fra gavun

Nema raja tamo di je Raja!

Šeks se ispričao novinarima pod izgovorom da je pukao…stvarno kad bi on pukao to bi bilo opasno kao da pukne benzinska postaja, uf.
Onda, Miloševiću je ponuđen izbor, ili ćemo počet čeprkat da vidimo odakle ti to sirotinje što imaš (28 milijuna kuna) ili se učlani u HDZ, šta će čov'k morao je to je čista ucjena, čuj čista. Inače bi se On učlanio i ovako, iz čiste ljubavi samo su ga pretekli jbg.
'Ste vidjeli našu premijerku kako gordo korača uz domaćina u Rumuniji a, a ne bi me čudilo da mu je i priprijetila: nemoj da ti pada na pamet da ometaš naš put prema putu jer ću te …..znaš već no.
Onda, škuri Marko je odlučio povadit sve kosti iz zemlje koje tamo počivaju kao zločin komunjara. To je sad puno potrebitije nego Kalmetu vižitat jer dolaze izbori pa zašto bi oni počivali u miru dok se stranka žrtvuje za boljitak države…nee nisam reko raje.
Viš kad sam spomenuo zemlju pade mi napamet ono kad se vozim cugom i razgledajem oranice i livade, čov'če pa to bogato. Naša zemlja je ono baš puna đubra.
Al' nema raja tamo di je Raja.
E Luka sad se pazi, dolijao si, i ne samo Ti, i Šeks i Jarnjak i bogami mnogi iz vaše nove partije jer bi mogli biti procesuirani…a bome i Vi ste bili u komunistima i to lijepi broj godina.

I dok na tv-Jadranki stalno daju ove slasne vijesti od kojih se prevrće želudac mi tu televiziju debelo šopamo, naravno oni koji plaćaju jer ima bar 30% što je ne plaćaju a u kući imaju po, brat bratu, četri telke.
Ali dobro je, nije svako zlo za zlo, pored ovakvih vijesti ljudi će manje jesti i više ušparati na hrani a to je ono pozitivno. A kad Raja špara na hrani bit će manje pretilica i pretilih a onda će i Milinović imati manje posla i eto uštede, možda mu što ostane i za okoliš okolo kućerka.
Dobro je prvenstveno za penziće i nezaposlene i ako, ruku na srce, na ove dvije grupacije najviše se misli a naročito na nezaposlene. Ja mislim da je to našim političarima tema nambr uvan. Svako malo reču, ko ih jebe.

Pitam se jel Sanader plaća tv, i on je gleda…a da vid mene to nije ova naša tv-jadranka, on gleda austrijsku, muke mu kad zna jezik.
Ma, nešto mislim, i on plaća, je vjerujbogu, on plaća da one snimke iziđu vani da Raja vidi kako se čov'k pati. A Raja je osjetljiva, pravi senzor za nepravdu i on će mic po mic biti postavljen na Oltar Pravednika, jjah, glumac ostaje glumac.
A bome mu je i brat dobro odglumio uz svesrdnu podršku crkve pa će sad ispasti, nu već je ispalo, da je osumnjičen na pravdiboga. Ono što je, jel ono bješe Adalbert Rebić rekao, da svećenik ne smije imati crkvene šolde na svom računu moš okačit mačku o rep.
Knjige su pregledane, sve štima kao kod Štimca, Markovića i Mamića te su ga još i pohvalili kako je to pedantno radio. Eto jedino ga nisu pitali odakle mu ti novci i kako u ništa nisu uloženi ipak je to 2.8 milja kuna. A porez…a stvarno sam čangrizalo.

I dok crkva ne zna koliko skupi šoldi od „milodara“ i stavlja ih po privatnim računima dotle radnice i radnici po nekoliko mjeseci nisu dobili plaću, nemaju za djecu prehraniti, obući i obuti a kako kredite ne mogu vraćati banke sprovode ovrhe.
O lijepa o slatka o mila o draga slobodo jebala si nam majku!

