
Vi de vako, ode ti živi sve miran i pošten svit, sami virnici s krunicon o vratu i jeblo majku ako ima većih virnika. Naš domaći čouk toliko voli Issa i Mariju nema te mire, živi za nji, da bi…nedajbože da mu neki rekne da je veći virnik o njega…golin rukan bi mu iščupa oni…evo san se užga, ne boj se neću tebe štatje, neću katkažem, pomoz mi reć kako se ono rekne…
- Gučak bogarati.- dobaci Ante.
- E, golin rukan bi mu gučak iščupa, tolko ti je vira jaka u nas, slobodno to napiši, e, e napiši.
A mi…namin da će zabranit borbu bikova, namin? Prčin ti nedlju da in daemo rakjetne pit, mi…namin, našin bikovin cc. Evo naka mu daju puvat paćmo vit u koga je istna.
Ae minstre oš ti do reć Rudonji da se ne smi bost, ae ae rekni mu da vidmo ko ima više bocune kruncu ti ljubin. Naš čouk živi za 'olimpjadu' i bolje da nestane sela nega občaja. Ovo je starja olimpjada od one svicke za barenko sto godin ako nisi znala…eto viš da nisi.
Evo da uptamo svit što oni misle. Ante!
- A!
- A!
- A!
I tako tristadvaestosam puta!
- Ni govora.- zaori se iz Antišinih grla.
- Mala, si vidla koridu…e dašta nega si, tamoka krvi do kolna, probodenih guzica i ostalog da se šporko ne odrazin a bogarami nema u naših, našsu bikonje pametni, entelegentni, neće on svoga izranjavat, ma jok štatje.
Evo ti sad znaš što naš svit misli pa to prenesi u Zagreb minstru i slobodno mu rekni da mož doć na janjetnu, prasetnu i sve čega ima u našeg svita nedlju ti prčin samo neka nam ne dira u svetnju.
Vako mu prenesi: 'Minstre ne ponašaj se jer nije namin teško s bikovin pravo na Markov Trg pa kad se to izmiša…bogarami neće se znat jal su naši jal vaši, e tako'!
A onda se digla i starčad i nejač na noge lagane, od Mostara grada pa sve do Gospića, svi na olimpijadu, svi na bikove.
Baba Kata miluje bagulinom pra-pra unuka da je vozi vidit Rudonju.
- Ali baba to je daleko razumiš a tebi je 102 godine...nikad do sad nisi išla?
- Neka sum stara, neka prdeknen usput al guonaj i evo ti kuna za guorivo, neće meni crveni vragovi bruanit gledat muoga Rudonju.
- Ali baba ne mogu za ove kune ništa dobit osim zatvora.
- I ti nesrićo, i tebe su uokrenili. Uovo su prave kune moj sinko zna je Ante što čini.
- Dobro dobro, moramo krenit već su dvi ure po za ponoć da ako ufatimo mista...a dis ti zubi?
- Sagni se pod postelju mlađi si, duobavi ih i guoni na limpijaaaaaduuuuuuuuuu.
Nema tome dugo kad je rečeno ako imamo viška stambenog prostora da ga damo u najam jer ćemo tako uprihodit koju lipu a i cifra će biti sasvim dovoljna da platimo porez na iznajmljivanje.
Nakon što platimo porez na sustanara još nam ostaje platit 'čistoću' za istoga, komunalije, struju i vodu i to pod uvjetom da nema telku i ne traži Internet.
Naravno ovo me užgalo i ozbiljno sam to stavio kao prioritet jer dugo-trenutno stanje je jebeno. Znamo da je država u kurcu…ček ček ovo je greška, ne rekne se u kurcu nego na kurcu jer da je u njemu onda bi iz tog prostora lako izletila van za vrijeme 'sumporavanja' ili piš-cunamija.
Ovako kad smo na njemu silazimo kad se spusti, kao s deve.
