Sad pored njega prolazim kao da ima svinjsku gripu, gledam ga kao mrskog neprijatelja.
A ta škatula mi je nekada bila draga, prvo jutarnje rastezanje bilo je prema sandučiću i onda s otezanjem, polako kao na pokeru bih ga otvarao jer bi mi darivao tako željno čekani komadić papira.
Onda je inkasator struju naplaćivao na licu mjesta a poštar je nosio lijepe poruke i one skroz grube.
Ako niste imali sandučić, zataka bi pismo na vratima, a ako tamo nije moglo stat onda bi strugao prstima po griljama i nasilno ih rastvorio da ubaci unutra pismo ili kartulinu. A istovremeno unutra se mogla stvarati povijest, možda se radilo na začeću budućeg predsjednika ili još jače, nekog gradonačelnika.
Onda nije bilo ovih pustih opomena, kazna, isključenja. Sad svakog mjeseca dođe oko kiloipo
računa u sandučiću a one fine i željene poruke dolaze sms-om, „emajliranom“ poštom, feisom, blogom, uglavnom virtualnom vezom.
A ja bih želio da se to zamjeni, da se sandučićima opet vrati duša a neka nam račune šalju virtualnim stazama jer i jedno i drugo pripada imaginarnom svijetu. Pa neka mi onda poskupe internet.
Ona plače svoj život, boli je njena mladost, djeca tuguju svoje djetinjstvo ali je pravda zadovoljena.
Postoju li itko u državi kome se majka sa četvoro djece može obratiti za pomoć a da nakon toga ne dobije uplatnicu?
Postoji... i ovdje u Šibeniku, ali......
Narodna mudrost je rekla: „Brak je tegla govana po vrhu prelivena medom“. Istina, istina koja se potvrđuje iz dana u dan.
Naravno da u svakoj zajednici mora doći do trzavica. Naravno da svaki brak ima svojih uspona i padova i bilo bi neprirodno, bilo bi bolesno da toga nema. Ali ako takvo stanje traje, ako je takvo stanje prisutno svakog dana, e tada nije normalno.
Ovako. U obiteljskoj kući žive vremešna žena odnosno svekrva, koja stanuje na katu, sama.
U prizemnom stanu živi njen sin sa svojom ženom i četvoro djece. Najstarija kći nije njihovo dijete, ona je iz prvog braka mlade žene. U toj bračnoj zajednici imaju svojih troje djece, dvije kćeri i sinčića. Dakle mlada obitelj, Ona 35, a On 36g. Najstarija, njena kći ima 14g.
Djeca se odlično slažu i drže se doista kao braća u pravom smislu te riječi. No da ne bude sve lijepo i bajno pobrinula se svekrva koja ima potrebu glumiti nadzorni odbor na čelu kojeg je ustoličila sebe. Kad god nema majke u kući ona koristi priliku i dolazi u donji stan vičući na djecu pogotovu na najstariju koja nije kći njenog mezimca i odmah sa vrata je nazivajući kurvom. Na podu ne smiju biti igračke? Ne smije goriti svjetlo? Ne smiju vikati? Ma zapravo... ne smiju postojati a pogotovu starija koja se mora zaključati u kupatilo ridajući i tresući se od straha jer je ona „izvor svakog zla u toj kući".
Bezbroj puta je i otac od mlade žene pokušavao smiriti situaciju, ali to je kao požar koji nije potpuno ugašen, plane bilo kad.
Došlo je i do toga da muž razapet između dvije vatre, između majke i žene, nije znao kako se postaviti i izudarao je ženu. Djeca su to vidjela.... Djeca su to gledala!
Žena je nakon toga smogla snage i pozvala svoga oca a po nagovoru i policiju.
Dalje se stvar odvijala po ustaljenom postupku tako da je i otac nekoliko puta bio na ispitivanju i razgovoru kod inspektorice u policiji. Od „socijalnog radnika“ preko psihologa, pa kroz bračno savjetovalište... sve su prošli, jedino staru, svekrvu, nitko nije dirao.
Situacije su se ponavljale pa je došlo do toga da otac od žene zaprijeti njenom mužu i njegovoj majci.
Neko vrijeme proteče, recimo u redu, pa iznova plane, iznova iskra potpali požar i sve od početka.
Svi, od psihologa, „socijalaca“, inspektora u policiji i inih, kao savjet izreču: „Pokušajte to nekako dogovoriti, jer, što ćemo mi sada napraviti staroj ženi?“
Sa takvim savjetima oni računaju da su svoju obvezu izvršili, da su zaradili svoju debelu plaću, da je sada: „ I tako su sretno živjeli do kraja svog života“.