Ja ja i ja

Platon reče: „Pametni ljudi se ne bave politikom ali su zato kažnjeni jer im vladaju gluplji od njih"

Možda slijedeća priča i nema neke veze sa politikom, možda politika ima veze s njom ili pak samo s nekim od aktera u njoj...
No jedno je sigurno a to je da ništa ne krene na bolje a niti na gore ako nema pokretača. Svaki predvodnik mora imati ono „nešto“ u sebi, čvrstinu, odvažnost i sposobnost uvjeravanja. Možete biti najveći stručnjak i znalac ali ako nemate sposobnost da u to uvjerite „nekoga“ ostat ćete u zapećku.

Bila je to jedna zima sredinom sedamdesetih godina prošloga stoljeća kad je pao snijeg u Dalmaciji i poledilo je. Naravno u takvim uvjetima promet zamre, autobusi odmaraju, vozači u toplome gledaju telku i čeka se božja volja da se popravi vrijeme da bi se promet uspostavio.
U TLM-u (tvornica lakih metala)radilo se u tri smjene jer se u nekim pogonima radi proizvodnog procesa sa pećima nije smjela prekidati proizvodnja.
Snijeg je počeo padati oko marende i okovao ceste jer je poledilo pa su radnici ostali zarobljeni na radnim mjestima. Nije bilo mogućnosti da ih se odveze kućama i doveze nova smjena.
Sazvani su sastanci po radnim jedinicama i radnicima je rečeno da ostanu na radnim mjestima dok njihove kolege ne budu u mogućnosti doći a to znači dok ne profunkcionira cestovni promet.
Menza je isto tako neprekidno radila i ljudi nisu oskudijevali u jelu i piću.

Došla je i noć i započela je treća smjena.
Radnici su naizmjence spavali po grupama na improviziranim ležajima od dasaka i kartona po dva sata i rečeno im je da pišu dnevnice (umjesto osmice) po 24h .

U pogonu valjaonice vođa smjene ili smjenski poslovođa je bio Luka, čovjek iz istog sela kao i njegovi radni kolege, tek postavljen na to radno mjesto, mlad, naočit sa puno slobodnog mjesta u glavi. Autoritet čvrste volje koga se moralo slušati jer on je najbolje znao i tu nije bilo pogovora. (sad je u politici, istaknuti član stranke zna se).
Glavni poslovođa mu je donio nalog za posao u trećoj smjeni i posao je mogao započet, a on, glavni poslovođa, se povukao sa ostalim umovima u „stožer“ za praćenje stanja.

Ujutro je glavni poslovođa sa kontrolorom i upravnikom došao u obilazak i zatekli su sve radnike smjene u kancelariji naspavane i odmorne koliko su to uvjeti dozvoljavali.
Nakon uobičajene besjede prešli su na razgovor o poslu. Glavni se obratio Luki.
- Luka jesi li upisao sate.
- Jesum evo.
Pregledava listiće i zapne mu za oko jedan detalj.
- Šta je ovo, kod svih je upisano 24h a kod tebe 25h?
- E, šta je čudno, bome ja sam se i dig'o jedan sat prije ostalih, evo neka ljudi kažu.
- ??
- Što je sa poslom, Luka? Niste radili…ništa nije napravljeno?
- I dobro je da nismo radili da ne upropastimo materijal. Pogledajte, neka budala je napisala da je debljina lima 0,3mm.
- Khm, ja sam to napisao a što ne valja?- reče upravnik koji je i potpisao nalog.
- Da što ne valja...još pitaš a kako može biti nula ispred...kako može biti debljina ispod nule ae kako?

He he, kad nekoga prati nula onda se daleko otkotrlja.
Danas je Luka faca u stranci i među glavnima u županiji i opet ga prate poslovi ispod nule ali sad nema što upropastit u pitanju je samo budžet.