Dakle znamo da je tamo neka država (daleko bilo) na kurcu veličine 50m puta euri (nisu cantimetri i ne tražite broj telefona) i valja se dovijati kako znaš i umiješ da bi platio mostarinu.
Ovo je najduži most do sad napravljen a dugačak je od prvog do prvog tako da mu pelješki nije niti do jajne dlake dok si na čučavcu.
Toliko je dug da često molimo Boga da prvi dođe 20-og u mjesecu.
Rekoh već da mi se dopala ideja o sustanarstvu i dok sam mozgao koga dovesti u prostor, život me preduhitri.
Uselio se sam. Em što je ilegalac em što nemam nikakve podatke po kojoj osnovi ga prijaviti. I lokaciju je samovoljno odabrao. Ignorirajući me kao da ne postojim, kao da je ušao u svoje vjerojatno s namjerom i da obitelj zasnuje.
Nevoljo moja što ako me netko prokaže ili slučajno nalete 'linićevci' i otkriju uljeza?
Najebat ću pari žuti dašta.
Nije lako imati ilegalca u svom domu a ne znati mu ni ime ni vjeru. Ni nacionalnost ni stranačku pripadnost. A di će glasovat? I za koga?
Muke tantalove. Reko sam Fridi da nikome ništa ne govori jer mi možda i sine neka ideja, bolje pričekat. Odgovorila mi je avav-av-avav-aa, što znači: 'ne brini nikome neću reći' a i držala je stražu ne mogu reć da nije pa joj dodjeljujem orden bržole s likom kremenadle.
I jednoga dana (jučer) kad sam se vraćao iz dućana pridruži mi se susjed na putu pa rekoh: 'ajmo kod tebe na piće'! Veli on: 'ajmo', i nastavio hodat ali put moje kuće.
Jbg otključao sam vrata, Frida je uletila prva i uvatila je ronzat što joj nije običaj.
U međuvremenu smo ušli i nas dva i naravno ugledali razlog fridinog ronzanja.
Joo kako sam se zasramio, pocrvenio, (ne stranački) pocrvenio hrvatski, osjećao sam se kao zadnji papak. Susjed me gledao a što je mislio vidjelo mu se po faci i bilo koje pojašnjenje bilo bi uzalud.
A tako sam želio kad se već dogodilo to što se dogodilo da je bio kao, ajde ne mora ala Čobanković ali bar da je kao Šeks, lijep, zdrav i debel.
Prošlo mi je glavom: 'kud si baš mene, penzića izabrao kao da ne znaš da su mi svi doktori zabranili masno, slatko, hrskavo, pečeno, pršutasto, janjoliko, prasoliko i svekoliko još od vremena doktora Tuđmana'.
Gledam ga žalosno kako leži nauznak sa sve četiri u zraku a mršaav…brate mili kao da je sušicu imao.
- Neš mi reć da je crko od gladi?
- Ma jok samo je bio na dijeti.
Nekad se govorilo: 'mršav ko crkveni miš' a sad se reče: 'mršav ko škverski takujin'.
A mišu moj u drugom životu izaberi nekoga iz sabora, sory!
- Gle koja fina kišica, sve se zeleni, trava se digla, pogleć kako je paprika digla glavu.
- Je, sve se diže, moga bi se i ti dić iz te fotelje i oprat suđe jelda.
- Oću akoš mi ispunit želju.
- A to je?
- Zamirisao mi bakalar.
- Nemoj mužu znaš da ti to nije zdravo.
- A baš mi se nešto...
- Nemoj nemoj nije to zdravo znaš da je 250kn kilo.
- Pa jebemu mate' što go' ja volim nije dobro, nije zdravo, ne valja…sve mi ne daš.
- A bome što ne pridaš zahtjev za saborsku mirovinu, ne bi falija.
- Kako kad nisan ni bija u saboru?
- Što ima veze, napravija si sto puta manje štete od recimo Šeksa, ha ae reci da lažem.
- Kad bi se to tako računalo… a čuj kad smo već kod računa, mogu li onda računat…
- Ti i tvoj račun, štaš računat kad ti je matematika uvik zapinjala.
