Kad zasvrbi
U magarećim vremenima jednom sam bio 'koskader'- volonter što će reć dobrovoljno ali da vam pravo rečem nije mi se to dopalo jer su me kasnije sve koske boljele kao da sam glumio asfalt.
Puno smo bili slični makar po tjelesnoj građi ja i taj moj kompa iz višeg razreda koji se zatreskao u moju rodicu. Vraga ne izio berlav kao da nije bilo i drugih cura i naprednijih i nazadnijih od nje, ali ne on oće baš nju. Ajde što se on zatreskao nekako bi se i dalo prožvakat da i s njezine strane nisu dolazili dimni signali.(valjda je otuda onaj izraz 'pičkin dim') A kako neće dimit kad je to kulminiralo pred sam kraj škole a i kupanje je već počelo.
Obezglavljeni i jedno i drugo niti su jeli niti pili, ni progovarali ni učili. Ispočetka nam je bilo zanimljivo i simpatično to njihovo agregatno stanje a onda smo se počeli bojat da ih nije kakva bolješčina ćopila pa nam bi puno žao.
Onda smo pitali 'profesore' koji su prošli te faze i rekoše nam da ta bolješčina i nije opasna koliko zna bit skupa i da će se to samo od sebe izliječit. Nisu nas baš uvjerili a pogotovo što su bili neozbiljni i podrugljivi ali što možemo stariji su bili.
A Ćaća! Ćaća joj bijaše strog, šta strog, bio je vojno lice pa se u kući znalo kad se treba disat kad pisat, kad čitat kad pišat.
Tko se od starijih sjeća ondašnjeg 'Čik'-a i 'Adama i Eve' onda ćemo se složiti da su te tiskovine bile slađe od baklave i popularnije od Tita. Ali da se kojim slučajem makar i u smeću taj list našao u njegovoj kući bila bi to čista Hirošima. Sad si možete zamislit kako su odgajane i pažene dvije ćerke od strane Tate a naročito Mame jer bi Ona bila glavni krivac kao 'glavni i odgovorni urednik'.
Starija Mira, 'iz mire sto vragova vire', je ta o kojoj pričam a moj prika Jozo štrkljast kao što sam i sam bio u tim jebenim sedamnaestim, koristili su svaki trenutak makar da se vide. Gutali su jedno drugo i slani i balavi i s dlakom na jeziku razmjenjivali viruse i bakterije a da i ne spominjem gutanje dobacivanja sa strane.
Postali su toliko neoprezni da ih je optala njezina 'glavni i odgovorni urednik' pa je to rekla 'vrhovnom' a onda je nakon 'kukuruza' bila u kući 'politička nastava' svakodnevna i svakovečernja da se spasi što se spasiti da. Jednom je u oficirskoj uniformi i s pištoljem u futroli sačekao Jozu i isprepadao ga na mrtvo ime da je jadnik morao trčat doma presvuć mudante.
Od dana saznanja za njihovu 'bolješčinu' bili su praćeni od 'Urednika i Vrhovnika' koji su nastojali da ih Mira uoči i da zna da su joj iza leđa.
Mira je promijenila ime u 'Katastrofa' a Jozo gledao ispod sebe vrebajući plijen. Pravi zločin jelda.
Dašta!
E kad je to došlo u fazu ključanja i počelo se dimit, 'gorućem mravinjaku' u sutjesci pridružile su se i 'uši', tako da su tamo dolje bili neophodni vatrogasci. Svrbež je postao neizdrživ i nešto se moralo poduzet.
I reče Jozo meni da se nađemo kod spomenika u parku radi hitne i ozbiljne stvari.
Rekoh u sebi gotovo je opet talijani napali Rijeku. Uzalud smo im dali Trst i odma meni, i ako sam bio mali, slika pred očima kako je Tata bio pozvan u rezervu i topovi i razarači, avioni i kamioni, stotine auspuha meni je dimilo po glavi uz pjesmu 'Trst Gorica i Rijeka bit će naši dovijeka'. Kita.
Nakon škole hodam zabrinut kroz park prema spomeniku Spasiću i Maršeri (razarač Zagreb) i bacim se na drvenu klupu tužan kao da mi je prdeknuo did iz Čikaga. Jozo iskoči iz grma pari 007 i sjede do mene. Izvadio je škatulu Zete bez filtera i ponudio me. Normalno da sam uzeo pa sedamnaest mi je ej.
Pripali on obojici i povuče dim da mu je žar došo skoro do po cigarete kao da je iz guzice potegnuo.
Šta ću, ajde i ja povučem odokativno kao on, sad bih to usporedio sa usisivačem ali ih onda nije bilo pa sam uskraćen za komparaciju, i ostanem kao zaleđena slika. Drmne me šakom po leđima a meni se naoblačilo što u glavi što pred očima.
Pita da jeli mi dobro? Dakuće, fantastično, fenomenalno ko smije priznat a onda se uozbiljio i počeo.
- Znaš…moramo to učinit…
- 'Ko?
- Mira i ja što se praviš.
Gledam ga kroz 'oblake' nejasan mi skroz, jebenti hamletizam mislim se, što ti sad meni biti il ne biti pa nismo Grčka. (i onda je bila uzrečica 'propao kao Grčka')
- Moraš mi pomoć!
- Aa?
- Ne kenjaj i ja bi tebi pomogo u svako doba, moraš jes' čuo.
- Šta ti trebam pomoć…micat ormar?
- Aeukurac!
Bacio sam cigaretu prije nego su mi oči iskočile a onda je čini se skužio da mi je to bilo prvi put povući dim pa se nasmijao.
- Par minuta i doćeš sebi nije to ništa.
- Gledaj ovako, stalno nas prate kapiraš. Onda će Mira reći da ide kod susjede učiti matematiku a od nje će iskočit kroz prozor. Ja ću se samo pojaviti tamo u prolazu da me On vidi i nastaviti trkom ovamo u park. Čim me vide tu a Mira išla 'učit matematiku' bit će im sumnjivo sto posto. Tiš onamo uz ono drvo glumit da se žvališ i grliš, proći ću pored tebe i onda se izgubit kuiš. On će me tražit i od tebe mislit da sam ja, ko će te poznat u mraku…pratiš me. Za to vrijeme dok oni tebe traže mi ćemo biti vrijedni.
- A s kime?
- Šta s kim?
- Grlit se.
- Ma sam jebote što će ti ko. Evo gledaj.
Desnu je ispod brade prebacio preko lijevog ramena a lijevu ruku ispod desne pazuhe. Šake su se skoro sastavile na leđima. Onda se počeo izvijati i ćapavati prstima da sam pomislio kako stvarno mijesi žensku. Pokušao ja i naravno ide kao namazano. Ruke pari lozovina a tijelo kao kočan raštana (visoki kupus) nema točke na leđima da ne mogu dobavit. Zadovoljan Jozo.
(Probao sam sad pred ogledalom i umalo me nije kolpalo, kao da sam međeda zagrlio)
Rečeno-dogovoreno. Sumrak je prosipao škure božje čestice, ja sam na radnom mjestu, Jozo protrčao pored i nestao a ja nastavim. E da i maicu mi je svoju dao.
Koliko sam se gladio po leđima da je bilo sapuna i vode mogo sam se oprat za cijelu godinu. Oteglo se čekanje, nikoga nema. Uzalud se trudim čini se da nije uspjelo, mota mi se po glavi da idem ća. Bit će ga je uvatio na djelu, najebo je i to ti je to.
Kad…šapat. Zvijerim okolo koliko mi uloga i mrak dozvoljavaju i nastavim se maziti po leđima a onda primijetim u grmu obrise. Promatraju me.
Onda sam nastavio kao 'uz štangu' i čujem:
- On je.
- Lele što joj radi? (bila je žena s njim)
- Radi radi, pogledaj joj ruke omotala ga je kao bršljan…pogledaj on mrda guzicom.
- A di su joj noge?
- Kakve noge, između nogu gledaj to je opasno.
- A zašto mrda guzicom?
- Tuko a što misliš zašto.
- Misliš!…Ne radi to naša Mira što ti je.
- Ovo je čisti dokaz da je toljaga iz raja izašla saš vidit. Juriiiš!
Složio sam se na zemlju ko ruski 'Antonov' nakon što me opleo dva puta s toljagom a onda je teta kriknula.
- Ajmeee ovo je naš Vicko! Što radiš ode sam nesrećo jedna, mislili smo da te neko davi.
- Fala teto što ste me spasili!
Dalje mi uopće nije bilo zanimljivo, boljelo me a oni su brigu oko mene preuzeli na se. Jedino me držala nada da nisam pao uzalud. I nisam.
|
