četvrtak, 29.01.2009.

Paris III - bez teksta

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

- 10:17 - Tvoje rijeýi ( 16 komentara) - Tvoj papir - #

četvrtak, 22.01.2009.

Paris - part II

Znamo da je Paris veliki modni centar, tamo započinju sezonski trendovi, što se po ljudima na ulici ne bi reklo. Dapače, uvijek imam dojam da su vani svi daleko , daleko manje opterećeni izgledom, markama i svakodnevnim outfitom nego kod nas rolleyes. Mnogi djeluju kao da im je potpuno svejedno kako izgledaju pa hodaju u odrpanoj odjeći i obući koja se kod nas jako, jako rijetko vidi.
Samo sam za vrijeme pauze za ručak kad mnogi izmile sa svojih radnih mjesta na ulicu i restorane, vidjela nešto sređenije žene. Nose se minice , crne čarape (guste i prozirne), cipele, kratki kaputi. Tek tu i tamo sam vidjelu neku ženu u čizmama iako je zapravo temperatura stalno bila više zimska nego proljetna, do 5 C. Jako vole nositi i štofaste hlače, vestice i dosta nakita.

Svugdje su velika sniženja ali nismo baš puno šopingirali, jer nam to nije ni bio cilj. Prvi put da sam tamo ,a da nisam kupila cipele rolleyes, jer su me se od sve ponude svidjele samo jedne ali su i na sniženju bile preskupe.
Kupila sam kratki, strukirani , roza sako, jedan šal, nešto malo preparativne kozmetike i knjige. Obožavam pariške knjižare (prokrstarila sam ih desetak), a mi smo odmah kraj hotela imali jednu veliku koja je imala ogromna sniženja i bila bih svašta kupila samo da sam mogla toliko nositi (u koferu doma), pa sam uzela samo zgodnu knjižicu o provansalskim travama sa receptima naravno + jednu kuharicu čokoladnih slastica koju još nisam pomno proučila pa ni recepti još nisu isprobani i jedna knjigu o mundanoj astrologiji.
I slikovnicu za Vitu. Njemu smo zapravo najviše nakupovali, nešto malo slatkiša samo zbog zgodnih pakiranja, maketu Tour Eiffela koju sam ja morala složiti jer mužić nije imao živaca, da on ima predebele prste, ma da. Nemam ni ja baš afiniteta za pipkave stvari ali netko mora, eh. I najvažniji poklon – TGV. Vlakovi su mu najdraže igračke al smo ga jedva našli, u Galeries Lafayette na odjelu igračaka koji je prekrasan. Ima jako , jako puno drvenih igračaka, cijeli odjel i puno drugih edukativnih igračaka. Zapravo je izbor potpuno drugačiji nego kod nas i u usporedbi s tim je Turbo Limač obično sranje namcor.
Na blagajni je bio popriličan red jer svakog kupca pitaju da li treba zamotati kao poklon al' nitko nije cupkao i grintao, jer to je tamo tako, svi prilično ležerni i usporeni zijev, u dućanu, na pošti, itd. Al' nas je dostava razglednica iznenadila brzinom, neke su stigle u Zagreb drugi dan nakon slanja nono?! Tak da je i Viti razglednica došla prije nego što smo se mi vratili.
Mužić si je kupio samo kuharske uniforme, a kupili smo i dosta sitnica za kuću, te nešto suvenira ako se sirevi mogu tako nazvati. No i meni je draže dobiti jestivi suvenir njami
.
U jelu , a bogme i vinima smo baš uživali njami finoparty. Hranili smo se na svakakvim mjestima, od zalogajnice kraj hotela koja je stalno imala veliki promet iako je bilo još 5-6 restorana oko nje, pa smo bili sigurno da ništa nije od prekjučer npr . do prestižne kavane Cafe de la paix gdje sam jela valjda najskuplji kolač u životu ali i jedan od najfinijih (tijesto od bjelanjka, na to krema od limuna, pa krema od vaniljije, pa pjenica od lješnjaka i jedan prženi, ušećereni lješnjak). Sve što smo tamo probali je bilo mmm, od ambijenta, usluge, hrane, kolača, čak je i kava bila OK . što je u Francuskoj rijetkost, barem za moj ukus.
Nije da se nismo turistički i nasanjakali, jesmo, prvu večer, kao da smo prvi put jadni u Parizu, pa gladni i umorni završili u nekom restoranu na St.Germainu gdje smo debelo preplatili to što smo naručili. blabla
Ali svugdje se dobro jede. Nama se najviše svidjelo na Maraisu gdje stvarno ima bezbroj restorana svih mogućih kuhinja.
No ono što je bila glavna meka za pasti oči , a jednom smo i tamo ručali je gastronomski odjel u Galeries LaFayette. Cijeli kat posvećen hrani i vinima. Napravljeno kao veliko samoposluživanje u sklopu kojeg ima kao malih restorana sve različite tematike ; morska hrana, grčka kuhinja, pršuti i sirevi, istočnjačka kuhina i jos gomila, gomila toga, sve tako prekrasno izgleda da smo pasli oči svaki dan, a i pomazili nepce.
Na odjelu s voćem nema čega nema iako naravno ne bih kupila ni jagode ni trešnje ni marelice ni kupine u ovo doba godine jer se trudim jesti sezonsko voće i povrće ali volim kada postoji izbor.
Odjel sa začinima i čajevima kao na pravoj tržnici, sve otvoreno, pa važu i pakiraju u male vrećice koliko tko želi.
O slasticama ne znam što se može reći osim superlativa, izbor je takav da izabereš svaki dan jedan ne znam koliko bi dana tj mjeseci trebalo da probaš sve.
A tek sirevi…baš sam pogledala jednu marku koje ima i u našim dućanima, kod nas je nema ispod 40 kn, a tamo taj isti sir košta maksimalno 2,5 EURA !
Dakle više nego duplo jeftinije i to u maloprodaji, a uvoznik ga kupi po veleprodajnoj cijeni, a ni transport ni carina ne koštaju ni približno toliko da bi takva cijena bila opravdana.
Pamtimo i vina, pamtimo…mene male količine (čaša) obore, osobito ako ga popijem tijekom dana, navečer je već bilo bolje smijehcerek.

