| listopad, 2009 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
samo jedan običan blog...
Blog.hr
Disney
360 degrees
Olovka izlomljenog srca.
panDorina kuTija....
.picture this. :)
My Way To Go
Eto. Dogodilo se I toe to. Gotovo je. Pala sam. Pala sam u depru. Vučem se po hodnicima sa slušalicama u ušima i slušam Paramore, Nickleback... I to baš sve neke depresivne pjesme. Vučem se, potpuno ozbiljna, i buljim napried negdje u prazno. I pod satom isto. Slušam svoje i boli me briga kai profač priča... Ne pričam, ne odgovaram na pitanja, ne smijem se... nikome... ne pričam... s curama ispred, iza i pored mene... ne sudjelujem... nisam tamo... nema me... neda mi se odgovarat na pitanja, pričat, tarčat... ne priča mi se... ne smije mi se... u školi sam se nasmijala valjda dva puta... i to kad je profa iz engleskog lika iz razza pitala je li gej, jer je čito nekak iskrivljeno... valjda je mislio dae to fora...
Nezz... sve mie nekak bezveze i dosadno... samo bi se sakrila i plakala... plače mi se... stalno... bez razloga... i nie me briga više ni za što... nie me briga dal ću ispravit dvojku iz gee sutra, nie me briga dal ću dobit sulju jer nisam napisala zadaću, nie me briga dal ću bit u kazni... jednostavno mi nie važno... tak mie svejedno ak neću moć van, i tak i onak mi se neda... svejedno mie ak ću na kraju imat lošu ocjenu iz gee, i tak i onak mi neće trebat u životu... i to kai me dečki u školi za**bavaju u školi više ni ne slušam...
Ali stvar je u tome kai mi sve one stvari koje su mi bile važne više nisu... Recite mi kak da se vadim iz ovog... ne želim bit depresivka...
Help!
MeloDy
u zadnje vrijema osjećam da padam u laganu depru... gubim vjeru u svoje snove... počinjem shvaćati da su nemogući, nedostižni, neostvarivi... ali ja to ne želim... ne želim to znati, ni razumjeti... mrzim tu riječ ne, i sve što ima veze s njom... mislim, kažu da ništa nie nemoguće, ali tome se možemo samo nadati... a i ako je tako, tako je samo dok se nadamo, a ne možemo se uvijek i zauvijek nadati... jednostavno gubimo nadu.. to tako mora bit... uglavnom, nekako postajem tužna... prazna... mislim, postoji više vrsta praznine: praznina, neispunjenost popraćena tugom; ona bezvezna praznina kda ne znaš kud sa sobom, ko da tie mozak ispario; ili praznina u trbuhu, glad, mučnina; itd... ja osjećam onu prvu prazninu, tužnu... neki dan je bio jedan film na telki, film koji sam gledala valjda 100 puta... film uopče nie tužan, zapravo, radi se o romantičnoj komediji... ali ja sam počela plakati... PLAKATI! za vrijeme ROMANTIČNE KOMEDIJE! i nikad se prie nisam rasplakala dok sam gledala taj film, ali ovaj put jesam... gledala sam dvoje mladih ljudi koji su zaljubljeni, ona tako ljepa, on zgodan, gledaju se... i osjećam da se to meni neće dogoditi, da se neću zaljubiti, da neću naći nekoga kom ću značit sve u životu... da neću naći nekoga ko će meni značiti sve u životu... mislim da se neću usuditi pustiti ikoga blizu... na bilokoji način... i prijatelji koje misliš da poznaješ pokažu da su neko drugi... to je ono čeg se bojim... ne samo da gubim vjeru u svoje snove, nego i u ljubav i prijateljstvo... gubim povjerenje... gubim vjeru u vjeru... i znam da još nisam iskusila puno toga, ali već gubim vjeru... mislim da neću iskusiti svoje snove... jer moji snovi su ujedno i moji strahovi... želim svim srcem da se ostvare, ali kad dobijem priliku... jednostavno se uplašim i sakrijem... ne znam... bojim se pokazati sebe... bojim se da se ljudima neće svidjeti prava ja... i znam da sam inače bahata i bezobrazna, ali iza toga se krije samo jedna obična uplašena, bez obzira na godine još uvijek mala djevojčica koja se boji da je ljudi neće razumjeti... koja misli da je maska jedini način da se snađe u ovom ludom svijetu... velikom, okrutnom svijetu... ali mi smo rođeni za ovaj svijet, rođeni smo za ovo, što znaći da jednostavno mora biti neki način da se snađemo... ali pišem sve ovo jer znam da se vi nećete ljutiti ztkj je ovaj post predug ili predosadan ili preglup...
Just remember,
We are born for this
MeloDy
Dosađujem se... na kompu sam cijeli dan, fejs mie dosadio, neda mi se vježbat klavir, nit radit neš za školu... i kak da mi sad život bude zanimljiv?? ovo je samo dan ko i svaki drugi, dosadan, prazan... znate kak se glupo osjećam??... tako glupo, prazno, bezveze... i kaj da ja sad radim? mislim, mogla sam ić van s curama, al mie mob isključen pa me nisu mogle dobit... i tako ja čubim tu između 4 zida svog dnevnog boravka, i dosađujem se, kaj drugo?... napravila sam si twitter, visila na fejsu, gledala neke videe na youtubeu... cijeli dan na kompu.
Ja sam jedna ljena osoba... preljena da vježbam klavir, preljena da učim, preljena da pišem zadaće, preljena da mi život bude zanimljiv. živim u žurbi da s jednog mjesta dođem na drugo, ili u namjeri da se odmorim od te silne žurbe, i tu nea niš zanimljivo...
