Jučerašnji će dan ući u povijest hrvatskog višestranačja, a posebno dviju stranaka: SDP-a i HSP-a. Velikogorički brak ove dvije stranke (uz »kumstvo« HNS-a, HSLS-a i HSS-a) neki će nazvati katastrofom, podjednako za SDP kao i za HSP, a drugi tek prostim slijedom zbivanja na hrvatskoj političkoj sceni na kojoj je sve postalo moguće.
Doista, što će na ovo reći birači jedne i druge stranke teško je pretpostaviti. Pitanje je jesu li oni prije izbora razmišljali o ovoj postizbornoj opciji, odnosno bi li strankama za koje su glasali dali mandat za međusobno udruživanje. No, kako god okrenuli, i na lokalnoj i na nacionalnoj razini za političku je dinamiku produktivnije ako postoji više političkih opcija i ako koaliraju bliske stranke. Birači će to bolje razumjeti, pače i podržavati (jer u protivnom nemaju razloga izaći na birališta ako postaje svejedno kome se priklanjaju), a prevelike razlike među strankama mogu se, kad-tad, pokazati nepremostivima kada su u pitanju različiti pogledi na rješavanje pojedinih problema ili čisto iz ideoloških razloga. Čak i onda kada na osobnoj razini među političarima nema animoziteta. Na istoj sjednici velikogoričkog Gradskog vijeća na kojoj je SDP napravio »izuzetak od pravila« (Račan), a Đapić zasad šuti, proslavio se i ministar Ivan Šuker. Nezadovoljan rasporedom mjesta u odborima, no prije svega iziritiran činjenicom da je HDZ kao relativni pobjednik izbora u Velikoj Gorici ostao u opoziciji, ustvrdio je da je »velikogorička petokraka napravila nasilje nad demokracijom« te da najjača stranka u zemlji i ovom gradu ne može poristati na mrvice. »Ne možemo dozvoliti da se našu pobjedu marginalizira po starom autokratskom sustavu«, kazao je Šuker i odveo hadezeovce izvan vijećnice.