Kamata


Taman su prošli koperfildovi blagdani (sad imaš sad nemaš) i rekoh malo ću se odmoriti od kopanja po novčaniku kad…Crkla tehnika. Ovo i ne služi ničemu sem da me, tobože meštri, šokiraju preko novčanika.
Ajde što je crko mob i ne čudi me jer već duže vrijeme nervira i mene i onoga skim razgovaram. Ja recimo pošaljem poruku danas a odgovor mi stiže sutradan, veli evo sad stigla. Ili izvješće sa banke, dođe mi u tri ure po ponoći…materetisove oblije me ledeni znoj, ja se sutradan izvičem na činovnicu a ona kad je paljba stala, veli: „Gospodine mi ne radimo noću“! (šteta, mislim za nju)
A i prigovarali su mi što ne kupim novi mob a ja odgovaram, čekam da mi kogod pokloni, ma…ćorak.
Onda se sjetim mlađega u švabiji možda gore nađe što jeftinije i kvalitetnije. Zavalim se, telefon u ruke i štemam po tipkama. Malo namjestim glas pa velim.
- Helooou, Mislav! (recimo)
- Ja vol!
- Uf, oprosti Vole ja tražio sina.
Ts, udaljio sam slušalicu od uva… uglavnom nakon svega ispalo je da ipak ovdje kupim igračke radi slova sa kvačicom, uputstvom na hrvatski i tako to.

Sad mi krivo što nisam i ja kao Mirjana stavljao svaki mjesec sa strane iljadu kuna, ko jebe struju, vodu, hranu i ostalo. Sad bi imao milijun. E, svaki mjesec 1000 to je godišnje 12000, za deset godina 120000, za dvadeset godina 240000, za trideset godina 360000 kuna.
A ono do milijuna su kamate, eto ti na.
Ovo je nova grana nauke, što grana…čitavo stablo, ko zna, zna, jebeš ti popa koji nema tri milje na računu.

Onda me prepao frižider, nikako da se ugasi, ja zvrcnem meštra a on pita da nije možda prazan, ne može kad je samo zrak…. – Dobro, razumio sam.
Spustio ja slušalicu a ono zvrrrrr, podignem, kad unuk.
- A didonja!
- E didonjin, što radiš, kako si.
- Dobro sam a znaš da sam bio puno prelađen za „Nikolu“.
- Pa to je lani bilo šta ti je, a mi smo se vidjeli za novu godinu…
- Je ali ti me nisi pitao zašto sam se preladio.
- A nisam eto…a zašto si se bio prehladio ae reci?
- Bio sam bos, eto zašto.
- Bos? A zašto bos?
- A čizmice su mi bile na prozoru i puno puno sam čekao i ništa, eto za to sam se preladio.
- Reci ti šaptaču neka drži vodu u ustima da je to puno puno zdravo.
- (Mama reka ti je dida………….) Kaže mama da mi dođeš sutra na rođendan, oćeš?
- A što………
- Role broj trideset.

Guram kolica i gledam: „trajno niske cijene“, „akcija“, „sale“,“ popustili smo“ (prvo mi se učinilo, popušili smo), „sniženo“…
A ja ubacujem; makarone, spagete, slane inćune, pancetu (dijetalnu), kruh, sardine, krumpir, kompjutor, kupus, meso…ma pun „šleper“ i role na vrhu.
Guram ja i stižem mještanina koji tu radi, gura paletara sa spizom a naslagao svega i svačega pa i ne vidi kuda ide. Vičem mu ja: „pazi jaja“, naslagao one pakečiće na vrhu i samo što ne padnu.
On rukom dolje a paletar u policu, tuf…sve ode po podu.

Na jedvite jade prođe kartica, sva se zacrvenila a ja se mislim. E neš majci više, štednja, štednja, štednja i samo štednja, i da ne zaboravim, moram nać onu banku što daje kamate preko stoposto.
Jer samo sa štednjom imam šanse stić do Austrije, kao i moj uzor.
To majka više ne rađa-i nedaj Bože!

