Marketing
Poštanski sandučić
Sad pored njega prolazim kao da ima svinjsku gripu, gledam ga kao mrskog neprijatelja.
A ta škatula mi je nekada bila draga, prvo jutarnje rastezanje bilo je prema sandučiću i onda s otezanjem, polako kao na pokeru bih ga otvarao jer bi mi darivao tako željno čekani komadić papira.
Onda je inkasator struju naplaćivao na licu mjesta a poštar je nosio lijepe poruke i one skroz grube.
Ako niste imali sandučić, zataka bi pismo na vratima, a ako tamo nije moglo stat onda bi strugao prstima po griljama i nasilno ih rastvorio da ubaci unutra pismo ili kartulinu. A istovremeno unutra se mogla stvarati povijest, možda se radilo na začeću budućeg predsjednika ili još jače, nekog gradonačelnika.
Onda nije bilo ovih pustih opomena, kazna, isključenja. Sad svakog mjeseca dođe oko kiloipo
računa u sandučiću a one fine i željene poruke dolaze sms-om, „emajliranom“ poštom, feisom, blogom, uglavnom virtualnom vezom.
A ja bih želio da se to zamjeni, da se sandučićima opet vrati duša a neka nam račune šalju virtualnim stazama jer i jedno i drugo pripada imaginarnom svijetu. Pa neka mi onda poskupe internet.
Post je objavljen 30.10.2009. u 00:02 sati.