- Gle koja fina kišica, sve se zeleni, trava se digla, pogleć kako je paprika digla glavu.
- Je, sve se diže, moga bi se i ti dić iz te fotelje i oprat suđe jelda.
- Oću akoš mi ispunit želju.
- A to je?
- Zamirisao mi bakalar.
- Nemoj mužu znaš da ti to nije zdravo.
- A baš mi se nešto...
- Nemoj nemoj nije to zdravo znaš da je 250kn kilo.
- Pa jebemu mate' što go' ja volim nije dobro, nije zdravo, ne valja…sve mi ne daš.
- A bome što ne pridaš zahtjev za saborsku mirovinu, ne bi falija.
- Kako kad nisan ni bija u saboru?
- Što ima veze, napravija si sto puta manje štete od recimo Šeksa, ha ae reci da lažem.
- Kad bi se to tako računalo… a čuj kad smo već kod računa, mogu li onda računat…
- Ti i tvoj račun, štaš računat kad ti je matematika uvik zapinjala.
- Kako, okle to sad.
- Ko kaže da je o' sad.
- Onda bi moglo past jedno množenje a.
- Ne množenje mužu ne, puta dragi puta, puta.
- Upičkumaterinu stvarno triba korizmu uvest kao nacionalni blagdan…e oš da te izvedem vanka.
- Stvarno! Ae.
Kad su se upicanili i namušćali izašli su pred kuću i onda je on stao.
- A šta je sad? Nećemo stat ode pri' kuću.
- A bome vanka si.
Post je objavljen 25.07.2012. u 00:01 sati.