Cvijeće je za naše pojmove strašno skupo ali ljudi ga kupuju.
Kozmetika istih cijena kao u Zagrebu ali parfemi sasvim sigurno nisu iste kvalitete. Ne sjećam se kad sam kod nas zadnje kupila parfem koji bi mi se dugo držao na koži, a tamo na aerodromu jednom špricnula na ruku Guerlenov L'Instance koji je mirisao čak i pola 11 navečer nakon tuširanja.

Bili smo i u kinu. Taman je počeo igrati novi Belmondov film ; nije da mi je to neki omiljen glumac ali je tipičan francuski, sad već strašno star i bogme ružan, to je uvijek i bio. zubo
„Un homme et son chien“ (Čovjek i njegov pas), drama o starosti, tužan film sa recimo sretnim završetkom.
A gledali smo ga u kino dvorani veličine našeg nekadanjeg „Jadrana“ ili „Griča“, mala dvorana, mekani, udobni plišani crveni stolci, sjedala bez numeriranja, malo platno, ništa ne trešti, divota. Iako nije da ne volim nova kina ali malo fale te male dvorane bez specijalnih efekata. A i kasijer na izlazu ljubazno poželi ugodan ostatak večeri.

Vratili smo se sa kubanskom rukomentnom reprezentacijom i bogme da njih nije bilo , tko zna kuda bi sletjeli, jer kad smo ušli u avion nam je rečeno da je u Zagrebu jaaaako loše vrijeme (samo magla, kaj, to je normalno za iskusne pilote belj) i da ako nećemo moći sletjeti tamo , budemo u Trstu ! Srećom smo mislim da ponajviše zahvaljujući rukometašima ipak sletjeli na Pleso thumbup






- 10:40 - Tvoje rijeýi ( 14 komentara) - Tvoj papir - #

utorak, 20.01.2009.

Paris - part 1

Čaroban u svako godišnje doba, pa i siječnju. Imali smo odlično vrijeme, par kapi kiše uhvatilo nas je samo jedan dan, a svo ostalo vrijeme bilo je suho, u dva navrata čak i prekrasno sunčano, temperature stalno iznad nule, jednu sam večer izašla u cipelama i nije mi bilo hladno.
Prednost siječnja u Parizu je 70% manje turista nego inače yes(ja sam bila jednom za Uskrs i 2x potkraj lipnja), što znači da nema onih groznih gužvi,a ni dugačkih repova za ulazak u muzeje.
Cijene hotela su i do 50% snižene thumbup, a mjesta se nađe u svima. Mi smo bili smješteni u 5 arondismanu ali sa tako razvijenom mrežom metroa jer gotovo pa svejedno gdje se spava, jer se svugdje dođe brzo, maksimum 20 minuta ali to stvarno s jednog kraja grada na drugi. Samo treba dobra kondicija. Dok smo mi soptali po silnim štengama , parižani se po njima veru ko vjeverice, hop-hop-hop i već su na vrhu , zato i jesu tak mršavi, puno hodaju . yes

