30.06.2005., četvrtak
NAFTNA KRIZA ** Vožnja u parne i neparne dane?
U ponedjeljak Ina korigira cijenu goriva, a zbog visoke cijene nafte očekuje se petpostotno poskupljenje goriva U ponedjeljak će biti nova korekcija cijene goriva, i kako sada stvari stoje, očekuje se novo poskupljenje. Više vrsta benzina moglo bi poskupjeti oko pet posto, što znači da će prijeći psihološku granicu od 8 kuna. Kad se to dogodi, Vlada će intervenirati, kazao je jučer predsjednik Vlade Ivo Sanader u Saboru, ali nije objašnjavao kako. Reakcije zastupnika pokazale su da premijer nije djelovao uvjerljivo. Sumnjičavi su i stručnjaci, jednostavno zato što Vlada nema strateški plan djelovanja nastavi li cijena nafte divljati na svjetskim tržištima. Međunarodna agencija za energetiku preporučuje hitne mjere štednje ako cijena prijeđe 80 do crnih 105 dolara po barelu. Sugeriraju tako da se vratimo nama već zaboravljenoj vožnji par nepar, da se ograniči brzina, savjetuju vožnju javnim prijevozom i slično.
Skuplji promet
Čekamo ponedjeljak i ovisno o tome koliko će poskupjeti benzin, u dogovoru s drugim prijevoznicima, donijet ćemo odluku o poskupljenju putničkog prometa kaže Mirko Cipriš, direktor u Čazmatransu, koji procjenjuje da će već od idućeg utorka ili srijede vožnja autobusom biti od pet do osam posto skuplja. Troškovi goriva dostigli su 35 posto ukupnih prihoda tvrtke, što je nepodnošljivo naglašava Cipriš. Prijevoznici su zasad jedina veća interesna grupacija koja najavljuje više cijene već od idućeg tjedna, a njihov glasnogovornik Marijan Banelli pravda se da će poskupljenje biti minimalno s obzirom na to što se događalo na tržištu proteklih godinu dana, otkad nisu dizali cijene. Predsjednik Žitozajednice Boško Pavlović kaže da pekari zasad neće slijediti prijevoznike. Nismo razgovarali o poskupljenju kruha niti je nafta glavni problem pekarske industrije. To je trgovina, koja uzima minimalno 30 posto rabata, plaća kompenzacijama i do 100 posto te su joj rokovi naplate sve veći i dostižu 80 dana ističe Pavlović.
Intervenirati porezima
Dr. Ljubo Jurčić smatra da će se negativni efekti sadašnjeg poskupljenja nafte pokazati za tri mjeseca u povećanoj inflaciji, a za šest mjeseci u smanjenoj proizvodnji i otpuštanju radnika. Vlada bi hitno morala provesti analizu što je za državu povoljnije: odreći se trošarina kod neke psihološke granice ili prihvatiti povećanje cijena i jedan do jedan i pol postotnih poena veću inflaciju od očekivane. Problem je što takve analize nema, pa bi prelazak psihološke granice od 8 kuna za litru benzina mogao dovesti do lančanog poskupljenja komentira Jurčić koji se pribojava da će proizvođači, zbog produljenih rokova naplate, nastojati već sada pogoditi kolika bi cijena nafte mogla biti za 60 ili 100 dana kad naplate robu.
Složilo se nekoliko elemenata, a to su poskupljenje nafte, očekivano povećanje kamatnih stopa i produljenje rokova naplate koji će nepovoljno utjecati na troškove proizvodnje ističe Jurčić, koji je napisao više znanstvenih radova o naftnim krizama i njihovu utjecaju na gospodarstvo.Vjerujem da će za godinu dana normalna cijena barela nafte biti između 80 i 90 dolara. Do porasta cijene dolazi zbog pojačane potražnje za naftom u Kini, Indiji i Brazilu, koje svoj gospodarski rast temelje na intenzivnoj energiji. Nijedna država u svijetu ne prepušta cijenu nafte na lokalnoj razini tržišnim zakonitostima, nego interveniraju kroz poreze. To mora učiniti i naša vlada koja treba odrediti da će smanjiti trošarine kad cijena prijeđe neku granicu. Inače će proraditi psihološki efekti dodaje Jurčić. Sindikati se, dakako, pribojavaju povećanja troškova života od stanovanja do prehrane, koji se neće osjetiti tijekom ljetnih mjeseci, kad je hrana jeftinija i toplo je, već zimi, kad počne grijanje.
29.06.2005 20:36 Autor LJUBICA GATARIĆ, NADA KOLEGA, MLADENKA ŠARIĆ
|
29.06.2005., srijeda
PROŠAO JE JOŠ JEDAN DAN U KOJEM SE SLAVE CRVENE LAŽI I SMRT
Hrvatsko slovo: 24. 06. 2005.
ŠTOVANI ČITATELJI ZBOG VELIČINE TEKSTA; Ne objavljujem sve, ostalo možete pročitati desno je link:
Hrvatski centar za istraživanje zločina komunizma osnovan je 22. prosinca 2004. na bivši tzv. «Dan Armije» koji se u Titovoj Jugoslaviji obilježavao kao spomendan kada je generalni sekretar politbiroa CK KPJ i glavni «komandant «Vrhovnog štaba» partizanskih pobunjenika, Josip Broz Tito, 22. «decembra» 1941. u bosanskom selu Rudo kraj Višegrada dao formirati 1. proletersku brigadu (preteča tzv. «JNA») kojom je zapovijedao srpski komunist Koča Popović, de facto ratni zločinac i poslijeratni potpredsjednik Jugoslavije. (Prvu proletersku su formacijski popunili Srbi iz Srbije.) Uzrok osnivanja jednog centra u Hrvatskoj za znanstveno istraživanje zločina komunizma je taj što, niti 16 godina nakon pada komunističkog Berlinskog zida i sloma komunizma u Europi, u hrvatskoj političkoj eliti, koja se većinom sastoji od bivših komunista, koje simbolički personificiraju vođa saborske oporbe i bivši premijer RH, Ivica Račan, i aktualni drugi predsjednik Republike, Stjepan Mesić, koji su s mnoštvom bivših jugokomunista ostali u strukturama hrvatske države i to na najvažnijim državnim položajima, što, dakle, među hrvatskom političkom elitom nije došlo do katarze i suočavanja sa tragičnom prošlošću hrvatskog političkog naroda u Drugom svjetskom ratu i poraću Hladnog rata. U hrvatskom društvu niti 14 godina nakon proglašenja državne nezavisnosti nije došlo do moralno-političke i juridičke osude totalitarnog titoizma ili zločinačkog jugokomunizma.
Europska osuda totalitarnog komunizma
Parlamentarna većina Europskog parlamenta donijela je na kongresu europskih demokrata od 4. do 5. veljače 2004. rezoluciju pod naslovom «Osuda totalitarnog komunizma» kojom su moralno osuđeni masovni zločini koji su počinili svi komunistički režimi u tzv. «narodnim», «socijalističkim» ili «sovjetskim republikama». (U Njemačkoj, Češkoj, Poljskoj i drugdje su neki komunistički zločinci i sudski osuđeni, a u Sloveniji trenutno sudski osumnjićeni ili optuženi, čak i za genocid, dok je u Kambodži osnovan međunarodni sud za suđenje komunističkim zločincima Crvenih kmera za genocid.) Sve vlade bivših komunističkih zemalja u srednjoj, istočnoj i jugo-istočnoj Europi, pozvane su navedenom rezolucijom da djelatno raščiste sa komunističkim zločinima, da se zločini komunizma javno obrade, da se još živi zločinci, u hrvatskom slučaju neki bivši partizani, sudski osude, žrtve komunizma da se zaštite, i da se javnost prosvijetli o zločinačkoj ideologiji marksizma odnosno u hrvatskom slučaju o zločinačkoj ideologiji titoizma.
Oktobarska revolucija u Hrvatskoj
Oktobarska revolucija u Rusiji i Hrvatskoj ima isti nazivnik koji se zove marksizam (jugoslavenska varijante je titoizam), po utemeljitelju komunizma, Karlu Marxu, koji je objavom «Manifesta komunističke partije» 1848. godine, zajedno sa svojim «drugom» Friedrichom Engelsom, položio kamen-temeljac za komunističku revoluciju širom svijeta. Objavljeni spis Manifest predstavlja najpopularnije djelo komunizma koje objavljuje i propagira nauk «klasne borbe». Radi se o političkom, socijalnom i ekonomskom programu komunističke partije.
Dan ustanka u zrcalu komunističke dvoličnosti i «narodni ustanak» bez hrvatskog naroda
Na dan kada je Hitlerova Njemačka napala Staljinov Sovjetski Savez, 22. lipnja 1941. godine, je KPJ donijela proglas kojim su komunisti i simpatizeri komunističke partije pozvani da osude njemački napad na SSSR i da oružanim ustankom napadnu njemačke snage na tlu bivše Kraljevine Jugoslavije, tako i na tlu NDH. Ustanak KPJ i KPH je 1941. ujedno bio startni signal za početak Oktobarske revolucije u Hrvatskoj. Bio je to, međutim, «narodni ustanak» bez hrvatskog naroda. Može se primijetiti dvoličnost komunističkog «rukovodstva», jer, kad su Hitler i Staljin sklopili 1939. đavolski pakt, u kojemu su tajno podijelili političke interesne sfere u Europi, i nakon što je SSSR 1939. napao Finsku i okupirao 1940. nezavisne baltičke republike, KPJ nije uputila sličan proglas o osudi napadačkog rata kao 1941. prilikom napada «fašističkih barbara» na «prvu socijalističku zemlju svijeta», a danas bismo rekli na «prvu novovijeku barbarsku zemlju svijeta». Ustanak od 22. lipnja 1941. organizirali su u Hrvatskoj lokalne vođe komunističke partije, članovi takozvanog „Operativnog rukovodstvo KPH“ u sastavu: Rade Končar, sekretar, Srbin po nacionalnosti, zatim, Vlado Popović, „instruktor CK KPJ pri CK KPH » i Andrija Hebrang, također sekretar, Hrvat po nacionalnosti. Komunistički ustanak u Hrvatskoj od 22. lipnja predstavljao je praktički objavu rata ustaškoj vladi u Zagrebu i početak građanskog rata. Dok se ustaški poglavnik Ante Pavelić još nije ni okrenuo u novoj fotelji vlasti, nova vlast se našla pod dvostrukim udarom: s jedne strane je krenula srpska četnička oružana pobuna, a s druge strane istovremena partizanska pobuna protiv Nezavisne Države Hrvatske: Josip Broz Tito pozvao je 4. srpnja 1941. narode bivše Kraljevine Jugoslavije na «ustanak protiv fašističkog okupatora i njihovih pomagača».
Goran Jurišić, voditelj Hrvatskog centra za istraživanje zločina komunizma, Zagreb.
|
28.06.2005., utorak
SKANDALI Tuđmanov most u raspadanju
Most preko Rijeke dubrovačke ni nakon tri godine nema uporabnu dozvolu, s njega padaju dijelovi po kućama, a odgovorni šute
Otkad je prošle zime Most dr. Franje Tuđmana, koji premošćuje Rijeku dubrovačku, dospio u središte pozornosti zbog oštećenja nastalih u nevremenu 5. ožujka, zanimanje za radove na mostu ne jenja. Posebno zato što je most otad višekratno zatvaran. Već nekoliko mjeseci traje specijalistički pregled mosta koji je svečano otvoren u svibnju 2002. godine. Gradili su ga njemački Walter Bau, Konstruktor i Hrvatske ceste, ali predstavnici toga projekta nikad nisu javno i iscrpno izvijestili javnost o njegovoj gradnji, potrošenu novcu i brojnim aferama s nedostatkom građevnih dozvola i pristupnih cesta koji su pratili njegovu gradnju.
Posljednjih je mjeseci potaknuto i pitanje o sigurnosti prijevoza samim mostom i Jadranskom magistralom koja prolazi ispod njega, a na koje razuman odgovor već nekoliko mjeseci pokušavamo bezuspješno dobiti od Hrvatskih cesta. To se državno poduzeće oglašuje priopćenjima lokalnom Centru za obavješćivanje samo u slučaju kad se most zbog radova mora zatvoriti. Štoviše, da novinari nisu objavili priče stanara zgrada ispod mosta, na koje su zimus padali vijci i dijelovi oplata s mosta, pitanje je bi li se uopće ikad doznalo da s mostom tri godine nakon gradnje nešto nije uredu. Na brojna pitanja o njegovu stanju u Hrvatskim se cestama ne može dobiti "živa riječ".
Nesolidna gradnja
Most i pristupne ceste, kako je prema neslužbenim informacijama objavljeno, nemaju uporabnu dozvolu iako je građevnu dozvolu most dobio neposredno prije dovršetka gradnje, te je prošao tehnički prijam. No ukupnu uporabnu dozvolu koči nedostatak uporabne dozvole za prometnu i svjetlosnu signalizaciju mosta, koja je u postupku ishođenja. Odgovorni su očito utvrdili da je nakon gradnje most bio dovoljno siguran da se njime prometuje tri godine, no je li siguran i sada i je li sanacija takve građevine nakon samo tri godine uporabe ipak dokaz nesolidne gradnje, nismo uspjeli doznati. Voditelj poslova nadzora na gradnji mosta Hrvoje Macan iz Instituta građevinarstva Hrvatske nije želio govoriti o svojoj ulozi i odgovornosti u gradnji mosta, koji su sa 32 milijuna eura platili porezni obveznici, već je u vrlo nedoličnom tonu otklonio bilo kakvu mogućnost da zna da se na mostu preko Omble uopće nešto događa te da je osobno u gradnji mosta uopće sudjelovao.