Ne znam čuvati tajnu... uvijek imam potrebu da nekom kažem... tak sam rekla i da ću napravit blog za koji nikom neću reć, i evo sad dajem linkove... mislim, ljudi meni mogu ispričat neš, ili povjerit mi se i ja ću ih razumjet, ali problem je u tom da ja ne mogu to zadržat za sebe... ne znam čuvat ni svoje tajne... ccc...
MeloDy
Jooj... dosta mie škole... već mi se smučilo... jedva čekam božić i sve što dolazi s njim... ukrašene ulice, pokloni, praznici, snijeg... sve će to brzo doć i još brže proć... što sam starija čini mi se da vrijeme brže prolazi... nekad se prisjetim vremena kad sam bila mala i sve mi se čini da mie tad bilo lakše, da je sva bilo tako bajno u usporedbi s ovim sad... ali znam da nie tako... čini mi se da tratim svoje vrijeme, da se svaki dan ustanem, odem u školu, vratim se, sjednem za komp ili buljim u telku, i tratim svoje dane... znate kako kažu "živi za trenutak" ili "živi kao da ti je svaki dan posljedni"... ali ne, moji su svi dani isti i dosadni... ali na neki način se bojim da će mi život proći pred nosom, a da nisam ni prstom mrdnula... ali ne znam kaj da radim... mislim. kako da mi život bude zanimljiviji? Nemam baš vremena za sebe i da sad još nešto dodajem i mijenjam... a opet, ne želim doživjet 80 godina, imati sjedu kosu, pijuckati čaj i štrikati ogrnuta dekicom i shvatiti da zapravo nisam imala život... da sam živjela tek tolko da živim... ma ne znam ni sama... još nezz ni kaj želim bit u životu... mislim, živim za glazbu, ali nisam sigurna da se baš može živit od toga... to bi mi bilo usput... jer, imam ja snove, ali su skoro potpuno neostvarivi... ali voljela bi da me ljudi čuju... možda se prijavim na supertalent xD... ili nee...
MeloDy
Bio je ovo još jedan uobičajen tjedan... škola, glazbena škola i sve ostale gliposti... ali evo napokon subota... 
Sad sam na kompu nakon nekog vremena... nisam mogla za komp ztkj je stara stalno bila za njim... imamo samo jedan komp koji nie u mojoj sobi, a kako je moja stara profa stalno mora pisat neke planove i programe... i tako je ona stano na kompu pa je stalno mrzovoljna i samo joj smetamo i dekoncentriramo je... nie meni bed jer ne mogu za komp, ali ne sviđa mi se baš da stara stalno ima nekog posla... naravno, obitelj joj je na prvom mjestu, ali po mom mišljenju, ona previše radi...
Opet sam dobia 2 iz geografije! Nikad mi nie išla gea... ne kužim ja predmete u kojima se nema kaj skužit... meni dobro ide matematika, hrvatski, engleski, (likovni i glazbeni ne treba spominjat, to svima ide), al ne idu mi predmeti u kojima nema nekih pravila koja se primjenjuju na sve... pvijest, gea, biologija i to... mislim, još iz povijesti mogu dobit 5, a i iz biologije, ali gea... ne mogu ja to popamtit svee...
MeloDy
Nešto si mislim u zadnje vrijeme kak bi mogla opet imat blog... stari sam zbrisala... dosadio mie... al ipak sam odlučila napravit novi i evo me sad ovdje... pa evo nešto o meni
Možete me zvat MeloDy. To sam složila od svojih inicijala (M.D.) i početka svog imena (Mel).
Živim u Zagrebu, imam stariju sestru, roditelji su mi profesori glazbenog na srednjoj školi. Idem u glazbenu školu, sviram klavir, idem na dramsku grupu. Volim slikati, crtati, skladati pjesme, slušati glazbu, itd.
Inače, slušam uglavnom pop-rock, naj boja mie plava (ali ja često mijenjam naj boju), naj pjesma mie "Beautiful" od Eminema (ne slušam samo pop-rock) i "When I look at you" od Miley Cyrus. Naj pjevačica mie Beyonce (posebno volim pjesmu "Broken hearted girl"), a i Avril. Naj grupa mie Paramore, a volim i Linkin Park, Green Day i Nickleback. Slušam još i Demi Lovato, Selenu Gomez, Miley Cyrus, Taylor Swft, Ashley Tisdale, Vanessu Hudgens, Aly&AJ, Jonas brothersRihannu, Cascadu, Lady GaGu, i da ne nabrajam dalje...
Naj film mie Twilight, a i Camp Rock nie loš. Najbolji spot mie spot za pjesmu "Disturbia" od Rihanne.
Volim parfeme, mirise, sjajila, ruževe, sjenila, olovke, maskare, lakove za nokte, šampone, gelove za tuširanje, kremice, i tako to. Moglo bi se reć da sam šminkerica, ali ne tipična šminkerica. Ne volim rozu, ne koristim puder, ne koketiram sa avkim frajerom koi naiđe,...
nisam baš odana svom stilu. Stalno imam potrebu da se mijenjam. Valjda je to moji stil.
Imam super ekipu, dobro sam se uklopila u svoju treću školu. Ne mogu reć da sam popularna, tog nema u mom razzu. Dobra sam si sa svima, a super s 5 cura iz razza. Best frendica ide u moju bivšu školu i nismo se jako dugo vidle, al svejedno smo si naj-naj.
Naj predmet neam, sve u školi mie dosadno, a i profesori nisu baš nešto, ali prolazim s 5, a mislim ić u jezičnu.
Ljudi obično kažu da sam frikuša, ali na neki dobar način.
MeloDy