I kao točka na „I“, kao slučaj je riješen, ONI pošalju uplatnicu za platiti globu po 6000,00 kuna ,ženi i mužu??
Ponovit ću, pošalju uplatnicu da plate kaznu po 6000,00 kuna????
Sad žena pogotovu ne smije ništa reći jer je ovisna i novčano. Strah se uvukao u to mlado biće koje vene.
Njen otac je u dilemi da li da uzme pravdu u svoje ruke a s time i da skonča ostatak svog života u dubokoj hladovini, a Ona plače svoj život, boli je njena mladost a djeca tuguju svoje
djetinjstvo!?
A pravda je zadovoljena, slučaj je riješen.... Pravna državo?
update
Sama riječ Krizma nastaje od grčke „shrisma“ što bi značilo mast, pomast, ulje. Krizmanik je osoba koja prima „shrismu“ u znak obnove vjere.
„Dok Biskup ili drugi djelitelj svete potvrde maže potvrđenika uljem svete krizme, kum stavi potvrđeniku desnu ruku na rame i kaže djelitelju potvrde njegovo ime. Biskup potvrđuje izgovarajući riječi:
1.- Primi pečat Dara Duha Svetoga.-
i pri tom ga maže uljem na čelo.
Potvrđenik odgovara: - Amen.-
Biskup doda: - Mir tebi.-
Potvrđenik: - I s duhom tvojim.-
Za vrijeme potvrđivanja pjeva se pjesma, a na kraju se izmoli Vjernička molitva i nastavi se misa.“
Ovo je svečani čin i iziskuje pristojnu odjeću, uljudno ponašanje, skrušenost i skromnost kakvi vjernici i jesu.
Nisam primjetio da se spominje dob primatelja tako da to može biti i u starijoj dobi, naročito u '91 ili '92godini. A dob krizmanika najčešće je vezana uz pubertet i ako službeno nitko to neće potvrditi. Naime ranije dok se čitav društveno-zabavni život odvijao u i oko crkvene zgrade taj se prostor koristio i za „gledanje“.
S obzirom da su svaka usta u domaćinstvu bila veliki trošak, nastojalo se to prorijediti ili jednostavno rečeno što prije udati kćer, jer kćer je „tuđa večera“. Ovo zvuči dosta oporo i surovo no tako je bilo nekada.
Dakle čin Krizme ujedno je i znak da se dotičnoj može početi „udvarati“, a muškić ... a može i on sanjariti.
Nigdje ni jedne napisane riječi nema o uskoj svezi Krizme i jela, pića i darova i ako u samom nazivu imamo ulje i mast, a pošto ja toga imam i viška u krvi ostaje mi kritizirati.
A kako to izgleda danas?
Sutra dan.
- E Ante kako je bilo na Krizmi od male.-
- Uf uf, stari naparao sam se janjetine, natuka pršuta i sira i nalio vinčine.... ne mogu puvat.-
- Oli ste feštali?-
- Da feštali... bilo nas je pedesetak čov'če....peka sam dva janjca, odojka, narezao cijeli pršut.... a darovaaa...-
- A daj mi reci jeste li makar očenaš izmolili?-
- Ae ne zajebaji.... ti i očenaš.-
I to je sad, kažu, običaj, tradicija. Mladi to tako doživljavaju i prihvaćaju pa sam i ja morao u petak po onom kijametu do Splita kupiti poklon. A Split me dočekao kao da s brodom dolazim. Bila je i unuka samnom i kad je dobila poklon zagrcala se.
- Šta ti je?-
- Zaletila mi se radost u dušnik!-
Lijepo je imati puno unučadi, al' brate nije rentabilno.
apdejt
" Euro smijeh
moj sin je prosle godine u svibnju imao krizmu ovdje u dijaspori...
I naravno u Hrvatskoj Katolickoj misiji..Ipak ne moze da bude njemacki biskup
nego mora Rvatski i to Svrakic...
A da bi Svrakic dosao lipo je tribalo skupit 300 ojra po krizmaniku a bilo ih je 50..
Pa ti sad racunaj 50 puta 300 je 15 000 ojra..To kao za putni trosak...
Pa da je dolazia sa Obaminim avionom nebi toliko izaslo...
A dijspora je po obicaju glupa...I naravno da je bia Svrakic i naravno da smo morali dati po 300 ojra jer vecina hoce....
Vecina roditelja ostalu svoju djecu prepisala u Njemacku crkvu sada i tamo ceka na krizmu jer je ipak besplatno...
Samo da se zna sto rade nasi biskupi kada idu u goste dijspori.."
