Cerovac komentira

< studeni, 2011 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        

Prosinac 2014 (1)
Siječanj 2014 (1)
Listopad 2013 (1)
Rujan 2013 (1)
Kolovoz 2013 (1)
Lipanj 2013 (2)
Svibanj 2013 (1)
Studeni 2012 (1)
Rujan 2012 (4)
Kolovoz 2012 (1)
Srpanj 2012 (1)
Svibanj 2012 (2)
Travanj 2012 (1)
Veljača 2012 (1)
Prosinac 2011 (2)
Studeni 2011 (4)
Listopad 2011 (1)
Rujan 2011 (5)
Kolovoz 2011 (3)
Srpanj 2011 (1)
Lipanj 2011 (6)
Svibanj 2011 (10)
Travanj 2011 (7)
Ožujak 2011 (2)
Veljača 2011 (1)
Siječanj 2011 (3)
Prosinac 2010 (6)
Studeni 2010 (7)
Listopad 2010 (2)
Kolovoz 2010 (1)
Srpanj 2010 (6)
Lipanj 2010 (4)
Travanj 2010 (2)
Ožujak 2010 (9)
Siječanj 2010 (3)
Studeni 2009 (1)
Lipanj 2009 (1)
Travanj 2009 (2)
Ožujak 2009 (1)
Siječanj 2009 (4)
Prosinac 2008 (12)
Studeni 2008 (6)
Listopad 2008 (16)
Rujan 2008 (10)
Kolovoz 2008 (6)
Srpanj 2008 (1)
Lipanj 2008 (13)
Svibanj 2008 (31)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
dirigent, politolog, novinar, politički emigrant i ratnik nastoji misliti svojom glavom(ali mu to svaki put ne uspjeva)



The WeatherPixie



Web Counter
Get a Web Counter




Posijetite HRVATI.COM">

Tekstovi za pamćenje

S koncerta na bojište
Nikola Šubić Zrinski
Teta Ella
Političar uvijek istog kova
Ured za tisak i promidžbu
Kako sam želio postati Bosanac
u ranu zoru došla je udba
Naoružajte se Jobovom strpljivošću i zagorskom mudrošću
Kako se krojila hrvatska istočna granica?
Tko se to u Hrvatskoj boji bogatog seljaka?
Letak za Hrvatsku
Predgovor Hrvatskom političkom leksikonu
Stjepan Radić
Ante Radić
Ratni dnevnik-Topusko
Bor za učiteljicu

Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr







Blogerica.com

O autoru
Webfetti.com






Rođen 1946. u Zagrebu gdje sam završio i školovanje (glazbeno i gimnazijsko). Odlazim na studij dirigiranja u Beč, ženim se 1968. a 1969. se vraćam s diplomom u Zagreb. Radim u Nakladnom zavodu Matice hrvatske kao voditelj inozemne prodaje, 1970. prelazim u Studentski list kao direktor komercijale i novinar unutrašnje politike. 1971. me biraju za tajnika Komisije za veze s Hrvatima u svijetu Matice hrvatske i postajem novinar Hrvatskog tjednika. Nakon sloma Maspoka odlazim u emigraciju, prvo u Novu Hrvatsku, London, a zatim odlazim u Njemačku. 1976. i 1979. rodili su mi se sinovi. U Njemačkoj djelujem politički u Hrvatskom narodnom vijeću a uz to kao crkveni glazbenik a zatim i kao dirigent njemačkih filharmonija. U vlastitoj produkciji postavljam opere te gostujem širom Europe, Amerike i Australije. 1990. vraćam se nakon 18 godina emigracije u Hrvatsku i izabran sam za ravnatelja Zagrebačke filharmonije. Već krajem 1990. uključujem se u Narodnu zaštitu a od 01.07.91. sam u ZNG-u. Od 01.08. zapovjednik sam obrane Topuskog a od 10.10. zapovijednik obrane Južnog Velebita. Zagrebačku filharmoniju morao sam napustiti zbog spletki krajem 1993. i od tada sam se povukao, više-manje, iz javnog života.

27.11.2011., nedjelja

Istinski advent



Jutros nam se otvara novi dan. S njime nadolazi i ono uobičajeno ili, možda, nešto sasvim novo i nepredviđeno. Svakako otvaramo se prema budućnosti i spremni smo nešto činiti za nju. Tako smo se već probudili u dan što nadolazi, probudili smo se u njegove događaje. Sve što činimo zapravo je usmjereno prema budućnosti. Spremamo se na posao kako bismo osigurali svoju budućnost, djeca idu u školu da bi postala vrsnim stručnjacima na svom području i tako osigurala ne samo potrebita materijalna dobra, nego prije svega dostojanstven ljudski život.

Nitko zdrav i priseban ne želi zbog sadašnje komotnosti zapriječiti življenje i uništiti svoje mogućnosti. Zato jedan studira, drugi piše, treći otvara poduzeće, četvrti kupuje dionice. Malo se radi za samu sadašnjost. Ona brzo izmiče. Jedni je shvaćaju ratištem na kom prošlost stalno pobjeđuje, a drugi točkom obrušavanja budućnosti u prošlost. No budućnost se ne predaje. Čudna je to borba. Pobjednika nestaje, pobijeđeni stalno nadolazi. Ne mogu jedan bez drugoga. Prošlost nema smisla bez budućnosti, ali ni ova nije sasvim neovisna o prošlosti. Ne može se ona postavljati posve autonomno. U mnogim stvarima već su joj stavljene granice i određene mogućnosti.

No, dok ona nadolazi, mi živimo. Prestane li pritjecati, umiremo, nestaje nas. Zato se čovjek stalno otima smrti tražeći spas i utočište u novosti života.

Čovjek je zapravo biće što nadolazi. Tako, ako baš nismo posve sigurni da ono što radimo ima smisla i ako nam netko ne vjeruje, upućujemo ga na čekanja, velimo: »Budućnost će pokazati da imam pravo.« Od nje očekujemo pravorijek.

Čovjek je adventsko biće. Zna da još sve ne zna, ali se nada da će se razotkriti sve tajne, izreći nedvosmislenu i neopozivu riječ o svim nejasnoćama, sumnjama, djelima, činima, namislima, nakanama, projektima. Pravorijek, nekako je već prisutan. Očekuje se objava njegove punine.

Iako se sam čovjek nije do kraja razotkrio niti je prosudba njegovih djela konačna, kršćani vjeruju da je iščekivanje rođenja novog čovjeka, djeteta iz Betlehema pravo življenje adventske naravi. S djetetom valja rasti u budućnost koja je s Isusom počela, ali se do kraja nije razotkrila. Za kršćane Isus je put prema velikoj budućnosti koja će zasjati u svom punom bogatstvu na kraju vremena.

Ako ona ne zasja, ostat će nam mnoga pitanja neriješena, temeljne želje neispunjene, a mi prevareni. Nije, valjda, moguće da smo tako sazdani da cijelim bićem trčimo za mamcem koji ne postoji. A budući da se moramo micati, ako hoćemo opstati, ne prepoznavši prave vrijednosti, često trčimo za stvarima koje nas ne mogu zadovljiti, nego samo zarobiti. Već smo puno puta iskusili da poslije njih ostaje praznina što vapi za ispunjenjem.

Koji su tvoji mamci? Što te neodoljivo privlači?
Advent-Došašće za kršćane je priprava na životni put s Isusom do potpune istine.

Nikola Stanković, "Zrno vjere"



Prenosimo: Katolici na internetu
- 00:10 - Komentari (0) - Isprintaj - #