London - grad pozornica

Uz Irsku i Istanbul najdraže "odrađeno" putovanje.
Europska metropola u kojoj se isprepleću nacije, jezici i rase. Koliko god da pojedinci gledaju na to kao na negativnu stranu velikih gradova, toliko sam uvjerena da je takva multikulti sredina obogaćena utjecajem raznih kultura. Svakako se slažem s činjenicom da je integracija bitna (učenje jezika i kulture zemlje u kojoj se nalazimo), ali ta raznolikost čak i velikim gradovima daje dušu.

Moda, kultura, povijest, London je središte svega.

Hrana. Počnimo od hrane.

Uvijek kada se nađem na novom terenu volim probati hranu koja je tamo ustaljena. Teško je reći što je zapravo tradicionalna spiza nekog kraja, jer doseljavanjem ljudi i ta spiza poprima nekakve utjecaje sa strane. Prije par dana sjedila sam u jednom restorančiću u centru Minhena i odmarala uz knjigu i cappuccino, a do mene je žena naručila "najbolje, tradicionalne punjene paprike". Bacila sam pogled. Oni napune papriku i onda onaj vrh s peteljkom vrate natrag i to izgleda baš zanimljivo. Ko malo veća jabuka s pireom. Obično posluže dvije paprike i to različitih boja; crvenu i žutu, ili žutu i zelenu. Možda dekoracije radi.
U Londonu nisam jela punjene paprike, ali sam probala taj njihov fish&chips. Ne mogu reći da je bilo preloše, ali ko god je probao našu ribu, teško da može naručit' fish&chips drugi put. Koliko god da sam otvorena za nove okuse, kod mene nije prošlo.

Nakon toga ipak sam se prebacila na isprobane recepte. Pizzerija i Trattoria ima na svakom koraku, pa je sve samo pitanje ukusa i trenutnog raspoloženja.



Sasvim slučajno, bez ikakvog prethodnog istraživanja zalutala sam na Borough market. Dočekala me je hrana, hrana i posvuda hrana. Štandovi prepuni raznih tipova čokolade, sira, narezaka, gotove pripremljene hrane, thai, indi, chinese mirisa i okusa pružali su se na sve strane. Naišla sam i na tradicionalne bavarske kobasice sa senfom. To je bio zapravo prvi put da sam imala priliku vidjeti toliko različitih mirisa i okusa na jednom mjestu. Jesti iz male kartonske kutije i šetati među štandovima je puno veći doživljaj nego naručiti porciju u restoranu. Ukoliko putujete i imate priliku jesti na ulici ili posjetiti neki od Street food festivala - svakako to nemojte preskakati.



Kada putujem nisam tip osobe koja se opušta i pije kavu. Putovanje je projekt. Putovanje je razgledavanje, učenje, upijanje, fotografiranje, sudjelovanje. Najčešće se vraćam doma preumorna i neispavana, ali puna dojmova i novih znanja. Kavu pijem u stankama ili uzmem u prolazu onu take away verziju. Otkako živim u Minhenu navikla sam na te kartonske šalice s cappuccinom koje kupujem dok žurim u nekom pravcu. Tu se baš ne sjedi po kavama, ili se sjedi ali isključivo ako naiđete na neku balkansku dušu koja razumije tu bit ispijanja kave. Ne prečesto jer je ritam lud, ali tu i tamo dobro dođe.

Ono što me u Londonu, ali i drugim europskim metropolama gotovo uvijek fascinira je način na koji oni naplaćuju ono što imaju.Od svega naprave atrakciju i stvore vam osjećaj da baš morate čekati 2 sata za doživjeti ono što vam nude na plakatu. Čekala sam skoro pa dva sata odjevena u tajice, haljinicu i jeans jaknicu dok je vani padao mrak a temperatura se spuštala za vidjeti što se to zapravo krije pod nazivom The London Dungeon. Kako sam se u Londonu zatekla u vrijeme Halloweena sve je bilo u znaku bundeva, vještica i zastrašivanja. Cijela grupa ljudi držala se za ruke i ulazila u mračne podrume i pazila kuda gazi. Od vožnje brodićima po tračnicama kroz vodu do prepričavanja povijesti Londona, kostimiranih glumaca koji su dali sve od sebe da nas pošteno isprepadaju, povijesnih činjenica o Londonskom mostu... ničega nije nedostajalo.




Londonski most (London bridge) je most koji se nalazi na rijeci Temzi, te je službeno izgrađen 17.03.1973.godine na mjestu staroga mosta. Most je bio naseljen u vrijeme kada je izgrađen; na njemu su bile postolarske, krojačke,
kovačke radnje (ukupno 138 radnji) te je ljudima služio kao radni i životni prostor. Unutar mosta odvijale su se prave životne drame, od bolesti, neimaštine, gladi do običnih životnih problema kroz koje prolaze i današnje moderne londonske obitelji. On je jedan od simbola Londona i ukoliko se nađete u blizini otiđite pogledati i poslušati tu priču koja se tako vješto priča po podrumima ispod mosta. Ne samo da će vam dati nova znanja i drukčiji pogled na povijest, nego ćete se zapitati kako su preživljavali ljudi u takvim uvjetima.

Tower bridge



Za samo par funti možete se popeti na Tower bridge i uživati u prekrasnom pogledu koji se odozgo pruža. Jedna zanimljivost; unutar Tower bridga možete razgledati uvećane fotografije najljepših i najzanimljivijih mostova na Svijetu. Među svim tim mostovima nalazi se i fotografija mosta u Mostaru.

Ono što me jako fasciniralo je način predstavljanja ponude turistima i zaljubljenicima u povijest. Kostimirane predstave, interaktivna predavanja, ulaganje napora kako bi animirali i uključili skupinu ljudi u razgovor. Sam taj pristup smatram odličnim načinom za privlačenje brojih turista.

Kraljevska obitelj je bitan dio Londona i Engleske. Koliko god se trudili i pokušavali gurati pod tepih činjenicu da je princeza Diana bila i ostala kraljica srca, toliko im to ne uspjeva. Ljudi se okupljaju, ostavljaju bukete cvijeća, pišu knjige zahvale. I sama sam iz tog razloga posjetila Kensingtonsku palaču, ali osim kolekcije haljina i jednog portreta ništa drugo ne podsjeća na lady Di. Njene odluke pretkraj života koštale su je ignoriranja od strane pojedinih, najutjecajnijih članova kraljevske obitelji, ali to nipošto nije umanjilo zanimanje ljudi za njen život.





Buckinghamska palača je od 1837.god dom britanskih monarha. Okružena je prekrasim vrtovima i šetalištima. Ograde i vrata ispred palače su nešto prekrasno. Slika govori više od 1000 riječi.



Putovanja su uvijek osobni doživljaj nekog mjesta. Ne smatram da morate pohitati u Nacionalnu galeriju (National Gallery ima slobodan ulaz i za sve ljubitelje umjetnina je pravo mjesto) ukoliko vas ne zanimaju slike. Ne smatram da se morate ukrcati na London Eye samo zato što to rade svi turisti i ne smatram da morate ići u muzej voštanih figura, ali pokušajte prikupiti informacije i najbolje iskoristiti ono što vam se nudi. Ja sam imala dvodnevnu kartu za bus s atrakcijama i silazila sam na stanicama koje su mi se učinile zanimljivima. Od Nacionalne galerije, parka s vjevericama, London eye-a, akvarijuma, London bridge attractions...sve se iplatilo vidjeti.





Ovo nije vodič. Ovo je isključivo jedan mali uvod...
Ostalo morate otkrivati sami.