- Kako, okle to sad.
- Ko kaže da je o' sad.
- Onda bi moglo past jedno množenje a.
- Ne množenje mužu ne, puta dragi puta, puta.
- Upičkumaterinu stvarno triba korizmu uvest kao nacionalni blagdan…e oš da te izvedem vanka.
- Stvarno! Ae.
Kad su se upicanili i namušćali izašli su pred kuću i onda je on stao.
- A šta je sad? Nećemo stat ode pri' kuću.
- A bome vanka si.
Sutradan u školi bio sam čil kao da me valjak ispeglao no trudio sam se to ne pokazati. A on, hehe, neispavan ali uzdignute glave, ponosan kao da je povalio 'Klaru Warner'. Moj čov'k što ta škatulica učini od muškoga. Zapravo mnoge ženske nisu ni svjesne koje moćno naoružanje posjeduju skriveno ispod one šake runa. Onaj što na svojoj strani ima taj 'pentagon' sigurno dobija, ili rat ili po sebi.
Pošto sam ja dolazio busom (bio je to onaj 'londonac' što je s prednje strane imao posebnu kabinu za vozača) već sam bio pred školom kad je Jozo prilazio gospodskim korakom ravan kao letva. Prišao sam mu s boka da me ne vidi i lupio ga šakom po leđima. To je bio uobičajeni pozdrav i što jači to bolji ali ovaj put on se pognuo i oglasio sa 'auuu' što sam protumačio kao da zna za moju nevolju pa me zeza.
- Rugaš se ha!
- Kome?
- Meni da kome.
- Kako misliš?
- Ae ne pravi se.
- Reci mi nem pojma.
Još je falilo pet minuta do prvog zvona pa sam ga povukao sa strane da ne gledaju baš svi moju muku. Potegnuo sam majicu prema gore pa kad je vidio zavoje skupio je obrve i istaknuo bore na čelu pitajući me tako što se desilo.
- Re'ću ti na velikom odmoru ne može se to su dv'je riječi.
A onda je on zadignuo majicu i okrenuo mi leđa. Haha ovo ste trebali vidjet, krvave brazde.
Da je to kojim slučajem vidio koji 'dr Rubalo' penzija ko iz puške.
Na velikom odmoru.
- Daj pričaj više.
- Prvo ti meni.
- Ne kenjaj, neću ti pričat kako ti se rodica puca šta ti je, samo ima jebene nokte da znaš. Ajde još ti mogu reć da nam je bilo prvi put eto. Ali samo do drugog puta. E da, mogu ti reć da smo skoro išli u ambulantu jer je bilo malo više krvi nego smo mislili da treba.
- Šteta da niste pa bi se tamo ispričali. A one priče do sad: 'ne mogu na sve prste izbrojat'?
- Ts tebe… Zašto si u zavojima?
- Ja, ma ništa, onako. Nakon što sam poševio bukvu bukvina toljaga poševila me po rebrima.
Pažljivo me slušao, radi sebe naravno, a onda kad sam dovršio prvi dio to jest ležanje na zemlji upitao je: ' I'?
- Onda je tetak reko da se ne mičemo odatle i otrčao kroz park a teta me mazila i plakala da što će reći sestri? Trajalo je to kojih petnaestak minuta a onda smo čuli brujanje kampanjole, zakočio je blizu nas, ustvari umalo se nije izvrnuo ali to opravdava zadatak.
Tako smo saznali di je to tetak otrčao. U toj kasarni je bio na službi pa je obuko svoju uniformu zastavnika, naredio dežurnom vozaču da vozi i bratko je 'letio'. Ti zastavnici ako nije bilo viših činova u blizini djelovali su kao mali generali. A inače su vodili magacine, knjižnice ili kuhinje i sve su znali, sve.
Utovarili su me i palo je naređenje 'vozi'. Poskočila je kampanjola i zakopala zadnjim kopitima kao jangir. Opet put kasarne.