P.S.
Hehe, piše da je Tomson dobio 500 000 eura 2007-e godine da ne pjeva na stranačkim skupovima!?
Joj koliko ću tek ja dobiti…mene uopće nisu tražili da pjevam!

Ivo Vrana

Ganut sam do suza, ganut i zgranut Čičkovom lamentacijom na hateveju, skoro više nego kad mi se čičak nađe ispod poplata.
Tako je, i više sam zgranut jer mi je ovaj put čičak bio u oku, u uhu, u glavi, u trbuhu. Dizao mi se želudac na brigu za prijatelja i njegovu obitelj.
A on predstavlja HHO i onako velik i važan dobio je mjesto u dnevniku da objasni pučanstvu koji plaćaju svaki mjesec 80 kuna tu istu televiziju, kako žena njegovog prijatelja nema mira od novinara?
To je naš veliki izum, plaćaš da te pljuje i budi dobar da ne budeš modar.
Da se ovaj izum desio prije Tesle On bi bio čitav život u sjeni anonimnosti i tko zna bili se čulo zanj.

Kako joj nisu još vratili kompjutor ona ne može raditi, kako joj je banka blokirala račun ne može kupiti cavate a one joj primaju vodu! Vrijeme je ulaganja a nemaju za uloške, e jadi jadi i to njoj, profesorici da se dešava koja je tako profesionalno pomagala u pljački ovog ludog naroda svome dragom mužu.
Njoj koja je nasamarila svoga Ćaću skupa sa svojim mužom i pripisivala mu dio kućerine u Zagrebu, valu od 33 000m četvornih na škoju, račune u Austriji a čovjek je može biti u Austriji zadnji put bio za vrijeme Franje Josipa.
I da ne nabrajam dalje jer i sami znate, odnosno ne znate ni vi ni ja što sve i koliko je toga popljačkano.

Naravno da nisam za linč i volio bih više od ičega da se pošteno provede postupak jer bi tek onda saznali što je sve zamračeno, ali do toga neće doći jer se sve odvija na kapaljku kako veliki meštar od rakije, pardon, karnevala dirigira.
Sigurno je da ima stvari, umjetnina ili orolođa koji koštaju 320 000 eura ili kuna, naših kuna, naše valute, u kući strave i užasa, u ulici brijestova hrvatske sirotinje.

320 000 ej, i da oću ne mogu preskočiti asocijaciju na isto toliki broj nezaposlenih od kojih je veliki broj zaslugom Sanaderovih, pljačkom poduzeća i uništavanja istih, ostao na ulici, ne u vili nego na ulici. Ne sa računom na banci već, kako onaj sa burze reče, sendvičem iz studentske menze.

Valjda je imala na umu i tu kategoriju kad se žali na svoj status jer kao profesorica zna i poznaje svoje studente pa vjerojatno među njima ima i onih koji nisu imali prilike šetati se Holivudom i studirati na račun Hrvatskih građana. (stipendija)
Sigurno zna da dosta roditelja plaća struju Hepu a iz toga istog hepa hepano je na milijune i punili se džepovi.
A kako i sami plaćaju struju to ispada da su i sami sebe potkradali pa se može očekivati da podigne tužbu protiv države za povrat duga ili će to učiniti preko poreske kartice.
A raja neće tražiti povrat, raja će od muke povraćat i dalje slušajući i gledajući bahatost njezinog visočanstva i Čičkove brige za njihovu nesigurnost.

Sad više nema krađe, tako su rekli, a to znači da nam struja neće poskupjeti bar još koju godinu jer se zapravo stvara višak para i to neplanirano jer više ne ide crnim torbama i torbarinama za koje Kosorica pojma nema, i ne samo ona, u bezdan.
Zapravo sad bi trebalo pojeftiniti sve što nam dolazi iz poduzeća u državnom vlasništvu makar za onaj postotak koji je Sanader uzimao sebi a onda bi stvarno mogli skupiti i ženi kupiti nove cavate da joj noge budu u suvoći, u toplome jer kako je krenulo sa ovom gripom
H1N1 (gledaj, dvije jedinice) moglo bi se desiti da napadne baš one na prvom mjestu, na vrhu.