Šef dubrovačke ispostave Hrvatskih cesta Zlatko Bender odlučio se, umjesto izravnih odgovora na pitanja o stanju mosta i sigurnosti prolaska mostom nakon najnovijih radova i zatvaranja, odaslati priopćenje. Tijekom zime, kad su stanari Kantafiga prvi put prijavili da padaju dijelovi mosta, a svima je bilo vidljivo da su zbog jake bure padala rasvjetna tijela, u Hrvatskim su cestama tvrdili da je riječ o ekstremnim vremenskim uvjetima. Tvrdili su tada da je nemoguće da s mosta otpadaju dijelovi, iako su stanari podno mosta tvrdili suprotno.
Mjerenja i pregledi
Normalno je da je most bio zatvoren u ekstremnim uvjetima kad je bura, sa snijegom, puhala 80 kilometara na sat, a temperatura bila nula stupnjeva tvrdio je tada Bender.
No otad traju stalna stručna mjerenja i pregledi mosta. Priznali su to tek u proljeće. Nedavno je putem Centra za obavješćivanje u Dubrovniku javnost izviještena da će potkraj lipnja biti pregledan sam vrh pilona mosta i čelične cijevi na kojima visi most, a na čiju nesnosnu buku za zimskih bura upozoravaju stanovnici Kantafiga. Zbog radova na pilonu i zamjene vijaka na priključcima čeličnih cijevi za zaštitu zatega na vrhu pilona, trebalo je postaviti zaštitnu skelu, pa je promet bio zatvoren, a radove na skeli izvodio je ?uro ?aković. U posljednjem priopćenju HC-a najavljeno je da specijalistički pregled mosta još traje. Priznaju da na mostu ima oštećenja. Najavljuje se da će se obaviti prijeko potrebni radovi na vrhu pilona te da sredinom rujna slijedi druga faza sanacije, kad će se most ponovno zatvoriti radi ugradnje dodatne opreme. Neslužbeno se doznaje da je riječ o prigušivačima vibracija koji će biti ugrađeni između sajli. To bi trebalo biti dovršeno do početka iduće godine.27.06.2005 20:44 Autor MAJA RILOVIĆ KOPRIVEC
Kontroverze
Ideja otprije 30 godina
Ideja o gradnji mosta preko Rijeke dubrovačke rođena je prije tridesetak godina. Godine 1989. počela je gradnja prilaznih cesta i upornjaka na zapadnoj obali. Zbog rata radovi su obustavljeni, a nakon rata ponovno su nastavljeni. Most se sastoji od dva dijela, prednapetoga grednog sklopa sa zapadne strane i glavnoga nesimetričnog sklopa s ovješenom spregnutom gredom. Konstruktivni sustav morao je zadovoljiti urbanističke uvjete iz kojih proizlazi slobodna visina ispod mosta od 50 metara i svladavanje Rijeke dubrovačke u punoj širini, bez međustupova, radi nesmetanog prolaska brodova u luku Gruž.
Most za dvostruko manji iznos?
Most je dokumentaciju i građevnu dozvolu dobio neposredno prije dovršetka radova, a cijena njegove gradnje zaustavila se na 32 milijuna eura. Po mnogima, most se mogao sagraditi i za dvostruko manji iznos. Oko mosta su trajala i politička prepucavanja lokalnih čelnika te optužbe o sukobu interesa i umiješanosti različitih lokalnih i državnih političkih struja u poslovima na gradnji mosta. No formalno je investicija išla svojim tijekom. Županijsko poglavarstvo je početkom 2001. primilo na znanje izvješće o realizaciji radova na mostu, gdje je stajalo da su ukupni troškovi projekta 62,374.263,65 njemačkih maraka. Bilo je to devet milijuna maraka više nego što je planirano, no opravdano je gradnjom pristupnih cesta te gradnjom posebne zgrade za stanare zgrada ispod mosta.
Direktor gradnje dobio i most za Pelješac
Direktor mosta u izgradnji Dominik Brigović iz Hrvatskih cesta, po običaju, ne želi razgovarati s novinarima i sada je ponovno, tvrde tajnice, na putu. Inače, njegov službeni put i stalna zauzetost traju već godinama. Iako su ga tijekom gradnje mnogi prozivali te uz njega vezivali brojne afere, Brigović je nedavno imenovan i direktorom projekta gradnje mosta kopno Pelješac.
|
27.06.2005., ponedjeljak
Još davne 1971. započeo najveći graditeljski pothvat Autocesta Zagreb - Split
Stjepan Mesić: Sada je i München na Mediteranu
Cesta ne povezuje samo jug i sjever Hrvatske, nego i Europu s Mediteranom te da Hrvatska tako dobiva priliku ostvariti svoje šanse, kazao je Stjepan Mesić, napomenuvši da je sada München nekoliko sati vožnje do Mediterana
Tek je predsjednik Stjepan Mesić kazao da se nije radilo samo o snu iako on poštuje i one koji tako tvrde, nego o realnom planu kojeg su prije 35 godina imali čelnici Hrvatskog proljeća.
Investicija vrijedna 17 milijardi kuna
Prvi neuspješni pokušaji gradnje autoceste Zagreb-Split zabilježeni su krajem 60-tih godina prošlog stoljeća, inicijativom Savke Dabčević Kučar i Dragutina Haramije, vodećih ljudi u hrvatskoj politici u okvirima bivše Jugoslavije. Projekt je zaživio tek u samostalnoj hrvatskoj državi, a sve je počelo gradnjom tunela Sv. Rok prije desetak godina kada je tunel bio svojevrsno slijepo crijevo u trbuhu Velebita. Prije šest godina američka tvrtka Bechtel počela je radove u Lici, a početkom 2001. godine bivša Račanova Vlada krenula je sa ambicioznim planom izgradnje autoceste Zagreb-Split do 30. lipnja 2005. godine. Taj plan danas postaje stvarnost. U autocestu je investirano oko 17 milijardi kuna bez PDV-a, a na 380 kilometara trase izgrađena su čak 292 objekta. Oko 18,6 posto autoceste nalazi se u tunelima, vijaduktima, mostovima, nadvožnjacima, prijelazima za životinje i drugim objektima.
– Da Hrvatsko proljeće nije slomljeno i da je cesta izgrađena, danas bi Hrvatska bila puno razvijenija zemlja, kazao je Mesić, dodajući da je svakome jasno da bez ove ceste nema razvoja. Ustvrdio je i to da cesta ne povezuje samo jug i sjever Hrvatske, nego i Europu s Mediteranom, te da Hrvatska tako dobiva priliku ostvariti svoje šanse. Napomenuo je da je sada Hrvatska povezana s Münchenom i Bavarskom, te da je München tako postao gotovo pa mediteranski grad jer se sada nalazi svega nekoliko sati vožnje od Mediterana. – Sudbina mi je dodijelila čast da kao zagrebački Splićanin i kao splitski Zagrepčanin otvorim cestu, završio je Sanader svoj jučerašnji govor. No, prije toga podsjetio je na ulogu svojih prethodnika bivših premijera Mateše i Račana u izgradnji ceste, a posebno se zahvalio i Savki Dabčević Kučar. No, kazao je i da se u ovakvom trenutku treba prisjetiti i prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana koji je, kako tvrdi Sanader i u vrijeme najvećeg rata inzistirao na tome da se ne zaustavlja gradnja ceste. Istaknuo je i to da trasa autoceste ima posebnu simboličnu vrijednost jer se i postavljanjem balvana na početku Domovinskog rata Hrvatskoj poručivalo da može dobiti državu ako se odrekne dijela teritorija.
Manje o prošlosti, a više o budućnosti, govorila je Savka Dabčević Kučar ističući da i novoizgrađena cesta pokazuje da Hrvatska na svim projektima mora dati priliku ljudima koji znaju realizirati te velike planove. Pritom je posebno istaknula svog stranačkog kolegu, bivšeg ministra Radimira Čačića.
Bivši premijer Ivica Račan također se sjetio vremena kad je malo tko vjerovao da će se cesta ubrzano igraditi za tri godine ali je kazao da se to dogodilo zato što je Hrvatska zbila zajednička htjenja, vjerovanje u vlastite sposobnosti, te zato što je svatko u rokovima izvršavao svoj dio posla.
– Ovo je cesta tri generacije jedne koja ju je sanjala, druge koja ju je izgradila i treće koja će od nje imati najviše koristi u budućnosti, kazao je Račan.
|
26.06.2005., nedjelja
Svi se vesele, a ne znaju što slave
PRAZNICI Hrvati radosni što u razmaku od tri dana imaju dva neradna dana, a za zbrku krive Škrabala; Dva praznika u razmaku od samo tri dana Hrvatima je dovoljan razlog za dobro raspoloženje. Na žalost, jedan je u subotu. Svejedno, važno je da se ne radi. Znaju li naši sugrađani što se obilježava 22. i 25. lipnja? Zanimljivosti
**- U srijedu se slavi dan ustanka hrvatskog naroda protiv Nijemaca, a u subotu je "Škrabalov praznik" (Ivo Škrabalo, saborski zastupnik 2000.-2003., op. a.), izraz njegove liberalne pameti. Zbog malog osvetnika danas nitko živ ne zna što se slavi rekao je sedamdesetogodišnji Niko Petrov.
Dan antifašističke borbe obilježavamo 22. lipnja u spomen na osnivanje Sisačkoga partizanskog odreda, prve organizirane vojne jedinice koja se, u okupiranoj Europi, suprotstavljala silama Osovine. Dan državnosti se 2001. posljednji put slavio 30. svibnja. U studenome te godine odlučeno je da se slavi 25. lipnja, na dan saborske odluke iz 1991. godine o proglašenju samostalne i suverene Republike Hrvatske. Razgovor s ljudima koji su po parkovima tražili malo hlada da predahnu pokazao je da mnogima nije pravo ili ne znaju zašto je promijenjen datum Dana državnosti.
Uostalom, i mnogim drugim praznicima koji su se posljednjih 15 godina šetali po kalendaru. Zdenko Bišćan, pedesettrogodišnji stolar, kaže: Mislim da se Dan državnosti slavi predzadnjeg dana u svibnju. Nemam pojma što se slavi 25. lipnja.
Ne znam zašto je to trebalo mijenjati. U srijedu se slavi uspomena na pjesmicu "Daj mi, majko, iglicu i crvena konca da sašijem titovku za ranjena borca"...
20.06.2005 19:43 MAZZOCCO
|
25.06.2005., subota
Kvalitetno retuširanje u močnom programu Fotoshopu
Alicia Keys je tamnija, s više šminke oko očiju i bez bubuljice na obrazu.
|
24.06.2005., petak
Fotoshop alat za vrhunsku obradu slika
Guza se smanjuje, a grudi povećavaju, dok koža pod drugim osvjetljenjem postaje savršena.
|
Kvalitetno retuširanje u močnom programu Fotoshopu
Radikalan primjer koji pokazuje kako ne treba vjerovati svemu što se vidi u modnim časopisima
|
23.06.2005., četvrtak
DAN ANTIFAŠISTIČKE BORBE 22.LIPNJA
( prije se zvao Dan Borca a slavio se 04.srpnja)
Sve smo preimenovali pa i Dan Borca u danas Dan Antifašističke borbe događaji demokratskih promjena izmijenili su i datume, ali je značenje ostalo isto.
Poznato je da 83 tisuće "sudionika antifašističke borbe" danas u Republici Hrvatskoj prima partizansku boračku mirovinu ( iz Drugog Svjetskog Rata, NOR-a,NOB-a mahom članova SUBNOR-a) mora se napomenuti da je prošlo šezdeset i četiri godine od nastanka prvih Partizanskih jedinica;a šezdeset kako je završio II.Svijetski Rat. Vidljivo je po statistikama da im broj iz godine u godinu ne pada , nego raste, jel to reinkarnacija; Naših branitelja iz Domovinskog rata je sve manje , oduzimaju si živote, pogodite zašto, naši Heroji generali, sudi im se za ratne zločine u ratu koji nikad nije bio objavljen, nikad nije proglašeno ratno stanje.
Pitajmo se zar ne vrijedi ratni zločin po međunarodnim zakonima za sve isto, kako za Hrvatske branitelje, tako i za antifašiste, partizansku vojsku iz NOB-a. Znano je i povijest je svjedok pokolju Hrvata i nehrvata isti su počinjeni nakon završetka II. Rata na raznoraznim križnim putovima, raznim jamama, znani su počinitelji tih monstruoznih zločina, imenom i prezimenom, žive još uvijek danas na ovim prostorima. Tko ih štiti, ratni zločin ne zastarijeva, ma kako i u kojim je uvjetima bio počinjen…..
|
To je bilo Bijelo dugme!
23.06.2005 01:10 Autor JURE ILIĆ
SPEKTAKL Sinoć na Dinamovu stadionu u Maksimiru legendarni rock-sastav nastupio pred oko 70.000 posjetitelja
ZAGREB – Velikim hitom “Nakon svih ovih godina” Alen Islamović sinoć je na Dinamovu stadionu u Maksimiru pred oko 70.000 razgaljenih posjetitelja otvorio spektakularni koncert legendarnog rock-sastava Bijelo dugme, koji se ponovno okupio nakon 16 godina.
Bila je to velika pobjeda glazbe, Bijelog dugmeta, i naročito njegove zagrebačke publike, koja je ispunila stadion gotovo do posljednjeg mjesta. No velika gužva nije smetala raspoloženom mnoštvu da ponovo uživa u omiljenim, poznatim velikim hitovima Gorana Bregovića i njegovih Dugmića, koji su nadživjeli vrijeme u kojem su nastali.