Tamo je bila vojna ambulanta jer tetak je vjerovao samo vojnim doktorima pa makar oni bili i stažisti. Sve je dignuo u pripravno stanje i ušao sa mnom u ambulantu.
Nakon vizualnog pregleda stažo je rekao da moramo do civile bolnice radi rengena. To je naljutilo tetka. Kako to ne radi vojni rengen ej. A kad smo već bili na putu zapovijedi vozaču.
- Uključi rotirku.
- Nemam druže zastavniče.
- Ima da je ugradiš!
- Ali…
- Jasno!
- Razumem.
Opet je bio sa mnom i polemizirao s doktorima da on 'zna što je botanika' (pa se ti misli) što je izmamilo čudne poglede ali adut što je visio za opasačem bio je jači pa su šutili.
Jedno rebro napuknuto pa su me zamotali a onda me kampanjolom odvezli pravo doma.
Radi mira u kući nagovorili su me da lažem kako sam bio napadnut i da me on, tetak, spasio. Eto.
I što misliš 'ko će duže pamtit tvoju jebačinu, ti ili ja?
U magarećim vremenima jednom sam bio 'koskader'- volonter što će reć dobrovoljno ali da vam pravo rečem nije mi se to dopalo jer su me kasnije sve koske boljele kao da sam glumio asfalt.
Puno smo bili slični makar po tjelesnoj građi ja i taj moj kompa iz višeg razreda koji se zatreskao u moju rodicu. Vraga ne izio berlav kao da nije bilo i drugih cura i naprednijih i nazadnijih od nje, ali ne on oće baš nju. Ajde što se on zatreskao nekako bi se i dalo prožvakat da i s njezine strane nisu dolazili dimni signali.(valjda je otuda onaj izraz 'pičkin dim') A kako neće dimit kad je to kulminiralo pred sam kraj škole a i kupanje je već počelo.
Obezglavljeni i jedno i drugo niti su jeli niti pili, ni progovarali ni učili. Ispočetka nam je bilo zanimljivo i simpatično to njihovo agregatno stanje a onda smo se počeli bojat da ih nije kakva bolješčina ćopila pa nam bi puno žao.
Onda smo pitali 'profesore' koji su prošli te faze i rekoše nam da ta bolješčina i nije opasna koliko zna bit skupa i da će se to samo od sebe izliječit. Nisu nas baš uvjerili a pogotovo što su bili neozbiljni i podrugljivi ali što možemo stariji su bili.
A Ćaća! Ćaća joj bijaše strog, šta strog, bio je vojno lice pa se u kući znalo kad se treba disat kad pisat, kad čitat kad pišat.
Tko se od starijih sjeća ondašnjeg 'Čik'-a i 'Adama i Eve' onda ćemo se složiti da su te tiskovine bile slađe od baklave i popularnije od Tita. Ali da se kojim slučajem makar i u smeću taj list našao u njegovoj kući bila bi to čista Hirošima. Sad si možete zamislit kako su odgajane i pažene dvije ćerke od strane Tate a naročito Mame jer bi Ona bila glavni krivac kao 'glavni i odgovorni urednik'.
Starija Mira, 'iz mire sto vragova vire', je ta o kojoj pričam a moj prika Jozo štrkljast kao što sam i sam bio u tim jebenim sedamnaestim, koristili su svaki trenutak makar da se vide. Gutali su jedno drugo i slani i balavi i s dlakom na jeziku razmjenjivali viruse i bakterije a da i ne spominjem gutanje dobacivanja sa strane.
Postali su toliko neoprezni da ih je optala njezina 'glavni i odgovorni urednik' pa je to rekla 'vrhovnom' a onda je nakon 'kukuruza' bila u kući 'politička nastava' svakodnevna i svakovečernja da se spasi što se spasiti da. Jednom je u oficirskoj uniformi i s pištoljem u futroli sačekao Jozu i isprepadao ga na mrtvo ime da je jadnik morao trčat doma presvuć mudante.