A Čičak...čičak te uboja kako ti ne upade u oko onaj broj od 320000 komada, brojeva, ovaca, ovnova, stoke...kako da nas nazovem, pa nas staviš u obranu.
Kako si odmah potegnuo za prijatelja...zar smo ti mi neprijatelji, narod hrvatski, makar Hrvate ako baš nećeš druge nacije. Zar smo tako maleni da nas se ne vidi, ne čuje, ne osjeti. Makar smrdimo ako ništa drugo pa si po smradu mogo doći do nas ili više ne prepoznaješ govno.

Čičak, ne zaboravi: „Narod nikada ne može pogriješiti“, sjeti se...sjeti se...sjeti se!
Mora da si čuo za Iva Vranu, taj je bio neka vrsta „šukera“ u Crnoj Gori još za vrijeme Kralja Nikole pa kad je sirotinji dijelio žito i kukuruz da bi preživjeli, pitao bi.
- Koliko ti žita imaš doma čoče?
- Gospodaru samo jedan varićak...malo, lipsat ćemo.
- Evo ti još toliko!
- Koliko ti imaš čoče?- pita slijedećega.
- A imam možebit jedno tristo kila, gospodaru.
- Evo ti još toliko!
E moj Čičak, ima ona narodna. „Dabogda im'o pa ne im'o“!

Fuj-i

Kalmeta voli Šeksa
Šeks voli Josipovića
Jaca voli krumpir-salatu
a svi obožavaju Bajića.

I svatko nekoga čuva
i svi čuvaju nekoga
svi se toćaju u blatu
a blato je ljekovito
i svi kao mole Boga
osim ateista
oni jedu koljivo.

kome kosti a kome juha
krčka se bosanski lonac
kome će željezna kvaka
kad dođe mak na konac.

Pastiri nose prstenje
Lanci im stružu vratove
stoječki trpe pokore
za ovce svoje lulave
i šempijaste ovnove.

Dr Haus poziva na red
imaš dva stana ej
a nisi pop ni car
odakle Jovanoviću?
A nisi ministar!

Valjda će doći taj dan
da ih odnese voda
iza njih ostat će dug
i nekoliko zahoda!


Kućica ministra Milinovića od 5 milijuna kuna.

Rok trajanja

Nakon prošlog, tugom ispunjenog posta, pitam se što napisati da bih se vratio na uobičajeni kolosijek, u svakodnevnu blogotečinu?
I dosjetim se, najbolje je post započeti sa pokopom da ne bi bilo naglih preskoka.

Dakle mome prijatelju umrla je majka i kako je uobičajeno i ljudski pošo sam na pokop i rodbini izrazio sućut. Ovo je ipak bilo drugačije. Broj 99, lijepe su godine a „bidna“ žena cijeli život je bila patnica. Kad je dočekala vrijeme da se može odmoriti od nedaća života i teke uživati onda više niti je vidjela niti čula a svaka koščica je škripila. Ali potrajala je, eto zamalo trocifreni broj.
Jeli to ipak netko odredio rok trajanja?

99... to znači da se rodila 1912 u proljeće...devestodvanaeste...proljeće...pa da, Titanik.
Te 1912g. u proljeće umro je Titanik...mlad, tek prohodao. A bio je ponos i dika, vrhunac tadašnje tehnologije, čudo brodogradnje, parobrod za divljenje.
Postojao je tek trenutak pod ovim suncem, živio kao leptir i odveo sa sobom mnoštvo neispunjenih želja, započetih ljubavi, mnogo nadanja i bezbroj snova.
Jeli i njemu netko zapisao sudbinu, propisao rok trajanja!