Islamović, inače posljednji pjevač Dugmeta, publiku je digao na noge izvevši još šest pjesama. Potom je na scenu izišao drugi pjevač Dugmeta, Mladen Vojičić-Tifa, počevši svoj nastup u velikom stilu pjesmom “Lažeš zlato”. Nastavio je izvedbama “Esma”, “Meni se ne spava”, “Jer kad ostariš”, “Da te bogdo ne volim”, “Padaju zvijezde” i “Radi radio”. A čuvši prve taktove “Selme” i glas Željka Bebeka, prvog vokala Dugmeta, publika je pala u delirij.
Na oduševljenje mase, Bebek je izvodio pjesme iz najboljih vremena legendarnog benda – “Piši”, “Da sam pekar”, “Ne spavaj mala moja muzika dok svira”... i dakako, jednu od najvažnijih u Bregovićevu opusu “Sve će to mila moja, prekriti ružmarin i šaš”. Nije moglo proći ni bez “Zaboravi ako možeš”, “Svi marš na ples”, “Doživjeti stotu”, i na kraju za veliki finale – “Sanjao sam noćas da te nemam”. Vjerojatno nikom na stadionu, osim zadrtim kritičarima, nije bilo bitno kako su Goran Bregović i njegovi Dugmići doista svirali. Dugme je u Zagrebu nastupilo u punom sastavu uz tri pjevača, gitarista Bregovića, basista Zorana Redžića, klavijaturiste Vladu Pravdića i Lazu Ristovskog, bubnjare Milića Vukašinovića i Điđija Jankelića, te gudače, klapu Nostalgija, trubače, i bugarske pjevačice.
Ukupno 43 svirača i pjevača na pozornici. Oduševljenoj je publici nostalgično podsjećanje na stare ljubavi, na pjesme koje su pjevali u mladosti ili u nekim posebnim životnim trenucima, bilo puno važnije od tehničke izvedbe. Bis koji je uslijedio donio je još pregršt hitova – “Pristao sam bit ću sve što hoće”, “Loše vino”, “Evo, zaklet ću se”, sve do najvećih uspješnica – “Ružica si bila” i “Tajne veze”. I drugi bis pokrenuo je erupciju oduševljenja, uz “Tako ti je mala kad ljubi Bosanac”, “Lipe cvatu”, “Đurđevdan” i “Hajdemo u planine”... – Hvala vam svima za ovaj dan, najljepši u životu, u ime svih nas! – uzviknuo je Bregović na kraju drugog bisa. Uz određene poteškoće s razglasom u prvom dijelu koncerta, može se reći da je zagrebački koncert Bijelog dugmeta ipak jedan od najbolje organiziranih spektakala što su se posljednjih godina održali u Zagrebu.
|
22.06.2005., srijeda
Tajna džema od malina
Sutrašnji koncert »Bijelog dugmeta« u Zagrebu, baš kao i onaj tjedan ranije u Sarajevu, te posljednji beogradski, niti u glazbenoj, niti u povijesti ljudskog roda i izroda na ovim područjima neće ništa bitnoga promijeniti. Sve je već rečeno i o »pastirskom rocku«, sve se zna o bloku u glavama, blokadama, bombardiranjima, ubijanjima, klanjima i silovanjima. Ništa više nije isto kao prije petnaest godina, pa ni kotrljajući dugmići, niti će biti, niti je bitno hoćete li se odazvati ili ne tom posljednjem »svi marš na ples« iz ravne Jugoslavije u kojoj su lipe cvale prije no što su postale vješalima.
U cijeloj priči najmanje su bitni Bregović i odavno posvađani drugari, milijuni koji su ih reanimirali da ustanu iz zagrobnog života, (ne)kvaliteta njihovog zvuka ili odjeci mita u koji vole zaviriti i oni koji se prave potpuno ravnodušnima. Još manje su važni oni koji su to uskrsnuće Svetog Coca-Colinog Duha željeli iskoristiti za neke nove podjele, politizacije i održanje statusa quo mržnje na kojoj su preko leševa u svakome pogledu sve više profitirali. Potpuno je nevažno za napredak ove balkanske civilizacije je li Brega rekao, kao što nije, u jednom interviewu »Jebo Aliju« a nikada to isto nije poručio ni Slobi, a još manje Franji. Baš kao što je u istom kontekstu nebitno jesu li se na stražnje noge, kako bi otjerale taj nostalgični cirkus iz svoga grada, upele zelene beretke, beli orlovi ili crne legije kidišući na balade i pjesmuljke kao Barbari na Rim. Jebo svih njih zajedno.
Revival »Bijelog dugmeta« dobro je došao kao povod da se još jednom zapitamo što je zapravo povijest. »Učiteljica života, beskonačni slijed cikličnih varijacija uzajamno jednakih odnosa, ili najobičnija zbrka, svakako neshvatljivo nebitna sa bilo kojeg kosmičkog aspekta«. Da su svi iz svojih topova umjesto teških granata ispaljivali lake note poput, htjeli mi to priznati ili ne, naših »Stonesa«, čiji su svi koncerti uvijek bili rasprodani, umjesto prekobrojno mrtvih danas bi bilo isuviše onih koji bi se tukli za njihove ulaznice. I kojima dilema ne bi bila biti ili ne biti, već bit razvoja ljudske civilizacije, a to je opasnost potpunog nestanka džema od malina na Zemlji.
O toj je misteriji, davno prije banalnog i prozirnog Dona Browna i njegovog »Da Vincijevog koda«, pisao vunderkind Karim Zaimović, znajući već tada u zimom, glađu, žeđi i granatama ubijanom Sarajevu da su Sveti Graal, templari, masoni i sve ostale tajne i bratstva koja ih čuvaju, od mamuta do majmuna koji su pokrenuli ratnu mašineriju, beznačajne nule u odnosu na recept ukusnog džema od malina. Toj svojoj misiji nadareni pisac posvetio se sve do svoje 24. godine kada ga je na izmaku rata u kolovozu 1995. pogodila granata nasumce ispaljena s četničkih položaja. Ona je, kažu oni koji su ga poznavali, odnijela najbolje što je Sarajevo imalo. Nimalo slučajno koji mjesec ranije Karim Zaimović nepogrešivo je u jednom od svojih posljednjih djela predvidio svoju smrt, gotovo do posljednjeg detalja. »Svijet je jedno veliko tkanje, i u njemu je sve slučajno. Ne postoje zakonitosti, ne postoje pravila. Slučaj je ono što određuje mjesto svakog od nas«, glasno je tada prorokovao.
I zato ako ste krenuvši na koncert »Bijelog dugmeta«, sa željom da stavite točku na »i« svoje mladosti, slučajno otkrili životnu i literarnu priču Karima Zaimovića, čudnovatom igrom sudbine zapalo vas je da se osladite tom najvažnijom od svih tajni čovječanstva. Tajnom džema od malina.
Očigledno, slučaj je mjera povijesti i kada je »Bijelo dugme« u pitanju. N.List B.Mijić
|
NASTUP »BIJELOG DUGMETA« POLICIJA OCIJENILA KAO DOGAĐAJ VISOKOG SIGURNOSNOG RIZIKA
Koncert će osiguravati čak 600 policajaca
Ukoliko se procijeni da su kapaciteti stadiona popunjeni, svi ulazi bit će zatvoreni
ZAGREB – Zagrebački koncert »Bijelog dugmeta« policija je, zbog velikog broja ljudi koji će ga posjetiti, ocijenila kao događaj visokog sigurnosnog rizika. Ukoliko se procijeni da su kapaciteti stadiona popunjeni, svi ulazi bit će zatvoreni, bez obzira hoće li pred njima ostati ljubitelji ovoga benda s »urednim« ulaznicama koje su skupo platili i na koje su satima čekali u kilometarskim repovima. Zagrebačka policija na osiguranju ovoga koncerta imat će čak 600 službenika, od čega dobar dio i iz odjela za zloporabu droga, ali i pripadnika protuterorističke policije, dok će biti angažirano 750 zaštitara. Zbog vatrometa kojim će se uveličati spektakularni nastup »Bijelog dugmeta« na i uokolo stadiona nalazit će se šest vatrogasnih ekipa sa 50 vatrogasaca, a za »akciju« će biti spremno i sedam kola Hitne medicinske pomoći.
No, usprkos svemu iz policije ne očekuju veće probleme, a u svezi nekih mogućih problema, kontaktirali su svoje sarajevske kolege, koje su istovjetni događaj uspješno odradili prije samo nekoliko dana. Uglavnom se konzultiralo oko prometnog čepa koji će neminovno te srijede pogoditi, ukoliko ne Zagreb, onda barem njegovo središte i istočni dio. Upravo zbog toga policija moli Zagrepčane da na koncert ne kreću automobilima, nego javnim prijevozom. No, najviše se govorka o mogućem kaosu koji bi mogla prouzročiti velika gužva. Naime, u policiji su procijenili da je kapacitet maksimirskog stadiona 60.000 gledatelja.
– Ukoliko naš tim, sastavljen, među ostalim i od predstavnika organizatora i redarske službe, koji će biti na stadionu, procijeni da je gledalište »optimalno popunjeno« policija će zatvoriti sve ulaze, rekao je Dubravko Novak, zamjenik načelnika PU zagrebačke.
I. FUKA
|
Jel' slućena panika prisutna u Banskim dvorima ?!!
Unatoč relativno uspješnom lokalnom postizbornom pregovaranju, biračka podrška pada, a padat će i dalje sad je posve jasno,.Ivo Sanader, strašno se boji novih izbora. ljudima u HDZ-u je jasan značajan pad dobivenih glasova prikriven u broju. Sanader, dakle, unatoč iritantno nesposobnim vođama oporbe, koji su se u stanju zakrviti i oko toga tko će biti predsjednik kućnog savjeta, zna da sat otkucava i da se mora nešto hitno poduzeti. I tako HDZ razmišlja o zabrani predizbornog koaliranja, ili makar podizanju izbornog praga na osam (lista dvije stranke) ili 11 posto (tri ili više stranaka). Riječ je o tako očajničkoj mjeri da se strah od izbora u Banskim dvorima slobodno može okvalificirati kao panika.
Jer, zlatno doba svake vlasti, prvih šest do dvanaest mjeseci, potrošeno je praktički uzalud. Kao ni Račan, ni Sanader nije imao snage povući najnepopularnije političke mjere, mjere štednje, u vremenu neposredno nakon izborne pobjede, kad su birači skloniji praštanju. Stoga mirovine mora obuzdavati, a zdravstvo komercijalizirati sad, pod pritiskom EU i MMF-a. A sad će na tome platiti krvavi danak u glasovima, jednak onome koji ga čeka zbog neuspjeha projekta EU, makar HDZ doista nije jako kriv što EU ima teških unutarnjih problema. Tom mjerom pokušava se, kao u Tuđmanovo vrijeme, ubiti gotovo sva oporba. Sve stranke, osim HDZ-a i drugova (SDP-a), bacile bi se u borbu za opstanak. Radi se, nadalje, o još jednom pokušaju pravljenja javnosti blesavom, u čemu je ova vlast doktorirala. Kao, ovim predizbornim restrikcijama će se izbjeći bizarna postizborna koaliranja koja jako idu na živce Europskoj komisiji. Naravno, dotična komisija o hrvatskim koaliranjima nije rekla ni »k«, a bizarne koalicije se ne izbjegavaju suspendiranjem demokracije.
No, tko zna, možda još Europska komisija »predloži« i da se izborni prag povisi na 20-30 posto...Prag od pet posto nije lako samostalno preći, zato se mnogo stranaka odlučuje na predizborno koaliranje. Ako se prag još podiže, koalicije postaju krajnje riskantan posao. No, stvari postaju još bolje za HDZ – glasovi koji zbog (pre)visokog izbornog praga propadnu – pišu se uglavnom najjačim strankama. Radi se o čistoj redukciji demokracije. Omogućava se preživljavanje samo najjačima, a izborni rezultati se iskrivljavaju do krajnjih granica – zbog velikog broja propalih glasova. Pa se tako glas za, recimo, listu IDS-LS, pretvori u glas za HDZ. Prevara je riječ koju u ovom slučaju nije neopravdano koristiti.
Ukratko – zavrni vratom malima i nahrani se njihovim glasovima – to je očajnička taktika koju Sanaderovi stratezi pripremaju za ostanak na vlasti.
Došla voda do grla**** Da, da, događa se ono o čemu ovdje tri godine diplim u prazno: nestalo love! Pametnjakovići su ispraznili kasu: rasipničkoj državi fali milijardu kuna!
Na Markovu trgu je panika — Vlada se plaši da joj se financijski sustav ne uruši, da mirovine i plaće državnim službenicima ne okasne, što bi moglo zaljuljati ulice. Zato bi milijardicu namirili od gologuzih građana koji će podastrijeti svoje imovinske kartice.
Moš mislit što će kartice pjevača, sportaša, tajkuna, biti vjerodostojne, ne mogu od smija. Gospon Šuker, a da Vi malo sami pritegnete remen: oslobodite 7500 političara visokih plaća i nadzornih odbora, preispitajte tko je od 150 generala zaslužio taj visoki čin, uzmite lažnim invalidima, a dajte pravima, ukinite općine koje se ne mogu izdržavati i županije koje apsolutno ničemu ne služe, stanite na kraj švercu, pardon, uvozu ... Da milijardu, ma imate tri u startu, samo provedite u djelo dio od ovoga što navedoh.