Od dana saznanja za njihovu 'bolješčinu' bili su praćeni od 'Urednika i Vrhovnika' koji su nastojali da ih Mira uoči i da zna da su joj iza leđa.
Mira je promijenila ime u 'Katastrofa' a Jozo gledao ispod sebe vrebajući plijen. Pravi zločin jelda.
Dašta!
E kad je to došlo u fazu ključanja i počelo se dimit, 'gorućem mravinjaku' u sutjesci pridružile su se i 'uši', tako da su tamo dolje bili neophodni vatrogasci. Svrbež je postao neizdrživ i nešto se moralo poduzet.
I reče Jozo meni da se nađemo kod spomenika u parku radi hitne i ozbiljne stvari.
Rekoh u sebi gotovo je opet talijani napali Rijeku. Uzalud smo im dali Trst i odma meni, i ako sam bio mali, slika pred očima kako je Tata bio pozvan u rezervu i topovi i razarači, avioni i kamioni, stotine auspuha meni je dimilo po glavi uz pjesmu 'Trst Gorica i Rijeka bit će naši dovijeka'. Kita.
Nakon škole hodam zabrinut kroz park prema spomeniku Spasiću i Maršeri (razarač Zagreb) i bacim se na drvenu klupu tužan kao da mi je prdeknuo did iz Čikaga. Jozo iskoči iz grma pari 007 i sjede do mene. Izvadio je škatulu Zete bez filtera i ponudio me. Normalno da sam uzeo pa sedamnaest mi je ej.
Pripali on obojici i povuče dim da mu je žar došo skoro do po cigarete kao da je iz guzice potegnuo.
Šta ću, ajde i ja povučem odokativno kao on, sad bih to usporedio sa usisivačem ali ih onda nije bilo pa sam uskraćen za komparaciju, i ostanem kao zaleđena slika. Drmne me šakom po leđima a meni se naoblačilo što u glavi što pred očima.
Pita da jeli mi dobro? Dakuće, fantastično, fenomenalno ko smije priznat a onda se uozbiljio i počeo.
- Znaš…moramo to učinit…
- 'Ko?
- Mira i ja što se praviš.
Gledam ga kroz 'oblake' nejasan mi skroz, jebenti hamletizam mislim se, što ti sad meni biti il ne biti pa nismo Grčka. (i onda je bila uzrečica 'propao kao Grčka')
- Moraš mi pomoć!
- Aa?
- Ne kenjaj i ja bi tebi pomogo u svako doba, moraš jes' čuo.
- Šta ti trebam pomoć…micat ormar?
- Aeukurac!
Bacio sam cigaretu prije nego su mi oči iskočile a onda je čini se skužio da mi je to bilo prvi put povući dim pa se nasmijao.
- Par minuta i doćeš sebi nije to ništa.
- Gledaj ovako, stalno nas prate kapiraš. Onda će Mira reći da ide kod susjede učiti matematiku a od nje će iskočit kroz prozor. Ja ću se samo pojaviti tamo u prolazu da me On vidi i nastaviti trkom ovamo u park. Čim me vide tu a Mira išla 'učit matematiku' bit će im sumnjivo sto posto. Tiš onamo uz ono drvo glumit da se žvališ i grliš, proći ću pored tebe i onda se izgubit kuiš. On će me tražit i od tebe mislit da sam ja, ko će te poznat u mraku…pratiš me. Za to vrijeme dok oni tebe traže mi ćemo biti vrijedni.
- A s kime?
- Šta s kim?
- Grlit se.
- Ma sam jebote što će ti ko. Evo gledaj.
Desnu je ispod brade prebacio preko lijevog ramena a lijevu ruku ispod desne pazuhe. Šake su se skoro sastavile na leđima. Onda se počeo izvijati i ćapavati prstima da sam pomislio kako stvarno mijesi žensku. Pokušao ja i naravno ide kao namazano. Ruke pari lozovina a tijelo kao kočan raštana (visoki kupus) nema točke na leđima da ne mogu dobavit. Zadovoljan Jozo.
