Champs-Elysees

Nije novogodišnja odluka , o tome se već neko vrijeme priča ali krenulo je ovih dana. Mužić je prepolovio pušenje :thumbup - sa nicoretama (žvakaće gume). Za sada još nema volje za potpuni prestanak ali već je i ovo super. On jednostavno voli pušiti,a bogme je i iz familije strastvenih pušača. Bio je već jednom davno prestao skroz ali se jako udebljao, kaže, ja ga nisam ni poznavala u tom periodu.
Naravno, moj tata je komentirao da bi bilo najbolje potpuno prestati, al on je takav, nikad ništa nije dovoljno dobro, uvijek je neki ALI A ja pak mislim da svaki pozitivan pomak treba pohvaliti, to čovjeku daje podstrek za nastavak.

Kad smo kod dragih roditelja, jučer nas je svekrva frapirala. Znam da je od nje svašta za očekivati al ovak nekaj.
Prije nekoliko dana joj je mužić najavio da će dovesti Vitu , jer on mora zubaru i kod doktora. Sve to je potrajalo, jer je popravljao 2 zuba , ai kod doktorice čekao više od 2 sata. Dakle došao je po njega oko pola 2 i nazvao me iz auta „Champs, jel ti vjeruješ da ona njemu nije ništa skuhala ! On je gladan ! „
Kao, ispekla je jaja , a Vito to nije htio jesti. To nije ručak, a on čak nije ni zahtjevan, juha , lešo meso, pire krumpir, kuhana mrkva, to uvijek prođe. Mogla je skuhati juhu dan ranije. Nemati potrebu nahraniti dijete , meni je to fascinantno.
Al zato plesati cijelu noć na dočeku može i doći doma u 9 ujutro s istog. Lijena, samoživa baba.
Hm, sad sam se sjetila, nije nam vratila nekoliko zdjelica koje je odnijela (pune hrane naravno) nakon Božićnog ručka. Možda ih još nije stigla oprati .

Nda, a sad na lijepše teme. Ako nas ne zariba retro Merkur, snijeg i magla, u nedjelju popodne ćemo šetati po Champs-Elyseeju
Avionske karte kupljene, hotel u 5 arondismanu rezerviran i eto nas na proslavi rođendana u Parizu. Moj je dan ranije pa će se ipak proslaviti u Zagrebu, al mužić će svoj dočekati o Parizu. Okrugli. Vjerojatno ne želi ni razmišljati o brojci . I meni je moja too much, nikak se ne osjećam tako, u glavi sam zastala valjda na 35-36, eh.