evo mene na kompu nakon nekog vremena... iskreno, nie mi falio... fejs, youtube, twitter, msn... ništa. nisam gledala telku, pisala zadaće, vježbala klavir,... ništa. Čitala sam. Ja. Ja sam čitala. Ništa mi nie trebalo, ništa mi nie falilo, samo da su bar knjige trajale zauvijek... Pročitala sam new moon (mladi mjesec) i eclipse (pomrčina) u manje od tjedan dana. tri dana za jednu, tri dana za drugu knjigu. Ali tako su zanimljive te knjige, tako neobično stvarne, taj je svijet toliko ljepši od ovog... Ne mislim da nam fale vampiri... ili vukodlaci... ali u knjizi nisu prikazani onako kako ih ljudi zamišljaju... nekako mi se čini realnije... i voljela bi živjet u tom svijetu... negdje daleko od ovog ovdje... nezz točno zašto. Život mi nie tako loš, a i nie baš da bi mi u tom svijetu bilo nešto bolje, ali svejedno... možda ne znam cijeniti ono što imam... ili postajem ovisnica o sumraku, potpuno opsjednuta... al barem me ljudi kuže... neki ljudi... ne svi... nekima je to bezveze... a mene je ostavilo bez riječi... čak sam i zaplakala... nezz... neam pojma kai mie... zašto se mjenjam... mislim ja, čitanje... ili se ne mjenjam, s obzirom na to da sutra pišemo test iz lektire, a ja nisam ni posudila knjigu... jer stvarno mrzim čitat samo zato što to moram, a ne želim...
I tako se ja još nisam izvukla iz depre... dolazim u školu, na licu osmjeh broj 7, totalno namješten... ali nie mi teško zavarat ljude da sam oke... ne moram se cerit od uha do uha da im dam doznanja da sam oke... samo moram bit ista ona stara bahata cura i tu i tamo dobacit nekai nekom... al zapravo nisam oke... sjedim doma, buljim u prazno, slušam mjuzu, pišem pjesme tu i tamo pustim suzu... i naravno, čitam... nope... nisam se izvukla... nie to niš ozbiljno... al polako živcira ljude... a jednako tako i mene... i želim opet bit hepi, skakutat po hodnicima te obrazovne ustanove za koju se nadam da će se uskoro srušiti (dok niko ne bude unutra, naravno)... i želim bit odlučna, bez žaljenja... al mi nejde... niš od tog mi nejde... i tako, kad već ne mogu živjet u njoj, ne puštam knjigu iz ruku...
MeloDy

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.