(Probao sam sad pred ogledalom i umalo me nije kolpalo, kao da sam međeda zagrlio)
Rečeno-dogovoreno. Sumrak je prosipao škure božje čestice, ja sam na radnom mjestu, Jozo protrčao pored i nestao a ja nastavim. E da i maicu mi je svoju dao.
Koliko sam se gladio po leđima da je bilo sapuna i vode mogo sam se oprat za cijelu godinu. Oteglo se čekanje, nikoga nema. Uzalud se trudim čini se da nije uspjelo, mota mi se po glavi da idem ća. Bit će ga je uvatio na djelu, najebo je i to ti je to.
Kad…šapat. Zvijerim okolo koliko mi uloga i mrak dozvoljavaju i nastavim se maziti po leđima a onda primijetim u grmu obrise. Promatraju me.
Onda sam nastavio kao 'uz štangu' i čujem:
- On je.
- Lele što joj radi? (bila je žena s njim)
- Radi radi, pogledaj joj ruke omotala ga je kao bršljan…pogledaj on mrda guzicom.
- A di su joj noge?
- Kakve noge, između nogu gledaj to je opasno.
- A zašto mrda guzicom?
- Tuko a što misliš zašto.
- Misliš!…Ne radi to naša Mira što ti je.
- Ovo je čisti dokaz da je toljaga iz raja izašla saš vidit. Juriiiš!
Složio sam se na zemlju ko ruski 'Antonov' nakon što me opleo dva puta s toljagom a onda je teta kriknula.
- Ajmeee ovo je naš Vicko! Što radiš ode sam nesrećo jedna, mislili smo da te neko davi.
- Fala teto što ste me spasili!
Dalje mi uopće nije bilo zanimljivo, boljelo me a oni su brigu oko mene preuzeli na se. Jedino me držala nada da nisam pao uzalud. I nisam.
„Članak 3.
Doktorska disertacija jest izvorni rad koji predstavlja nov prilog znanosti koji je zbog svoje izvornosti vrijedan za objavljivanje. Disertacija je znanstvena rasprava, teza izrađena radi postizanja doktorata u nekoj znanosti.
Doktorska disertacija mora biti jedinstveni, izvorni, samostalni znanstveni rad, koji je po metodologiji obrade i po doprinosu znanosti prikladan za utvrđivanje pristupnikovih sposobnosti za samostalan znanstveni rad u znanstvenom području/polju za koje se podjeljuje doktorat znanosti.“
U najmanju ruku nije pristojno biti predsjednik stranke a ne imati titulu dr kao i prvi predsjednik koji je obranio doktorsku disertaciju U Zadru 1965g i ako sad pišu da je to učinio U Zagrebu?
Njegov sljedbenik također je dr koga ćemo dugo dugo pamtiti po svojim vještinama U 'noćnoj bravariji'. No njegova sljedbenica nije dr i zato je sad Učinila skok s konja na magarca.
Da se to ne bi desilo aktualnom KaramrakU, odlučio je obraniti doktorsku disertaciju iz kantuna povijesti (zapinje ti škola-U povjesničare) s naslovom:
'Dokazi života U novoj povijesti Hrvata'!
Članovi povjerenstva sve redom Ugledni doktori od dr Ive, dr Ivića, dr Určevića, dr Anca itd. sjedili su i nabacivali se politikom čekajući da na vrata pokUca budući dr.
Veli jedan od dr-otova: 'U kolega BiH predsjednik vijeća ministara je Bevanda, šta su onda ministri'?
- Valjda špriceri ne.
Utoliko kuc kuc na vratima i Uniđe Karamrak. Ispozdravljaju se kako i doliči kolegama pa odmah prelaze na stvar jer vrijeme je novac a novac je janjetina.
- Izvolite kolega!- prozborio je drp Ivo.
- Hvala!- procijedio je kroz zUbe štedljivi na riječima Karamrak i nastavio.
