![]() For we're like creatures of the wind, and wild is the wind Wild is the wind |
![]() A buđenje? Buđenje ti otkriva istinu koju ne želiš znati. Da se ne možeš nositi sa novonastalim situacijama, pa bježiš, umjesto da se suočiš, a okus u ustima ti govori da si noć provela u zagrljaju njegovom, zagrljaju koji nije tvoj. |
Sjedim u tami sobe, slušam Empty i pušim tko zna koji duvan danas i naravno, razmišljam. Razmišljam o bjegu. Bjegu od sebe, svih svojih strahova i tjeskoba, bjegu od okoline i svega što me okružuje. Samo, ne znam gdje da pođem, kako da se sakrijem od sjena koje će me proganjati ma gdje da se našla... Kilometrima daleko. Moram osloboditi sebe. Moram krenuti nekim novim stazama. Moram ispisati nove stranice. Moram stvoriti nove misli. Moram prestati lagati sebi i drugima tako da prestanem s prikrivanjem. Trebam početi osluškivati moje unutarnje «ja», a ne zanemarivati ga kao što cijelo ovo vrijeme i radim. Trebam to svoje «ja» osloboditi okova u koje sam ga sama stavljala bez obzira na cijenu. Ionako sam dugove platila. Dugovi ionako kad tad dođu na naplatu, na ovaj ili onaj način. Ma koliko mi šutjeli o tome. (Sjećate se?) Nisam dovoljno hrabra. Snaga me izdaje posljednjih dana. Ma, sve. Sama sebe. I druge. I oni mene. Jel srce izdajnik u ovoj igri ili naši snažni umovi? Pred kim da se sakrijemo kako kukavice i zašto? Ne znam ni sama. Možda ovaj dan ne donosi odgovore. Možda će sutrašnji. Ili onaj koji dolazi... U magli ga primjećujem. Ali samo u magli. Jer drugačije ne mogu. Neću. Ne smijem. Ne još. Ali hoću. Ovaj put moram. Želim. Nije mi namjera svaki put iznositi svoja psihička stanja ali tako ispadne. Htjela ja to ili ne. |
![]() Nakon udaraca koje smo zadali jedni drugima i isto ih tako i primili, opet smo se spojili. Ti si drugačiji, a i ja sam. Hoće li nas to spojiti... zauvijek... ili možda razdvojiti? Sada si shvatio istinitost one poslovice koja kaže: Kada nešto izgubiš, tek onda shvatiš koliko ti je značilo. Sada znam da se sve ovo moralo odigrati. Da shvatiš. Ti, da, ti. Jer ja još možda ne shvaćam sve novonastale situacije. Znaš zašto? Zato što sam i dalje nestalna. Ali, ostala sam kraj tebe, a prošli smo pakao. Moja leđa nosila su breme za nas oboje. Tada se nešto prelomilo, tada sam otišla. Ti to nisi mogao shvatiti. Sad shvaćaš ili možda samo tako kažeš. Ali ja te znam. Možda bolje nego ti mene. Sada tvrdiš da ne možeš bez mene ali opet, ne vidiš bol u svojim očima. Ne vidiš taj odraz u ogledalu. Ja ga vidim i osjećam. Kada uvidiš, možda odeš. U neki drugi život, a možda i smrt. |
< | kolovoz, 2004 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv