CHABLIS

U torbicu sam ubacila još samo spray za samoobranu i bila spremna za izlazak iz kuće. Navečer kad se vraćam s tečaja kineskog u mom kvartu tako je tamno da opasnost vreba sa svake strane. Često u novinama čitam «mladić silovao djevojku na nasipu», a ja često hodam baš nasipom. Katkada se pitam rodi li se čovjek tako poremećen, ili se u njegovoj glavi nešto poremeti radi promjena u stratosferi, radi nemogućnosti da se socijalno dokaže u svojoj punini, radi…
Ušla sam u tramvaj i stajala pored srednjih vrata, držeći se za naslon stolca na kojem je sjedila tamnokosa djevojka. Na sljedećoj stanici ušao je ljepuškasti mladić i pitao «imate dvije kune, za hranu», ja se još nisam snašla, nisam još rekla ni da ni ne, mladić se sagnuo i nježno poljubio mene, a ne mladu tamnokosu djevojku, u golu podlakticu bulazneći kako mu je spavaćica ispala iz hlača i kako takvih spavaćica ima u izobilju na tržnici. Ništa mu nije ispalo iz hlača i bio je simpatičan i drag, razgovorljiv sam sa sobom i s ostalim putnicima, ali gdje je garancija da će se takvi dobrohotni luđaci šetati nasipom dok se ja budem vraćala kući. Jer neki uopće ne pitaju za godine, ne gledaju kako koja izgleda, ovaj svijet je zaista otišao k vragu. Moja je mama dvije godine mlađa od tate i dvadeset centimetra niža od njega. Moja je susjeda šest godina starija i čak trideset i dva centimetra viša od svog muža. Sve je više takvih čudnih kombinacija pa onda nije ni čudo da na nasipu luđaci zaskaču i stare i mlade, kriteriji su im ispod svih kriterija, kako bi to rekla moja prijateljica koju je jedan zamalo zaskočio dok je dolazila k meni, ali nepoznat je razlog zašto se predomislio.
U grupi na tečaju nas je samo osmero. Nije razlog novac, težak je to jezik. Naš čovjek daje novac uvijek kad zna da će dobro uložiti, a posebno ako se ne treba kasnije puno truditi. S kineskim je stvar drugačija. To je nešto neopisivo i neizrecivo. Ne znaš napisat što želiš iako su mnogi od nas i visoke škole završili, a ne znaš ni izreći što bi htio. Naša je nastavnica prava Kineskinja. Kad ne bi imala ruke kojim nam objašnjava pojmove nitko je ne bi ništa razumio. Niskog je rasta poput svih izvornih Kineza, stalno je nasmiješena, kao da ima neki grč u licu koji ne prolazi čak ni onda kada je boli glava. Simpatična je, ali to nije dostatno za razumijevanje. Već neko vrijeme nas osmero dolazi na tečaj, ali nismo odmakli daleko od početka. Čini se da jedino ja berem brigu, ostali se dobro zabavljaju, šestero je muškaraca pa nije ni čudo. U mome kvartu odnedavno stanuju i rade Kinezi.
Kući sam se vraćala uobičajenim putem. Izbjegavam grmlje i visoku travu. Spray za samoobranu držim u džepu hlača stišćući ga vlažnim prstima nemirne šake.
Dolazim do kuće neokaljane časti, ali nailazim na gomilu ljudi kako stoji ispred stupa javne rasvjete i gleda u uličnu svjetiljku. Glavom mi prolaze prilično crne i lude misli, netko se ili objesio, ili ga je neki drugi vrag odnio. Približavam se ne odveć lakim korakom i imam što za vidjeti. Kao žrtva potjere trbušastih Kineza moja je mačka završila na vrhu stupa. I sada ne može sići. Kinezi su se razbježali jer ih je ugledao muž moje visoke susjede. Samo su ostavili košaru u koju su htjeli strpati mačku, da im ne smeta pri bijegu. Ona je stajala na vrhu i molećivo i jadno mijaukala. Morali smo pozvati vatrogasce. Obavijestiti policiju koja je naredila iskapčanje struje. Moja je ulica ostala u mraku. Ja sam i dalje stiskala spray za samoobranu u džepu. Nikad ne znate kakav luđak može biti pored vas. Došli su vatrogasci i podigli ljestve. Proizveli su buku od koje bi se i gluhi stresli. Tako se od straha i moja mačka sama sjurila niz banderu. Nestala je u dubokoj travi. Vatrogasci su se vratili neobavljena posla.
Kažem vam, onaj iz tramvaja koji me poljubio u golu podlakticu, još je mila majka prema tome kakvih sve ima.
A jeste li znali da Kinezi jedu mačke?