- U Gorskom Kotaru pronađeni sU dokazi života stari preko 30 000 godina i kosti što je zločinac Tito….
- Kolega, molim vas nemojmo se odviše Udaljavati od teme.
- Ok… Nađeni su dokazi života na Marsu, na Veneri…
- Kolega…
- Ok… Vinkovci, Krapina, Baranja, a na području Zagreba smo iskopali kosti što je zločinac Ti…
- Kolega molim vas, još malo bliže temi.
- Ok… AndaUtonija na državnoj cesti Siscia-Poetovio…Gabela…Klis….
- Kolega…nova povijest je u pitanjU, branite svoju disertacijU, dakle tema je nova povijest, skroz nova ispod čekića.
- Ok… Najnovije iskopine su prekinUli komunisti a pronašli smo kosti…
- Kolega, čitajući vašU disertacijU vidno je da ste obradili vrijeme od kad je naša stranka na vlasti, no... Dakle, 'Dokazi života U novoj povijesti Hrvata'. Ovo novo…vrijeme od kad je naša stranka…ništa drugo ne postoji, zanemarite.
- Ahaa…na vlasti kužim.- Procijedio je kroz zUbe.
- Bravo, to Upravo to…i sad nam recite, imali dokaza života U tom periodu.
- Nema.
- Eto ga, čestitamo na titUli dr Karamrak! Ajmo sad da se janje ne oladi.
Što da radim mili brate
od nesretne svoje plate
ni rakijska čaša nije
na sat jedan da se pije
još država uzme pola
i guica osta gola…
Tako ti je pjevao moj mještanin, nesuđeni punac, još u ono vrijeme, kako znamo reć, 'dok je Bog po zemlji hodao'.
A taj 'mali' čovjek, može množina, je kao zrno granita i nema toga što ga može uništiti, poniziti, izbrisati. Ne postoji takav mlin, nije ga bilo a nadam se da ga neće ni biti, koji je uspio satrati 'Zrno Granita'.
Crv će uvijek biti crv, kokoš će uvijek poćokat crva, čovjek će i dalje jesti kokoš a crv će se zadovoljan sladiti čovjekom!
U ovom prirodnom ciklusu koji se nije mijenjao od kad prase repom maše najbolje prolazi debeli crveni tajkun. To jest on to samo misli a zapravo crv se njime najbolje osladi.
Najviše je slasti tamo di je masti.
Nema veze što je stranka optužena i što o poštenju njenih članova i ptice cvrkuću, 'ta mani' rekao bi Lala, važno da je Šeks došao na čelu antikorupcijskog vijeća? Pošten čovjek na pravom mjestu a i treba mu koja kuna pored one siće što je dobije od kulučenja.
Ništa se promijenilo nije osim naziv društvenog uređena, samo naziv!
Gleda to 'Mali' i zalijeva svoj sarkazam a on procvjetao kao bogumila pa se pentra visoko, visoko, vapi do neba ali gore je sve gluho.
- A kolika je tvoja?
- Iljadu i sto kuna.
- Iljadu i sto…pa jel moš izać na kraj?
- Dašta nega mogu.
- Kako pobogu.
- A lipo, ne dižem je svaki misec nega svaki drugi a unda je to dvi iljade i dvista a dvi i dvista bome nije za bacit, jel tako.
Kako ono '@ turimti' počinje post, 'jutros sam se…'. Ajde rekoh da je kopiram.
Jutros sam se probudio kao da sam na veslu spavao! Niđe mira, noge na kušinu glava u balu…na kantunalu, ma štosse uzjogunio, Gjuro miruj blogati.
Čudi me kako se i ranije nisam probudio od pustog žuljanja, uvatim se protezati, istezati, zijevati….
Krenem prebirati što danas i ovih dana ima od važnijih događaja, oho. Jel ono juče bio Krleži, danas prijateljici roćkaš, sutra Tesli i meni, pa za dva dana drugoj prijateljici…uu biće ga biće ga…mogli bi štagod i radit a Gjuro.