Sanader je napravio Račanovu grešku: nije napravio korjenite reforme u društvu zbog kojih bi možda izgubio vlast, ali bi Hrvatsku, koja je oboljela od nerada i rasipanja, spasio na duge staze. Ovako, loše se piše i Vladi i nama i opoziciji kojoj je bolje ne požurivati na poziciju, jer je čekaju nerješivi problemi. Gledamo početak kraja, čeka nas burna jesen.
Slobodna Dalmacija: 21. 06. 2005.Saša LJUBIČIĆ
|
21.06.2005., utorak
»Uništeni« sudski spis neočekivano pronađen
Vjesnik: 20. 06. 2005.
Sudac i vršitelj dužnosti predsjednika Općinskog suda u Zagrebu g. Zdravko Majerović piše (»Sudski spis o suđenju Paragi nije uništen«, Vjesnik, Pisma, 17. lipnja) da bih ja po zdravoj logici trebao znati da pred Općinskim sudom u Zagrebu vodim parnični postupak za naknadu štete protiv Republike Hrvatske broj Pn-1581/86 i da je u taj spis priklopljen kazneni spis broj Ko-3448/86 za koji sam ja tvrdio da je uništen. Nisam, međutim, ja ustvrdio da je taj spis uništen već je to utvrđeno na raspravnom zapisniku od 12. studenoga 2004. U tom sudskom predmetu, koji je ušao u dvadesetu godinu trajanja bez prvostupanjske odluke, nakon višegodišnjih zahtjeva raspravnih sudaca da se tom spisu priklopi i kazneni spis, sud je utvrdio sljedeće: »Utvrđuje se da spisu prileži službena bilješka kaznenog kancela od 08. 11. 2004. g. u kojoj stoji da je kazneni spis Ko 3448/86 škartiran po popisu, te se stoga ne može priklopiti.« Sporni spis upravo je »pronađen« zahvaljujući Vjesniku, nakon što je objavio moj članak »Bio bi to veliki pravni skandal« (Stajališta, 13. lipnja). Ne smatram također nimalo pogrešnim da spis koji sadrži dokumente o mučenjima i zlostavljanjima na Golom otoku ima trajno i povijesno značenje a sud ga je dužan trajno čuvati, ne prema mojoj želji, kao što zaključuje sudac Majerović, već u skladu sa Sudskim poslovnikom (članak 256. iz 21. glave), koji izrijekom propisuje da se od spisa kojima su istekli rokovi čuvanja zadržavaju u sudskom arhivu i čuvaju do predaje nadležnom arhivu »spisi koji su zbog svojeg sadržaja i zbog osoba na koje se odnose od povijesnog, naučnog ili političkog značaja, kao i spisi sudske uprave koji su značajni za opću ili mjesnu povijest«.
Dobroslav Paraga, predsjednik HSP-a 1861
LJudi jel to moguće, nažalost je moguće, kako dalje sudstvo nezna što je sa predmetima, a novine pronalaze "uništene" zagubljene spise štošta još je uništeno, šatro zagubljeno, ...moglo se bi još svašta nadodati..ali pustimo to onima koji sakrivaju pa potom pronalaze ..može li se to protumačiti..??!!
|
20.06.2005., ponedjeljak
Korak do bordela
SLIKA JE Link..opširnije Jučerašnji će dan ući u povijest hrvatskog višestranačja, a posebno dviju stranaka: SDP-a i HSP-a. Velikogorički brak ove dvije stranke (uz »kumstvo« HNS-a, HSLS-a i HSS-a) neki će nazvati katastrofom, podjednako za SDP kao i za HSP, a drugi tek prostim slijedom zbivanja na hrvatskoj političkoj sceni na kojoj je sve postalo moguće. Doista, što će na ovo reći birači jedne i druge stranke teško je pretpostaviti. Pitanje je jesu li oni prije izbora razmišljali o ovoj postizbornoj opciji, odnosno bi li strankama za koje su glasali dali mandat za međusobno udruživanje. No, kako god okrenuli, i na lokalnoj i na nacionalnoj razini za političku je dinamiku produktivnije ako postoji više političkih opcija i ako koaliraju bliske stranke. Birači će to bolje razumjeti, pače i podržavati (jer u protivnom nemaju razloga izaći na birališta ako postaje svejedno kome se priklanjaju), a prevelike razlike među strankama mogu se, kad-tad, pokazati nepremostivima kada su u pitanju različiti pogledi na rješavanje pojedinih problema ili čisto iz ideoloških razloga. Čak i onda kada na osobnoj razini među političarima nema animoziteta. Na istoj sjednici velikogoričkog Gradskog vijeća na kojoj je SDP napravio »izuzetak od pravila« (Račan), a Đapić zasad šuti, proslavio se i ministar Ivan Šuker. Nezadovoljan rasporedom mjesta u odborima, no prije svega iziritiran činjenicom da je HDZ kao relativni pobjednik izbora u Velikoj Gorici ostao u opoziciji, ustvrdio je da je »velikogorička petokraka napravila nasilje nad demokracijom« te da najjača stranka u zemlji i ovom gradu ne može poristati na mrvice. »Ne možemo dozvoliti da se našu pobjedu marginalizira po starom autokratskom sustavu«, kazao je Šuker i odveo hadezeovce izvan vijećnice.
|
19.06.2005., nedjelja
Mnogim je ženama važniji pupak nego mozak
RAZGOVOR: DON ANĐELKO KAĆUNKO, KOJI JE POVEZAO TUĐMANOVU SMRT I CRNU MAGIJU, S NOVIM SETOM PROVOKATIVNIH IZJAVA
Biblija kaže da se žena spašava rađanjem, a to potvrđuje i medicina – da kemijska kontracepcija pospješuje razvoj kancerogena. Isto je i s tijesnim grudnjacima i tzv. plitkim hlačama: liječnici upozoravaju na rak dojke, upalu bubrega i jajnika. Ali uzalud
Razgovarala Bojana MRVOŠ PAVIĆ
Link je slika ostatak intervievaDon Anđelko Kaćunko, 51-godišnji kancelar Vojnog ordinarijata u Zagrebu, javnosti je poznatiji kao autor izjava poput onih da je crna magija uvjetovala raniju smrt Franje Tuđmana, ili da su bajke o Harryju Potteru zapravo magija koja se uvlači među djecu. »Pogled sa Sljemena« njegova je nova knjiga, zapravo zbir novinskih kolumni, intervjua i crkvenih propovijedi u kojima je nemoguće ne zamijetiti silnu ogorčenost medijima i zabavom koju nam oni pružaju. Govori don Kaćunko i o apsolutnoj zabrani pobačaja, o homoseksualizmu kao perverziji, o ženama-majkama...
Prirodna majčinska uloga
Žena bi, međutim, u toj Hrvatskoj bila samo majka, a pobačaj bi joj bio apsolutno zabranjivan. I zašto toliko protivljenje prema kontracepciji, konkretno prezervativu, kad on može itekako smanjiti rizik od spolno prenosivih bolesti? Činjenica je da se mlade ne može natjerati u apstinenciju, niti ih se ikada moglo, pa zašto im onda barem ne omogućiti zaštitu? Na kraju, zašto ne prihvatiti činjenicu da i trudnoća može biti neželjena, u uvjetima neimaštine i loših prilika općenito? Na kraju krajeva, 66 posto hrvatskih građana podržava pravo na pobačaj.
– Previše pitanja u jednom dahu. Krenimo od kraja – navedena anketa je varka jer je to samo 66 posto ispitanih pojedinaca, kao kad se jednom u Americi 33 posto studentica udalo za profesora, a udala se samo jedna. Istina je da trudnoća može biti neželjena, ali je ljudski život vrednota iznad svih želja. Zar Einstein nije mogao biti »neželjena trudnoća«, zar Tesla nije začet u neimaštini? Zar ih je iz tog razloga trebalo likvidirati prije rođenja? S druge strane, govor o tzv. smanjivanju rizika od zaraze potpuno je promašen. Po toj, izokrenutoj logici, ukidanjem cesta bi se smanjio rizik od prometnih nesreća. Nije problem u tome što se mlade ne može natjerati u apstinenciju, nego u tome što mediji doslovce mlade tjeraju u razvrat. »Argument« da prezervativ smanjuje rizik jak je koliko i savjet surferima Australije da na otvoreno more izlaze s kacigom na glavi kako bi se zaštitili od morskih pasa. U takvom se medijskom okruženju tradicionalna slika žene-majke proglašava »srednjovjekovnom«, a ona je zapravo biblijska, prisutna u svim drevnim civilizacijama i religijama. Majčinska uloga žene je prirodna, jer samo žena rađa. Ne mora svaka žena biti tjelesna majka, kao ni muškarac tjelesni otac. U prirodi je svakog čovjeka da teži za roditeljstvom, a ono može biti tjelesno ili duhovno. I Isus je rekao da postoje tri kategorije ljudi u odnosu prema ženidbi: jedni su po prirodi nesposobni, druge su ljudi onesposobili, a treći se toga odriču radi drugih ideala. Danas je, nažalost, najviše onih drugih. Nije to moj izum, Biblija kaže da se žena spašava rađanjem, a to potvrđuje i medicina – da kemijska kontracepcija pospješuje razvoj kancerogena. Isto je i s modnim ludostima tijesnih grudnjaka i tzv. plitkih hlača: liječnici upozoravaju na rak dojke, upalu bubrega i jajnika. Ali uzalud, jer mnogim je ženama važniji pupak nego mozak!
|
17.06.2005., petak
Ministri i stručnjaci bescjenja
Koliko vrijedi Ina i zašto je prodavati? Zašto je uopće prodavano ono što donosi golemu dobit?
U povodu procjene bivšeg ministra gospodarstva Ljube Jurčića, objavljene u članku »Ina vrijedi između 3,2 i četiri milijarde dolara« u Vjesniku 30. travnja, da 25 posto Ininih dionica prodanih Mađarima za 505 milijuna američkih dolara danas vrijedi 800 milijuna dolara, može se postaviti mnoštvo pitanja bivšem ministru, ali i onima prije i poslije njega. Zašto je prodana četvrtina Ine za manje novca nego što danas vrijedi i zašto je uopće prodavano ono što donosi golemu dobit? Zar je tristo milijuna dolara zanemariva svota u zemlji gdje mnogi osiromašeni i obespravljeni stanovnici gladuju? Zašto za tu štetu nitko ne odgovara? Političari pričaju da je tzv. privatizacija velika pljačka, a ništa ne čine da je zaustave i da krivce strpaju gdje im je mjesto – iza rešetaka.
Vrlo je upitna i brojka o vrijednosti Ine tada kada su prodali 25 posto. Vrlo jednostavne analize, objavljene u nekoliko glasila, pokazale su da je tada vrijedila najmanje deset milijardi američkih dolara, a četvrtina je prodana za samo 505 milijuna. Dakle, već je tada šteta iznosila oko dvije milijarde dolara, a ne tristo milijuna prema današnjoj vrijednosti, kako hrabro tvrdi Jurčić, koji je u tom poslu bio ministar. Zašto političari i dalje žele u bescjenje prodavati Inu i zašto se bivšem ministru ne sviđa da se Inine dionice podijele umirovljenicima, bivšim radnicima i braniteljima? Kakvi su to »profesionalci« – kojima prema Jurčiću »treba prepustiti upravljanje Inom« – upravljali Inom kada je gospodin Jurčić bio ministar i kada je nastala spomenuta šteta, i kakvi su to danas »stručnjaci« kada je i dalje nastoje prodavati u bescjenje. Zašto za nas znanstvenike i stručnjake koji smo se angažirali u obrani zemlje nema mjesta u Ini? Zašto smo prognani? Ne progone samo generale. U članku se tvrdi da danas Ina vrijedi između 3,2 i četiri milijarde američkih dolara. Je li to baš tako? Bilančne rezerve nafte u Hrvatskoj, prema službenim podacima, danas iznose 21,87 milijuna prostornih metara ili 137 milijuna barela, što prema današnjim cijenama nafte na svjetskom tržištu od pedesetak dolara po barelu iznosi oko 6,8 milijardi dolara. Bilančne rezerve plina, prema službenim podacima, iznose 41 milijardu prostornih metara, a po cijeni plina od 0,35 dolara metar, što je plaćaju kućanstva, to je vrijednost od 14,3 milijarde dolara. Dakle, samo bilančne rezerve imaju vrijednost veću od 34 milijarde američkih dolara. Dakako da od toga treba odbiti troškove proizvodnje, koji najvjerojatnije ne prelaze 10-15 posto toga iznosa. Što je s rafinerijama, benzinskim crpkama, naftovodima, plinovodima, opremom, zgradama...? Rafinerije zadovoljavaju potrebe Hrvatske za naftnim derivatima, a uz to i izvoze svoje proizvode te stvaraju golemu dobit svojim radom. U Ininu je vlasništvu još 405 benzinskih postaja od ukupno 683 u Hrvatskoj. Koliko one zajedno vrijede, gospodine Jurčiću, i zašto ih treba darovati strancima? U Hrvatskoj je sagrađeno oko 1700 kilometara transportnih i 15.000 kilometara distribucijskih plinovoda. Koliko ih je ostalo u Ininu vlasništvu, a koliko u novonastalim organizacijama, i kako su u novo vlasništvo (kao i postaje) dospjeli? Kolika im je vrijednost? Ugovorom Račan – Fižulić o Nuklearnoj elektrani Krško, uz ukupnu štetu od oko dvije milijarde dolara, Hrvatska se obvezala, što joj nikad prije nije bila obveza, uplatiti za zbrinjavanje nuklearnog otpada oko 350 milijuna eura. Za tu su svotu mogli već odavno povezati jadranska ležišta plina s potrošačima u Hrvatskoj, a ne prodavati ga u bescjenje Italiji. Ministar bi možda mogao objasniti čijih je i 610 kilometara jadranskoga naftovoda i kako je u vlasništvo dospjelo. Dakle, Ina danas vrijedi desetak puta više nego što piše u naslovu spomenutog članka. Autor je doktor tehničkih znanosti – naftnog rudarstva, i magistar nuklearne i atomske fizike. Vjesnik: 06. 06. 2005. BRANIMIR MOLAK
|
16.06.2005., četvrtak
Veliki povratak u Sarajevo *BJELO "BIJELO DUGME" *
16.06.2005 01:24 Autor TVRTKO PULJIĆ
SPEKTAKL NA KOŠEVU* Urnebesnim trosatnim koncertom prožetim emocijama Dugme oduševilo 65.000 obožavatelja SARAJEVO – Na sceni ih nije bilo 16 godina i tri mjeseca, nikada nisu nastupili sa sva tri pjevača koja su obilježila posljednjih 30 godina i u trosatnom urnebesu glazbe i gotovo opipljivih emocija Bijelo dugme održalo je prvi od tri oproštajna koncerta. Rodno Sarajevo, dugmemanija uokvirena na koševskom stadionu na koji se naguralo 65.000 obožavatelja, kreiralo je večer koja će se teško zaboraviti. Dugme je bilo tu, dio svačijeg života, iz memorije su navirali zvuci Bregovićeve gitare, čudesne vokalne interpretacije Bebeka, Islamovića i Tife...
