|
Čaroban u svako godišnje doba, pa i siječnju. Imali smo odlično vrijeme, par kapi kiše uhvatilo nas je samo jedan dan, a svo ostalo vrijeme bilo je suho, u dva navrata čak i prekrasno sunčano, temperature stalno iznad nule, jednu sam večer izašla u cipelama i nije mi bilo hladno.
Prednost siječnja u Parizu je 70% manje turista nego inače  (ja sam bila jednom za Uskrs i 2x potkraj lipnja), što znači da nema onih groznih gužvi,a ni dugačkih repova za ulazak u muzeje.
Cijene hotela su i do 50% snižene  , a mjesta se nađe u svima. Mi smo bili smješteni u 5 arondismanu ali sa tako razvijenom mrežom metroa jer gotovo pa svejedno gdje se spava, jer se svugdje dođe brzo, maksimum 20 minuta ali to stvarno s jednog kraja grada na drugi. Samo treba dobra kondicija. Dok smo mi soptali po silnim štengama , parižani se po njima veru ko vjeverice, hop-hop-hop i već su na vrhu , zato i jesu tak mršavi, puno hodaju .
Obišli smo sva nama draga mjesta, neka i u nekoliko navrata 
Champs-Elysees odmah prvu večer , skoro pa čim smo sletjeli i raspakirali se
Sacre Couer, najviše volim pogled na Paris sa tog mjesta
Montmarte gdje nam se prilijepio neki slikar iz ex-yu, uvijek se nađe neki tja, al na kraju smo ipak uspjeli popiti popiti zadnji gutjaj kave u miru
Tour Eiffel , mužić me uvijek ismijava ali dok ne prođem ispod njega kao da nisam ni bila u Parizu
Places des Vosges, krasan mali park na Maraisu ( jako zgodan kvart, miran i živopisan istovremeno)
Romantična večernja šetnja od Hotel de Ville (gradska vječnicaI preko Sene do Notre Dama, pa opet kraj Sene
Saint Germain, Saint Michel, latinska četvrt, Place de la Bastille, Place de la Concorde – mužu najljepši trg (?!) a meni nikad nije sjeo, uvijek ga vidim samo kao veliki kružni tok, a onda mi on počne objašnjavati neke povijesne činjenice koje meni ne znače previše.
Opera, La Madeline
I još puno toga. Hodali smo i hodali i hodali po cijele dane ,a najčešće se moglo čuti „kak mene bole noge !“ 
Ima jako puno policije po gradu, a bogme i vojske u punoj spremi (sa šmajserima), ne sjećam se da sam ih ikada toliko vidjela. Al bogme je grad miran, nema izgreda ni nereda, štrajkova i prosvjeda ima, mi smo vidjeli samo jedan, ne znam tko protiv koga.
Al su svi u uniformi jako ljubazni, što god ih pitate oni će vam pomoći, čak nam je jedan policajac sam prišao kad je vidio da se vrtimo sa kartom u ruci.
Kultura i umjetnost nam je ovaj put bila u prvom planu. Prošli put je mužić uspješno izbjegao sve muzeje i izložbe, a ovaj put smo bili u nekoliko :
Louvru - ja po treći put, on tek drugi iako je u Parizu bio sigurno duplo više od mene
D'Orsayu – definitivno najljepšem muzeju, vjerojatno zato što su nam i jednom i drugom impresionisti najdraži
„Picasso i majstori“, krasna izložba u Grand Palaisu, bili smo vjerojatno zadnji koje su pustili taj dan, jer smo došli u 9 navečer, a izložba je otvorena do 10, pa su nas svi od onog koji pregledava torbe, do svih kraj kojih smo prošli upozoravali da se moramo požuriti jer imamo samo 45 minuta za razgledavanje. Nama je to bilo dovoljno , a najviše me impresionirala Goyina „Gola Maya“ jer je nikad nisam vidjela uživo.
Musee Carnaval na Maraisu, krasna palača sa prekrasnim vrtovima je povijesni muzej Pariza u koji je ulaz – besplatan, no samo stalni postav, izložba koju smo pogledali „Victor Hugo – Paris iz doba Jadnika“ nije naravno besplatan. Izložba je prepuna slika i grafika Pariza tog doba.
Samo sam u Rodenov muzej išla sama, jer je mužić bio već 3x pa mu se nije dalo, a ja samo jednom, a šteta mi je to propustiti kad sam već tamo. Cijelo to zdanje mi je krasno, ne samo izlošci, no na žalost su u vrtovima bili radovi pa se nije moglo prošetati.
Uz prekrasne skulpture je najljepši dio bila grupa djece vrtičke dobi (5-6 godina, to je kod njih već škola čini mi se) koja su pomno pratila što im učiteljica govori i zdušno odgovarala na njena pitanja. Tako se uči umjetnost, ljepota, povijest, ma sve.
Za uspomenu si uvijek sačuvam ulaznice, no ovaj put sam ostala bez svih. Uredno sam ih slagala na stolu u hotelskoj sobi,a onda ih je mužić bacio kad smo se pakirali. Što sam shvatila tek u Zagrebu kad smo se raspakirali. 
U slijedećem postu : gastronomija, moda, šoping i ostale tričarije
|