A poreza nema. Pa tako za krštenje, pričest, krizmu, vjenčanje, smrt...
Matereti koliko bi tek tražili za dijete napravit?
Poranio ja čekati red. Šest i kvarat bješe kad sam došo a već ih je bilo petnaestak ispred laboratorija, uglavnom starčad, četri muška i ostalo vremešne dame. Zaželim dobro jutro
a oni malte ne kao po dogovoru, - Faljen Isus.- malo sam podigo obrve, al dobro. – Vazda Isus i Marija.- Odgovorim ja. Pitam ja ko je zadnji, a gospođa mi u šali reče. – A vi ste zadnji... al nema problema, pustit ćemo vas.- I pogleda ostale oni kimnuše u znak odobravanja.
Hm, „pustit ćemo vas“! Možda je kakva smicalica pa je bolje ne istrčavati se. Parkiram se na jedan stolac puknem vratom lijevo i desno, nađem neki udobniji položaj i promišljam neke svoje okupiranosti, kontempliram.
A oni su spašavali državu, svitovali Severinu, dijelili kerumov imetak dok sam je uglavnom mudro šutio i svako malo pogledavao preko oka. Uvatim dvi babe kako se došaptavaju i onda pogledaju u mom pravcu, hm.
Tako je prošla ura čekanja dok je došla činovnica na šalteru u 7.15. Do tada je već bila kolona od oko trideset ljudi kao da se nešto uzima a ne daje.
Onda se formira red, ja negdje petnaesti a one starice meni:
– Izvolite vi naprid... ajte ajte nemojte se ustručavat.-
- Ali.... -
- Molim vas nema ali samo vi stanite... e tako.-
I tako ja prvi, hehe, prvi put pa mi neobično...a zašto?
Tako, upisala je... opet papir u ruke i čeka se da pozovu unutra, fino zovu preko zvučnika reču ime i prezime, prije su davali brojeve pa bi rekli broj a sad je štednja pa se na tim brojevima čudo zašpara. Primakne mi se ona starica koja je najzaslužnija što sam prvi i kaže.
- Mogu vas pitat nešto.-
- Kako ne, recite.-
- A jeste li još u župi Ražine.-
- Župi?... U Ražinama sam da.-
- A ja bi imala jednu molbu ako je moguće.-
- Samo vi recite, ono što mogu... zašto ne.-
- Ma ode neće malu unuku da mi krizmaju jer nije redovito dolazila na vjeronauk i misu pa ako bi ste mi to učinili jer je i kod vas krizma jelda.- Odrecitira ona to meni na uho poluglasno da ipak ne čuju svi.
- Ajme gospođo s nekim ste me zamjenili.-
- Kako zamjenila a rekli ste da ste u Ražinama.-
- E reko sam, da, živim tamo.-
- E pa svećenik i stoji tamo.-
- Zaboga kakvi svećenik.-
- Šta... niste?- Ja zanijekam mrdanjem glave.
- Ovo nije pop?- Sad su oko mene napravili krug oni što su me pustili ispred sebe.
- A zašto ste onda išli preko reda.-
- A vi ste me pustili sami ja nisam ni riječi reko.-
- Niste smjeli ić kad niste svećenik ovaj, pop, kakvi je to način!
Sestro nije on prvi, ja sam prva, ja sam prva, ja.- Reže oni na me ka pasi.
- Zašto mislite da sam pop, jesam li vam ja to reko?-
- A zašto nosiš bjeli kolet ako nisi pop.-
- Ma koji kolet, šta vam je, ovo je bijela majica a ovo preko nje tamno plava......-
- E neš prvi ja ti kažem, neš majci.-
Onda se čulo ono puhanje iz zvučnika... pa poziv.... i ja bogami prvi !
A ko će znat, kod svake bolještine se priča da su virusi pobjegli iz laboratorija... nije vragu vjerovat.
Imam viška temperature, ko želi neka se javi dostava mukti.
Jutros sam posjetio doktoricu... ispipala me, beljio sam se (reci A), i dobio neke recete za snimanje i za poć kod vampira, nikad im dosta krvi.
Bakica sa svojim dedekom stoji pred šalterom, on se drži za njeno rame, ne vidi, skupila mu se mrena na oba oka, a ona svako malo „A šta's rekla srićo“, „a šta's rekla srićo“. A sestra joj traži karton... našla četiri sa istim imenom.
- Bako imaš li nadimak.-
- Šta's rekla srićo.-
- Nadimak.-
- A prduckam po malo da prostiš.-
- Ne pita te o nadimanju i sranju nego o nadimku đava te gluhu odnija.- Starac čuje pa joj iskrene na uho.