Obišli smo sva nama draga mjesta, neka i u nekoliko navrata smijeh
Champs-Elysees odmah prvu večer , skoro pa čim smo sletjeli i raspakirali se
Sacre Couer, najviše volim pogled na Paris sa tog mjesta
Montmarte gdje nam se prilijepio neki slikar iz ex-yu, uvijek se nađe neki tja, al na kraju smo ipak uspjeli popiti popiti zadnji gutjaj kave u miru
Tour Eiffel , mužić me uvijek ismijava ali dok ne prođem ispod njega kao da nisam ni bila u Parizu
Places des Vosges, krasan mali park na Maraisu ( jako zgodan kvart, miran i živopisan istovremeno)
Romantična večernja šetnja od Hotel de Ville (gradska vječnicaI preko Sene do Notre Dama, pa opet kraj Sene
Saint Germain, Saint Michel, latinska četvrt, Place de la Bastille, Place de la Concorde – mužu najljepši trg (?!) a meni nikad nije sjeo, uvijek ga vidim samo kao veliki kružni tok, a onda mi on počne objašnjavati neke povijesne činjenice koje meni ne znače previše.
Opera, La Madeline
I još puno toga. Hodali smo i hodali i hodali po cijele dane ,a najčešće se moglo čuti „kak mene bole noge !“ naughty

Ima jako puno policije po gradu, a bogme i vojske u punoj spremi (sa šmajserima), ne sjećam se da sam ih ikada toliko vidjela. Al bogme je grad miran, nema izgreda ni nereda, štrajkova i prosvjeda ima, mi smo vidjeli samo jedan, ne znam tko protiv koga.
Al su svi u uniformi jako ljubazni, što god ih pitate oni će vam pomoći, čak nam je jedan policajac sam prišao kad je vidio da se vrtimo sa kartom u ruci.

Kultura i umjetnost nam je ovaj put bila u prvom planu. Prošli put je mužić uspješno izbjegao sve muzeje i izložbe, a ovaj put smo bili u nekoliko :
Louvru - ja po treći put, on tek drugi iako je u Parizu bio sigurno duplo više od mene
D'Orsayu – definitivno najljepšem muzeju, vjerojatno zato što su nam i jednom i drugom impresionisti najdraži
„Picasso i majstori“, krasna izložba u Grand Palaisu, bili smo vjerojatno zadnji koje su pustili taj dan, jer smo došli u 9 navečer, a izložba je otvorena do 10, pa su nas svi od onog koji pregledava torbe, do svih kraj kojih smo prošli upozoravali da se moramo požuriti jer imamo samo 45 minuta za razgledavanje. Nama je to bilo dovoljno , a najviše me impresionirala Goyina „Gola Maya“ jer je nikad nisam vidjela uživo.
Musee Carnaval na Maraisu, krasna palača sa prekrasnim vrtovima je povijesni muzej Pariza u koji je ulaz – besplatan, no samo stalni postav, izložba koju smo pogledali „Victor Hugo – Paris iz doba Jadnika“ nije naravno besplatan. Izložba je prepuna slika i grafika Pariza tog doba.
Samo sam u Rodenov muzej išla sama, jer je mužić bio već 3x pa mu se nije dalo, a ja samo jednom, a šteta mi je to propustiti kad sam već tamo. Cijelo to zdanje mi je krasno, ne samo izlošci, no na žalost su u vrtovima bili radovi pa se nije moglo prošetati.
Uz prekrasne skulpture je najljepši dio bila grupa djece vrtičke dobi (5-6 godina, to je kod njih već škola čini mi se) koja su pomno pratila što im učiteljica govori i zdušno odgovarala na njena pitanja. Tako se uči umjetnost, ljepota, povijest, ma sve.

Za uspomenu si uvijek sačuvam ulaznice, no ovaj put sam ostala bez svih. Uredno sam ih slagala na stolu u hotelskoj sobi,a onda ih je mužić bacio kad smo se pakirali. Što sam shvatila tek u Zagrebu kad smo se raspakirali. blabla

U slijedećem postu : gastronomija, moda, šoping i ostale tričarije





- 14:50 - Tvoje rijeýi ( 9 komentara) - Tvoj papir - #

četvrtak, 08.01.2009.

pušenje, svekrva, Champs-Elysees

Nije novogodišnja odluka , o tome se već neko vrijeme priča ali krenulo je ovih dana. Mužić je prepolovio pušenje :thumbup yes- sa nicoretama (žvakaće gume). Za sada još nema volje za potpuni prestanak ali već je i ovo super. On jednostavno voli pušiti,a bogme je i iz familije strastvenih pušača. Bio je već jednom davno prestao skroz ali se jako udebljao, kaže, ja ga nisam ni poznavala u tom periodu.
Naravno, moj tata je komentirao da bi bilo najbolje potpuno prestati, al on je takav, nikad ništa nije dovoljno dobro, uvijek je neki ALI nut A ja pak mislim da svaki pozitivan pomak treba pohvaliti, to čovjeku daje podstrek za nastavak.

