<	studeni, 2009					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30

Prosinac 2009 (1)
Studeni 2009 (4)
Listopad 2009 (6)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

CREDITS

design: SpeciaL DesigN

kostur: duckdz.

počinjem shvaćati... život mi postaje ljep... nemogu reć dae prie bio loš, ali stvarno nie bio baš ljep... ali svo ovo vrieme ko da sam imala neke naočale koe zaklanjaju sunce... a sunce predstavlja sve ono dobro... bilo bolje nego što sam mislila da je...
Stvar je u tome što imam prošlost koju pokušavam zaboravit... i uspjelo mie... ne sjećam se mnogo stvari... ali još uvijek mi dođu neki trenuci kad mi bljesne u pamćenje... i ponovo vidim sve one tužne dane kad su mi suze isprale sjaj u očima... suze su svemu krive... one su isprale ono dobro u mojim očima... proklete suze... jer kad sam promijenila školu sagradila sam dis oko srca... čvrsti kameni zid... i ona prava ja ostala je zarobljeda unutar tog zida... i kolko god lupala po njemu, nie mogla izać... zašto sam ga sagradila? jer sam se bojala putiti nekoga blizu... strah od razočarenja... bojala sam se biti ja... ali toe bio novi početak, novo okruženje, novi ljudi... nova ja... ja sam se promjenila... naučila cjeniti život... i ti zidovi, kao da su od šećera, počeli su se topiti... i ja sam se opustila... jer su me ljudi prihvatili... i to je dobar osjećaj... pripadati negdje... jer, nekad se nađemo na krivom mjestu u krivo vrieme... to se meni dogodilo... ali važno je da odeš s to mjesta i nađeš mjesto kojem pripadaš...
Ali ti zidovi nisu se skroz srušili... ni neće... nemogu... imam ranu na srcu, oštećenje... ožiljak... jer, iako sam progledala, još uvijek ponekad suze ugase vatru koja gori u nama... toe depra... ali to dođe i prođe... i možda ova rana nikad ne zacijeli, ali bar se srce neće tako lako slomiti... prie krhko, sada jako... što te ne ubije, to te jača...




MeloDy

Evo mene opet. Ozdravila sam... bilo je i vrieme... već mie muka o svih boleština koe haraju... ugl. gledala sam neke videe na youtubeu i našla nešto prilično zanimljivo... neka austrijska novinarka je otkrilada u cjepivu za svinjsku gripu postoji živi virus ptičje gripe... sad ja nezz dal je to istina... mislim, zvuči zastrašujuće i grozno, posebno ztkj je cjepivo stiglo u Hrvatsku... u drugom videu kažu da u tom istom cjepivu ima 25 000 x više žive nego što je minimum koji u hrani i piću može otrovat čovjeka... nezz jel to sve točno... al jedno je sigurno... moa malenkost se nebu cjepila protiv svinjice, ne, ne...
I tako ja dns u školu... jooj... kolko tog tream odgovarat i pisat i svee... 2 testa iz matematike, fizika, odgovarat geu, biologiju, kemiju, fiziku,... užaass... kolko me ovo živcira, pa toe nenormalno...
Imam nove čizmee... yay... seka je nabavila kaubojke... prie sam mislila kak je to neš seljački, al su zapravo baš fensi... moje pomalo vuku na kaubojke, al su više nekak šminkerske... al nemogu si pomoć... šminkerica u duši!!... hh...
MeloDy

Evo, mene opet dugo nie bilo...
Pa, bolesna sam, već 2 tjedna nejdem u školu... doktorica kaže da iam streptokok... sjećam se kad sam zadnji put imala streptokok... imala sam ga dosta dugo... možda 2 mjeseca.. i nikako da ozdravim... na kraju sam morala dobivat injekcije...
nadam se da će ovaj put bit bolje...
Nego htjela sam reć da sam inače bolje što se one depre tiče.. nie me baš skroz prošlo, ali bude uskoro...
i htjela sam reć nešto o pjesmi Happy od Leone Lewis...
so what if it hurts me
so what if i break down
so what if this world just throws me off the edge
my feet run out of ground
i gotta find my place
i wanna hear my sound
dont care about other pain infront of me
cause im just tryna be happy
Toe ono što ja pokušavam reć... i just wanna be happy... al mi baš nejde ta cijela hepi stvar... ali kažem bit će bolje...



MeloDy

evo mene na kompu nakon nekog vremena... iskreno, nie mi falio... fejs, youtube, twitter, msn... ništa. nisam gledala telku, pisala zadaće, vježbala klavir,... ništa. Čitala sam. Ja. Ja sam čitala. Ništa mi nie trebalo, ništa mi nie falilo, samo da su bar knjige trajale zauvijek... Pročitala sam new moon (mladi mjesec) i eclipse (pomrčina) u manje od tjedan dana. tri dana za jednu, tri dana za drugu knjigu. Ali tako su zanimljive te knjige, tako neobično stvarne, taj je svijet toliko ljepši od ovog... Ne mislim da nam fale vampiri... ili vukodlaci... ali u knjizi nisu prikazani onako kako ih ljudi zamišljaju... nekako mi se čini realnije... i voljela bi živjet u tom svijetu... negdje daleko od ovog ovdje... nezz točno zašto. Život mi nie tako loš, a i nie baš da bi mi u tom svijetu bilo nešto bolje, ali svejedno... možda ne znam cijeniti ono što imam... ili postajem ovisnica o sumraku, potpuno opsjednuta... al barem me ljudi kuže... neki ljudi... ne svi... nekima je to bezveze... a mene je ostavilo bez riječi... čak sam i zaplakala... nezz... neam pojma kai mie... zašto se mjenjam... mislim ja, čitanje... ili se ne mjenjam, s obzirom na to da sutra pišemo test iz lektire, a ja nisam ni posudila knjigu... jer stvarno mrzim čitat samo zato što to moram, a ne želim...
I tako se ja još nisam izvukla iz depre... dolazim u školu, na licu osmjeh broj 7, totalno namješten... ali nie mi teško zavarat ljude da sam oke... ne moram se cerit od uha do uha da im dam doznanja da sam oke... samo moram bit ista ona stara bahata cura i tu i tamo dobacit nekai nekom... al zapravo nisam oke... sjedim doma, buljim u prazno, slušam mjuzu, pišem pjesme tu i tamo pustim suzu... i naravno, čitam... nope... nisam se izvukla... nie to niš ozbiljno... al polako živcira ljude... a jednako tako i mene... i želim opet bit hepi, skakutat po hodnicima te obrazovne ustanove za koju se nadam da će se uskoro srušiti (dok niko ne bude unutra, naravno)... i želim bit odlučna, bez žaljenja... al mi nejde... niš od tog mi nejde... i tako, kad već ne mogu živjet u njoj, ne puštam knjigu iz ruku...
MeloDy