Hrvatsko slovo: 24. 06. 2005.
ŠTOVANI ČITATELJI ZBOG VELIČINE TEKSTA; Ne objavljujem sve, ostalo možete pročitati desno je link:
Hrvatski centar za istraživanje zločina komunizma osnovan je 22. prosinca 2004. na bivši tzv. «Dan Armije» koji se u Titovoj Jugoslaviji obilježavao kao spomendan kada je generalni sekretar politbiroa CK KPJ i glavni «komandant «Vrhovnog štaba» partizanskih pobunjenika, Josip Broz Tito, 22. «decembra» 1941. u bosanskom selu Rudo kraj Višegrada dao formirati 1. proletersku brigadu (preteča tzv. «JNA») kojom je zapovijedao srpski komunist Koča Popović, de facto ratni zločinac i poslijeratni potpredsjednik Jugoslavije. (Prvu proletersku su formacijski popunili Srbi iz Srbije.) Uzrok osnivanja jednog centra u Hrvatskoj za znanstveno istraživanje zločina komunizma je taj što, niti 16 godina nakon pada komunističkog Berlinskog zida i sloma komunizma u Europi, u hrvatskoj političkoj eliti, koja se većinom sastoji od bivših komunista, koje simbolički personificiraju vođa saborske oporbe i bivši premijer RH, Ivica Račan, i aktualni drugi predsjednik Republike, Stjepan Mesić, koji su s mnoštvom bivših jugokomunista ostali u strukturama hrvatske države i to na najvažnijim državnim položajima, što, dakle, među hrvatskom političkom elitom nije došlo do katarze i suočavanja sa tragičnom prošlošću hrvatskog političkog naroda u Drugom svjetskom ratu i poraću Hladnog rata. U hrvatskom društvu niti 14 godina nakon proglašenja državne nezavisnosti nije došlo do moralno-političke i juridičke osude totalitarnog titoizma ili zločinačkog jugokomunizma.
Europska osuda totalitarnog komunizma
Parlamentarna većina Europskog parlamenta donijela je na kongresu europskih demokrata od 4. do 5. veljače 2004. rezoluciju pod naslovom «Osuda totalitarnog komunizma» kojom su moralno osuđeni masovni zločini koji su počinili svi komunistički režimi u tzv. «narodnim», «socijalističkim» ili «sovjetskim republikama». (U Njemačkoj, Češkoj, Poljskoj i drugdje su neki komunistički zločinci i sudski osuđeni, a u Sloveniji trenutno sudski osumnjićeni ili optuženi, čak i za genocid, dok je u Kambodži osnovan međunarodni sud za suđenje komunističkim zločincima Crvenih kmera za genocid.) Sve vlade bivših komunističkih zemalja u srednjoj, istočnoj i jugo-istočnoj Europi, pozvane su navedenom rezolucijom da djelatno raščiste sa komunističkim zločinima, da se zločini komunizma javno obrade, da se još živi zločinci, u hrvatskom slučaju neki bivši partizani, sudski osude, žrtve komunizma da se zaštite, i da se javnost prosvijetli o zločinačkoj ideologiji marksizma odnosno u hrvatskom slučaju o zločinačkoj ideologiji titoizma.
Oktobarska revolucija u Hrvatskoj
Oktobarska revolucija u Rusiji i Hrvatskoj ima isti nazivnik koji se zove marksizam (jugoslavenska varijante je titoizam), po utemeljitelju komunizma, Karlu Marxu, koji je objavom «Manifesta komunističke partije» 1848. godine, zajedno sa svojim «drugom» Friedrichom Engelsom, položio kamen-temeljac za komunističku revoluciju širom svijeta. Objavljeni spis Manifest predstavlja najpopularnije djelo komunizma koje objavljuje i propagira nauk «klasne borbe». Radi se o političkom, socijalnom i ekonomskom programu komunističke partije.
Dan ustanka u zrcalu komunističke dvoličnosti i «narodni ustanak» bez hrvatskog naroda
Na dan kada je Hitlerova Njemačka napala Staljinov Sovjetski Savez, 22. lipnja 1941. godine, je KPJ donijela proglas kojim su komunisti i simpatizeri komunističke partije pozvani da osude njemački napad na SSSR i da oružanim ustankom napadnu njemačke snage na tlu bivše Kraljevine Jugoslavije, tako i na tlu NDH. Ustanak KPJ i KPH je 1941. ujedno bio startni signal za početak Oktobarske revolucije u Hrvatskoj. Bio je to, međutim, «narodni ustanak» bez hrvatskog naroda. Može se primijetiti dvoličnost komunističkog «rukovodstva», jer, kad su Hitler i Staljin sklopili 1939. đavolski pakt, u kojemu su tajno podijelili političke interesne sfere u Europi, i nakon što je SSSR 1939. napao Finsku i okupirao 1940. nezavisne baltičke republike, KPJ nije uputila sličan proglas o osudi napadačkog rata kao 1941. prilikom napada «fašističkih barbara» na «prvu socijalističku zemlju svijeta», a danas bismo rekli na «prvu novovijeku barbarsku zemlju svijeta». Ustanak od 22. lipnja 1941. organizirali su u Hrvatskoj lokalne vođe komunističke partije, članovi takozvanog „Operativnog rukovodstvo KPH“ u sastavu: Rade Končar, sekretar, Srbin po nacionalnosti, zatim, Vlado Popović, „instruktor CK KPJ pri CK KPH » i Andrija Hebrang, također sekretar, Hrvat po nacionalnosti. Komunistički ustanak u Hrvatskoj od 22. lipnja predstavljao je praktički objavu rata ustaškoj vladi u Zagrebu i početak građanskog rata. Dok se ustaški poglavnik Ante Pavelić još nije ni okrenuo u novoj fotelji vlasti, nova vlast se našla pod dvostrukim udarom: s jedne strane je krenula srpska četnička oružana pobuna, a s druge strane istovremena partizanska pobuna protiv Nezavisne Države Hrvatske: Josip Broz Tito pozvao je 4. srpnja 1941. narode bivše Kraljevine Jugoslavije na «ustanak protiv fašističkog okupatora i njihovih pomagača».
Goran Jurišić, voditelj Hrvatskog centra za istraživanje zločina komunizma, Zagreb.
Post je objavljen 29.06.2005. u 21:26 sati.