Kad je Tifa otvorio koncert pjesmom “Lažeš”, stadion se uzvitlao. Iako se u prvih sedam Tifinih skladbi Bregović borio s akordima, a u cijelom se bandu osjećala lagana nervoza, kad se začuo gromki Islamovićev glas, krenuo je pravi delirij u publici. No, potpuna eksplozija uslijedila je pojavom 60-godišnjaka Željka Bebeka koji se obratio razgaljenoj publici:
– Dvadeset godina mi je ovo nedostajalo, nisam mislio da ćemo se vratiti – kazao je Bebek boreći se sa suzama. A u oduševljenoj publici bili su svi – i oni koji su vrištali na prvom koncertu Dugmeta još 1974. godine i oni koji se nisu niti rodili kad se Dugme raspalo. Na koncertu nije bilo politiziranja jer je Bregović uoči nastupa s repertoara izbacio “problematične” pjesme.
Zagrijavanje se za svakog pjevača odvijalo na dva ekrana, na kojima se puštao i kratak videozapis s fragmentina vremena u kojima su nastupala trojica vokala. Bregović se pojavio u tamnocrvenom odijelu (boja NK Sarajeva koji igra na Koševu), Tifa je bio u crnom rockerskom izdanju, Alan je odabrao bekemovski bijeli sako, a Bebek wimbledonsku bijelu kombinaciju s rupcem na glavi. Ostatak pozornice zauzeli su gudači, puhači, klapa Nostalgija, dvije bugarske solistice, oba bubnjara, a Vladu Pravdića na klavijaturama je pratio i Lazo Ristovski iako izmučen teškom bolešću.
Dugme se vraćalo na dva bisa, prvi je bio akustičarski, a drugi je završio fantastičnim vrhuncem uz poklič turneje “Ajmo curice, ajmo dječaci”, i odlično prihvaćenim “Đurđevdanom”. Za šest dana u Maksimiru i Zagreb će uživati u takvom spektaklu, a čini se da Dugme nakon Sarajeva može biti samo još uigranije i bolje. BIJELO DUGME U SVOM GRADU NAKON PETNAEST GODINA
Najveca rokenrol grupa bivse Jugoslavije "Bijelo dugme", u srijedu 15.06.2005., u svome gradu na kosevskom stadionu "Asim Ferhatovic Hase" zapocela seriju od najavljena tri koncerta. Goran Bregovic, uprkos ostvarenoj svjetskoj slavi, nije krio da koncert u njegovom rodnom gradu izaziva u njemu veliko uzbudjenje. No, koncertna atmosfera narusena je negativnom kampanjom pojedinih medija nakon politiziranog intervjua Gorana Bregovica, koji je objavio sedmicni magazin "Dani". U gradu na svakom mjestu ulicni preprodavci nudili su karte po znatno nizim cijenama, prije koncerta. Karte su se u pocetku prodavale po 50 maraka. Posto je na televiziji bilo da je Bregovic govorio nesto za Sarajevo, u vezi Sarajeva, 'sutridan' su karte pale na 20 maraka. Ipak koncertu je, uprkos svemu, prisustvovalo oko 65 hiljada posjetilaca. Nakon Sarajeva koncerti su u Zagrebu 22. juna i Beogradu 28.juna.
Procitaj u cijelosti Intervju u "Danima":
Goran Bregovic: "Nisam htio svirati za Alijino Sarajevo" Link interviev = slika gore
|
15.06.2005., srijeda
KOME MOŽEMO VJEROVATI, i TKO NAM MOŽE JAMČITI SIGURNOST
Događanja proteklih ratnih i poratnih godina promijenila je apsolutno sliku sigurnosti građana u republici Hrvatskoj. Čitali smo a i svjedoci smo da se je proteklih godina puno stvari dogodilo loše po ovaj narod, od ratnih razaranja, pljački naše imovine putem zakona koje su sve vlade donosile do sada. Od sanacija našim novcem (poreski obveznici) navodno posrnulih banaka, potom prodavane strancima za jednu kunu. Ima li tu pameti? Da,! Ima ali ne u narodu koji je samo slijegao ramenima, dok se je onima koji su donosili odluke o tome, Vrh države i privatizacijski fond, pojedincima se podosta udebljao račun neznamo ni sami u kojim sve trezorima banaka, na kojim kontinentima i zemljama koje jamče tajnost pospremljenih novčanih sredstava.
Može li nam tko jamčiti sigurnost, jamčiti anonimnost odgovor je ne, a zašto?? Prijave , pritužbe službama koje bi trebale provoditi red a napose diskretno postupati to ne čine, opet zašto?? Zato jer informacije jednostavno iscure van prije no što dođu u postupanje, ne tvrdim da nema službenika koji bi to savjesno odradili, ali i ti koji to žele ne mogu jer su sputani razno raznim razlozima,mogućim zabranama i ucjenama svojih nadređenih poslodavaca.Kao što reče Da Vinci, " Zavodi nas slijepo neznanje. O bijedni smrtnici, otvorite oči!"....
Izvršne Vlasti bi nam trebale biti servis jer su i zato postavljene a ne samo neka nada, u koju vjerujemo , a ne provodi ono za što su namijenjene i plaćene. Brdo je slučajeva gdje prijavljeni fax-om dobije urudžbiranu prijavu prije nego li što prijavitelj ( podnositelj ) i stigne doma. Te biva verbalno uz pogrdne riječi napadnut, a nerijetko dolazi do fizičkih razračunavanja zato što je prijavio ( s više potpisa za suglasnost ) nekakvu ne zakonitu radnju, molim vas kome vjerovati??
Poslovna stega službenika nalaže diskreciju, tajnost onoga-ih koji prijavljuje.Pri tome službena osoba čini kazneno djelo, odavanje identiteta prijavitelja, bez procesuiranja je kazneno djelo protiv sigurnosti građana..opisano u zakonu o zaštiti svjedoka..
Što dodati, možemo li biti sigurni, učestali mafijaški obračuni, jel' postaje Republika Hrvatska Chickago, hoće li se konačno u ovoj zemlji pojaviti Legenda iz tog vremena Eliott Ness, rokaju se kriminalci na ulicama ali i nedužni ginu, reketi, kamatarenje, otmice., tko je Veliki All Capone?? Čeka li se da se kokošari mali porokaju pa da se pojavi Ness i Hoower FBI boos pa da se to lijepo , i krvavo zaustavi jer sa mafijom drugačije ne ide…mislite li i Vi tako…
|
13.06.2005., ponedjeljak
Bio bi to veliki pravni skandal
Vjesnik: 13. 06. 2005.
Bivši kandidat za predsjednika Vrhovnoga suda Republike Hrvatske osuđivao je ljude na zatvorske kazne, mučenja i zabranu javnoga nastupa
DOBROSLAV PARAGA
Ranko Marijan bio je kandidiran za predsjednika Vrhovnoga suda Republike Hrvatske, a tu svoju kandidaturu upravo je povukao. No, bez obzira na Marijanovo povlačenje, treba znati da je on osuđivao ljude na zatvorske kazne, mučenja i zabranu javnog nastupa. Da je izabran na tu dužnost državi bi zaprijetio nezabilježeni pravni skandal!U povodu optužnice i sudskoga postupka što ga je sudac Ranko Marijan vodio 1987. protiv mene, ondašnja SFRJ i SRH bile su izvrgnute dotad nezabilježenim kritikama Zapada o stanju ljudskih prava u bivšoj državi. U Sloveniji su optužnica i presuda izazvale pravu buru protesta i negodovanja čak i najviših ondašnjih državnih struktura Slovenije (Jože Smole, Vika Potočnik, Milan Kučan, itd.), uključujući slovenski PEN, Društvo književnika Slovenije (Šeligo, Taufer, Jančar i dr.).
Sama presuda izazvala je javne prosvjede niza istaknutih intelektualaca, od kojih su neki javno napustili Savez komunista. Kardinal Franjo Kuharić javno je na uskrsnoj misi u zagrebačkoj katedrali osudio postupak prema političkim zatvorenicima, što je bio postupak Katoličke crkve bez presedana. Više su puta javno montirani proces osudili književnik Dobrica Ćosić i Odbor za zaštitu slobode misli i izražavanja iz Beograda.Na suđenju koje je potrajalo dva tjedna, uz neviđene mjere osiguranja (cijela zgrada suda bila je doslovce opkoljena policijom i tajnim agentima, a sve zakazane rasprave bile su otkazane dva tjedna unaprijed), kojima je rukovodio Ranko Marijan (odmah unaprijeđen u zamjenika predsjednika Općinskog suda, premda gotovo bez sudačkog iskustva), pojavio se gotovo cijeli diplomatski kor zapadnih zemalja, predvođen generalnim konzulom SAD-a i diplomatskim predstavnicima Velike Britanije, Njemačke, Italije, Francuske...
Suđenje su cijelo vrijeme pratile vodeće svjetske organizacije za zaštitu ljudskih prava sa svojim predstavnicima: Human Rights Watch iz New Yorka, Helsinki Watch iz Beča, Amnesty International iz Londona, IGFM iz Frankfurta i Hamburga, Article 19 iz Londona... Režim je pokušao omalovažiti cjelokupno suđenje kao da je riječ o nevažnoj osobi (u presudi je Marijan doslovce napisao da je »okrivljenik Dobroslav Paraga nitko i ništa...«).Unatoč tome što mi je bila oduzeta osobna iskaznica da ne bih odjavio prebivalište u Zagrebu, što su uhićena i dva mjeseca premlaćivana dvojica mojih poznanika u istražnom zatvoru u Zagrebu (Hamiti, Pilko) radi iznude priznanja protiv mene a da bi se opozvala uvjetna zatvorska kazna, režim je bio doveden pred zid.
Dva mjeseca nakon sramne Marijanove presude i mojega praktičnog izgona iz Zagreba i Hrvatske u Sloveniju, u srpnju je u tajnosti zatvoren najzloglasniji jugoslavenski zatvor Goli otok, čiji je opis i mučenja u njemu i bio povod mojega suđenja i presude.Premda sam od suca Marijana proglašen da sam nitko i ništa, američki je kongres, dvije godine poslije, u povodu njegove sudske presude izglasao najoštriji dokument protiv Jugoslavije – Senatsku rezoluciju 169. od 4. kolovoza 1989. – »kojom se podržavaju napori Dobroslava Parage na snaženju zaštite ljudskih prava u Jugoslaviji«, koja je imala za posljedicu hitan odlazak jugoslavenskog premijera Ante Markovića u listopadu 1989. u Washington, ali je poslan kući s uskratom daljnje gospodarske pomoći.Sudac Ranko Marijan svojom kriminalnom presudom i svojim sluganskim odnosom prema Savezu komunista, čiji je član bio od maloljetnih dana, napravio je protiv svoje volje težak udarac svojoj partiji i državi upravo izricanjem presude na šutnju.Presuda Ranka Marijana jedan je od važnih razloga da je vodeći američki dnevni list The Washington Post napisao u svojem komentaru 12. studenoga 1989.: »Marković, jugoslavenski predsjednik vlade, došao je tražiti novac, a morao je većinu svoga vremena potrošiti braneći svoju zemlju od optužbi o kršenju ljudskih prava, što je pokrenuo Paraga.«Nimalo nije slučajno da je cjelokupni sudski predmet toga slučaja uništen u rezalištu arhive Općinskoga suda, što je protuzakonit i kažnjiv akt jer je sud dužan čuvati sudske spise trajnoga značenja.
Autor je predsjednik HSP-a 1861.© ®
|
11.06.2005., subota
I Bandić i Kalafatić su bili u krivoj školi
ISPRAVAK NETOČNA NAVODA
Autor Zagreb
Ponukana člankom "Gradonačelniče, tko je autor" željela bih se osvrnuti na nekoliko netočnih navoda. Osnovna škola u zagrebačkom naselju Gajnice ne nosi ime našeg velikog pjesnika Dragutina Tadijanovića, već drugog također velikog lirskog pjesnika Dragutina Domjanića. Tog dana, točnije 13. svibnja 2005., nije se otvarala škola, već je Osnovna škola Dragutina Domjanića slavila 35 godina svog uspješnog rada i postojanja.