A te 1912g. FELICIO je imao Isusove godine, mladić među parobrodima, ponos Tršćanske brodogradnje. Tridesetitri godine je puno za brod ali ovaj je produžio, neda se, on i danas para svojim oštrim pramcem plavu livadu...on i danas vlasniku donosi zaradu.
Jednom sam na telki gledao neki dokumentarac o jednom starcu. Čovjek u devetom desetljeću života usporenih pokreta, pogrbljen i iscijeđen, rekao je: „još nisam pojeo ručak a da ga istog dana nisam zaradio“!
Felicio je mijenjao ime tijekom vremena, ovo koje sad nosi je izvorno, promjenjen mu je i pogon pa umjesto parne mašine ima dizel ali i dalje gazi.
Taj dvadesetsedam metarski starac širine pet metara nosivosti 120t još nije potrošio litru nafte a da je nije zaradio.
Tko li je njemu zapisao rok trajanja?
Felicio (1879g) sretan ti 132-i rođendan, roge ti !





Upomoć!
ninašta/na tašte..........................................Nisam često moljakao pomoć inače a niti na blogu,
ali sad molim sve koji žele reći koju riječ da pročitaju tvoj komentar i pomognu mi
odgonetnuti ove dubokoumne misli. Molim i tebe jer to sam nisam u stanju. Fala!

Život za život

Kad si upućujemo čestitke jedni drugima a naročito u ovo vrijeme Božićnih i Novogodišnjih blagdana, u čestitkama bilo usmenim ili pisanim prevladava ona: „DOBROG ZDRAVLJA“!
I doista ne postoji veća i ljepša želja doli ta.
"Zdrav čovjek ima hiljadu želja. Bolestan samo jednu." Rekao je Čehov a te dvije rečenice-želje, ta misao postala je narodna izreka!
A što bi roditelji dali za zdravlje svoje djece? Sve! Doslovce sve uključujući i svoj život, no to je nemoguće, to je neostvarivo, Oni stvore život ali svoj ne mogu dati u zamjenu.

Mala IVA imala je samo jednu želju, i njeni roditelji, sestre, rodbina i svi znanci nosili su nadu sa istom željom.
Njezina sestra ANA (dosta starija od IVE i u braku) u isto vrijeme u svojoj utrobi nosila je jedan novi život. Mala IVA je obožavala svoju sestru pokazujući to uvijek otvorena srca a naročito nadu da će se sresti sa novorođenom ili novorođenim.

Možda se sjećate kad je Šibenskom kazalištu na inicijativu Predsjednika Josipovića poklonjen klavir, tada je dio prikupljenih sredstava išao kao pomoć za liječenje osmogodišnje IVE. Da, to je ta IVA! Predsjednik Josipović je to i naglasio i naravno pozdravio tu gestu dobročinsva te se rukovao sa rodbinom male IVE poželjevši joj brz oporavak.
IVA je u to vrijeme sa majkom bila u „Kljajićevoj“ na terapiji.

Vrijeme je odmicalo, realne šanse su izmicale ali je nada i dalje živjela i nosila ih na svojim krilima da ne pokleknu.
Došlo je vrijeme da i Ana ode u bolnicu, ovu našu Šibensku, u porodilište.
Istovremeno sestra joj IVA nalazi se u „Kljajićevoj“ bolnici. Čeka se život na obije strane.
Noć 30 na 31 prosinca 2010g. nešto prije tri sata Ana je rodila zdravog muškića!
Pola sata nakon tog čina u „Kljajićevoj“ se gasi mladi život!
Jedan svijet odlazi ispod svoje duge ostavljajući brazdu na nebu i u srcima svih koji su je znali.

Takav je život. Kad mladić poodraste i čuje priču, razumjeti će zašto se plakalo, zašto su srca ridala, zašto je odzvanjao jecaj dok se On rađao.
IVA leptirice, spavaj snom Anđela!