Champs-Elysees

Nisam se stigla javljati, pisati, čestitati, uzvrćati na dobre želje....jer vremena za komp je bilo malo, malo, malo,a i raspoloženje svakakvo samo ne ushićeno. Završila sam na bolovanju, Vito je zaradio upalu uha, ne jaku ali dovoljno da moramo biti na antibioticima.
Sa posla su me prva dva dana zvali jedno sto puta, odradila sam neke stvari od kuće, između ostalog i razgovore sa inozemstvom ; ma napravila se panika totalno bez veze, zbog neorganiziranosti, neupućenosti, svrdlanja tamo gdje ne treba itd.

Kako velikih planova za Božić i onako nismo imali, samo je svekrva bila na ručku, tako su sve pripreme tekle glatko, hmmm recimo. Od kolača se pekla samo Sacher torta, pretpostavljala sam (naifka ) da će svekrva napraviti barem jednu vrstu sitnih kolačića.
Ništa od toga, bilo je "nisam stigla, znaaaaš, stavila sam prati zavjesu (na Badnjak ?????) pa mi išla pjena van iz mašine pa sam to moralal skupljati po kupani" No da, ništa čudno od nje a ni mene nije previše diralo kaj nemamo ništa (slatkog) osim torte.Tak smo se dogovorili, radije ispećem za 2 dana nešto friško.
Općenito smo nastojali izbjeći gomilanje hrane, pa onda jedenje podgrijanog ili odstajalog u frižideru. I tak smo lijepo svaki dan imali friško skuhani ručak, ne padamo u nesvjest kad stanemo na vagu, jer je zapravo teška hrana bila samo na Božić.
Za Badnjak je mužić skuhao već tradicionalno izvrstan bakalar kojeg ja prije njega (u mom životu i kuhinji ) uopće nisam voljelal jesti, jer sam uvijek probala neke pofarbane juhice, sa puno krumpira , malo bakalara i ulja u tragovima.
A i on kaže da je za svaku ribu najvažnije dobro maslinovo ulje, jer ako toga nema, to nije to.
Badnja većer je bila čudnovata, najprije smo se nas dvoje posvadili oko kuhanja juhe za ručak, ja sam je svakako htjela skuhati,a on rekao da što će nam još i juha kraj sve hrane. Pa sam mu pokušalal objasniti da nije stvar u juhi kao takvoj,nego u tome da će njegova mama sigurno frktati nosom,a ja ispasti loša domaćica.
Naravno da je prva stvar bila "neeema juhe, pa kak nema juhe ?"
"Nije ju Vaš sin dao kuhati" al nije puno rogoborila jer se i onak skoro pa sama pozvala na ručak (da mi je dočekati da jednom ona nas pozove...ono, mi radimo, ona je u mirovini, ima vremena napretek...).
Sa ostatkom je menija bila više nego zadovoljna, a kad sam joj rekla da uzme šlaga uz tortu "ma ne bi, to je tak puno kalorija"
Ma da, kao da te žlica ili dvije šlaga može spasiti od torte u kojoj je 40 dkg čokolade
Vito je bio tako ushićen sa borom (u njegovoj je sobi, umjetni, uvijek imamo
samo taj, ne da nam se gnjaviti sa otpalim iglicama) da je više od dva sata nakon što smo ga okitili nezaustavljivo pričao. Jedva je uspio zaspati, a ujutro se jaaako razveselio poklonu, dobio je pravi (mali) tramvaj, crveni bečki, ne plavi zagrebački jer takovg nema za kupiti. Al dobar je i taj.


Baka mu je uz poklon dala i 200 kn, a on joj je rekao "to nije dar".
Inače, svekrva nam je glavna tema razgovora . bezočno se nastojala uvaliti na spavanje i ostanak do drugog dana. I još se uvrijedila kad sam joj rekla da mi drugi dan idemo vlakom kod mojih (da se Vito provoza dužu turu).
na taj ostanak na konaku sam ja zatiltala,a mužić na to kako mu je otela zadnju porciju bakalara. Spakirala smo joj tri vrećice svega i svaćega, a ona je na sve to rekla "daj mi malo bakalara"....

U subotu sam s Vitom otišla do grada i padala u nesvjest od redova ispred bankomata, lutrije, a najviše u Dinersu gdje je bila repina od barem 30 ljudi, kao da ništa nije radilo 2 tjedna , a ne 2 dana.
Eto i za platiti račun kartičarskoj kući treba stajati u redu dobrih pola sata. Nisam toliko, jer su me pustili prije reda , da djete ne postane nervozno...
A ovih je dana i onak cviljugav i nekooperativan. Danas za kaznu nismo otišli u šetnju. Ja se spremila, idem spremati njega, a on se opet obuće u piđamu. A kak smo jučer imali predstavu prije izlaska, nikako staviti šal, pa mu nikako objasniti zašto se mora, danas sam jednostavno rekla "za kaznu sad ne idemo van, skinula se i išla raditi slance.
Tata je bio na poslu inaće je malo poslušniji kad smo oboje doma.

UPDATE

Ma nije svekrva uopće tak loša kak se čini , samo je prilično samoživa, neorganizirana i voli sprovoditi svoju volju al to kod nas ne prolazi,
Oooo, svi oni (roditleji) vole sprovoditi svoju volju, samo što sa svoje vrlo jednostavno postavim na pravo mjesto i manje me uzrujavaju jer su moji .
Npr. sinoć je došao deda (moj tata) da pričuva iduća dva dana Vitu i već nakon 15 minuta "kod vas gore sva svjetla, vi ništa ne štedite" . A ja alergična na mrakaču po kući. Ne vidim u mraku i uostalom to su naši računi koje plaćamo sami.

Dijete je ipak otišlo u šetnju, a i ne kuži kaj znaći riječ kazna, očito. Jer je prije ručka govorio "sad za kaznu idemo van", a ja "ne, za kaznu nismo išli van, jer se nisi htio spremiti".
No tatica ga je odveo ne samo u šetnju nego i vožnju vlakićem. A morao je prošetati i sebe i punu zdjelu slanaca koje je pojeo
Nakon popodnevne dremke "meni nekak nije dobro"
"pa naravno kad si pojeo 3/4 zdjele slanaca"
"Misliš ? Kaj nisi polovicu sakrila od mene, znaš da tome ne mogu odoljeti"
Onda mu je još i punac navačer rekao da se zdebljao
U subotu je kupio trenirku. Danas vidim nosi je sa sobom u vrećici. Ide promijeniti. Pa ga pitam koji je broj uzeo
"pa čuj, gornji L, probao sam u dućanu al sad mi se čini da me steže u rukama, a i hlaće su mi nekak knap"
"Pomiri se s tim da si XL, kao da ja ne bi htjela nositi 2 broja manju odjeću nego što nosim"