Naš vrli, tada još kandidat na izbornoj listi za gradonačelnika grada Zagreba (izborna kampanja bila je u tijeku), gospodin Bandić je zaista pogriješio kad je obraćajući se prisutnima izjavio da je lijepo biti u školi i slušati našu prekrasnu himnu po čijem autoru škola nosi ime.
Čovjeku koji sebe smatra najvećim kajkavcem među Hercegovcima i čelnom osobom našeg grada ne bi se smjele potkradati takve pogreške, jer su pravi Zagrepčani, među takve spadam i ja, vrlo senzibilni na takve i slične propuste. Kako sam bila među uzvanicima, a i bivša sam učenica škole Dragutina Domjanića, koja u mome životu i srcu ima posebno mjesto, jednostavno sam se morala oglasiti ovim pismom i napisati kako bi to naši cijenjeni zastupnici u Saboru rekli ispravak netočna navoda. Jer, prema pismu gospodina Kalafatića ispada da su i on i gospodin Bandić tog lijepog svibanjskog dana bili na proslavi u krivoj školi.
|
10.06.2005., petak
SABORSKA RASPRAVA O IMENOVANJU PREDSJEDNIKA VRHOVNOG SUDA Banac: Na temelju čega je Marijan osudio Paragu?
ZAGREB - "Volio bih vidjeti na temelju čega je sudac Ranko Marijan osudio političkog disidenta u komunističkom režimu Dobroslava Paragu i moju prijateljicu, ključnu osobu Instituta Otvoreno društvo Karmen Bašić kako bih znao je li dostojan postati predsjednikom Vrhovnog suda RH. Sabor to mora znati, jer podržavajući njegovu kandidaturu, podržavamo i njegove presude, a čini mi se da o Ranku Marijanu ne znamo zapravo ništa osim da je bio umiješan u političke procese", kazao je nezavisni zastupnik Ivo Banac tijekom jučerašnje saborske rasprave o Marijanovu imenovanju za čelnog čovjeka Vrhovnog suda. Sabor bi o imenovanju Ranka Marijana trebao glasovati u petak.
U vrlo kratkoj raspravi za riječ su se javili uglavnom zastupnici i stranke koji se tijekom današnjega glasovanja kane suzdržati od podrške Marijanu upravo zbog kompromitirajućih biografskih detalja koji su osvanuli u medijima. Ivo Josipović (SDP) je, pak, upozorio kako u slučaju Karmen Bašić, koju iznimno cijeni, sudac Marijan nije donio nikakvu političku presudu jer se tu radilo o nepolitičkom procesu. "Bila je riječ o pitanju poštivanja određenih financijskih propisa i ne može se karakterizirati kao politički slučaj", pojasnio je Josipović.
IDS i HSP neće dignuti ruku ni za ni protiv kandidata oko kojeg su se usuglasili predsjednik države i Vlada, jer kako je kazao Anto Đapić, sudjelovanje u političkim procesima krajem osamdesetih godina, kad se već vidjelo da komunizam pada, nikome ne može biti preporuka. Damir Kajin je u ime IDS-a rekao da on razumije kako su suci bili prisiljeni učlanjivati se u Komunističku partiju i suditi u takvim slučajevima, primjerice sedamdesetih godina, ali činiti to na kraju komunizma teško se može opravdati.
"Tada nije trebalo suditi Paragi zato što je govorio o događanjima na Golom otoku, na kojemu je još kao dijete robijao, nego voditeljima Golog otoka", zaključio je Kajin. Zamjerio je i Marijanu što je osudio novinara Saliha Zvizdića, novčanom kaznom u sporu protiv Mome Kapora, jer je Zvizdić pisao o četničkom derneku u Americi, na kojemu je bio Kapor. U istom je tonu istupio i Ivo Lončar (NZ), primjećujući kako je u profesionalnoj biografiji Marijan prešutio zastupnicima što je radio u komunizmu. Nakon rasprave je jasno da Marijan neće biti izabran konsenzusom koji je uvjetovao, no većinsku bi potporu ipak trebao dobiti jer će najmanje HDZ, SDP i HNS dignuti ruku za njegovo imenovanje.
Slobodna Dalmacija: 10. 06. 2005.A. BELAK-KRILE, M. KARLOVIĆ-SABOLIĆ, S. PAVIĆ ®
|
09.06.2005., četvrtak
UMIROVLJENIČKA BURŽOAZIJA © ®
Predsjednik Hrvatske stranke umirovljenika Vladimir Jordan članstvo u nadzornim odborima smatra nespojivim s njegovim moralnim nazorima. No, čini se da je u svojoj stranci ostao u manjini. Jer, primjerice, tri potpredsjednika i tri člana predsjedništva stranke članovi su nadzornih odbora u državnim poduzećima, za što primaju naknade u rasponu od 3.200 do 7.230 kuna. Ili, mjereno umirovljeničkim standardom, od dvije do četiri prosječne mirovine.ŠEF STRANKE UMIROVLJENIKA 1991. GODINE, U »VESELOM RASPOLOŽENJU«, PRISTUPIO HDZ-u
Vladimir Jordan bio član HDZ-a
Prema popisu stranačkih članova, koji smo dobili od svojih izvora iz tehničke službe zagrebačkog ogranka HDZ-a, Jordan je u stranačko članstvo zaveden pod rednim brojem 674, u jednoj od HDZ-ovih podružnica u zagrebačkoj četvrti Dubrava
ZAGREB – Predsjednik Hrvatske stranke umirovljenika Vladimir Jordan 1991. godine bio je član HDZ-a, što je podatak iz njegove biografije koji se do sad nije mogao pročitati. Naravno, ova činjenica ne može se naslutiti niti iz njegovih javnih istupa, u kojima, zalažući se za prava umirovljenika, oštro kritizira aktualnu stranku na vlasti te tvrdi da ima traume od HDZ-a.
Iako informacija već duže vrijeme kola u političkim kuloarima, do sad nije bilo moguće potvrditi da je predsjednik HSU-a nekad bio član HDZ-a, a sam Jordan najprije je demantirao glasinu, ustvrdivši da nikad nije potpisao pristupnicu toj stranci. Međutim, prije dva dana u razgovoru s našim novinarima ipak je potvrdio da je '91. bio upisan u članstvo HDZ-a.
Članstvo bez članarine
Prema popisu stranačkih članova, koji smo dobili od svojih izvora iz tehničke službe zagrebačkog ogranka HDZ-a, Jordan je u stranačko članstvo zaveden po rednim brojem 674, u jednoj od HDZ-ovih podružnica u zagrebačkoj četvrti Dubrava.
Sudeći prema tvrdnjama predsjednika HSU-a, okolnosti u kojima je učlanjen u stranačko članstvo mogle bi se nazvati bizarnim, a samo članstvo – nevažnim za njegov daljnji politički rad.
– Okolnosti mog učlanjenja u HDZ su ovakve: 1991. godine bio sam direktor Rukometnog kluba Trešnjevka i svoje prijatelje sam neprestano nagovarao da postanu članovi kluba, a jedan od njih mi je rekao – ako se ti učlaniš u HDZ, i ja ću se učlaniti u klub. Kako smo bili u veselom raspoloženju, rekao sam da nema problema, da ćemo se svi, cijelo društvo učlaniti u HDZ. Potpisao sam pristupnicu, ali nikad nisam platio članarinu, niti sam ikad sudjelovao u bilo kakvim aktivnostima HDZ-a, kaže Jordan.
Iznenađeni Maček
Glasnogovornik Vlade i HDZ-a Ratko Maček ostao je silno iznenađen informacijom da je predsjednik HSU-a bio njegov stranački kolega.
– Ma nemoguće, odgovorio je Maček nakon što smo ga upoznali s informacijom da je predsjednik HSU-a bio u HDZ-u, a nakon toga smireno je objasnio da niti jedan član HDZ-a ne može istodobno biti član neke druge stranke, zbog čega je Jordan sigurno brisan iz članstva.
– U posljednje dvije godine intenzivno radimo na novom središnjem registru članova, u kojem se nalaze svi naši članovi koji su ispunili upitnike. Svojim potpisom potvrdili su punopravno članstvo u HDZ-u, rekao je Maček, a na pitanje je li upitnik poslan i predsjedniku HSU-a, Maček je odgovorio negativno.
Da HDZ Jordanu nije bio naklonjen, unatoč tome što je bio član stranke, predsjednik HSU-a dao je na znanje i u svom posljednjem velikom razgovoru koji je vodio s novinarima jednog tjednika, gdje je ustvrdio da je Tuđmanovoj stranci početkom devedesetih ponudio svoje profesionalne usluge, ali u Hrvatskoj demokratskoj zajednici nisu bili zainteresirani za suradnju.
Vladimiru Jordanu sigurno nije lako. Već godinu i pol igra »partiju šaha« s premijerom Sanaderom. Mora se zadovoljiti mrvicama (uz stalno odgađanje definitivnog rješenja vraćanja duga umirovljenicima) koje mu dozira premijer da bi osigurao stabilnost Vlade, jer istovremeno zna da odlaskom u opoziciju umirovljenici ne bi dobili ništa. A to bi onda bio početak kraja ove »one issue party« (stranke jednog problema), kojoj podrška raste sve dok su žive nade umirovljenika da će ipak dobiti svoj novac.
Ali, dok Jordan taktizira, u njegovoj sjeni stasa »umirovljenička buržoazija« koja pristaje za više nego solidnu naknadu participirati u nadzornim odborima državnih tvrtki. Možda nisu imali razloga odbiti članstvo poput svojevremeno Mladena Šugara, koji nije htio postati članom Nadzornog odbora »3. maja« zbog neslaganja sa smjenom prethodnog saziva tog tijela. Ali su se svakako mogli zapitati jesu li kompetentni za taj posao i kako će njihovu zavidnu naknadu protumačiti vojska birača HSU-a koja teško preživljava s postojećom mirovinom ili ne bi ni preživjela bez pomoći rodbine.
Premda ima drukčiji stav, Jordan ih još i brani. Pa tako tvrdi da je naknada koju primaju u nadzornim odborima na neki način nagrada za njihov rad. Nagrada za koji rad? Za uspjeh u vraćanja duga umirovljenicima? (Zar nije to bio jedini razlog osnivanja HSU-a pa prema tome i motiv političkog rada svih članova ove stranke? Zar to onda ne bi trebala biti jedina nagrada aktivistima HSU-a?) Kako povrata duga umirovljenicima još nema, priča o nagradi s političkog gledišta je apsurdna. Ali ne i s privatnog. Tako, dok se dug ne vrati, barem pojedinici iz HSU-a mogu uživati plodove svoga »rada«. © ® Umirovljenici, Promjena formule...nema love za neka velika dizanja nivoa penzija, ali mi nije jasno da taj jordan sada šuti, nakon sto se uvalio u sabor,o tome zašto država ne digne kredit i isplati zaostatke tim penzičima, uzgred, na tim obečanjima taj jordan je i ušao u sabor. kao zadnja hulja ceka da mu "kolege" pokrepavaju. valjda da mu njegov dio bude veći ( ehehehehe!!). pa kad se hdz ( i ne samo on) zadužio te silne milijarde dolara mogli su se zadužiti i za ono sto svi znamo da je pokradeno tim jadnim starcima...!!! pa kako da očekujemo od građana da budu pošteni kad je cijela država, kao aparat, lopovska.
Treba prvo promijenit formulu za izračun plaće vladajućih i odrediti im koeficijent, npr. ministar, 1.5 mirovina, predsjednik sabora 2 mirovine, predsjednik države 5 mirovina utvrđenih kao minimum za puni radni staž. Onda bi šakali mislili i na nas koje su pokrali i koje kradu i danas i to u iznosu najmanje 1000 kuna po umirovljeniku. Sramota!© ®
|
08.06.2005., srijeda
Nestali i poginuli još jednom nestali
Opeke s imenima nestalih i poginulih u Domovinskom ratu na Selskoj cesti i u Ilici u Zagrebu, ispred zgrade u kojoj je nekad bio UNPROFOR, a sada su u njoj istražitelji haaškog tužiteljstva, postavila je rodbina žrtava kao tragični spomenik a prihvatio ih je pijetet cijele nacije. Taj zid nije sagrađen po "idejnom projektu", "urbanističkom planu" i narudžbi vlasti, nego po spontanom nacrtu boli koji ga čini jedinstvenom "građevinom" u Zagrebu i Hrvatskoj.
Opeke su simbol gradnje, kuće, prijelaza iz divljaštva u civilizaciju, te one same i na njima imena stradalih u Miloševićevu barbarskom pohodu na Hrvatsku poruka su snažnija od svih Džamonja, Rodina i Meštrovića. One su stvarna spomenička bića, sveti i dragocjeni rukopis koji je neponovljiv i neupotpunjiv u bilo kakvoj dodatnoj spomeničkoj obradi. Ili ga u izvornom obliku treba ostaviti i zaštititi gdje je i bio, ili ga u izvornom obliku treba premjestiti tako da na novom mjestu izvornost ne izgubi.
No ono što je za nekoga pijetet, za Milana Bandića i zagrebačku vlast je teret, kao što cijela vlast, a i politika u Hrvatskoj, Domovinski rat sve više osjeća kao teret. Ni Bandić ni cijela ta vlast i politika ne žele s javnošću i Europom komunicirati preko Zida boli, jer im je mnogo preča briga da zadovolje one za koje je Domovinski rat "zločinački pothvat". Zato su se pobrinuli da krišom, u ranu zoru, u vrijeme kad su budni lopovi i kurve, nestale čija su imena ispisana na opekama još jednom učine nestalima kao što im se to dogodilo u ratu.
