|
Kamata
Taman su prošli koperfildovi blagdani (sad imaš sad nemaš) i rekoh malo ću se odmoriti od kopanja po novčaniku kad…Crkla tehnika. Ovo i ne služi ničemu sem da me, tobože meštri, šokiraju preko novčanika.
Ajde što je crko mob i ne čudi me jer već duže vrijeme nervira i mene i onoga skim razgovaram. Ja recimo pošaljem poruku danas a odgovor mi stiže sutradan, veli evo sad stigla. Ili izvješće sa banke, dođe mi u tri ure po ponoći…materetisove oblije me ledeni znoj, ja se sutradan izvičem na činovnicu a ona kad je paljba stala, veli: „Gospodine mi ne radimo noću“! (šteta, mislim za nju)
A i prigovarali su mi što ne kupim novi mob a ja odgovaram, čekam da mi kogod pokloni, ma…ćorak.
Onda se sjetim mlađega u švabiji možda gore nađe što jeftinije i kvalitetnije. Zavalim se, telefon u ruke i štemam po tipkama. Malo namjestim glas pa velim.
- Helooou, Mislav! (recimo)
- Ja vol!
- Uf, oprosti Vole ja tražio sina.
Ts, udaljio sam slušalicu od uva… uglavnom nakon svega ispalo je da ipak ovdje kupim igračke radi slova sa kvačicom, uputstvom na hrvatski i tako to.
Sad mi krivo što nisam i ja kao Mirjana stavljao svaki mjesec sa strane iljadu kuna, ko jebe struju, vodu, hranu i ostalo. Sad bi imao milijun. E, svaki mjesec 1000 to je godišnje 12000, za deset godina 120000, za dvadeset godina 240000, za trideset godina 360000 kuna.
A ono do milijuna su kamate, eto ti na.
Ovo je nova grana nauke, što grana…čitavo stablo, ko zna, zna, jebeš ti popa koji nema tri milje na računu.
Onda me prepao frižider, nikako da se ugasi, ja zvrcnem meštra a on pita da nije možda prazan, ne može kad je samo zrak…. – Dobro, razumio sam.
Spustio ja slušalicu a ono zvrrrrr, podignem, kad unuk.
- A didonja!
- E didonjin, što radiš, kako si.
- Dobro sam a znaš da sam bio puno prelađen za „Nikolu“.
- Pa to je lani bilo šta ti je, a mi smo se vidjeli za novu godinu…
- Je ali ti me nisi pitao zašto sam se preladio.
- A nisam eto…a zašto si se bio prehladio ae reci?
- Bio sam bos, eto zašto.
- Bos? A zašto bos?
- A čizmice su mi bile na prozoru i puno puno sam čekao i ništa, eto za to sam se preladio.
- Reci ti šaptaču neka drži vodu u ustima da je to puno puno zdravo.
- (Mama reka ti je dida………….) Kaže mama da mi dođeš sutra na rođendan, oćeš?
- A što………
- Role broj trideset.
Guram kolica i gledam: „trajno niske cijene“, „akcija“, „sale“,“ popustili smo“ (prvo mi se učinilo, popušili smo), „sniženo“…
A ja ubacujem; makarone, spagete, slane inćune, pancetu (dijetalnu), kruh, sardine, krumpir, kompjutor, kupus, meso…ma pun „šleper“ i role na vrhu.
Guram ja i stižem mještanina koji tu radi, gura paletara sa spizom a naslagao svega i svačega pa i ne vidi kuda ide. Vičem mu ja: „pazi jaja“, naslagao one pakečiće na vrhu i samo što ne padnu.
On rukom dolje a paletar u policu, tuf…sve ode po podu.
Na jedvite jade prođe kartica, sva se zacrvenila a ja se mislim. E neš majci više, štednja, štednja, štednja i samo štednja, i da ne zaboravim, moram nać onu banku što daje kamate preko stoposto.
Jer samo sa štednjom imam šanse stić do Austrije, kao i moj uzor.
To majka više ne rađa-i nedaj Bože!
P.S.
Hehe, piše da je Tomson dobio 500 000 eura 2007-e godine da ne pjeva na stranačkim skupovima!?
Joj koliko ću tek ja dobiti…mene uopće nisu tražili da pjevam!
|