- Na-di-mak.- Sestra joj polako.
- Nadima hehe... nadimak je srićo, Malac, malac.-
A onda je staroga očepila nogom da je i mene zaboljelo. Jadan stari srče zrak, podiga nogu, okreće se sjeo bi. Ja pristupim i uvatim ga za ruku.
- Evo barba ode je stolac, polako, polako... tako.-
Stari sio i sazuo cipelu, malo je pfuuu, a iz čarape iskočio kumpir od palca. Stara viče nanj da se obuje.
Pored one rupe na palcu ima još jedna poveća na čičku, pitam ja a kako je ova nastala, a baba se navila.
- Nije stari vrag tija obut čiste a otu rupu napravi da zna koja mu je liva a koja desna.-
Hahahaha. Morao sam jbg, nije tio a ne vidi božetebe ništa.
I tako mi je uteka dan, nisam spremio ručak i pođem ja kupit nešto gotovog jela. Dok to trgovkinja pakira ja komentiram.
- A šta bi se i ženio, dođem ode po kuhano jelo, imam mašinu da mi pere.....-
- Pa ne ženiš se radi toga.- Veli ženska.
- Nego?-
- A da ti ima ko novce trošit, e.-
Jebameb(l)og ako ovo nije sve zrelo za Điđimilinovića, skupa samnom.
Ljudi božji i žene moje ja ovo ne razumijem nijanci mrve. Evo danas u Ižbenik dolazi prezidente Mesić, i neka dolazi i neka nas obađe i red je i kapu mu skidam (dobro ne nosim kapu ) valjalo bi češće da dolazi bilo ko jer onda se sve fino očisti, ispegla, dotjera, uglanca....
I kaže meni mlađi da im dolazi i u firmu pa su im onda fino pretpostavljeni objasnili, čitaj neredili, da slučajno ne bi kogoda nešto pitao ili nedajbože pristupio blizu, moraju se smješkat i gledat u ono što rade. Jebenti smješkanje ja se umalo nisam sinoć ukakio da prostite i upiša radi njegovog smješka.
- Ko je u zahodu?-
- A ja ko će bit e... Frida ide vani pišat.-
- A što radiš majketiirudove po ure u zahodu evo sam ga stisnuo iza glave da se ne upišam, što radiš 'el te boli.-
- Ma ne boli e nego vježbam.... namještam smješak.-
- Aaa?-
Maka se, irudami se maka, moraću zvat Điđimilovića, ne ne čoek je umro, moraću se savjetovat sa Milinovićem, valjda on zna koga kad je nako visoko.
A sjećam se kad je dolazio Tito, pa Savka pa Tripalo, čov'če isto je tako bilo. Ono kuda trebaju proć blješti se od čistoće, cvijeće propupalo sve puca od ljepote, radnici nova radna odjela, svi uljudni smješkaju se jedan drugome.
Ugaziš namjerno kolegi na prst od noge, to ti je taman za skupit zube u šaku, ali ne... on se smješka (ustvari reži).
I onda u „Slobodnoj“ vijest a prenijela i Marčelina na svom portalu o glasnom seksu... nije Šeksu nego seksu. Ulica slobode u Splitu i u jednom stančiću neki postanari, mladi par, po čitavu noć oru i grebu se i to toliko glasno da ostali stanari u zgradama nisu mogli spat.
Klinac nisu mogli spat... nisu tili, slušali su i uzdisali od jedanaest uri do četri ure ujutro.
I onda im je dopizdilo i ovako je to bilo, čast izuzecima ali svi su isto mislili. Kaže žena.
- Đava ti odnija visibabu jel vidiš što je jebačina.-
A onda su muški morali nešto poduzet vizavi toga i zvali su policiju?
Eto ti, oni popravljaju priraštaj oli natalitet (nema veze sa Natom) i muče se i to u Ulici slobode a oni njima policiju. I sutra kad se treve pružit će oni isti uvježbani smješak.
Što ti je politika a.
Valja pristavit ručak, ajmo zagrabit u sindikalnu košaricu koja je za svih ista samo što je moja za petnaest dana a Šukerova za je'n dan.
Mrvu romantike ne škodi. Kaže: „Kuharica ribu prži i u ruci sipu drži.“ Ili „Kuharice manje zbori neka djelo progovori“.
Se sjećate onih krpa što su visile po zidu?
Onda ja i nehotice pogledam sebe... glumim domaćicu ili Kosoricu u mom domaćinstvu. Mislim, dobro ako sam pi... to ne znači da mogu bit' i dobra domaćica.