Autor Milan Ivkošić 06.06.2005 19:23
|
07.06.2005., utorak
KARDINAL JOSIP BOZANIĆ NA MISI U MACELJSKOJ ŠUMI KRITIZIRAO DOBA KOMUNISTIČKE VLADAVINE
MACELJ –Hrvatima 1945. godina donijela novi zatvor
Nadbiskup zagrebački kardinal Josip Bozanić pozvao je jučer da se utvrdi istina i kazne krivci za zločine na Bleiburgu i križnom putu jer se tako mogu okončati međunacionalne podjele i započeti razdoblje sloge, solidarnosti i prosperiteta. Bozanić je tu poruku uputio propovijedajući na misi za žrtve križnoga puta ubijene u svibnju i lipnju 1945. u Maceljskoj šumi kod Krapine, pred dvije tisuće vjernika.
Na tome mjestu gradi se spomen-crkva muke Isusove i kosturnica u kojoj bi trebali biti pokopani posmrtni ostaci 1.163 ubijenih koji su ekshumirani 1992. iz 23 pronađene masovne grobnice. Pretpostavlja se, inače, da je na tom području još oko 130 neekshumiranih masovnih grobnica u kojima je oko 12 tisuća ubijenih hrvatskih vojnika i civila.
Kardinal Bozanić je u svojoj propovijedi naglasio da te žrtve zaslužuju poštovanje te obilježene i uređene grobove, kao i istinu o njihovu stradanju.
– Oni su ubijeni iz mržnje i osvete. Više od 12 tisuća žrtava u Maceljskoj šumi dogodilo se pod Titovim režimom, u vremenu tzv. komunističkog oslobođenja, kazao je Bozanić, ističući da nema većih ili manjih žrtava te da je krajnje nehumano vagati ih i mjeriti. Rekavši da se predugo priznavala žrtva samo jedne strane, a nijekala žrtva druge, kardinal je kazao da se u neovisnoj Hrvatskoj sada može doznati istina i otkriti krivci. Ipak, šanse za to još nisu iskorištene, pa teret prošlosti i dalje pritišće sadašnjost, što građani ne zaslužuju, kazao je Bozanić.
– Valjali bismo konačno zatvoriti tu stranicu povijesti, bez mržnje i želje za osvetom. Čini se, ipak, da istina i danas nailazi na velik otpor, o čemu svjedoči veličanje ideologa i nositelja zala poraća te zatiranja ljudskih sloboda i nepravdi koje su obilježile komunističku vladavinu u našoj domovini. Naime, za razliku od drugih naroda, kojima je 1945. vraćena sloboda i demokracija, uvođenje marksističkog totalitarnog sustava za nas je značilo nov početak zatvora i ubijanja nevinih ljudi, kazao je Bozanić.
On je naglasio jedinstvenu osudu zala fašizma i nacizma, ali i upozorio da se na zločine komunističkog vremena primjenjuju neki drugi kriteriji. Upozoravajući da se »povijesni hrvatski antifašizam bez povijesnog hrvatskog antikomunizma zatvara u ideologiju klasne mržnje i terora«, kardinal Bozanić pozvao je na utvrđivanje istine radi pomirenja, solidarnosti i optimističkoga pogleda u budućnost. B. P.©
|
06.06.2005., ponedjeljak
Događanja Hrvati 1945 i 2005
Ovih dana prisjećamo se poginulih, mučki ubijenim od zločinačke komunističke ruke. Svibanj i lipanj mjesec obilježen je u Bleiburgu i Macelju misama zadušnicama u spomen Hrvatskoj vojsci i civilima, žrtvama Drugog Svjetskog rata nakon njegovog završetka 1945 pa na ovamo raznoraznim križnim putovima. Zločine je počinila ( antifašistička ) Titova partizanska vojska što je nedvojbeno.Što i kome su bili krivi Katolički Svećenici su strijeljani; samo u Maceljskoj Šumi njih 12 , vojnici i civili koji su se nakon kapitulacije Njemačke nakon završetka II rata 1945. povlačili bježeći od zločinaca partizana koji su redom bez suđenja a uzeli su si to pravo, prijekim sudom strijeljali sve redom, djecu kao i žene pod optužbom da su surađivali sa okupatorom .
Ovih dana 2005. na 60. godišnjicu borbe protiv fašizma
Ovih dana 2005. koje li slučajnosti na 60. godišnjicu Borbe protiv fašizma svjedoci smo skandala u Selskoj ulici od strane slijednika iste partije (1945.2005.), da se pod okriljem noći Zid Boli koji je spontano nastao prvim pogibijama branitelja i civila početkom rata u hrvatskoj 1991,uklanja trajno na zagrebačko groblje Mirogoj, molim Vas kuda, cigle ne možemo sahraniti (jednostavno zaliti betonom) kao tijela poginulih i nestalih.Brojke govore da je još potraga u tijeku za nestalima i nemožemo nestale prije pokopati ( cigle) no što nisu pronađene ni njihove kosti. Na doličan način s pietetom se to mora obaviti, a ne da bude temelj Spomenika Dušana Džamonje. Sada se svi ograđuju koji su mogući eventualni krivci , nisam ja odgovoran, onaj pak veli da nije ni on – ona, tko je krivac. To treba istražiti i sankcionirati, u ovoj našoj Hrvatskoj već 15 godina nije niko za ništa odgovoran a kamoli kriv. Dosta je toga, Sumnjivci eventualni počinitelji imaju svoje ime i prezime dakle pravda treba napraviti svoje, treba opsežna istraga, osudit i kaznit točka. © Ja Bandić: Ni luk jeo, ni luk mirisao Zagrebački dogradonačelnik Milan Bandić nije želio komentirati slučaj »Zida boli«, ali je ipak rekao kako »nije luk ni jeo, ni mirisao«, dodavši kako ne želi sudjelovati u politiziranju slučaja.
– Neka komentiraju oni koji su cijelu stvar »zakuhali«, a moj odnos prema svim braniteljima je poznat, izjavio je Bandić za Novi List.
|
05.06.2005., nedjelja
Skandalozno ponašanje BANDIĆEVA TAJNA AKCIJA
Sramotno i bahato ponašanje, pod okriljem noći dao ukloniti Zid boli u Selskoj ulici... Udovice na Bjelolasici, Zid boli na Mirogoj Tajnom akcijom je jučer rano ujutro srušen sjeverni dio Zida boli na zagrebačkoj lokaciji Selska cesta -Ilica na kojem se nalazi 13.600 opeka s imenom poginulog ili nestalog hrvatskog branitelja ili civila tijekom Domovinskog rata.
Vandalski čin
Ovo je vandalski čin koji je naručio Milan Bandić u vrijeme kad još nije konstituirana gradska vlast pa se odgovornost može prebacivati unedogled s jednog ureda na drugi. I što je najvažnije, u trenutku kad 1168 obitelji još ne zna što je s njihovim najmilijima, niti su tijela poginulih predana obiteljima i dostojno pokopana ogorčeno je izvikivala Zdenka Farkaš, voditeljica Centra "Apel", koja je 1993. bila idejna začetnica tog jedinstvenog spomenika. Kako akcija premještanja Zida boli nije bila najavljena, a Selska cesta je ograđena vrpcama zbog saniranja asfalta, nije bilo većeg okupljanja građana ni organizirane akcije koja bi, sudeći prema izjavama okupljenih i policije, završila sprečavanjem rušenja. Z. Farkaš smatra da je Bandić vrijeme preseljenja planirao jer su čelnice Udruge udovica palih branitelja trenutačno s djecom na Bjelolasici. Ivan Panđa, predsjednik Zajednice udruga Hvidre iz Zagreba, koji se na dojavu građana među prvima pojavio na "mjestu zločina", kako ga naziva, tvrdi da je svojim tijelom spriječio odvoženje jedne palete opeka jer se ovdje radi o nestalima koji su možda još živi.
Ne postoji budućnost bez dostojanstva zaključio je.
Zdenka Farkaš: Ovo je čin humanitarnog terorizma
Ovo je čin političkog i humanitarnog terorizama. Opeke nisu ljudi, nego simbol Domovinskog rata koji ne želimo pokopati pod temelje buduće betonske građevine na Mirogoju. Ako Džamonji nedostaje opeka, neka ih kupi od nekog građevinskog poduzeća, rekla je Zdenka Farkaš, voditeljica Centra “Apel”, koja je 1993. godine bila idejna začetnica tog jedinstvenog spomenika. Iz Grada odbacuju optužbe Bandić: Sve su udruge suglasne
Milan Bandić nije hito komentirati optužbe da tajno preseljava Zid boli i uputio nas na Miodraga Demu iz Odjela za branitelje Gradskog ureda za zdravstvo, rad i socijalnu skrb. - Ondje su sve suglasnosti udruga za preseljenje, uključujući i gospođu Farkaš. Drugo ne želim komentirati - poručio je Bandić
- Neviđeno licemjerje; ne mogu razumjeti te ljude! Pa oni su potpisali pristanak da se Zid boli preseli na Mirogoj i složili se sa rješenjem - reagirao je na optužbe da nitko nije kontaktirao s udrugama predstojnik gradskog Odjela za branitelje Miodrag Demo čiji je odjel koordinirao preseljenje i gradnju Zida boli na Mirogoju.
Također navodi da u povjerenstvu koje je izabralo rad nije bilo političara, nego samo predstavnici udruga.
- Moramo poštovati odluku udruge poginulih i nestalih hrvatskih branitelja koji su zahtijevali preseljenje. Prije godinu dana je izrađeno rješenje Dušana Džamonje koje je prihvaćeno. Cigle smo uklanjali subotom ujutro kako bismo izbjegli prometni čep u veoma prometnoj ulici i one će odmah biti preseljene u staklene kripte na Mirogoju koje su već napravljene - kaže Demo.Odbacio je tvrdnje da su udovice poslane na Bjelolasicu kako ne bi mogle prosvjedovati nego one, rekao je, po programu ondje održavaju sastanke.
- Nepotrebno se politizira cijeli slučaj - poručio je, pak, pomoćnik pročelnika za zdravstvo i socijalnu skrb Miro Laco. (I. Pa.)
|
Vlasta Pavić: Ne znam što je grad kupio u »Sljemenu«
ZAGREB – Ne znam što je Grad Zagreb kupio – zemljište »Sljemena«, tvrtku, radnike sa strojevima ili nešto drugo. Nemam nikakvih saznanja o tome, izjavila je gradonačelnica Vlasta Pavić u emisiji Radija 101 odgovarajući na pitanje kako komentira potez svojeg zamjenika Milana Bandića koji je potpisao pismo namjere da će Grad Zagreb preuzeti mesnu industriju »Sljeme« za jednu kunu. – Kad vidim o čemu se radi moći ću reći je li to dobro. U svakom slučaju dobro je što su radnici otišli s Markova trga, zadovoljni rješenjem, a Gradu je u interesu da dođe u vlasništvo vrijednih nekretnina »Sljemena«, istaknula je gradonačelnica najavivši da će se o svemu više znati na sjednici Poglavarstva idućeg tjedna, poslijednjoj u ovom sazivu. Vlasta Pavić komentirala je i kupovinu zemljišta i nekretnina u Strojarskoj za 9 milijuna kuna iako je pitanje hoće li se Grad zbog neriješenih imovinsko-pravnih odnosa moći uknjižiti kao vlasnik. – Predmet je stavljen u materijele neposredno prije sjednice i ja ga nisam vidjela. Istina je da je cijena visoka, ali donesena je temeljem dva nalaza financijskih vještaka. Bitno je da kupoprodajni ugovor nije potpisan, prije toga mišljenje na ugovor i suglasnost mora dati Državno odvjetništvo, istaknula je Pavić.
N. C. Novi list: 04. 06. 2005.
Razlozi su drugačije naravi..napisat ću nešto o tome...
SLJEME_FINAGRA d.o.o35 dana patnji Sljemenovih radnika pred Saborom Republike Hrvatske i pred Zgradom Vlade Republike Hrvatske u okruženju jakih snaga MUP-a RH koji su budno čuvali prosvjednike od mogućih nepodopština (štrajkaša) prosvjednika,a koje su se mogle dogoditi. Svakodnevno su predstavnici Vlade RH kao i Saborski Zastupnici prolazili ( u žargonu:kao gluhe svinje, i kao pored turskog groblja )pored tih obespravljenih jadnika ne poduzimajući ništa da ti ljudi iz Sljemenovog pogona budu obeštečeni za svoje osobne dohodke koje mjesecima nisu dobili od svojeg poslodavca Finagra-e.
* * Kako si Vlada može takvu bezčutnost dozvoliti, konačno vidjeli smo u 35 dana sve, gledali te ljude svaki dan, tretirane u prvim danima prosvjeda kao životinje. Na hladnoći po kiši, pod najlonima prvovremeno im je policija zabranjivala spavanje na javnom mjestu prijeteći im prekršajnim prijavama, bez mogućnosti postavljanja natkrova, odnosno šatorskih krila. Tisuće turista koji su obilazili gornji grad razgledavajući znamenitosti, neki su u svoje zbirke fotografija stavili i prosvjednike. Po povratku u svoje matične zemlje iz kojih su došli odnijeli su lijepe uspomene iz hrvatske metropole, koje su neki dali na objavljivanje medijima u svojim zemljama, gdje gledateljstvo i čitateljstvo bilo zatečeno istinitim prizorima koje su vidjeli na fotografijama ljude sa transparentima i spavače na otvorenom kako leže na asfaltu ispred crkve Sv. Marka na istoimenom trgu.Nakon toga prosvjednicima su dozvolili postavljanje vojničkog šatora tipa "Kozara" kao Vlada RH im je tim gestom pomogla....
