Ovaj post bi voljela posvetit svojim frendicama. Ruža, Lora, Suna, Vera.
Prvo da navedem razloge:
- jer su bile tu za mene kad mie bilo najteže
- jer su me spremno prihvatile onakvu kakva jesam
- jer me uvijek znaju oraspoložiti
- jer im je stalo do mene
- jer je meni stalo do njih
- jer ih previše volim da ih nebi spomenula
- jer su nešto najbolje što mi se dogodilo u životu
- ...

Bilo mie teško. Zapravo, bilo mie grozno. Došla sam iz škole iz koje sam sa sobom pokupila puno traumi i strahova. Došla sam u školu, potpuno novu, potpuno nepoznatu. Bila sam prestravljena. Htjela sam se pokazati u najboljem svijetlu, a to mi nie moglo poć za rukom kad sam se toliko bojala. Ali dočekali su me toliko divni ljudi, toliko suosjećajni, puni razumijevanja, toliko pametni i zreli. Dočekali su me ljudi koji su mi promijenili život. Dočekale su me moa ŽuŽi, Lora, Suna i Veky. Iako smo dosta različite sve imamo nešto zajeničko. Jedna drugu. I kad se sjetim onih teških vremena još mi se plače. Ali sve što mogu poručiti onim ljudima koji su NEKAD bili dio mog života je: IN YOUR FACE, SUCKERS! I'M HAPPY!


MeloDy

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.