Jutros nam se otvara novi dan. S njime nadolazi i ono uobičajeno ili, možda, nešto sasvim novo i nepredviđeno. Svakako otvaramo se prema budućnosti i spremni smo nešto činiti za nju. Tako smo se već probudili u dan što nadolazi, probudili smo se u njegove događaje. Sve što činimo zapravo je usmjereno prema budućnosti. Spremamo se na posao kako bismo osigurali svoju budućnost, djeca idu u školu da bi postala vrsnim stručnjacima na svom području i tako osigurala ne samo potrebita materijalna dobra, nego prije svega dostojanstven ljudski život.
Nitko zdrav i priseban ne želi zbog sadašnje komotnosti zapriječiti življenje i uništiti svoje mogućnosti. Zato jedan studira, drugi piše, treći otvara poduzeće, četvrti kupuje dionice. Malo se radi za samu sadašnjost. Ona brzo izmiče. Jedni je shvaćaju ratištem na kom prošlost stalno pobjeđuje, a drugi točkom obrušavanja budućnosti u prošlost. No budućnost se ne predaje. Čudna je to borba. Pobjednika nestaje, pobijeđeni stalno nadolazi. Ne mogu jedan bez drugoga. Prošlost nema smisla bez budućnosti, ali ni ova nije sasvim neovisna o prošlosti. Ne može se ona postavljati posve autonomno. U mnogim stvarima već su joj stavljene granice i određene mogućnosti.
No, dok ona nadolazi, mi živimo. Prestane li pritjecati, umiremo, nestaje nas. Zato se čovjek stalno otima smrti tražeći spas i utočište u novosti života.
Čovjek je zapravo biće što nadolazi. Tako, ako baš nismo posve sigurni da ono što radimo ima smisla i ako nam netko ne vjeruje, upućujemo ga na čekanja, velimo: »Budućnost će pokazati da imam pravo.« Od nje očekujemo pravorijek.
Čovjek je adventsko biće. Zna da još sve ne zna, ali se nada da će se razotkriti sve tajne, izreći nedvosmislenu i neopozivu riječ o svim nejasnoćama, sumnjama, djelima, činima, namislima, nakanama, projektima. Pravorijek, nekako je već prisutan. Očekuje se objava njegove punine.
Iako se sam čovjek nije do kraja razotkrio niti je prosudba njegovih djela konačna, kršćani vjeruju da je iščekivanje rođenja novog čovjeka, djeteta iz Betlehema pravo življenje adventske naravi. S djetetom valja rasti u budućnost koja je s Isusom počela, ali se do kraja nije razotkrila. Za kršćane Isus je put prema velikoj budućnosti koja će zasjati u svom punom bogatstvu na kraju vremena.
Ako ona ne zasja, ostat će nam mnoga pitanja neriješena, temeljne želje neispunjene, a mi prevareni. Nije, valjda, moguće da smo tako sazdani da cijelim bićem trčimo za mamcem koji ne postoji. A budući da se moramo micati, ako hoćemo opstati, ne prepoznavši prave vrijednosti, često trčimo za stvarima koje nas ne mogu zadovljiti, nego samo zarobiti. Već smo puno puta iskusili da poslije njih ostaje praznina što vapi za ispunjenjem.
Koji su tvoji mamci? Što te neodoljivo privlači?
Advent-Došašće za kršćane je priprava na životni put s Isusom do potpune istine.
Nikola Stanković, "Zrno vjere"
Prenosimo: Katolici na internetu
Post je objavljen 27.11.2011. u 00:10 sati.