Pa te prizore je sigurno vidjela Carla Dell Ponte putem svojih doušnika i ne samo ona, s obzirom da se Vlada nije htjela miješati u "poslove" Skupštine Grada Zagreba, o slučaju Sljeme- Finagra a pod vladom je Hrvatskog Fonda za Privatizaciju koji je Zagrebačku Mesnu industriju „Sljeme Sesvete“ prodao pod čudnim okolnostima i po još č(e)udnijoj cijeni , ne sjećam se da sam negdje pročitao ime i prezime vlasnika Finagra-e. To navodi sve nas da povežemo na kumstvo u Vladi Republike Hrvatske i inkognito vlasnika Finagra-e d.o.o.
Prava je dakle i moguća istina da je Vlada RH dala nalog Ivici Račanu ili neznam što da Milan Bandić makne prosvjednike s Markovog Trga jer je Haška tužiteljica dolazila u službeni posjet Zagrebu.Pa bi time bila provaljena prava istina , a to se nije smjelo dogoditi. Radnici će, obečano im je dobiti svoje zaostale plače i otpremnine, Sljeme će vjerojatno biti likvidirano, nedaj bože da mi se riječi i misli ostvare. S obzirom da je Zagreb bio vlasnik nekretnine prodane vlasniku poduzeća Finagra, pa sada otkupljene za 1 kunu od iste firme, zgrada , strojeva,opreme i zemljišta Grad Zagreb ima pravo s tom nekretninom raditi što hoće, pa i zatvoriti pogone, srušit objekte rasparcelirati upisat prenamjenu u zemljišne knige, kao stambenu građevnu zonu te skupo prodati svaki kvadratni metar, pa mi se čini da su radnici time prevareni (izigrani)…ovo je za krivični progon, i vlada i svi koji su u tome učestvovali...
Finagra d.o.o. je prije tri godine postala vlasnikom Sljemena za 4,5 milijuna kuna. Sad ga želi prodati za 300 milijuna kuna, a radnicima isplatiti otpremnine od tek 2.000 kuna po godini staža, tvrde sindikalci.Borimo se da naša djeca ne budu gladna, ne želimo na burzu rada, ni biti na teret države, kazao je glavni sindikalni povjerenik u Sljemenu Branko Mišković. Prosvjednicima je pokazao dokumentaciju o navodnim kriminalnim radnjama u Sljemenu koju će sutra, kako je najavio, predati USKOK-u. Predsjednik Sindikata poljoprivrede Josip Pavić rekao je kako sindikat ne smije dopustiti da u postojeću masu nezaposlenih hrvatskih građana uđu i radnici Sljemena.
|
04.06.2005., subota
Benašić: Gradonačelnik Osijeka ne može biti osoba koja je grad napustila 1991.
OSIJEK - »Povod ovome potezu nisu političke ambicije, nego želja da javnost upoznamo s činjenicom da bi osječkim gradonačelnikom mogla postati osoba koja u gradu ne živi još od 1991.«, pojasnio je predsjednik LS-a i osječki dogradonačelnik Zlatko Benašić razloge zašto je LS podnio prijavu PU osječko-baranjskoj, Državnom izbornom povjerenstvu i Ustavnom sudu, kojom traže ispitivanje prijavljenog mjesta prebivališta predsjednika HSP-a Ante Đapića, kandidata HSP-a i Nezavisne liste Branimira Glavaša za gradonačelnika Osijeka. »Razumljivo je da se za nositelja liste postavlja osoba koja bi mogla privući birače. No, čini nam se potpuno neprihvatljivim da na mjesto gradonačelnika bude postavljena osoba koja je taj grad napustila 1991.«, ističe Benašić. Podsjetimo, Đapić je lani prebivalište iz Zagreba prebacio u Osijek kako bi mogao biti nositelj HSP-ove liste na prijevremenim izborima za Skupštinu osječko-baranjsku. Tako je i na redovitim lokalnim izborima bio nositelj HSP-ove liste za Osijek i Osječko-baranjsku županiju. S osvojena četiri vijećnička mandata u Gradskom vijeću, pristao je na koaliciju s Glavašem, čija je lista osvojila osam mandata, pa im za formiranje vlasti u gradu nedostaje jedan vijećnik. Budući da već danima samouvjereno tvrde kako će imati potrebnu većinu u Gradskom vijeću, u tom bi slučaju Đapić postao osječki gradonačelnik. Kako se to ipak ne bi dogodilo, s druge se strane stvara »velika koalicija« šest stranaka - LS, HNS, SDP, HDZ, HSU i HSS - koji s osvojenih 13 vijećničkih mandata mogu imati većinu za formiranje vlasti. Za novog bi gradonačelnika predložili Zlatka Kramarića.
[Maja Sajler]Vjesnik: 03. 06. 2005.
Što još reći, "Sve za Vlast, a Vlast ni za što " Poznato je da Ante Đapić u Zagrebu ima dva stana za koje se zna i kuću na Viru (a gdi su oni za koje se nezna,) trenutno živi u stanu Grada Zagreba kojeg je dobio na korištenje u Vladavini Tuđmanovog HDZ-a neznamo po kojoj osnovi vjerojatno za zasluge.Svaki je branitelj zaslužio da dobije povlasticu od države za koju je bio spreman dati ono najvrijednije , svoj vlastiti zivot i zdravlje. Veliki Pravaš sa burnom nećistom prošlošću trebamo samo reči da je nedavno postao pobornik Zakona o lustraciji, da je bio u Osijeku pomoćnik na katedri Profesoru Mati Arloviću , pitamo se jel tadašnjem režimu bio podoban s obzirom da je studirao u sustavu socijalističkog uređenja dakle prije 90.dakle Račanov čovjek , pa Franjin jer je bio tada 90. član HDZ-a Osijek, nakon toga je 91.godine instaliran u Paragin i Ante Paradžikov HSP u Šenoinu 13. Nakon izvršenog političkog (atentata) na Antu Paradžika ubijen zvijerski na ulazu u Zagreb u Sesvetama. Ante Paradžik je bio dopredsjednik HSP-a, suorganizator Hosovih bojni i Načelnika HOS-a.Nakon toga ga Predsjednik Htvatske Stranke Prava Dobroslav Paraga imenuje Antu Đapića za Dopredsjednika HSP-a, što g.(Djapić) vješto iskoristi u svoju korist, uz pomoć vladajučeg HDZ te protuzakonito (otima) preuzima stranku nakon Sabora u Kutini koji nije bio legalni sabor, dakle ( pučistički ) ciljano je došao u HSP-a da bi je srušio iznutra u svoju korist.Razlog je taj što je Dobroslav Paraga smetao Predsjedniku Franji Tuđmanu sa svojim Hosovcima dobro educiranim upučenim u Ženevsku Konvenciju i u Ratno Pravo. Tvrdim i znam da su Dobroslav Paraga i Ante Paradžik imali više organiziranih kampova u Žumberku, okolici Bjelovara pa i na još nekim mjestima u Hrvatskoj i u BiH, za trenažu i obuku svojih tisuća..vojnika imali su vrhunske vojne instruktore koje su kvalitetnim naoružanjem naoružali za obranu nam Naše Hrvatske. Vidljivo je da su njegove (Djapićeve) pozicije u politici; su materijalnog interesa gdje se ubire ogroman novac ....koliko želudaca ima ta osoba ?, ima li uopće morala? primanje dohodka u stranci, kao zastupnik prima plaću, pošto je prijavljen u Osijeku ima pravo na dodatak za odvojeni život,vjerojatno dobiva naknadu za stanovanje u Zagrebu a nije to mali beznačajan iznos... koliko se bi gladnih usta moglo nahraniti s tim novcima.. što mislite...
|
03.06.2005., petak
GOTOVINI BRANITELJI ODBACUJU IZJAVU SANADERA O AUTENTIČNOSTI "BRIJUNSKOG TRANSKRIPTA"
Branitelji generala Ante Gotovine odbacili su u četvrtak navečer izjavu premijera Ive Sanadera da je "autentičnost tzv. Brijunskog transkripta potvrđena i da se s time trebaju suočiti svi oni koji obranu Gotovine grade na tvrdnji da je riječ o falsifikatu", zatraživši da Vlada u medijima objavi Opširnije:slika je link
audio zapis transkripta i dopusti hrvatskoj javnosti da sama procjeni "autentičnost".
Premijer je na konferenciji za novinare, nakon sastanka s glavnom haškom tužiteljicom Carlom del Ponte, izjavio da je glavni državni odvjetnik Mladen Bajić izvijestio njega i Haški sud (ICTY) o autentičnost Brijunskih transkipata, te poručio da "general Gotovina, ma gdje bio, ne može graditi svoju obranu ili bijeg na činjenici da je riječ o falsifikatu". "Svi oni koji su na tome gradili mogući otpor prema Haagu i obranu Gotovine, danas se moraju suočiti s time da su transkripti autentični", istaknuo je Sanader aludirajući na branitelje generala."Suprotno tvrdnjama premijera Ive Sanadera, tonski zapisi nedavno otkriveni iz arhive Ureda predsjednika Tuđmana dokazuju da je transkript sa sastanka održanog 31. srpnja 1995. godine doista lažan", navode u priopćenju odvjetnici .
Novosti - Hina 2.6.2005 (Hina) xdh ydj ©
|
02.06.2005., četvrtak
NIZOZEMCI REKLI EUROPSKOM USTAVU__ NE (NIEN)
Izjašnjavanje za EU- Ustav Nizozemska se izjasnila sa NE, za sada neslužbeno 63% građana je reklo ne EU Ustavu, od 25 zemalja članica 9 je prihvatilo Europski Ustav. Sve je više zemalja koja se boje socijalne nepravde koju pronalaze u tom Ustavu.Na redu su sada Velika Britanija, pa u nizu Skandinavske zemlje Norveška , Švedska , Finska i Danska. Da bi Ustav bio na snazi mora ga svih 25 zemalja članica potpisati, po saznanjima iz medija pruža se sve veći otpor prihvačanju tog "Prevažnog akta"? što znači za sada da će se večina zakona iz ustava morati mijenjati. Zemlje potpisnice koje su prihvatile ustav nisu odlučivale referendumom, nego se prihvačalo u parlamentima pod pritiskom najviših instituta Vlasti , predsjednika država.Poznato je da se uvođenjem €ura u te članice Europske Unije dogodilo da su troškovi života porasli više od 2 puta, a mjesečna primanja su ostala u prošlom vremenu tj.u vrijednostima valuta koje su te zemlje imale. Ovo sve govori da je Europska unija preskupa i neprihvatljiva u ovakvom obliku.
|
01.06.2005., srijeda
* * HOŠTAPLERI unutarnji i vanjski neprijatelji
* * Domaći i Bjelosvjetski hoštapleri nam' žele „dobro“ daju nam misle,koje li bahatosti i bezobrazluka... ugodu, uvjereni su kako uživamo kad nas seksaju. Ponašaju se i drže da smo mi narod prostitutka a oni makroi, evidentno je da nas seksaju ali bez zarade i naknade, poznato je da makroi uzimaju veći dio love a i zadužuju se, posuđuju velike svote novaca, dižu ogromne kredite; jer oni naravno nikada neće vračati tu lovu.
Gurnut će svoje prostitutke (narod) da vrate i odrade dug ako ne mognu zaradom vratiti ostaju bez imovine jer je makro njenu imovinu, založio, stavio u hipoteku a hipoteka znamo što je, ne vratiš dug ne otplatiš kredit ostaješ ovrhom „zakonskom“ bez svega s time da ti se uračuna lihvarska kamata.
Prostitutka se razboljela zato jer je završila tamo gdje je najmanje željela na vjetrometini, bez krova nad glavom, jer bolesna ne može više ni raditi, a konačno nema više ni gdje. Uzeli su joj krov nad glavom, krevet, a na livadu ne smije ni stati nogom kamoli leći jer je to po Zakonu remećenje posjeda.
A makro se negdje izgubi u nepoznatom smjeru i sada postaje od kriminalca, svodnika; ugledna, bogata, i uspješna osoba kod nas se udomaćila riječ, imenica „Tajkun“ Zna li tko pravo značenje za TAJKUN sigurno (ne)znate!? pa uživa lijepo od provizija , od potpisanih ugovora koje su prostitutke vračale kao i njena zakonita i nezakonita djeca unuci i praunuci. Smiju se kriminalci uživajući na vodi, nekom moru u skupim jahtama,na kopnu, jurcaju negdje sa hrpom konjskih snaga pod haubom, kad se jednog bolida zasite imaju ih nekoliko, uzmu drugi te opet naganjaju nekoliko stotina konja i smiju se kako je lijepo zarađeno bez znoja i žuljeva...izradili prostitutke koje su ionako ostale bez ičega.
Mediji objavljuju kako "?? ugledni biznismeni ?!!" imaju u vlasništvu svoju zračnu flotu, zrakomlate i zrakoplove klipne i mlazne, pa se tu nađe skupo pokoje običnom smrtniku nedostupno Američko vojno vozilo „Hummer“ pa skupocjeni Jeep Cherocke kako se već piše pa Puch Jeep pa raznorazni BMW-i Serije 7 i 8 i ko zna koji još bjesni željezni ljubimci. S obzirom da su bogate i ugledne biznis osobe imaju i vlastite „Security službe koje su spremne na sve da bi svoje cijenjene Bossove zaštitili….naravno sve se to naplačuje iz džepova prostitutke..eeej, prustitutko daj se još jače naguziii...nije dovoljno...
....možda nastavim..
|
|