Ma daj šalio sam se e… Gjuro, mi smo među onih trista i nešto iljada u hladovini šta ti je a i u penziji…čuj šalim se Gjuro…
I morao se ja dić.
Eto od čega dolazi ona 'pametniji popušta'!
Uskočim u hlače, žulja. Ne to, ova nevolja od novčanika i on zna žuljat. Kad je sit onda grije a kad je na dijeti onda žulja.
Viš pade mi na um kako se ovih dana kolju vlada i sindikati okolo para kojih nema, okolo regresa, uskrsnice, božićnice…a koliko njih je sretno samo kad mjesečnicu dobije.
Lijepa stara izreka: 'ne traži kruva svr pogače'!
Pa kaže Dalmatinci lijeni…ma kakvi ni govora oni su samo racionalni u trošenju energije pa čak i kad su riječi u pitanju. Čuj niko živi ne plaća za prosute riječi (osim politike) pa što bi ih onda dijelili mukte.
'Ste primjetili, svaku riječ mogu izgovoriti s tek mrvu zijevnutim ustima a naviše se rekne bez da se priča. Veli:
- E!
- E!
- I!
- (slegne ramenima), ti?
- A. ( zijevne ko tić)
- Onda?
- A evo.
- Kući?
Vrti šakom lijevo desno.
- Tvoji?
- Tako?
- E.
- Jebga!
- A štaš?
- Pivo! (tu sam te čekao)
U tome je klica kuiš i zato Dalmošima na čelu s Gjurom valja pustit da vode zemlju i pregovaraju s velikima jer da ga jebeš nema tog profesora i eksperta za jezike koji će to prevest kako valja a i dok oni to prevode triput ga moš prevest žedna preko vode.
Kako pušači na ovoj žegi mogu uvlačit vrući dim u se nije mi jasno.
Uvlačiti u se nešto toplo ali malo dalje od pluća to stoji ali ovo, niti je prirodno niti ima kalorija. Skoro sam siguran kad bi se u Saboru izglasao zakon da svi stanovnici Lijepe Naše moraju pušiti kako bi pomogli našoj privredi onda bi se svi odreda ostavili duvana.
(Ne morate mi isplatiti nagradu za inovaciju)
Traži žena na blagajni određene duvane a trgovkinja je pita da oće li tvrdi, meki, duži, kraći…(da sam kojim slučajem to isto ja pitao ako ne bi dobio po kapuri a onda bi sigurno dobio dobru jezikovu juhu).
- Može duži i tvrđi. U moje vrime nisan smila ni pomislit na duvan a kamo li…
- Ma nemoj mi reć…nisi prije pušila?
- Jesam ali kad se počelo pisati po škatulama da pušenje ubija od onda ga više nisam primila u usta, pripala sam se.
- Ozbiljno, a on?
- To ga je toliko snervalo da smo se rastali.
- Ali sad pušiš?
- E, onda sam počela.
- Majke mi ako te ja išta razumim?
- Je, ka da ti ne pušiš.
- Ne ni ja ni on ali bi volila i da puši nego što dimi.
- Dimi, lulu?
- Ma jok, on ti je ka dizel motor.
- To je dobro, znači da srce radi ka urica, broji ken ken ken, tuf tuf tuf a'?
- Je vraaaga to, veli mi mehaničar da ti motori svaki četvrti takt puhnu na auspuh a ovi moj svaki četvrti korak...
Slušam vickaste prijateljice a 'gugl' u glavi se sam uključio i okreće tagove, tragove, imena, događaje…i izbaci jedini mogući odgovor na samo-postavljeno pitanje.
Stranci koja već jest na optuženičkoj klupi valja suditi samo po jednoj točki optužnice a to je pušenje.
Obrazloženje.
Doveli su narod u takvo stanje da su svi propušili, puše i dalje i popušit će, sve ukazuje na to.
A pušenje ubija!