Kad smo kod dragih roditelja, jučer nas je svekrva frapirala. Znam da je od nje svašta za očekivati al ovak nekaj. nono
Prije nekoliko dana joj je mužić najavio da će dovesti Vitu , jer on mora zubaru i kod doktora. Sve to je potrajalo, jer je popravljao 2 zuba , ai kod doktorice čekao više od 2 sata. Dakle došao je po njega oko pola 2 i nazvao me iz auta „Champs, jel ti vjeruješ da ona njemu nije ništa skuhala ! On je gladan ! „ nonoheadbang
Kao, ispekla je jaja , a Vito to nije htio jesti. To nije ručak, a on čak nije ni zahtjevan, juha , lešo meso, pire krumpir, kuhana mrkva, to uvijek prođe. Mogla je skuhati juhu dan ranije. Nemati potrebu nahraniti dijete , meni je to fascinantno. burninmad
Al zato plesati cijelu noć na dočeku može i doći doma u 9 ujutro s istog. Lijena, samoživa baba.
Hm, sad sam se sjetila, nije nam vratila nekoliko zdjelica koje je odnijela (pune hrane naravno) nakon Božićnog ručka. Možda ih još nije stigla oprati zubo.

Nda, a sad na lijepše teme. Ako nas ne zariba retro Merkur, snijeg i magla, u nedjelju popodne ćemo šetati po Champs-Elyseeju cerek
Avionske karte kupljene, hotel u 5 arondismanu rezerviran i eto nas na proslavi rođendana u Parizu. Moj je dan ranije pa će se ipak proslaviti u Zagrebu, al mužić će svoj dočekati o Parizu. Okrugli. Vjerojatno ne želi ni razmišljati o brojci nut. I meni je moja too much, nikak se ne osjećam tako, u glavi sam zastala valjda na 35-36, eh.

- 12:37 - Tvoje rijeýi ( 16 komentara) - Tvoj papir - #

subota, 03.01.2009.

snježne radosti

Razvesilo me snijeg koji nas je dočekao prvog ovogodišnjeg jutra. A tek Vituuuuu. Nije bio toliko ushiićen pogledom kroz prozor, koliko dugo šetnjom po snijegu.
Danas smo čak 2 puta morali ići van, prijepodne u nabavku, a na povratku doma ostli na igralištu ispred kuće. Bilo je dosta dječice iz susjednih zgrada, troje na sanjkama. A naše su sanjke kod bake i dede (to su još moje) pa smo nazvali tatu na posao da na povratku doma kupi sanjke.
Od iščekivanja je propustio popodnevno spavanje sretan Pa ih je vozio po kući (tamo gdje zbog podova smije), pa mu je tata rekao da kad se naspava idu njih dvojica van al nije prošlo, ma kakvo spavanje. Morali smo se ponovo spremiti van, na vožnju sanjkama. Malo ih je vukao sam, to mu je strašno zabavno, malo sam ga ja vozala u krug po igralištu, nije čak ni teško, odlična vježba poslje ručka smijeh
Sutra (tj danas) planiramo na izletić negdje izvan grada, gdje možda ima i više snijega na kolektivno sanjkanje.
Mužiću Dalmatincu vadim mast "Vito je oduševljen snijegom, čini mi se više nego morem"....yes:...Alpski tip, na mamu kaže oncerek

Novu sam dočekala u mucastom, mekanom rozom ogrtaču, rozim papučama i sa nekoliko kapi Gucci by Gucci parfema koji je ostao od prethodne kombinacije koju sam imala na sebi, a bila je malo manje kućna . zujoNo u 10 navečer sam zaključila da je puno udobnije zavaliti se u nečem što nigdje ne steže. Kako nismo noćni jedaći tako je meni bio vrlo , vrlo lagan,a u ponoć smo nazdravili žesticom umjesto šampanjcem.
Malo smo kroz prozor gledali vatromet, a onda polako kapali u kevet. Vito u pola 1, ja oko 2, mužić oko 3.

Novogodišnji ručak je spremao mužić što je objavio svima sa kojima je razgovorao na telefon "danas tata kuha ručak", kao da je to u našoj kući čudno belj
Radio je jedan korčulanski recept i usred kuhanja ustanovio da nema klinčića, pa išao posuditi kod susjede. "Dobar" početak nema šta zubo Poslje je još grintao "nemamo ni muškatnog oraščića (naravno da imamo), glavno da imamo curry" :rofl
2 tjedna se spremao za taj recept, pa sam očekivala da je pregledao začine doma i nadupunio sa onim što fali. No da, naravno da je na kraju sve bilo fino, fino, a dotukla nas je vruća štrudla od sira i jabuka .
Tko bi dočekao da se ohladi...njami

- 01:15 - Tvoje rijeýi ( 10 komentara) - Tvoj papir - #