Duboko udahnem i krenem sa suđem od neki dan pa dok polovicu razbijem riješim onu najtežu dilemu, što ću danas za ručak?
I dok se ja pripremim i dok ručak spremim ode brodogradilište! E to mi je najžalije, čini mi se da je izgubljeno vrijeme. Nikad ovako do Europe a kamo li do Afrike.
Ja kažem da su žene nezamjenjive u domaćinstvu, One su od vajkada dočekivale muža-lovca, One su podizale djecu, brinule se za kuću i okućnicu, (poznata tri stupa, K, Š, P). One su bile i lječnici i krojačice i ljubavnice i majke. One i kad peru robu, kad zadrmaju probude i visibabu i jaglaca u nama oma bi je od gušta zagrlio, a šta ću ovako zagrlit, „gorenje" ili "končar“.
Ma bome su i bolji lovci od nas, mi smo jedino bolji japančari.
Ajmo se sad primit posla a ovu ću okačit na viseću. „Kuharicu jelo krasi ajme meni najebasi.“
Kao i svake nedjelje (skoro) i danas sam pješačio malo više kilometara i ... je... nije... je bogati. Prijateljica iz onih dana, nismo se vidjeli triest godina. Stali smo pa se vagamo pogledima uz smješak neodređene kategorije.
- Pa ti si uvjek ista... ništa se nisi promjenila!-
- E baš ti fala, ako sam ovako izgledala sa dvaespet onda si trebao mučat.-
- ?, Ček'.... stani... -
- Aj promjeni oćale, ae.-
- Ma stvarno... ka da ti je dvaespet....-
- Do sto a?-
- Ma ne, prestupnih!-
- Kako si godino......-
- Začepi kad ti nisam dala riječ.-
- Ja da začepim, ja, meni nije nisu ni Tito ni Bakarić ni Dolanc ni Bilić ni Kardelj, ni svi ostali zatvarali usta ja meni ovi a bogami neš ni ti da znaš. Oma iđen zvat nuvinare neka znaju što se dešaje. Ko je to vidio ja stari čoek.......-
A s druge strane jedna velika firma došla na ideju izmirit svojim djelatnicima IQ, i bogati kopirala to Jaca, (šta ima veze čiji je prijedlog), i ona sazove sjednicu, jel, za one koji su tili doć.
- ...... I tako da ne bi bilo da ne znate sutra ćemo provesti mjerenje da vidimo koliki je čiji pa ćemo po tome postupiti dalje.-
Taman povirio na vrata Luka i čuje o mjerenju i dlake poletile u vis, prećerala je brate mili, skroz je prećerala, šta je ovo majketimile.... ovo nije ni ona carica, kako se ono zvaše zaboga...... šta ima veze nije ni ona znala kako se ja zovem, ovo nije niti ona radila a gulila je muške ka banane. Razmišlja Lukica a mozak grozničavo radi što učiniti. Sluša on dalje debatu.
- Jaca, daj pa ne moramo trošiti i na to pare neka samo svako reče koliki mu je kvocijent i gotovo.-
Predložio jedan član oliti članak.
- Moj je 120 evo tako neka kažu svi i gotovo.-
Ovo je bilo previše i Lukica clouz dor i zamišljen šeta hodnikom. Evo spas.
- Vlado došo si ki naručen majkemi, ona je skroz poludila.
- ?-
- Ona će nas sve potirat a sad joj je, ovi, palo na pamet da nam ga miri i zamisli sad to zovu kvocijent nema više ono, mali, vršnjak, tić i štatijaznam, ovi, i jedan reče oma nama da je njegov 120, a, što ti kažeš...-
- Šta te briga.-
Ma ne to, ovi ne mož' to bit u cantimetrima a, biće da su milimetri što li. Ovi što ćemo Vlado spašavaj ode stolica?-
- Hehe, ta mani, pomjenit ćemo zakon i gotovo.-
- Znao sam, znao sam ti sve znaš. A ovi što misliš ko bi ostao bogati po njenom mjerenju ae reci pošteno imali koji?-
- Ja mislim jedino Karamarkan, moram poć ta mani ne sekiraj se.-
Lako je reć ne sikiraj se, a sramotit se po stare dane, oće li me kolpat plju plju ne dogodilo se......Hm promjenit zakon.... a dok se to provede ona će svima uzet mjeru....Spašavaj se kako znaš, zato ću ja lipo sutra ovi ne doć omanama pa neka ona prvo izmjeri ostalima i ovim mladima a dotle će se valjda i umorit ka ja dođem, a jebemu papriku ne moš više pošteno ni slagat i maznut.... ovi iđen ja kup't metar.
